Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-372/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Tödtlingu, odvjetniku u Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o., protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3938/2021-26 od 30. ožujka 2026., dana 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3938/2021-26 od 30. ožujka 2026. na način da se prihvaća prigovor tuženika i ukida rješenje o pristojbi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3938/2021-24 od 17. listopada 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe u preostalom neplaćenom iznosu od 73,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika i potvrđeno rješenje toga suda poslovni broj Pr-3938/2021-24 od 17. listopada 2025. kojim se tuženiku nalaže plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 185,82 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 73,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovom je predmetu prvostupanjski sud rješenjem o sudskoj pristojbi poslovni broj Pr-3938/2021-24 od 17. listopada 2025. pozivom na odredbu čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) naložio tuženiku plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR, odgovor na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,36 EUR, žalbu protiv presude u iznosu od 39,82 EUR, u ukupnom iznosu od 185,82 EUR.

5. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio prigovor navodeći da je iskoristio privilegij iz čl. 7. st. 3. u svezi čl. 13. ZSP kojim je propisana mogućnost plaćanja polovice pristojbe ako je ista plaćena u roku od 3 dana od dana kada je stranka pozvana na plaćanje pristojbe od strane suda, slijedom čega da je izvršio uplatu u iznosu od 112,82 eura na ime sudske pristojbe sukladno rješenju suda kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe, ali u visini polovice iznosa pristojbe koja je utvrđena rješenjem za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi kako prigovor tuženika nije osnovan jer tužba i odgovor na tužbu nisu odluke suda u smislu odredbe čl. 7. st. 3. ZSP-a, kao i da se navedena odredba ne odnosi se na rješenje o plaćanju sudske pristojbe te da tuženik na prvostupanjsku presudu nije platio polovicu pristojbe u roku od 3 dana od dana kada mu je ista dostavljena. U odnosu na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.11.2022., broj: Su IV-87/2022-6, prvostupanjski sud smatra da se isti tiče roka i početka tijeka roka za plaćanje pristojbe samo za odgovor na tužbu te da isti nije primjenjiv u konkretnom slučaju.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

8. Odredbom čl. 13. st. 1. ZSP-a propisano je da, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, dok prema stavku 2. istog članka takva obveza plaćanja pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

9. S obzirom da je tužitelj kao radnik oslobođen obveze plaćanja pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. t. 3. ZSP-a, tuženik je na temelju čl. 13. st. 1. ZSP-a dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu i na prvostupanjsku presudu, pri čemu obveza plaćanja nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka. Na temelju čl. 4. st. 1. t. 2. ZSP -a tuženik je dužan platiti i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i to po pravomoćnom završetku postupka.

10. Iz Zaključka sa sastanka Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenoga 2022., Su IV - 87/2022-5 slijedi da tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda. Navedeni je Zaključak, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, u potpunosti primjenjiv u ovoj pravnoj stvari.

11. Kako je prvostupanjski sud rješenjem od 17. listopada 2025. pozvao tuženika na plaćanje pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu, prvostupanjsku presudu (i žalbu protiv presude), koje je rješenje tuženik zaprimio 27. listopada 2025., dok je 28. listopada 2025. tuženik platio pristojbu u visini polovice propisanog iznosa (odnosno 73,00 eura, uvećano za u cijelosti plaćenu sudsku pristojbu na žalbu od 39,82 eura, ukupno 112,82 eura), slijedi da je tuženik platio polovicu propisanog iznosa sudskih pristojbi u roku od tri dana od zaprimanja rješenja kojim je pozvan na plaćanje pristojbe, čime je ispunio u potpunosti svoju obvezu na plaćanje sudske pristojbe.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević