REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-685/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv 1. tuženice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Čulinečka cesta 92, 2. tuženice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. tuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Željko Bekina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, Preradovićeva 24/I kat, 7. tuženika ALLEGHENY FINANCIAL d.o.o. Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 56388790507, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Malkoč, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč j.t.d. u Zagrebu, Bednjanska 8a, 8. tuženika RIMC d.o.o., Sveta Nedelja, Dr. Franje Tuđmana 6, OIB: 31747352460, kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, Jurkovićeva 6A, radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 11.070,47 EUR, odlučujući o žalbi prvotuženice DE protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1058/2021-39 od 15. prosinca 2025., 14. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prvotuženice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1058/2021-39 od 15. prosinca 2025. u pobijanoj točki II. njegove izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi prvotuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 EUR (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 11.070,47 EUR (točka II. izreke); naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi drugo do šestotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 746,55 EUR (točka III. izreke); naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi sedmotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2025. do isplate (točka IV. izreke); odbijen je kao neosnovan zahtjev sedmotuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 10.475,63 EUR sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2025. do isplate (točka V. izreke); naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi osmotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 EUR (točka VI. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev osmotuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 9.005,26 EUR (točka VII. izreke).
2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u točki II. njegove izreke jer je u tom dijelu ocijenio neosnovanim prvotuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka, a koji zahtjev se odnosio na:
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima od 16. prosinca 2015., 21. svibnja 2019. i 16. siječnja 2023., iz razloga što su ta ročišta odgođena prije upuštanja u raspravljanje pa je prvostupanjski sud ocijenio da prvotuženici nagrada za pristup na ista pripada po Tbr. 9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a ne po Tbr. 9.1.
Tarife kako je to prvotuženica zatražila,
- trošak zastupanja na ročištima 20. listopada 2014. i 20. siječnja 2021., iz razloga što se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa se nagrada ima odrediti prema Tbr. 9.2. Tarife, a ne 9.1. Tarife kako je to prvotuženica zatražila,
- trošak sastava podnesaka od 14. ožujka 2016., 27. veljače 2017., 30. rujna 2022. i 29. rujna 2023., iz razloga što je prvostupanjski sud prema sadržaju tih podnesaka ocijenio da se radi o kategoriji tzv. ostalih podnesaka za koji je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to prvotuženica zatražila ,
- trošak zastupanja na ročištu 19. srpnja 2018., iz razloga što se navedeno ročište nije održalo pa taj trošak prvotuženici nije niti nastao,
- trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, iz razloga jer prvotuženici taj trošak nije nastao s obzirom na to da je tužba povučena.
2.1. Osim u odnosu na spomenute troškove, prvostupanjski sud je odbio zahtjev prvotuženice i u odnosu na razliku između zatraženog iznosa troška i onog koji joj je sud odredio prema vrijednosti predmeta spora imajući u vidu da se na prvotuženicu odnosila samo jedna točka tužbenog zahtjeva.
3. Protiv navedenog rješenja prvotuženica je podnijela žalbu kojom ga pobija u odnosu na točku II. njegove izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3.1. U žalbi u bitnome osporava način na koji je prvostupanjski sud odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotuženicu, smatrajući da je prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, trebalo uzeti u obzir i vrijednost eventualno kumuliranog zahtjeva jer se prvotuženica bila dužna očitovati i na taj zahtjev budući da nije mogla znati koji će od postavljenih tužbenih zahtjeva sud prihvatiti pa se radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice. Nadalje ističe kako svi glavni tužbeni zahtjevi čine jedinstvenu činjeničnu i pravnu cjelinu, zbog čega nije bilo mjesta mehaničkom raspodjeljivanju vrijednosti predmeta spora na šest dijelova. Konačno, ističe da je tužitelj u tužbi izričito naveo vrijednost predmeta spora u iznosu od 440.000,00 kn pa da sud ne može, tek u fazi odlučivanja o troškovima, a nakon što je tužitelj povukao tužbu, retroaktivno podijeliti navedenu vrijednost predmeta spora na pojedine zahtjeve, bez da je prethodno u skladu sa Zakonom o parničnom postupku utvrdio da je tako određena vrijednost spora očito bila nepravilna.
3.2. Stoga predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prvotuženici dosudi zatraženi parnični trošak u cijelosti, kao i trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a podredno, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjsko rješenje je ispitano u pobijanom dijelu po čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet ovog žalbenog postupka su parnični troškovi.
7. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud 16. lipnja 2025. donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena nakon što je tužitelj podneskom od 21. rujna 2023. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvotuženika, sedmotuženika i osmotuženika, a podneskom od 26. rujna 2023. u odnosu na drugo do šestotuženika; pa kako je tužba povučena sud je o zahtjevima tuženika za naknadu parničnog troška odlučio sukladno odredbama iz čl. 158. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25).
8. Žaliteljica smatra da je odluka o parničnom trošku nepravilna jer smatra da je prvostupanjski sud prilikom obračuna troškova primijenio pogrešnu vrijednost predmeta spora.
9. Ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno odredio vrijednost predmeta spora primjenom odredbe iz čl. 37. st. 2. ZPP-a.
10. Uvidom u spis proizlazi da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora od 440.000,00 kn te da je predmet prvopostavljenog tužbenog zahtjeva u ovom postupku (do trenutka povlačenja tužbe) činilo šest odvojenih tužbenih zahtjeva, i to:
- zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. listopada 2003. zaključenog između prvotuženika kao prodavatelja i sedmotuženika kao kupca,
- zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. lipnja 2006. zaključenog između sedmotuženika kao prodavatelja i osmotuženika kao kupca,
- zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prodaji nekretnine od 21. prosinca 2006. zaključenog između osmotuženika kao prodavatelja i društva SYNERGA NEKRETNINE d.o.o. (ranije petotuženik, a u trenutku povlačenja tužbe njegov pravni sljednik je - SPAR Hrvatska d.o.o. je devetotuženik) kao kupca,
- zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 4. srpnja 2008. između drugotuženika kao prodavatelja i društva SYNERGA NEKRETNINE d.o.o. (ranije petotuženik, a u trenutku povlačenja tužbe njegov pravni sljednik - SPAR Hrvatska d.o.o. je devetotuženik) kao kupca,
- zahtjev za utvrđenje tužiteljevog vlasništva nad spornim nekretninama, što je petotuženik dužan priznati te trpjeti da se na temelju presude izvrši brisanje prava vlasništva spornih nekretnina sa petotuženika u korist i na ime tužitelja,
- zahtjev za predaju u posjed spornih nekretnina od strane petotuženika.
10.1. Uz takav glavni tužbeni zahtjev, tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 440.000,00 kn (58.398,04 EUR).
10.2. Dakle, iz spisa proizlazi da nisu svi tuženici bili obuhvaćeni svim postavljenim zahtjevima, a da se na prvotuženicu (ovdje žaliteljicu) odnosio samo prvi od šest prvopostavljenih tužbenih zahtjeva, te da je podredno postavljeni zahtjev bio na isplatu djeljive novčane obveze.
11. Žaliteljica smatra da je u konkretnom slučaju kao vrijednost spora trebalo uzeti ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 440.000,00 kn, kako je ista bila naznačena u tužbi, a što je u suprotnosti s odredbom iz čl. 37. st. 2. ZPP-a.
12. Prema odredbi iz čl. 37. st. 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
13. Imajući u vidu citirani članak, jasno je da se pri subjektivnoj kumulaciji o kojoj je ovdje riječ, vrijednost predmeta spora uvijek određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
14. Stoga je u odnosu na šest prvopostavljenih zahtjeva prema osam tuženika, valjalo je za svaki taj zahtjev odrediti vrijednost predmeta spora i to, s obzirom na to da se ne radi o zahtjevima za isplatu, već za utvrđenje ništetnosti i predaju u posjed odnosno utvrđenje prava vlasništva, valjalo je vrijednost predmet spora naznačenu u tužbi 58.398,04 EUR raspodijeliti na šest zahtjeva, tako da u odnosu na svaki zahtjev proizlazi vrijednost predmeta spora u iznosu od 9.733,01 EUR, što prema Tarifi za sastav tužbe i za pojedinu radnju u punom iznosu određuje nagradu za zastupanje u vrijednosti od 100 bodova, a prema odredbama Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja ovoga rješenja – vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR.
15. Budući da svi tuženici nisu bili obuhvaćeni svim postavljenim zahtjevima, a podredno postavljeni zahtjev je bio na isplatu djeljive novčane obveze, jasno je da vrijednost predmeta spora za svakog pojedinog tuženika ne može biti 440.000,00 kn odnosno 58.398,04 EUR, pa se stoga niti ne može primjenjivati puna tarifa od 500 bodova po procesnoj radnji kao polazišna osnova kod obračuna troškova.
16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je radnje prvotuženice odmjeravao prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 9.733,01 EUR.
17. Konačno, neosnovano žaliteljica smatra da je prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora valjalo uzeti u obzir i vrijednost eventualno kumuliranog zahtjeva. To stoga jer se u slučaju eventualne kumulacije nikad ne odlučuje o svim kumuliranim zahtjevima.
18. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad nije uzeo u obzir eventualno kumulirani zahtjev prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora te je također pravilno primijenio materijalno pravo kad je u odnosu na prvopostavljene zahtjeve, za svaki zahtjev odredio vrijednost predmeta spora, budući da se nije radilo o zahtjevima za isplatu, već za utvrđenje ništetnosti i predaju u posjed odnosno utvrđenje prava vlasništva (takvo pravno shvaćanje iznosi i ovaj sud u rješenjima poslovni broj Pž-559/2024 od 10. rujna 2024 i Pž-4999/2024 od 27. veljače 2025.).
19. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
20. Zbog svega navedenog, prvostupanjsko rješenje je potvrđeno na temelju odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 14. srpnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
