Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžmp-11/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog UL i dr., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe – iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kmp-33/2023-127 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 07. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika , ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na 1. optuženog UL i 2. optuženog FL zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 opisano pod točkom 1. pobijane presude, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a neukinutom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi UL, 2. optuženi FL i 3. optuženi EL oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 činjenično i pravno opisano pod točkom 1. izreke presude, a 1. optuženi UL i 2. optuženi FL oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelao krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 činjenično i pravno opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećeni ČL i IL s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavak 2. ZKP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je 3. optuženi EL, putem braniteljice Jadranke Čuljak-Duvnjak, odvjetnice iz Osijeka, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, te da se potvrdi prvostupanjska presuda u odnosu na 3. optuženika.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
6. U žalbi državni odvjetnik u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude iznosi svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza pa tako analizira iskaze 1. optuženog UL, 2. optuženog FL, 3. optuženog EL, svjedoka GL, HL i oštećenog ČL, te zaključuje da je na temelju obrana 1. optuženog UL i 2. optuženog FL koje su iznosili pred policijskih službenicima, iskaza svjedoka ČL koji kao počinitelje spominje tri muške osobe romske pripadnosti, a svjedok KL spominje dvije odnosno tri muške osobe i osobni automobil Fiat Punto, iako nitko od ispitanih svjedoka nema točnih saznanja o identitetu počinitelja, smatra da postoji zatvoren krug indicija koji upućuju upravo na optuženike kao počinitelje tog kaznenog djela.
7. U pravu je državni odvjetnik da iskazi 1. optuženog UL i 2. optuženog FL izneseni pred policijskim službenikom predstavljaju priznanje kaznenog djela, neovisno što oni nisu u potpunosti međusobno suglasni o osobama koje su sudjelovale u inkriminiranom događaju i u odnosu na njihove uloge u počinjenju kaznenog djela. Iz tih njihovih iskaza, koji je 1. optuženi UL na raspravi izmijenio poričući počinjenje kaznenog djela, a 2. optuženi U navodeći da neće iskazivati i da ostaje u cijelosti kod svega što je naveo u ranijoj obrani, pri čemu 1. optuženi UL nije dao osnovane i valjane razloge zbog kojih je odstupio od ranijeg iskaza, proizlazi da su obojica bili na mjestu događaja, da su sudjelovali u inkriminiranim radnjama, da su iz kuće oštećenika ušavši kroz prozor otuđili zlato i srebro u vlasništvu oštećenika, a takvi njihovi iskazi podržani su iskazima oštećenika ČL koji kao počinitelje spominje tri muške osobe romske pripadnosti, a svjedok KL HL spominje dvije odnosno tri muške osobe i osobni automobil Fiat Punto. Stoga je u pravu državni odvjetnik da provedeni dokazi ukazuju na zatvoreni krug indicija koji upućuju na 1. optuženog UL i 2. optuženog FL kao počinitelje tog kaznenog djela. Zbog navedenog valjalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u odnosu na 1. optuženog UL i 2. optuženog FL zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik da izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju i na 3. optuženog EL kao supočinitelja tog kaznenog djela. Naime, cijeneći okolnost da iskaz 1. optuženog UL u dijelu da je u inkriminiranom događaju sudjelovao i 3. optuženi EL, nije podržan niti jednim drugim dokazom, pa niti iskazom 2. optuženog FL koji je naveo da je tom događaju bio prisutan ML, a ne EL, pri čemu je 3. optuženi EL već pri prvom ispitivanju i kasnije na raspravi poricao počinjenje tog kaznenog djela navodeći da nije bio na mjestu događaja već zajedno s GL koji je navedeno potvrdio, bez obzira što prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio iskaz svjedoka GL kao vjerodostojan, pravilno je zaključio da nema drugih dokaza koji bi iskaz 1. optuženog UL podržao, radi čega je osnovano, u nedostatku dokaza, 3. optuženog EL oslobodio optužbe.
9. U odnosu na točku 2. izreke pobijane presude državni odvjetnik u žalbi navodi da je 1. optuženom JL i 2. optuženom FL poznato da se dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao oštećenik, sada pokojni, OL, te da 1. optuženi UL u svojoj obrani u policiji priznaje da je bio prisutan kada je oštećenik imao prometu nesreću, da su on i 2. optuženi FL tom prilikom uzeli novčanik od oštećenika, te da je on uzeo 300,00 kn, a 2. optuženi FL osobnu iskaznicu te je kasnije saznao da je 2. optuženi FL od tog čovjeka otuđio 20.000,00 kn, dok je 2. optuženi FL u odnosu na ovo kazneno djelo naveo da je novčanik uzeo 1. optuženi UL i da je isti otuđio novac iz kuće oštećenika, dok su na raspravi obojica porekli počinjenje kaznenog djela. Smatra da iz njihovih obrana u policiji proizlazi da su počinili kazneno djelo kako im je to stavljeno na teret pod točkom 2. izreke pobijane presude.
10. Međutim, suprotno zaključku državnog odvjetnika iznesenog u žalbi iz obrana optuženika iznesenih u svojstvu osumnjičenika ne proizlazi da su oni počinili navedeno kazneno djelo na način da bi zajedno i prema prethodnom dogovoru ušli u obiteljsku kuću oštećenog ĆL te iz džepa jakne uzeli i zadržali za sebe bijelu kovertu s novcem u iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 eura, novčanik s novcem u iznosu od 3.900,00 kn/517,62 eura te bankovnu karticu oštećenika, a iz regala u kuhinji 300,00 kn/39,82 eura. Njihove obrane u PP Našice odnose se na okolnosti koje su se događale prije inkriminiranog događaja, kada su obojica iskazivali o prometnoj nesreći oštećenika koja je prethodila inkriminiranom događaju, te su opisali svoja ponašanja na mjestu prometne nesreće, ali ne i u kući oštećenika. Njihove obrane su međusobno proturječne, jedan drugog djelomično terete, a u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza koji bi ukazivali na njih kao počinitelje ovog kaznenog djela kao i na njihovo zajedničko postupanje u radnjama izvršenja, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da njihove obrane iznesene u prostorijama PP Našice ne predstavljaju okolnosno i detaljno priznanje kaznenog djela na kojem bi se mogla utemeljiti osuđujuća presuda.
11. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik da dokazi izvedeni u postupku ukazuju da su 1. optuženi UL i 2. optuženi FL počinili kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude niti da bi 3. optuženi EL počinio kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude. Slijedom navedenog, u tom dijelu nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je ista odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
12. U ponovljenom postupku u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude , 1. optuženog UL i 2. optuženog FL, prvostupanjski će sud provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te s više pažnje i kritičnosti analizirati njihove obrane iznesene pred policijskim službenikom koje u bitnome predstavljaju priznanje kaznenog djela, ocijeniti njihove obrane iznesene na raspravi i dati ocjenu vjerodostojnosti njihovih obrana, te iste dovesti u vezu sa drugim provedenim dokazima i to iskazima oštećenika IL i ČL i svjedoka HL, nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku koju će obrazložiti sukladno članku 459. ZKP.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika djelomično ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju članka 482. ZKP u ostalom dijelu odbiti žalbu državnog odvjetnika i u pobijanom a neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija, niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Zagrebu 07. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
