Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-399/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Kseniji Jakovčević kao predsjednici vijeća Lidiji Bošnjaković, kao članu vijeća sucu izvjestitelju i Jadranki Matić kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1242/2024-42 od 8. svibnja 2026., dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1242/2024-42 od 8. svibnja 2026., dana u pobijanom dijelu točke I preko nespornog iznosa od 2.500,00 do dosuđenih 2.950,00 eura i u točki III u pobijanom dijelu preko nespornog iznosa od 1.300,00 eura do dosuđenih 1.800,00 eura.

II Preinačava se ista presuda u točki I u dijelu u kom je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 2.500,00 eura tekuća od 10. svibnja 2024., do 21. kolovoza 2024., i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom zakonske zatezne kamate na iznos od 2.500,00 eura za razdoblje od 10. svibnja 2024., do 21. kolovoza 2024., kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I nalaže se tuženiku, nadoknaditi tužitelju iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 2.950,00 eura, skupa s zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.500,00 eura od 10. svibnja 2024. pa do isplate a na iznos od 450,00 eura od 7. svibnja 2026. pa do isplate U točki II odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos od 450,00 eura za period od 10. svibnja 2024. do 7. svibnja 2026. U točki III nalaže se tuženiku, da isplati tužitelju, pripadajući parnični trošak u iznosu od 1.800,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki IV odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u točki I preko nespornog iznosa od 2.500,00 eura i tu točki III preko nespornog iznosa od 1.300,00 eura ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353 st 1 toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je počinio asolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. nije počinio niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. St. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete radi povrede prava osobnosti uslijed ozljede na radu koju je tužitelj zadobio kao zaposlenik kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica Čistoća, na radnom mjestu – radnik na odvoženju otpada. kada se 1. svibnja 2024. ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, točnije prilikom privlačenja posude s otpadom od 110 L, pri čemu je ozlijedio je lijevu šaku i ručni zglob, a sve uslijed neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti površina s kojih obavlja rad. Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu.

6. Žalobnom tuženik u bitnom osporava visina dosuđene naknade neimovinske štete kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, odnosno primjena materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21- dalje u tekstu ZOO-a ) i čl. 1095 st.1 ZOO-a kao i dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske štete za razdoblje od 10. svibnja 2024. do 21. 8. 2024.

7. Iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Jošku Filipušiću utvrdio da da je vještak mišljenja da su se ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 55 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana- kumulativno. Naruženje ne postoji.

8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski su je pravilno utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO- a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede pri čemu je pravilno sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj podvrgnut RTG i UZV šake, kao i MSCT, da je imao imobiliziranu lijevu ruku prema iskazu tužitelja dva mjeseca, da je morao mirovati, da je prolazio fizikalne terapije, da je koristio medikamente zbog bolova, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade.

9. Naime, naknada nematerijalne štete je strogo individualizirana i ovisi o nizu elemenata konkretnog slučaja, što znači da objektivno nema mogućnosti matematičkog izračuna naknade, a koji bi bio univerzalan u svim predmetima. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, tzv. okvirna mjerila donesena na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. imaju, a kako to njihov naziv govori samo svrhu okvirnog orijentira i pomoći sucima u određivanju naknade.

10. Sukladno tome neosnovane su i žalbene tvrdnje tuženika o previsoko dosuđenom iznosu novčane naknade za neimovinsku štetu jer kao što je naprijed navedeno sve okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu upravo dosuđenog iznosa.

11. Međutim osnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđenog iznosa zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 10. svibnja 2024., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 21. kolovoza 2024., kao dana kada je prema nalazu i mišljenju vještaka završeno liječenje tužitelja.

12. Naime zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu čl. 1103. u vezi s odredbama čl. 1100., čl. 19. te čl. 26. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osim u slučaju kad je neimovinska šteta nastala nakon toga dana i kad u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio predvidiv njen konačni opseg, odnosno kad u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva zdravstveno stanje oštećenog nije bilo stabilizirano.

13. Budući da se na temelju pravilno prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 21. kolovoza 2024. to mu je prvostupanjski sud neosnovano dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do datuma dovršetka liječenja budući da je obveza naknade nastala nakon toga, dovršetkom liječenja. Iz navedenih razloga u tom dijelu pobijana presuda je preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci, dok je u preostalom dijelu ista potvrđena temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.

14. Nadalje neosnovano tuženik osporava odluku o parničnom trošku koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st 5. ZPP-a a koju tuženik osporava samo posljedično osporavajući i odluku o glavnoj stvari.

15. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević