REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-284/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u parničnom postupku tužitelja EL TIM d.o.o., Zadar, Benka Benkovića 22, OIB: 98683714125, kojeg zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika KREKIĆ AVANGARD d.o.o., Zadar, Molatska 8, OIB: 90749374969, kojeg zastupa punomoćnica Daria Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-189/2022-32 od 27. studenog 2024., 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-189/2022-32 od 27. studenog 2024. u točkama I. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-189/2022-32 od 27. studenog 2024. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, Sv. Vinka Paulskog 34, poslovni broj Ovrv-943/2021 (UPP/OS- Ovrv-20/2021) od 19. studenog 2021., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.068,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.068,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i ovršni trošak u iznosu od 187,50 kuna sa kamatama (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je odluka o tužbenom zahtjevu donesena na temelju odredbe čl. 590. i čl. 613. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), o prigovoru zastare odlučeno je na temelju odredbe čl. 228. ZOO -a, a o troškovima postupka odluka je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv točaka I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR. U žalbi opisno navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, da je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka te sadržaj isprava u spisu, ponavlja navode koje je dao tijekom prvostupanjskog postupka te navodi da tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza glede visine tužbenog zahtjeva odnosno da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 613. ZOO-a.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska odluka pravilna i osnovana na zakonu.

7. Suprotno navodima žalbe u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke a niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska odluka sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane odluke u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka.

8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) pa sud nije uzeo u obzir navode iz tuženikove žalbe koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predmetnu presudu, naime, nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje naknade za ugovor o djelu, u iznosu od 6.131,96 EUR, sukladno računu broj 690-1-21-R1 od 30. lipnja 2021., koji je tužitelj izdao tuženiku, a tuženik nije platio.

10. Među strankama nije sporno da su tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač radova sklopili ugovor prema kojem se tuženik obvezao izvesti elektroinstalaterske radove na izgradnji građevine na čestici oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je na izgradnji tog objekta investitor bio MOJ CENTAR d.o.o., a glavni izvođač radova tuženik, da se prilikom gradnje toga objekta pojavila potreba za crpljenjem vode, kao i da je tužitelj izdao tuženiku predmetni račun broj 690 -1-21-R1 od 30. lipnja 2021. za obavljeni rad i da je tuženik račun odbio platiti.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tvrdi da je izveo radove po narudžbi tuženika, da je tuženiku dostavio račun koji tuženik nije platio, a tuženik tvrdi da nije vidljivo tko je uslugu naručio te da tužiteljeva potraživanja nisu u skladu sa sklopljenim ugovorima i usmenim dogovorom stranaka.

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio sljedeće:

- da je tuženik nabavio tri pumpe za crpljenje vode na gradilištu koje je montirao, da je usmeno naručio od tužitelja ugradnju električne opreme u pumpe, stavljanje istih u funkciju i održavanje rada te tri pumpe,

- da je tužitelj električnu opremu u pumpe ugradio 2017. i da su pumpe bile u funkciji,

- da se voda crpila do kolovoza 2017. kada su pumpe razmontirane,

- da je oprema 2018. godine ponovo bila vraćena u pumpe te je tužitelj organizirao dežurstvo i po potrebi vršio intervencije na pumpama radi otklanjanja kvarova, sve do 2020. godine,

- da je tužitelj dostavio tuženiku račun i pozvao ga na plaćanje 25. svibnja 2021.,

- da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 5. listopada 2021.

- da je pumpe i opremu naručio tuženik od tužitelja, a ne glavni investitor što proizlazi iz iskaza svjedoka L, koji je bio glavni inženjer na gradilištu i koji je detaljno opisao što je pojedini sudionik od koga tražio,

- da je iz iskaza svjedoka LH, tadašnjeg zaposlenika tuženika, utvrđeno da je po nalogu nadređenih proslijedio nalog za rad tužitelju i da je tužitelj nalog prihvatio,

- da se voda na gradilištu crpila u dva navrata; tijekom 2017. godine do mjeseca kolovoza kada su pumpe razmontirane, te kasnije, u razdoblju od 2018. do 2020.,

- da je u drugom navratu bilo ponovo potrebno pumpe staviti u funkciju jer su predmetne zgrade porušene nakon poplave u rujnu 2017. i ponovno građene,

- da su među strankama sklopljena dva pravna odnosa koja su se odnosila na dobavu i ugradnju opreme i postizanje funkcije pumpe, te održavanja rada istih, 1. za razdoblje do kolovoza 2017.,

2. za razdoblje od 2018. do travnja 2020., kada je konačno prestalo ispumpavanje vode,

- da su stranke sklopile dva usmena ugovora o djelu sukladno kojima je tuženik zatražio od tužitelja dobavu i ugradnju opreme za postizanje funkcija pumpi i održavanje rada pumpi na što je tužitelj pristao i ugovorene poslove je izvršio,

- da stranke nisu ugovorile visinu naknade za predmetne poslove, a niti je ona određena obvezatnom tarifom,

- da iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu proizlazi da je naknada izračunata prema nabavnoj cijeni materijala, radnoj cijeni sata električara koja je izračunata prema normativu radnih sati električara, uvećano za dobit od 3% i porez na dodanu vrijednost, pa je tako utvrđeno da je za svaki od ugovora primjerena naknada iznos od 3.065,98 EUR, odnosno 50% iznosa iz ugovora broj 690-1-21-R1 od 30. lipnja 2021.,

- da tužitelj u naknadu nije ukalkulirao organizirano dežurstvo svojih radnika, radi potrebe održavanja rada pumpi, kao i njihove povremene intervencije, za cijelo vrijeme trajanja crpljenja vode,

- da iznos naknade nije obračunat u previsokom iznosu u odnosu na vrijednost djela, normalno potrebno vrijeme za takav posao te uobičajenu naknadu za tu vrstu posla, a točnu visinu svote bi sud mogao utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama,

- da je za naknadu u iznosu od 3.068,98 EUR za obavljeni posao dobave i ugradnju opreme i postizanje funkcije pumpi, te održavanja rada istih u 2017. godini utvrđeno da je posao u cijelosti bio obavljen u mjesecu kolovozu 2017 ., kada su pumpe razmontirane, pa je tada tužitelj mogao pozvati tuženika da u roku od 30 dana izvrši plaćanje naknade, odnosno mogao je zahtijevati ispunjenje obveze najkasnije 30. rujna 2017. (čl. 215. st. 1. ZOO-a), da je od tada do podnošenja prijedloga za ovrhu proteklo dulje od tri godine, pa je u ovom dijelu zahtjeva prigovor zastare osnovan,

- da za naknadu u iznosu od 3.068,98 EUR za obavljeni posao dobave i ugradnju opreme i postizanje funkcije pumpi, te održavanja rada istih u razdoblju od 2018. do 2020. godine potraživanje nije u zastari.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 3.068,98 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu i to za iznos naknade za koji nije nastupila zastara (djelo u razdoblju od 2018. do 2020. godine), a da je za iznos od 3.068,98 EUR za djelo iz 2017. godine za koji je nastupila zastara, neosnovan.

14. S odlukom prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva te primjenom materijalnog prava iz odredaba Zakona o obveznim odnosima glede osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te odluke o djelomičnoj osnovanosti prigovora zastare, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

15. Naime, odredbom čl. 590. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U predmetnom slučaju tuženik je naručio od tužitelja nabavu i ugradnju opreme i postizanje funkcije rada pumpi, te održavanje rada pumpi, a tuženik mu za to nije platio naknadu.

16. Nadalje, odredbom čl. 613. ZOO-a propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom (st. 1.), a ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da naknada nije ugovorena te je pravilno primijenio odredbu čl. 613. ZOO-a budući da je u konkretnom slučaju tužitelj dostavio tuženiku račun, tuženik visini računa nije prigovorio niti je tvrdio da naknada koju tužitelj potražuje nije uobičajena za tu vrstu posla. Tuženik je u konkretnom slučaju paušalno prigovorio da tužiteljevo potraživanje nije u skladu sa sklopljenim ugovorima i usmenim dogovorom stranaka ne navodeći konkretno što je to bilo ugovoreno ili dogovoreno, a tužitelj nije po tome postupio.

17. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 223. ZPP-a, što nema utjecaja na zakonitost i pravilnost predmetne odluke, budući da se ta odredba primjenjuje u slučaju kada se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete. U ovom je slučaju poslovni odnos parničnih stranaka pravno uređen odredbama Zakona o obveznim odnosima vezanim uz ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), a tužitelj je tuženiku ispunio svoju ugovornu obvezu i time ostvario pravo zahtijevati od tuženika plaćanja ugovorene cijene sukladno odredbi čl. 613. ZOO-a.

18. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao, a visinu tužbenog zahtjeva utvrdio je uvidom u priloženi račun te pravilnom primjenom odredbe čl. 613. ZOO-a.

19. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

20. Stoga je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku, zakonitost i pravilnost koje tuženik nije doveo u sumnju žalbenim navodima.

21. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu protiv pobijane presude je valjalo odbiti i potvrditi predmetnu odluku u pobijanom dijelu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić