REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1667/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, radi naknade štete u iznosu od 6.022,87 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1748/2020 od 27. veljače 2026., 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1748/2020 od 27. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.022,87 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 3.181,90 EUR i od 2.840,97 EUR (točka I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.648,17 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 350,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) u vezi s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nije dokazao nastalu štetu, odnosno visinu nastale štete koja mu pripada u razmjernom iznosu.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom pobija pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U žalbi u bitnome navodi da je na predmet spora potrebno primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u vrijeme isplate invalidske mirovine, a što prvostupanjski sud nije učinio. Smatra da se u sporovima koji se odnose na isplaćena mirovinska davanja u razdoblju nakon 1. siječnja 2014. treba primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju jer je kao kasniji, taj zakon derogirao odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe da je tužiteljevo pravo na naknadu štete izvorno tužiteljevo pravo propisano odredbom iz čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno da se to pravo na naknadu štete ne izvodi iz prava drugoga. Navodi da je visina invalidske mirovine zbog ozljede na radu uvijek viša od invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada te da kao rezultat financijskog vještačenja po čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu uvijek ispada kako nema razlike i kako tužitelj ne trpi štetu. Smatra da činjenica da tužitelj osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu nastalu isplatom mirovine radi posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika. Zaključno, navodi da je primjena čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u cijelosti otklonila obvezu osiguravajućih društava da isplaćuju štetu HZMO-u koja je nastala po štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika (osiguravajućeg društva). Predlaže preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist, a podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.022,87 EUR s osnove naknade štete koju je tužitelj, prema svojim tvrdnjama, pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 2013. do 2017. godine.
7. Tijekom postupka, a niti u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U ovom drugostupanjskom postupku sporna je primjena materijalnog prava, odnosno odredbe iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, čijom primjenom je prema shvaćanju žalitelja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer je umjesto toga prema shvaćanju žalitelja trebalo primijeniti odredbu iz čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
10. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje ranije je izraženo u nizu odluka ovoga suda, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
11. Odredbom iz čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
12. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokazivanja odlučnih činjenica o visini stvarno pretrpljene štete na tužitelju sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a.
13. Pri tome stvarna šteta postoji samo ako invalidska mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je, pak, potrebno utvrditi da li je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja eventualno veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
13.1. Osim toga, visina štete se sukladno odredbi iz čl. 27. ZOOP-a ne može utvrditi bez stručnog znanja financijske struke jer je potrebno utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za što je potrebno financijsko vještačenje te bi potom bilo potrebno utvrditi razmjeran iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. S obzirom na to da tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio adekvatne dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje stvarne štete odnosno razmjernog iznosa mirovine u smislu odredbe iz čl. 27. ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja.
15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 14. srpnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
