Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-87/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŠ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61 /15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Kzd-45/2022.-55 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog GŠ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu te u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u oslobađajućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Kzd-45/2022.-55 od 18. lipnja 2024., optuženi GŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. KZ/11. i zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za svako od dva kaznena djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci, a preostalih 8 (osam) mjeseci uvjetovanog dijela kazne neće se izvršiti ako optuženik u roku 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. kolovoza 2022. do 11. studenog 2022.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka o čijoj će visini sukladno članku 148. stavku 4. ZKP biti odlučeno posebnim rješenjem kada se pribave podatci o visini troškova.

4. Nadalje, istom presudom je optuženi GŠ na temelju članka 453. ZKP oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, označeno i kažnjivo po članku 179. a KZ/11. i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. , koja djela su činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude.

5. Žalbu protiv osuđujućeg dijela presude pravodobno je podnio optuženi GŠ putem branitelja Ivana Opačka, odvjetnika iz Slavonskog Broda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i donese „presudu kojom se okrivljenik oslobađa od krivnje i kazne, odnosno kojom se smanjuje neuvjetovani dio kazne na vrijeme od 2,5 mjeseci ili usvoji žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.

6. Žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavak 3. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži i presudu u pobijanom dijelu ukine i spis dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje .

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

10. U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na vrstu i mehanizam nastanka tjelesne ozljede kao bitno obilježje kaznenog djela tjelesne ozljede te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, a što je također razlog zbog kojeg se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

11. Naime, u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka utvrdio da je oštećenica 18. kolovoza 2022. zadobila tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva desne nadlaktice i prednje strane lijevog bedra i to na temelju fotografija koje je sačinila i priložila oštećenica. Nalaz vještaka je u suprotnosti s iskazom oštećene DŠ koja je navela da ju optuženik udarao prvo u kući šakama po tijelu, a nakon što je počela bježati prema autu optuženik ju je „bacio na stazu pored kapije“ gdje je pala i udarila zatiljkom u beton i tu ju je počeo udarati nogama šakama po cijelom tijelu, izašla je na cestu i nazvala policiju. Navodi da je imala ozljede na lijevoj ruci u predjelu nadlaktice i lijevoj natkoljenici u vidu „plavica“. Dakle, u odnosu na ozljedu nadlaktice, iskaz oštećenice je u suprotnosti nalazu i mišljenju vještaka jer vještak tvrdi da se radi o ozljedi desne nadlaktice, zbog čega je optuženik i proglašen krivim, dok oštećenica tvrdi da se radi o ozljedi lijeve nadlaktice. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud je s tim u vezi uočio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz iste odredbe jer sudskomedicinski vještak navodi, a prvostupanjski sud to prihvaća, da nema podataka je li se oštećenica javila na pregled liječniku. Pri tom potpuno zanemaruje da je u dokaznom postupku pročitao obrazac medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije za oštećenu DŠ (list 45 spisa) te istu propušta predočiti sudskomedicinskom vještaku i pozvati ga da se na ovu dokumentaciju očituje i dovede u vezu s fotografiranim ozljedama oštećenice i izjasni radi li se o ozljedama koje su mogle nastati u inkriminiranom događaju.

12. U odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. optuženi GŠ je proglašen krivim da je u razdoblju od 2020. do 7. kolovoza 2022. grubo zanemario svoju dužnost podizanja i odgoja djece na način da je u alkoholiziranom stanju učestalo vikao i galamio na majku maloljetnih žrtava i što je 7. kolovoza 2022. jednu žrtvu udario, a drugu verbalno vrijeđao. Prvostupanjski je sud propustio obrazložiti odlučne činjenice koje tvore obilježja ovog kaznenog djela pa je tako propustio obrazložiti zašto nalazi da je optuženik svojim ponašanjem prema majci žrtava u prisutnosti žrtava kao i udaranjem maloljetne TŠ u predjelu glave te vrijeđanjem maloljetne NŠ grubo zanemario svoju roditeljsku dužnosti kao i o kojoj se to roditeljskoj dužnosti radi. Grubost treba biti ozbiljna, treba se raditi o težem zanemarivanju roditeljskih dužnosti da bi takvo zanemarivanje imalo karakter grubog zanemarivanja, a što je sve propušteno obrazložiti u prvostupanjskoj presudi. Radnja ovog kaznenog djela u pravilu se ostvaruje nečinjenjem, odnosno propuštanjem, zanemarivanjem dužnosti odgoja i zbrinjavanja djeteta, može se ostvariti i činjenjem, međutim, element grubosti mora biti obrazložen. Svaki neprimjeren odnos roditelja prema djetetu ne mora ujedno značiti i grubo zanemarivanje dužnosti podizanja i odgoja djece. U svakom konkretnom slučaju se treba jasno obrazložiti zašto sud nalazi da određeno ponašanje optuženika predstavlja grubo ponašanje kao bitan elemenat terećenog kaznenog djela.

13. Nadalje, treba istaći, a vezano uz prvi dio inkriminacije i prisutnost maloljetnih žrtava verbalnim napadima na njihovu majku da maloljetna žrtva NŠ u iskazu navodi da se je svađala s tatom, da se roditelji svađaju jednom do dva puta mjesečno, međutim, osim činjenice da joj je tata osobno rekao da je mama kurva, propalica, da se pravi pametna, da je glupa, da je nitko i ništa, ne spominje da bi otac pred njom na majku vikao i galamio, dok maloljetna žrtva TŠ u iskazu navodi da se tata, odnosno optuženik najčešće dere na NŠ, a da je mami govorio da ide od sela do sela i da spava s kojekakvima , psovao joj je i vrijeđao ju, međutim, ne navodi kada se to zbilo, tako da se ne može sa sigurnošću povezati s inkriminiranim razdobljem. Žrtva DŠ u iskazu navodi da je bila izložena optuženikovim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem, da se to često događalo u prisutnosti djece, da ih je to uznemirilo i da su zbog toga plakale, međutim, u istom iskazu navodi da u inkriminiranom periodu optuženik nije imao kontakte s kćerima, da ih je uglavnom ignorirao, a one su vrijeme provodile s bratićima i sestričnama. Prvostupanjski je sud propustio obrazložiti kojim su to napadima optuženika na žrtvu DŠ bila izložena njihova maloljetna djeca TŠ i NŠ, odnosno barem ista pobliže opisati, kao i na temelju čega je isto zaključio.

14. S obzirom na izloženo, na temelju odredbe članka 483.ZKP ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na osuđujući dio. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, posebno detaljno ispitati sudskomedicinskog vještaka na okolnost vrste i vremena nastanka ozljeda oštećene DŠ, životnosti iskaza žrtve, a imajući u vidu dinamiku događaja koja proizlazi iz njezinog iskaza i mogućnosti zadobivanja i drugih ozljeda prema njezinom opisu događaja, nakon toga će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a potom tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio terećena kaznena djela na način kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret. Ako utvrdi da je optuženik počinio kaznena djela zbog kojih je optužen, primjenjujući odredbu članka 485. stavak 6. ZKP u obrazloženju presude će navesti u odnosu na svako kazneno djelo koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne te, ako optuženika proglasi krivim za više kaznenih djela, u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. KZ/11. obrazložiti ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a što je bila osnova za osudu optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora.

15. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika treba istaći da nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da optuženik 18. kolovoza 2022. nije počinio i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Naime, iz iskaza žrtve proizlazi da joj je optuženik kritične zgode rekao da je kurva i drolja, ne i da joj je prijetio, a kada mu je kasnije poslala poruku da želi doći po svoje stvari, optuženik joj je uzvratio porukom u kojoj je napisao kada dođe da je ću ubiti, dakle, nije joj prijetio tijekom fizičkog napada kako to državni odvjetnik tvrdi u optužnici, stoga je osnovano prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe da bi počinio terećeno kazneno djelo jer nije dokazano da bi optuženik prijetio na mjestu, u v rijeme i na način kako je to optuženo, a svako sudsko zadiranje u promjenu bitnih činjenica iz činjeničnog opisa predstavljalo bi bitnu promjenu identiteta optužbe, a za što prvostupanjski sud nije bio ovlašten.

16. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. prvostupanjski je sud osnovano zaključio da su se optuženik i žrtva DŠ učestalo svađali, da su svađe izazivali oboje, da je njihov odnos disfunkcionalan te da ponašanje optuženika kritične zgode nema obilježja teškog kršenja članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već da po svojoj kriminalnoj količini, intenzitetu i nastupjeloj posljedici predstavlja prekršaj tako da je ispravno optuženika oslobodio optužbe. Bitni dio događaja od 18. kolovoza 2022. obuhvaćen je inkriminacijom iz članka 117. stavak 1. KZ/11., dok dio događaja koji ne predstavlja obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede, nije u toj mjeri brutalan i ne predstavlja grubu primjenu sile, a kako to opisuje državni odvjetnik, da bi ispunio obilježja i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

17. Ispitujući pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon pa je na temelju odredbe članka 482. ZKP odbio žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude kao neosnovanu i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić