REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1974/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici Mato Prepelac, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 41 i Nada Cipetić, odvjetnica u Zagrebu, Lojenov prilaz 10, protiv tuženika Glavnog inspektora, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi postupanja javnopravnog tijela, dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Glavnog inspektora Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-050-02/20-01/6, URBROJ: 443-01-24-

3/1-20-2 od 16. prosinca 2020.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen na izostanak odgovora u predmetu KLASA: 034-07/19-01/16.

2. Tužiteljica u opširnoj tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je podnijela prigovor jer nije dobila odgovor na zahtjev i prigovor s predstavkom od 22. listopada 2020., kojeg je dopunila 3. i 23. studenoga 2020., a kojeg je podnijela radi neistinito utvrđenih činjenica i sadržaja te izmjene podataka, kao i provjere vjerodostojnosti stručno - tehničkog mišljenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave mali sliv „Zagrebačko Prisavlje“ Zagreb od 6. veljače 2020. i zapisnika s nalazom Državnog inspektorata, Sektora za vodopravni nadzor od 10. veljače 2020. Navodi da je podnijela prigovor čelniku tijela 28. studenoga 2020., na koji je 10. prosinca 2020. zaprimila odgovor da neće dalje postupati po prigovoru i njegovim dopunama, nakon čega je ponovno, 21. prosinca 2020. podnijela prigovor te je potom zaprimila osporeno rješenje. Međutim, ističe da tuženik nije imao u vidu prigovor od 21. prosinca 2020. Nadalje, iznosi svoje nezadovoljstvo vođenjem predmetnog postupka, izvođenjem dokaza i činjeničnim stanjem utvrđenim kontrolom izvršenja rješenja iz 2008. godine. Predlaže provesti dokaz njezinim saslušanjem na okolnost da joj je vodopravni inspektor VH rekao na licu mjesta 2014. godine da ne može poduzimati nikakve radnje dok se ne riješi žalba KH te je tražio od nje da angažira sudskog vještaka i da mu preda nalaz kako bi vidio kakvo je stajalište u pogledu predmetne nekretnine. Također predlaže da se sasluša građevinski inspektor Damir Čenić koji je izmjerio visinsko uzdignuće 1. prosinca 2008., bio na licu mjesta i vidio dubinu vode vodotoka, ali nije sve napisao u inspekcijskom zapisniku. Osim toga predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka IH na okolnost utvrđenog vodotoka i poplavljenog okolnog terena tužiteljice i dr. vlasnika radi visinskog uzdignuća nekretnine KH koje sprječava nesmetano otjecanje oborinskih voda. Predlaže provesti i građevinsko vještačenje, na okolnost činjeničnog stanja navedenog u vodopravnom mišljenju Hrvatskih voda od 29. travnja 2004. i 18. studenoga 2008. visinskog uzdignuća Strgarove nekretnine u odnosu na okolni teren radi kojeg je ostao na nižoj visini te na okolnosti utvrđene u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ZH od 23. rujna 2014. i na okolnost izvršenja rješenja iz 2008. Predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka sudskog vještaka za graditeljstvo Dubravka Ikadinovića na okolnost utvrđivanja vodotoka 2020. i pregleda Strgarove parcele 2014. i 2020. Predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka službene osobe Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije THS, na okolnost da vodopravni inspektor PH nije 2014. izvršio rješenje Grada Zagreba iz 2008. godine.

3. Predlaže u bitnome da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je osporavanim rješenjem u cijelosti odlučeno o tužiteljičinom prigovoru, a rješenje je obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na zahtjev za izmjenom sadržaja zapisnika od 10. veljače 2020. navodi da je odredbom članka 76. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, između ostalog, propisano da se u potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije ništa dodavati niti mijenjati i da se dopuna u već zaključeni zapisnik unosi kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izmjenom podataka u stručno - tehničkom mišljenju Hrvatskih voda od 6. veljače 2020., navodi da se prema članku 214. stavku 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj: 66/19.) inspekcijski nadzor ne provodi nad javnim ovlastima Hrvatskih voda iz članka 199. stavka 4. toga Zakona, slijedom čega nije ovlašten nad njezinim javnim ovlastima obavljati inspekcijski nadzor niti preispitivati njezine akte, a pogotovo ne mijenjati sadržaj istih. Ističe da je te zahtjeve tužiteljica iznijela i u zahtjevu te prigovoru s predstavkom od 22. listopada 2020., kojeg je dopunila 3. i 23. studenoga 2020., a koji zahtjevi su odbijeni iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Ističe da je tužiteljica bila pozvana prisustvovati kontroli izvršenja rješenja iz 2008. godine, koja je obavljena 10. veljače 2020., o čemu je sastavljen zapisnik. Uvidom u predmetni spis, osobito zapisnik, KLASA: 034-07/1901/16, URBROJ: 443-01-22-01/6-20-30 od 18. rujna 2020., koji je sastavljen u skladu s odredbom članka 76. Zakona o općem upravnom postupku, utvrđeno je kako je vodopravna inspekcija postupila u skladu s rješenjem glavnog državnog inspektora od 6. ožujka 2020. na način da je obavljen očevid na koji su uredno pozvane sve stranke u postupku, slijedom čega nije postupio nezakonito time što o provođenju očevida nije donio zaključak nego je u pozivu odredio provođenje očevida. Nadalje, navodi kako je u predmetu KLASA: 034-07/19-01/16 dana 22. listopada 2020. zaprimljen zahtjev i prigovor s predstavkom podnesen od strane tužiteljice i EH, a 3. i 23. studenoga 2020. dopune navedenog zahtjeva i prigovora s predstavkom, na koji zahtjev od 22. listopada 2020. i dopunu zahtjeva od 3. studenoga 2020. je u trenutku donošenja rješenja odgovoreno, sa kraćim, ali opravdanim zakašnjenjem s obzirom na broj podnesaka tužiteljice zaprimljenih u predmetnom spisu, dok je na dopunu navedenog zahtjeva od 23. studenoga 2020. odgovoreno u zakonskom roku, KLASA: 034-07/19-01/16 URBROJ:443-01-22-02/l20-52 od 10. prosinca 2020. Osim toga, u odnosu na prethodno navedene zahtjeve i dopune zahtjeva, obzirom da su isti sadržajno gotovo identični prigovoru od dana 28. studenoga 2020., zaprimljenom dana 2. prosinca 2020., odlučeno je osporavanim rješenjem. Dakle, navodi kako nije točan navod tužiteljice da joj na iste nije odgovoreno. U odnosu na nezadovoljstvo tužiteljice vođenjem predmetnog postupka, izvođenjem dokaza i činjeničnim stanjem utvrđenim kontrolom izvršenja rješenja iz 2008., ukazuje na obrazloženje rješenja te ponavlja da je prema odredbi članka 54. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi upravne akte i poduzima mjere u okviru prava, obveza i ovlasti utvrđenih tim zakonom i/ili drugim propisima kojima je uređeno područje rada inspektora. Također, sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku, službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđuje koje će činjenice i okolnosti će uzeti kao dokazane. Također ističe da je iz spisa predmeta razvidno kako činjenice vezane uz izvršenje rješenja iz 2008. nisu utvrđivane samo na temelju uvida u privatni zapisnik iz 2014. i na temelju stručno - tehničkog mišljenja Hrvatskih voda od 6. veljače 2020. nego i izvođenjem drugih dokaza i to očevidom obavljenima 10. veljače i 18. rujna 2020., o čemu su sastavljeni zapisnici. Osporava ostale navode iz tužbe i tijekom spora.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Prije svega valja napomenuti da Sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti njegovom procesno - pravnom kvalifikacijom (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2022/15 i Usž-599/15), slijedom čega je Sud, prvenstveno ocjenjivao zakonitost izvršnog rješenja tuženika koje jedino može biti predmet glavnog zahtjeva upravnog spora u smislu članka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26 - dalje: ZUS).

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

8. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Naime, ova presuda donesena je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2143/23 od 6. ožujka 2024. u kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije našao niti jednu od povreda koje je tužiteljica isticala u tužbi i žalbi, a ponavlja ih tijekom ponovnog postupka, već je predmet vraćen zbog povrede pravila sudskog postupka zbog neodržavanja rasprave, a koju nepravilnost je ovaj Sud otklonio i proveo javnu i usmenu raspravu.Uvidom u podatke spisa predmeta i obrazloženje osporavanog rješenja proizlazi da je 2. prosinca 2020. u Državnom inspektoratu zaprimljen prigovor tužiteljice i EH na izostanak odgovora na zahtjev i prigovor s predstavkom od 22. listopada 2020., u predmetu koji se pred tuženikom vodi pod KLASOM: 03407/19-01/16, a na temelju odredbi članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., u daljnjem tekstu: ZUP), u kojem prigovoru navode da nisu dobile odgovor na zahtjev i prigovor s predstavkom od 22. listopada 2020., kojeg su dopunile 3. i 23. studenoga 2020. i kojeg su podnijele radi neistinito utvrđenih činjenica i sadržaja te izmjene podataka, kao i provjere vjerodostojnosti stručno - tehničkog mišljenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave mali sliv

„Zagrebačko Prisavlje“ Zagreb od 6. veljače 2020. i zapisnika s nalazom Državnog inspektorata, Sektora za vodopravni nadzor od 10. veljače 2020., dodajući da je tuženik propustio donijeti odluku po prigovoru od 28. studenoga 2020.

11. Međutim, o navedenom prigovoru odlučeno je osporavanim rješenjem, a koje rješenje je obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP- a. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izmjenom sadržaja zapisnika od 10. veljače 2020., pravilno je navedeno kako je odredbom članka 76. stavka 3. ZUP-a propisano da se u potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije ništa dodavati niti mijenjati i da se dopuna u već zaključeni zapisnik unosi kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena, slijedom čega je navedeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Također, što se tiče tužiteljičinog zahtjeva za izmjenom podataka u stručno - tehničkom mišljenju Hrvatskih voda od 6. veljače 2020., pravilno je navedeno da se sukladno odredbi članka 214. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj: 66/19.), inspekcijski nadzor ne provodi nad javnim ovlastima Hrvatskih voda iz članka 199. stavka 4. toga Zakona, slijedom čega tuženik nije ovlašten obavljati inspekcijski nadzor nad njezinim javnim ovlastima, preispitivati akte Hrvatskih voda niti mijenjati sadržaj njezinih akata. Što se pak tiče zahtjeva i prigovora s predstavkom od 22. listopada 2020., dopunjenog 3. i 23. studenoga 2020., navodi se da je na zahtjev i dopunu zahtjeva od 3. studenoga 2020. u trenutku donošenja rješenja odgovoreno, dok je na dopunu zahtjeva zaprimljenu 23. studenoga 2020. odgovoreno 10. prosinca 2020. Napominje se da je predmet svih tužiteljičinih zahtjeva i dopuna zahtjeva u suštini izmjena sadržaja zapisnika od 10. veljače 2020. te podataka u stručno- tehničkom mišljenju Hrvatskih voda od 6. veljače 2020., a o kojim zahtjevima je odlučeno osporavanim rješenjem te su s tim u vezi neosnovani prigovori tužiteljice, kao i zahtjev za razdvajanjem spisa.

12. U odnosu na tužiteljičino nezadovoljstvo vođenjem postupka, izvođenjem dokaza i činjeničnim stanjem utvrđenim kontrolom izvršenja rješenja iz 2008., pravilno tuženik ukazuje na odredbu članka 54. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18), prema kojoj je inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan u vođenju postupka, donošenju upravnih akata i poduzimanju mjera u okviru prava, obveza i ovlasti utvrđenih tim zakonom i/ili drugim propisima kojima je uređeno područje rada inspektora. Također, prema odredbi članka 9. ZUP-a službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar te slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđuje koje će činjenice i okolnosti uzeti kao dokazane. Nadalje, iz spisa predmeta je razvidno kako činjenice vezane uz izvršenje rješenja iz 2008. nisu utvrđivane samo na temelju zapisnika iz 2014. i stručno - tehničkog mišljenja Hrvatskih voda od 6. veljače 2020. nego i izvođenjem drugih dokaza, i to provođenjem očevida na licu mjesta dana 10. veljače i 18. rujna 2020., o čemu su sastavljeni zapisnici, čime je postupljeno prema ranijim odlukama.

13. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužiteljica navodi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice ocijenivši ih nesvrsishodnima za odluku u ovom upravnom sporu.

14. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

15 .Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Odvjetnica Nada Cipetić, e - komunikacijom

2. Odvjetnik Mato Prepelec, e - komunikacijom

3. Glavni inspektor, Državni inspektorat Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29

4. U spis