REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1740/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja POGON SREĆE d.o.o., Zagreb, IX Požarinje 9, OIB: 38444095950, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MILIČEVIĆ i ŠUPUKOVIĆ d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.350,48 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 20. srpnja 2022. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. srpnja 2025. u bitnom navodi da je 19. srpnja 2022. vozilo marke RENAULT MASTER III, broj šasije: [broj šasije] , god. proizvodnje 2018. reg. ozn. [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja oštećeno od strane nepoznatog štetnika dok je bilo parkirano na parkingu na Radničkoj cesti kod kbr. 204 u Zagrebu. Ističe da je navedeno vozilo u vrijeme predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici kasko osiguranja broj: 03-0163807-01 te se predmet za naknadu imovinske štete na tom vozilu vodio kod tuženika pod brojem: ST03-4299/22.

1.1. Navodi da je u ovoj nezgodi na automobilu tužitelja nastala imovinska šteta u iznosu od 4.350,48 EUR čiju isplatu potražuje tužbenim zahtjevom sa zateznim kamatama sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) od 19. srpnja 2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 8. kolovoza 2025. priznaje pasivnu legitimaciju, međutim ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te osporava nastanak štetnog događaja, dinamiku nastanka štetnog događaja na način opisan u tužbi i uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i oštećenja na tužiteljevom vozilu. U cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i njegovu visinu, kao i zatraženi tijek kamata.

2.1. Naime, nije sporno da je predmetno vozilo na dan navodnog štetnog događaja bilo osigurano ugovorom o osiguranju automobilskog kaska kod tuženika policom broj [broj police]-0163807-01, međutim u tom trenutku tužitelj nije bio vlasnik navedenog vozila. Dodatno ističe da se ovdje ne radi o naknadi štete, već o isplati naknade iz osiguranja, odnosno iznosa koji osiguratelj isplaćuje nakon nastupa osiguranog slučaja ukoliko obveza istog nije isključena. Pored navedenog, ističe da uz tužbu nije priložen niti predložen nijedan dokaz koji bi vjerodostojno potvrdio nastanak i dinamiku nastanka štetnog događaja te uzročno posljedičnu vezu između tog događaja i nastalih oštećenja na vozilu. Naime, iz dostavljene je dokumentacije razvidno da policija nije pozvana obaviti radnje iz svojih ovlasti kako bi se utvrdila činjenica nastanka eventualnog štetnog događaja. Dodaje da je tuženik povodom zaprimljene prijave štete detaljno fotografirao oštećenja na tužiteljevom vozilu te proveo izvid i procjenu štete te je utvrdio nemogućnost nastanka predmetnih oštećenja iz dinamike štetnog događaja koji je tužitelj opisao u prijavi štete. Prema tužiteljevom opisu štetnog događaja u prijavi štete, šteta je nastala od strane nepoznatog počinitelja dok je vozilo bilo na parkingu te su oštećenja zadnja vrata, dok je tužitelj u tužbi obuhvatio i daljnja mnogobrojna oštećenja na svom vozilu koja po svom karakteru nipošto nisu mogla nastati dinamikom štetnog događaja kakav je tužitelj opisao i naveo u svojoj prijavi štete, odnosno nipošto nisu posljedica predmetnog štetnog događaja.

2.2. Poziva se na odredbu čl. 944. ZOO i na odredbu čl. 17. Općih uvjeta za kasko osiguranje cestovnih motornih vozila OUAK I/2014 koji su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju prema kojoj odredbi osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je šteta prouzročena namjerno ili prijevarom od strane ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili članova obitelji koji s njim žive u zajedničkom kućanstvu, a ne radi se o osobi za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi te vozača. Osim toga, u skladu s čl. 8. Općih uvjeta tužitelj je događaj bio dužan prijaviti policiji, što je izostalo. Prema tome, tuženik smatra da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za isplatu naknade iz osiguranja koju tužitelj potražuje.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, saslušao je zastupnika po zakonu tužitelja ĆĆ (list 104.-105. spisa) te je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 61.-64. spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.350,48 EUR na ime naknade štete nastale na vozilu u njegovom vlasništvu u štetnom događaju koji se dogodio 19. srpnja 2022.

6. Između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 19. srpnja 2022. bilo osigurano od automobilskog kaska policom br. [broj police]-0163807-01 od 23. srpnja 2019. (list 6. spisa) kod tuženika. Iz toga proizlazi nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovom sporu.

7. Među strankama su sporni aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja opisanog u tužbi i nastalih oštećenja na vozilu, odnosno sporni su u cijelosti osnova i visina tužbenog zahtjeva, jednako kao i pitanje tijeka zateznih kamata.

8. Iz dokumentacije u spisu proizlaze pravno relevantne činjenice kako slijedi.

8.1. Tužitelj je kao ugovaratelj osiguranja s tuženikom kao osigurateljem sklopio za korist osiguranika Erste&Steiermärkische Leasing d.o.o. ugovor o osiguranju od automobilskog kaska (višegodišnje osiguranje) počevši od 23. srpnja 2019. do 23. srpnja 2024. za vozilo RENAULT MASTER FURGON, broj šasije:

VF1MA000560853421, god. proizvodnje 2018., a sastavni dio ugovora o osiguranju su Opći uvjeti kasko osiguranja, Informacije ugovaratelju osiguranja i Ponuda za osiguranje od automobilskog kaska (list 6. spisa).

8.2. Društvo Erste&Steiermärkische Leasing d.o.o. je 2. travnja 2025. izdalo tužitelju Potvrdu (list 4. spisa) kojom je potvrđeno da je primatelj leasinga (ovdje tužitelj) po Ugovoru o financijskom leasingu br. 73755/19 od 12. srpnja 2019. podmirio kupoprodajnu cijenu za vozilo RENAULT MASTER FURGON, broj šasije:

VF1MA000560853421, god. proizvodnje 2018., reg. oznake [registarska oznaka] te da su se time ispunili uvjeti za prijenos prava vlasništva na navedenom vozilu na tužitelja kao kupca (u potvrdi je navedeno da se ista izdaje isključivo u svrhu prijenosa prava vlasništva).

8.3. Tužitelj je u trenutku podnošenja tužbe (22. srpnja 2025.) vlasnik navedenog vozila (list 5. spisa).

8.4. Tužitelj je 20. srpnja 2022. prijavio štetu tuženiku (list 45. -46. spisa) te je u prijavi štete navedeno da je oštećenik Erste&Steiermärkische Leasing d.o.o., da je do štete došlo 19. srpnja 2022. u 9:00 sati od strane nepoznatog počinitelja i da je vozilo pronađeno na parkingu sa oštećenim zadnjim vratima.

8.5. Tuženik je 20. srpnja 2022. sačinio Izvid štete ST-4299/22 (list 8. spisa) u kojem su navedeni dijelovi za popravak (krilna vrata) te je sadržana napomena da utvrđena oštećenja na prednjem lijevom blatobranu, prednjim desnim vratima, desnom retrovizoru, stražnjoj desnoj bočnoj strani i stražnjoj lijevoj bočnoj strani nisu predmet štetnog događaja.

8.6. Tuženik je 16. kolovoza 2022. uputio dopis Erste&Steiermärkische Leasing d.o.o. (list 47. spisa) u kojem je navedeno da je trošak popravka vozila procijenjen na iznos od 2.800,00 kn (371,62 EUR) te je zatražena dostava računa popravka prema Zapisniku o izvidu štete, da bi u nastavku bilo navedeno da tuženik ne raspolaže potrebnim podacima za isplatu procijenjenog iznosa naknade štete pa da odštetni zahtjev nije u mogućnosti riješiti i da je isti prisiljen otkloniti.

8.7. Tužitelju je Autokuća Baotić d.o.o. 10. travnja 2024. izdala predračun za popravak vozila reg. oznake [registarska oznaka] na iznos od 4.350,48 EUR (odnosno bez uračunatog PDV-a na iznos od 3.480,38 EUR) (list 7. spisa).

9. Saslušan kao stranka u postupku, zastupnik po zakonu tužitelja u svom je iskazu u bitnom naveo da je tužitelj dvorište na adresi [adresa] koristio za parkiranje svih vozila koje je firma koristila, među kojima je i ovdje sporno vozilo koje je bilo vlasništvo leasing kuće, dok je je bio korisnik leasinga. Iskazao je da je predmetno vozilo koristio povremeno. Kad je jedno jutro došao na parkiralište, uočio je oštećenje i odvezao je vozilo na procjenu u osiguranje, ispunio je njihove formulare i opisao što se dogodilo, a oni su vozilo fotografirali i nakon par dana poslali izvid štete. Naveo je da se kod ovlaštenog servisera raspitao o popravku i pokazao im izvid štete koji je dobio, gdje mu je rečeno da u tim gabaritima i po tim stavkama kako stoji u opisu štete to nije moguće popraviti. Nakon toga je od njih tražio ponudu na osnovu koje se može obratiti osiguranju, a kad je s tom ponudom došao u osiguranje, slali su ga iz jednog ureda u drugi, sa jednog telefona na drugi i s jednog e-maila na drugi da bi na kraju u e-mailu naveli da popravi vozilo u skladu sa njihovom ponudom, na što je napisao da ne znam kako bi to mogao napraviti s obzirom na veliku razliku u ponudi njih i ovlaštenog servisera. Zaključno je naveo da vozilo nije popravio, ono je još uvijek u takvom stanju, dok mu je leasing kuća rekla da je dužan održavati vozilo i dovesti ga u prvobitno stanje odnosno popraviti ga jer on vodim kompletnu brigu o vozilu. Naveo je i da mu u osiguranju niti u jednom trenutku nisu rekli da mora u postupak uključiti leasing nego su svu komunikaciju vodili s njim.

9.1. Neovisno o tome što je zastupnik po zakonu tužitelja (koji je ujedno i osnivač tužitelja) zasigurno osobno zainteresiran za ishod spora, navedene okolnosti kod ovog suda nisu izazvale u sumnju istinitost njegovog iskaza. Naime, sud je njegov iskaz neposredno ocijenio kao uvjerljiv, iskren i životno logičan, a osim toga, isti je u suglasju i sa materijalnim dokazima u spisu.

10. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine nastale štete na vozilu, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 2. veljače 2026. na koji stranke nisu imale primjedbe niti prigovore pa stoga sud nije saslušavao vještaka (čl. 492.c st. 3. ZPP).

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tuženik na svom izvidu štete broj ST03-4299/22 od 20. srpnja 2022. nije utvrdio ispravan opseg štete jer je stražnje lijevo vratno krilo na vozilu tužitelja bilo oštećeno u mjeri da se jedino zamjenom dijela vozilo može vratiti u prvobitno stanje, a bilo je potrebno zamijeniti i lijevi "D" stup koji je prema fotografijama vidljivo oštećen, a uopće se ne spominje na izvidu štete tuženika. Opisani opseg štete je mogao nastati udarom nekog teretnog vozila s isturenim teretom ili teretnog odnosno radnog vozila s nekom specifičnom nadgradnjom, obzirom da donji dio vozila uopće nije oštećen. Mjesto nezgode se nalazilo u [adresa] u dvorištu kbr. 204 u kojem se u vrijeme nezgode nalazio veći broj opisanih vozila koja su mogla udarom u parkirano vozilo tužitelja načiniti štetu na opisani način. Vještak je ocijenio prihvatljivim opseg štete kako to proizlazi iz ponude za popravak vozila tužitelja izdane od ovlaštene radionice za RENAULT vozila Autokuće Baotić d.o.o. iz Zagreba 10. travnja 2024. Prema procjeni vještaka, visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za RENAULT vozila na dan utvrđivanja štete i satnici od 28,00 EUR iznosi 2.832,84 EUR, što s PDV-om iznosi 3.541,05 EUR-a, odnosno visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za RENAULT vozila na dan izdavanja ponude od Autokuće Baotić d.o.o. i satnici od 34,00 EUR iznosi 3.459,65 EUR, što s PDV-om iznosi 4.324,56 EUR.

10.2. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio kao stručan, jasan, logičan i argumentiran pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Osim troga, a kako je već ranije navedeno, niti stranke nisu imale primjedbe niti prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Na osnovu rezultata provedenog postupka sud je ocijenio da se opisani štetni događaj odvio onako kako je to tužitelj naveo u tužbi odnosno detaljnije u prijavi štete i svom iskazu pred ovim sudom. Naime, radilo se o situaciji u kojoj je vozilo zatečeno oštećeno bez ikakvih naznaka o tome na koji se točno način, u koje točno vrijeme i od strane kojeg počinitelja nezgoda dogodila. Vještačenjem je utvrđeno da je opisani opseg štete mogao nastati udarom nekog teretnog vozila s isturenim teretom ili teretnog odnosno radnog vozila s nekom specifičnom nadgradnjom, obzirom da donji dio vozila nije oštećen. Dakle, vještak je opisao tehničke mogućnosti nastanka oštećenja te je procijenio troškove popravka pa stoga sud smatra da su dokazane, sa dostatnim stupnjem izvjesnosti, ove sporne činjenice.

12. Time se, prema ocjeni suda, neosnovano tuženik poziva na odredbu čl. 944. ZOO prema kojoj osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom.

13. Neupitno je da je tužitelj prijavio događaj tuženiku kao osiguratelju po polici kasko osiguranja i da je u konačnici tuženik otklonio zahtjev za isplatu naknade iz osiguranja. Jednako tako nije sporno da događaj nije prijavljen policiji u skladu s čl. 8. Općih uvjeta tuženika, međutim navedeno ne može rezultirati gubitkom prava iz osiguranja.

14. Međutim, sud je unatoč prednjim utvrđenjima i zaključcima došao do uvjerenja da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete (isplatu) po osnovi police kasko osiguranja koja je sklopljena sa tuženikom, a u vezi ovog štetnog događaja.

15. Naime, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO).

16. Nadalje, prema odredbi čl. 929. st 1. ZOO, u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju.

17. U konkretnom je slučaju tužitelj ugovaratelj osiguranja, a ne osiguranik, te na polici nije naznačen kao korisnik osiguranja. To znači da njemu ne pripadaju prava iz ugovora o osiguranju, osim ako je na to pristao osiguranik, što u konkretnom slučaju nije dokazano (čl. 219. ZPP). Naime, osiguranik je nakon nastanka osiguranog rizika raspolagao vozilom na način da je tužitelj stekao pravo vlasništva nad istim, ali pritom tužitelju nije ustupljeno potraživanje iz ugovora o osiguranju prema tuženiku u skladu s odredbom čl. 80. ZOO. Pozivanje na potvrdu od 2. travnja 2025. ne otklanja ovaj nedostatak jer je ona izdana isključivo radi prijenosa prava vlasništva (kako je to u njoj izrijekom navedeno), a niti su osnovani tužiteljevi navodi da su mu sa prijenosom prava vlasništva prenesena i sva prava i obveze koja proizlaze iz prava vlasništva pa tako i pravo na isplatu osigurnine. Upravo je promjena vlasnika vozila razlog za prestanak ugovora o osiguranju (čl. 4. Općih uvjeta), a tužitelj nije dostavio, osim Potvrde od 2. travnja 2025. iz koje to ne proizlazi, bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi se moglo zaključivati o osnovanosti ovakvih navoda.

18. Obzirom na nedostatak aktivne legitimacije, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (točka I. izreke presude) i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka (točka II. izreke presude) temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

19. Tuženiku su, kao potrebni za vođenje spora, priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu i podneska od 18. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) te troškovi zastupanja na ročištima 3. prosinca 2025., 16. travnja 2026. i 10. lipnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.250,00 EUR.

20. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 14. srpnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).