REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj Us I-1017/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, A. Hebranga 1, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 93296501256, kojeg zastupa ŠI, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/284, URBROJ: 512M-02-03-25-17 od 02. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560 -01/24-01/284, URBROJ: 512M-02-03-25-17 od 02. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560 -01/24-01/458, URBROJ: 512M2-01-04-03-25-14 od 09. rujna 2025., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 01. svibnja 1991. do 01. kolovoza 1991. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I - 1101/2024-7 od 23. travnja 2025.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i postupovnih povreda (manjak obrazloženja odlučnih činjenica). Navodi da je u spornom razdoblju obavljao dužnost na uličnim stražama i zaštiti određenih objekata, kao i na osiguranju stanovništva i imovine. Stoga zaključuje da je u predmetnom razdoblju bio aktivni sudionik oružanih snaga, u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 1. kolovoza 1991., te da je bio zarobljen 1. kolovoza 1991. do 4. rujna 1992., što potvrđuju i izjave svjedoka CI iz [adresa] VI iz [adresa]. Osporava utvrđenja upravnih tijela da nije sudjelovao u borbenom sektoru i iznosi vlastito viđenje naravi sudjelovanja naoružanih odreda Narodne zaštite u Domovinskom ratu kao i historijat ratnih događanja na području [adresa], navodeći da je njegov zapovjednik bio sada pok. ZI. Ističe da je prije Domovinskog rata bio lovac i posjedovao je lovačku pušku marke „CZ Hamerles“ i pištolj marke „crvena zastava M-88A“, te je isto i koristio i u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na sadržaj presude ovoga suda poslovni broj Us I - 1101/2024-7 od 23. travnja 2025., smatrajući da po istoj nije postupljeno, te da ispunjava uvjet iz članka 3. st. 1. f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kojim je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je između ostalog bila pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pri tom zatočen u neprijateljskom logoru u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Poziva se na sadržaj tužbi priloženih Potvrde o zatočenju od 20. lipnja 2011. i Uvjerenja Ministarstva hrvatskih branitelja od 15. prosinca 2023.

2.2. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka ĐI iz [adresa] (kojeg je tužitelj predlagao da ga se sasluša kao svjedoka i tijekom ponovnog prvostupanjskog postupka), obzirom da je predloženi svjedok 01. kolovoza 1991. zarobio tužitelja skupa (i oduzeo njegovo oružje).

2.3. Poziva se na zaštitu načela vladavine prava i smatra da je u postupku povrijeđeno pravo na pravično vođenje postupka, a podredno i druga Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava.

2.4. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da predmet vrati na ponovni postupak, uz određivanje naknade troškova upravnog spora tužitelju, uz zatezne kamate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nemaju materijalnih dokaza o njegovoj pripadnosti Narodnoj zaštiti. Također, ističe da se aktivnosti koje je tužitelj naveo da je obavljao ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u zatraženom razdoblju. U pogledu zatraženog razdoblja sudjelovanja ističe i da iz odredbe članka 3. stavka 1. točke b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji proizlazi da je pripadnost odredima NZ borbenog sektora moguće utvrditi (isključivo) u trajanju od najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. dok je tužitelj svoj zahtjev postavio na razdoblje od 1. svibnja 1991. do 1. kolovoza 1991. te je pravilno utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu citiranih zakonskih odredbi.

4. Tužitelj je 9. prosinca 2025. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode te je istaknuo da je opće poznato da prije okupacije [adresa] nije bilo nikakvih borbenih djelovanja u tom mjestu nego samo na dan okupacije (1. kolovoza 1991.) kada je pobijen veći broj policajaca Policijske postaje Dalj kao i velik broj mještana [adresa], a kog dana je i tužitelj zarobljen zajedno sa oružjem koje je tom prilikom imao kod sebe.

5.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 16. lipnja 2026. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/26; u daljnjem tekstu: ZUS).

5.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda, a službena osoba tuženika izjavila je da se protivi izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke obzirom da je isti tijekom postupka saslušan u dva navrata te se protivi i izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ĐI iz [adresa] jer je nejasno koja bi to nova saznanja navedeni svjedok imao o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu.

5.3. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. i članka 8. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne dokaze saslušanja tužitelja u svojstvu stranke obzirom da je isti višekratno i iscrpno iznosio navode o okolnostima svog sudjelovanja u Domovinskom ratu u zatraženom razdoblju te je odbio i izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka ĐI kao pripadnika okupatorske vojske kojemu je ujedno i suđeno za ratni zločin (presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-38/2004-29 od 27. prosinca 2011.) upravo na području [adresa]. Stoga sud ocjenjuje opravdanim stav tuženika da je nepotrebno, nesvrsishodno izvođenje dokaza saslušanjem pripadnika okupacijskih snaga o činjenici zarobljavanja tužitelja u [adresa].

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj je 15. svibnja 2023. podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 01. svibnja 1991. do 01. kolovoza 1991. U obrascu zahtjeva tužitelj navodi da je bio naoružan vlastitim (lovačkim) naoružanjem i čuvao je usjeve, benzinsku pumpu, odnosno ulazak paravojnih formacija u [adresa]. Kao sudjelovanje u oružanom otporu tužitelj definira činjenicu granatiranja mjesta i činjenicu zarobljavanja 3. kolovoza 1991., kao i činjenicu da je okupator prilikom ulaska u [adresa], 1. kolovoza 1991., ubio većinu pripadnika MUP-a.

8. Uz zahtjev je priložio pisane izjave svjedoka TI i VI, iz kojih proizlazi da je svjedocima poznato da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u [adresa], u razdoblju od 01. svibnja 1991. do 01. kolovoza 1991., te da je kao pripadnik čuvao punktove.

9. Iz potvrde Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora od 20. lipnja 2011. proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 3. kolovoza 1991. do 4. rujna 1992. bio lišen slobode od strane neprijateljskih snaga u mjestu [adresa].

10. Nadalje, iz uvjerenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 15. prosinca 2023. proizlazi da se tužitelj vodi kao zatočena osoba u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 4. rujna 1992.

11. Tužitelj je uz zahtjev priložio i ovjerene izjave svjedoka EI, LI, AI i PI iz kojih izjava suglasno proizlazi da svjedoci potvrđuju da je tužitelj od 3. kolovoza 1991. (odnosno neki svjedoci navode 5. kolovoza 1991.) do prosinca 1991. (ili veljače 1991. prema navodima nekih svjedoka) bio na prisilnom radu u [adresa], zarobljen od strane srpskih paravojnih formacija.

12. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju i utvrđeno je uvidom u popise pripadnika Narodne zaštite za bivšu mjesnu zajednicu [adresa] da na istima tužitelj nije evidentiran, što isti ne osporava. Tužitelj je prethodno odslužio vojni rok i imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

13. Tužitelj ima (nesporno) priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (razvidno iz preslike službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu u trajanju od 8. prosinca 1992. do 11. veljače 1994.

14. U prethodnom postupku tužitelj je dao izjavu na zapisniku prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2024. u kojoj je iznio historijat okupacije [adresa] (1. kolovoza 1991.) od strane JNA i srpskih paravojnih formacija i vlastitog zatočenja. Tužitelj je naveo da je prije toga, u zatraženom razdoblju pri NZ Dalj obavljao stražarske dužnosti (kod benzinske pumpe i radi čuvanja usjeva), što je obavljao korištenjem vlastitog lovačkog naoružanja (o čemu posjeduje oružni list), a neposredni zapovjednik bio je (sada pok.) ZI, dok je tužitelj formalno bio zaposlen u IPK Osijek. Tužitelj je iznio da su pripadnici JNA napali i borbeno djelovali prema [adresa] ali nije specificirao konkretne borbene akcije ili djelovanja osim izloženosti izravnom napadu neprijatelja sve do pada mjesta.

15. Iz službenih evidencija proizlazi da se predloženi svjedoci (VI i TI) također ne nalaze na službenim popisima pripadnika NZ Dalj.

16. Presudom ovoga suda poslovni broj Us I - 1101/2024-7 od 23. travnja 2025. poništeno je rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/24-01/284, URBROJ: 512-2501-24-2 od 6. kolovoza 2024. kao i rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/24-01/458, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 27. lipnja 2024., te je predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu da je prvostupanjsko tijelo dužno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje saslušanjem predloženih svjedoka.

17.1. U ponovnom postupku održana je rasprava u prvostupanjskom tijelu, 4. rujna 2025., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka VI, dok je uredno pozvani svjedok TI opravdao izostanak zbog teškog zdravstvenog stanja, te je sadržaj njegove izjave pročitan. Tužitelj je ostao kod sadržaja svog prethodnog iskaza od 27. veljače 2024. Svjedok TI u pisanoj izjavi naveo je da je tužitelj sudjelovao u obrani mjesta [adresa] kroz naoružani odred Narodne zaštite.

17.2. Svjedok VI na održanoj raspravi izjavio je da je u obrani [adresa] bio zapovjednik pričuvnog sastava MUP-a, da je tužitelja poznavao prije rata i poznato mu je da je bio lovac i da je posjedovao pušku i pištolj te da su pričuvni policajci došli po njega, znajući da je bio M, i pozvali ga da čuva mjesto kod benzinske pumpe u [adresa] te dio oko njegove kuće. Svjedoku je poznato da je s tužiteljem bio i TI te pok. zapovjednik ZI koji je zapovjedništvo NZ preuzeo polovinom travnja 1991. Dana 1. kolovoza 1991. [adresa] je pao u neprijateljske ruke, njih 12 se uspjelo probiti a tužitelj, ZI i TI završili su u neprijateljskom zatvoru zajedno sa svjedokovom majkom i suprugom. Poznato mu je da je tužitelj uspio pobjeći iz zatvora tijekom rujna 1992.

17.3. Obzirom da citirani svjedoci također nisu pripadnici NZ Dalj u dijelovima zatraženog sudjelovanja, sud njihov iskaz u pogledu naravi sudjelovanja tužitelja kao pripadnika NZ Dalj nije mogao ocijeniti vjerodostojnim.

17.4. Također, iz iskaza oba svjedoka, kao i tužitelja, ne proizlazi postojanje borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju, koju tvrdnju je tužitelj iznio i u podnesku dostavljenom ovome sudu 9. prosinca 2025.

17.5. Tužitelj niti u zahtjevu ne navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

18. Prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije.

19. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu naoružanih pripadnika Narodne zaštite Dalj, koju činjenicu je moguće osporavati.

20.1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: Zakon), propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

20.2. Dakle, u odnosu na zatraženo razdoblje najprije valja istaknuti da se tužitelju uopće ne može priznati razdoblje sudjelovanja prije 30. srpnja 1991. prema članku 3. stavak 1. točka b) kao ni točka f) Zakona.

20.3. Iz ukupnosti dostavljenih dokaza proizlazi dvojben trenutak stvarnog zarobljavanja tužitelja (dakle 1. kolovoza 1991., 3. kolovoza 1991 ili 5. kolovoza 1991.), međutim uzevši u obzir 1. kolovoza 1991. kao dan okupacije [adresa], sud u odnosu na razdoblje od 30. srpnja 1991. do 1. kolovoza 1991. zaključuje da je u odnosu na tužitelja bilo potrebno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske kao i način sudjelovanja, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

20.4. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

20.5. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

21. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 1. kolovoza 1991. (kada je bio zarobljen) kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

22. Iz ukupnosti izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata bio evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Stoga tužitelj nije doveo u sumnju činjenicu da se ne nalazi na službenim popisima, jer ne raspolaže nikakvim relevantnim materijalnim dokazima.

23. Iz iskaza svjedoka kao i samog tužitelja konzistentno proizlazi da tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan člankom 3. stavak 2. Zakona.

24. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) i f) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

26. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

27. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

28. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, postupio prema uputi iz presude ovoga suda poslovni broj Us I - 1101/2024-7 od 23. travnja 2025., odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

29. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je u odnosu na zahtjev za naknadu troška upravnog spora, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku