Poslovni broj: Us II-65/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, OIB: 60383416394, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-02/25- 01/32, URBROJ: 711-02-02/03-2026-6 od 11. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom odlukom tuženika utvrđuje se da je obveznica JŠ, ovdje tužiteljica, ministrica turizma i sporta Republike Hrvatske od 23. srpnja 2020. do 15. svibnja 2024. te zastupnica u Hrvatskom saboru od 16. svibnja 2024. do 12. srpnja 2024., propustom da po pisanom pozivu tuženika priloži odgovarajuće dokaze potrebne za usklađivanje prijavljene imovine u imovinskoj kartici obveznice podnesenoj 6. veljače 2024. povodom godišnje obveze podnošenja za 2023. godinu, te imovinskoj kartici od 28. veljače 2024., podnesenoj povodom ispravka i stanja imovine pribavljenog od nadležnih tijela, i to u dijelu: 1. "Prihodi" – "Podaci o plaći ostvarenoj kod drugog poslodavca", s obzirom na to da je obveznica propustila prijaviti primitak od drugog poslodavca Sveučilišta Sjever u neto iznosu od 1.442,18 € na godišnjoj razini; 2. "Prihodi" – "Podaci o ostalim prihodima", s obzirom na to da je obveznica navela da mjesečno prima neto iznos 500,00 € na ime imovine i imovinskih prava, dok iz podataka Porezne uprave proizlazi da obveznica ne prima navedeni prihod; 3. "Ostali podaci o bračnom drugu/izvanbračnom drugu/životnom partneru" – "Plaća bračnog druga/izvanbračnog druga/životnog partnera na mjesečnoj razini", s obzirom na to da je obveznica navela da je bračni drug obveznice od poslodavca trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. u 2023. primao mjesečni neto iznos od 3.179,00 €, što preračunato na godišnjoj razini iznosi neto 38.148,00 € na ime dohotka od nesamostalnog rada - plaće, dok iz podataka Porezne uprave proizlazi da je bračni drug obveznice ostvario na godišnjoj razini neto iznos od 46.167,50 € na ime dohotka od nesamostalnog rada - plaće; 4. "Ostali podaci o bračnom drugu/izvanbračnom drugu/životnom partneru" – "Drugi primitci bračnog druga/izvanbračnog druga/životnog partnera", s obzirom na to da je obveznica propustila prijaviti primitke bračnog druga po osnovi dohotka od kapitala i to od isplatitelja SKDD d.d. u neto iznosu 540,00 €, kao i po osnovi dohotka od imovine i imovinskih prava u neto iznosu 4.013,10 €; 5. "Podaci o pokretninama koje se upisuju u javni registar", s obzirom na to da je obveznica propustila prijaviti da je bračni drug obveznice vlasnik vozila marke Piaggio, model Beverly 200 te još jednog vozila marke Piaggio, model Beverly 250; počinila povredu odredbe članaka 10., 11. i 12. u vezi s člankom 29. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, broj 143/21. i 36/24. – dalje u tekstu: ZSSI), zbog čega joj se za navedene povrede izriče novčana sankcija u iznosu od 800,00 € (točke I. i II. izreke), te joj se nalaže uplatiti izrečenu novčanu sankciju na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske, uz upozorenje na prisilno izvršenje ako propusti postupiti po naloženoj obvezi (točke III., IV. i V. izreke).

2. Tužiteljica je protiv osporene odluke podnijela tužbu iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom, navodi da je u postupku koji je prethodio pokretanju predmetnog postupka, kao i u samom postupku pred tuženikom, dostavljala obrazloženja kojima je navela da je do nesklada došlo omaškom, da se radi o imovini bračnog druga, te o manjim iznosima u transakciji koja je rezultirala promjenom u imovini iz razloga što bračni drug, koji nije obveznik primjene ZSSI-a, nije prepoznao podatke koje treba dostaviti, da je podatke izmijenila i unijela ispravno i prije pokretanja postupka te kako uočeni propusti nisu umanjili transparentnost i pravo javnosti na uvid u imovinu s ciljem sprječavanja sukoba interesa odnosno da nema posljedica koje bi mogle proizaći. Smatra da je, zbog navedenog, pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrđeno materijalno stanje, osobito uvažavajući činjenicu da je utvrđeno kako se radi o značajnom nesrazmjeru imovine, pri čemu tuženik nije uvažio argumentaciju da se kod prihoda bračnog druga radi o manjem odstupanju. Do razlike je došlo kod računanja i manjih korekcija plaće koje na mjesečnoj razini ne čine veliku razliku koja bi signalizirala da je potrebno izmijeniti podatke u imovinskoj kartici. Radi se o iznosu od pedesetak eura mjesečno, a prema evidenciji suprugovog tekućeg računa vidljivo je da je isplaćen godišnji neto iznos od 39.009,00 €, a prijavljeno je 38.148,00 €. U skladu sa Smjernicom i uputom Povjerenstva od 24. prosinca 2018., promjene nije potrebno prijavljivati ako se radi o promjeni manjoj od 10% te stoga nije prijavila promjenu. Promjena je evidentirana u srpnju 2025., kada je podnijela imovinsku karticu koju je bila dužna podnijeti godinu dana nakon prestanka mandata. Upire na podatke u predmetu OŠ, koji u sličnoj situaciji nije kažnjen zbog plaće supruge zbog vrlo malog odstupanja. Nadalje, tužiteljica ističe kako se rješenje temelji na pogrešno primijenjenim postupovnim odredbama, jer joj nije dokazana subjektivna krivnja, kao i zbog toga što pri donošenju odluke tuženik nije uzeo u obzir odredbe članka 48. ZSSI-a. Naime, odluka je donesena iako je iz dostavljenih obrazloženja vidljivo da se radi o propustu, a ne o prikrivanju imovine, odnosno krivnji te da je podatke trebao pribaviti suprug koji nije obveznik primjene ZSSI-a, a na koju okolnost se tuženik nije osvrnuo u obrazloženju rješenja. Dodaje da je podatke ispravila u kartici koja se podnosi u roku godine dana nakon prestanka mandata, a neke i prije nego je tuženik na to ukazao pa smatra da je i to trebalo uzeti u obzir i primijeniti odredbu članka 48. ZSSI-a te postupak obustaviti ili samo izreći opomenu. Pritom ukazuje i na odredbu članka 49. ZSSI-a, koja propisuje izricanje opomene obvezniku ako se prema njegovu postupanju i odgovornosti te prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku kršenja odredaba ovoga Zakona , te na članak 6. Prekršajnog zakona, koji regulira svrhu kažnjavanja. Temeljem svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporenu odluku.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te ostaje kod svih utvrđenja i tumačenja iznesenih u obrazloženju osporene odluke. Citira mjerodavne odredbe članka 27. stavka 1., članka 28. stavka 1., članka 29. stavka 1. te članka 11. stavka 5. ZSSI-a, nakon čega u cijelosti osporava navod tužiteljice da je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Nastavno detaljno opisuje slijed postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke, a koji postupak je pokrenut zbog mogućeg kršenja zakonskih odredaba, te zaključuje da tužiteljica svojim očitovanjem tijekom postupka nije dovela u pitanje točnost utvrđenja tuženika, već je deklarirala da je riječ o omašci, odnosno o propustu nenavođenja podataka u za to predviđenim rubrikama u predmetnim imovinskim karticama. Međutim, opravdanje nesklada, odnosno nerazmjera znači prilaganje dokaza na temelju kojih se može utvrditi da je stvarno imovinsko stanje bilo istovjetno prijavljenim podacima (koje je tužiteljica navela u imovinskoj kartici), a ne podacima pribavljenim od nadležnih tijela (koje je tuženik utvrdio uvidom u podatke nadležnih tijela), kako je to propisano člankom 29. ZSSI-a, što je tužiteljica propustila učiniti. Dakle, propust prilaganja dokaza potrebnih za usklađivanje prijavljene imovine iz imovinske kartice obveznika ne znači da se obveznik nije očitovao niti da je u svojem očitovanju priznao propust, već da je očitovanjem ponudio takve dokaze koji bi uskladili prikazanu imovinu sa stvarnim stanjem imovine koje proizlazi iz pribavljenih podataka nadležnih tijela, čime se ostvaruje biće povrede. Navedeno tužiteljica nije učinila, niti je mogla učiniti, jer je tuženik pravilno utvrdio stanje njezine imovine u pogledu prihoda i pokretnina. U odnosu na prigovor da nije dokazana subjektivna krivnja, tuženik ističe da za ostvarenje bića povrede nije potrebno dokazivati subjektivnu krivnju odnosno postojanje namjere prikrivanja imovinskog stanja, već je potrebno utvrditi povredu odredbe članka 29. ZSSI-a, a što je i učinjeno te detaljno obrazloženo. Pogrešna je tvrdnja tužiteljice da se u pogledu primitka njezinog bračnog druga po osnovi dohotka od plaće radi o manjem odstupanju, jer tužiteljica navodi pogrešan iznos koji je suprugu isplaćen (39.009,00 €), a utvrđeno je da je bračni drug ostvario na godišnjoj razini neto iznos 46.167,57 € na ime dohotka od nesamostalnog rada – plaće, a u imovinskoj kartici prijavljen je iznos od 38.148,00 €. Tužiteljica je prijavila pogrešan podatak o plaći bračnog druga ponajviše s obzirom na to da u ukupan godišnji neto iznos plaće svog supruga nije uključila i kompanijski bonus u iznosu od 6.562,36 € koji mu je isplaćen, a što je trebala učiniti. Upire na objavljene Smjernice i upute Povjerenstva od 24. prosinca 2018. o definiranju bitne promjene u imovini koja se mora prijaviti, te navodi da se u konkretnom slučaju radi o većem odstupanju vezanom uz sadržaj imovinske kartice u dijelu koji se odnosi na "Plaću bračnog druga na mjesečnoj razini", jer je razlika između prikazanog i realiziranog primitka 8.019,50 €, a što je iznos koji se ne može smatrati beznačajnim te je riječ o odstupanju koje je puno veće od 10%. Naglašava da nenavođenje podataka, kao i netočno navođenje podataka predstavljaju nepotpuno i neistinito popunjavanje imovinske kartice te se u oba slučaja ne postiže svrha instituta imovinskih kartica, jer samo ako su podaci točno i istinito prikazani, obveznik je ispunio zakonsku obvezu. Nastavno drži neutemeljenim i navode tužiteljice da je trebalo obustaviti postupak, odnosno izreći joj opomenu. Smatra da odredba članka 48. stavka 2. ZSSI-a nije primjenjiva u konkretnom slučaju s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke za njezinu primjenu, a to iz razloga jer tužiteljica tijekom postupka nije otklonila uzroke postojanja sukoba interesa. Međutim, ako zbog naravi povrede ne može obustaviti postupak, tuženik će utvrditi povredu i izreći sankciju, ali će prilikom izricanja uzeti u obzir činjenicu da je obveznik otklonio uzroke postojanja sukoba interesa, i to na način da će navedenu činjenicu uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti sankcije (opomena ili novčana sankcija) odnosno prilikom odmjeravanja visine novčane sankcije. Tuženik je tako i postupio , jer je prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, kao olakotnu okolnost, uzeo u obzir činjenicu da je obveznica primitak koji je propustila prijaviti vratila na račun poslodavca. Međutim, tuženik je uzeo u obzir i to da je odlukom od 19. ožujka 2021. utvrdio povredu odredbi ranije važećeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa koje se odnose na obvezu potpune i istinite prijave podataka o imovinskom stanju obveznice, odnosno njezinog bračnog druga, pa je s obzirom na navedeno očito da tužiteljica, prilikom ispunjavanja predmetne imovinske kartice, unatoč već ranije izrečenoj novčanoj sankciji za povredu istovjetne odredbe, nije primijenila uvećani stupanj pažnje pri popunjavanju imovinske kartice, što je bila dužna učiniti. Također, tužiteljica je obveznica ZSSI-a dugi niz godina pa je morala biti upoznata sa odredbama toga Zakona te potpuno i istinito ispunjavati imovinske kartice, a što je sve tuženik uzeo kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja visine novčane sankcije. Nastavno detaljnije pojašnjava navedene razloge te zaključuje da je izrečena novčana sankcija primjerena svim utvrđenim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja. Stoga tuženik drži tužbene navode u cijelosti neutemeljenima te predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26. – Odluka USRH - dalje u tekstu: ZUS), odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužiteljici, koja se na isti nije posebno očitovala.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporene odluke u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno članku 47. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da tuženik pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

7. Naime, razmatrajući sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva te odgovor na tužbu tuženika, kao i dokaze priložene svezu spisa, ovaj Sud nalazi da se osporena odluka ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužiteljica upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZSSI- a na koje se izrijekom pozvao, osnovano zaključio da tijekom postupka tužiteljica nije priložila odgovarajuće dokaze kojima bi dokazala da je stvarno stanje njezine imovine bilo istovjetno podacima koje je u spornom djelu (detaljno opisanom izrekom odluke) prijavila u imovinskoj kartici.

8. Za takvu svoju odluku tuženik je dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući da je u konkretnom slučaju tužiteljica opisanim postupanjem povrijedila odredbe članka 10., 11. i 12. u vezi članka 29. ZSSI-a, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni tužbeni navodi, kojima tužiteljica ne dovodi u sumnju utvrđene pravno odlučne činjenice, već u stvari iznosi razloge kojima opravdava učinjene propuste, navodeći da je do nesklada došlo omaškom te da se radi o manjim odstupanjima kod prihoda bračnog druga i sl., a što, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke, kraj nesporne činjenice da je do propusta kod ispunjavanja imovinske kartice nedvojbeno došlo, jer stvarno imovinsko stanje nije pravilno i istinito prikazano, neovisno o razlozima zbog kojih je tako učinjeno.

10. Nije pravno odlučan niti tužbeni prigovor kojim tužiteljica osporava novčano kažnjavanje, smatrajući da su ovdje ostvareni razlozi za izricanje opomene, sukladno članku 49. ZSSI-a.

11. Naime, izrečena novčana sankcija temelji se na odredbi članka 48. stavka 1. ZSSI-a, prema kojem se za povredu odredaba ovoga Zakona, među inim, i odredbe članka 29. (očitovanje obveznika u slučaju nesklada odnosno nerazmjera prijavljene imovine), može izreći opomena (točka 1.) i novčana sankcija (točka 2.).

12. Prema pak odredbi članka 50. stavka 1. ZSSI-a, Povjerenstvo kaznu izriče u iznosu od 530,00 do 5.309,00 € vodeći računa o težini i posljedicama povrede Zakona.

13. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje, Sud nalazi da je tuženik prilikom izricanja sankcije u iznosu od 800,00 € vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja te je ocijenio sve činjenice od utjecaja na izricanje novčane sankcije, koja je izrečena u iznosu blizu propisanog minimuma za opisane povrede, pri čemu je, suprotno tužbenim navodima, argumentirano obrazložio okolnosti koje je uzeo u obzir kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, posebno olakotne okolnosti (radi se o obveznici koja više ne obnaša dužnost, primitak od drugog poslodavca vratila je na račun tog poslodavca) i otegotne okolnosti (ranije je već pravomoćno kažnjena za istovjetnu povredu, radi se o dugogodišnjoj obveznici koja je morala biti upoznata sa zakonskim odredbama o sadržaju imovinskih kartica i dr.), a što sve ukazuje da osporenom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice niti po toj osnovi.

14. Kraj takvog stanja stvari, Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužiteljice o nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava, jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima sveza spisa. Ovo tim više što tužiteljica pravilnost pobijane odluke osporava pozivajući se u biti na iste činjenice i dokaze na koje se poziva i tuženik, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenih zakonskih odredaba, što nije od utjecaja na zakonitost osporene odluke, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić