Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-232/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, AĐP, izvjestiteljice i članice, AĐ, članice, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Rukavina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Đurđevca, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1226/2025-128 od 15. siječnja 2026. i žalbi tužitelja protiv rješenja istoga suda poslovni broj Pr-1226/2025- 131 od 16. veljače 2026., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuž itelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1226/2025-128 od 15. siječnja 2026. u stavku IV. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 14.715,75 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1226/2025-128 od 15. siječnja 2026. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 5.157,81 eura do iznosa od 8.157,81 eura (za iznos od 3.000,00 eura) te u stavku III. i V. izreke sve s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1226/2025-128 od 15. siječnja 2026. u stavku II. izreke , u stavku IV. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.872,00 eura do iznosa od 14.715,75 eura (za iznos od 8.843,75 eura) sve s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.015,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2014. do isplate po stopi koja tuženiku kao sudioniku u pravnim odnosima pripada temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku na ime naknade imovinske štete radi izgubljene zarade isplatiti daljnji bruto iznos od 932,45 eura sa zateznom kamatom izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi koja tuženiku kao sudioniku u pravnim odnosima pripada temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 8.843,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od (donošenje ove presude) do isplate po stopi koja tuženiku kao sudioniku u pravnim odnosima pripada temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1226/2025-131 od 16. veljače 2026. bez vraćanja na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete nastale uslijed povređivanja isplati daljnji iznos od 8.157,81 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. svibnja 2014. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske i imovinske štete, u iznosu od 4.015,53 eur, što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 8.157,81 eur, do s tog osnova zatraženih 12.173,34 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade isplati bruto iznos od 2.797,35 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva s naslova izgubljene zarade, u iznosu od 932,45 eur, što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 2.797,35 eur, do s tog osnova zatraženih 3.729,80 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.872,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 15. siječnja 2026. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena žalba tuženika od 29. siječnja 2026. izjavljena na presudu suda prvog stupnja poslovni broj Pr - 1226/2025 od 15. siječnja 2026.

3. Protiv presude u stavcima II. i IV. izreke te u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP- a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška njezinog sastava.

4. Protiv presude u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 5.157,81 eura do iznosa od 8.157,81 eura (za iznos od 3.000,00 eura), u dijelu stavka III. izreke koji je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete na ime izgubljene zarade u bruto iznosu i u stavku V. izreke žali tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška njezinog sastava.

5. Protiv rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući njegovu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

6. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Žalba tuženika na presudu je djelomično osnovana, dok je žalba na rješenje osnovana.

9. Sud prvog stupnja odbacuje kao nepravovremenu žalbu tuženika izjavljenu na prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju rok za žalbu osam dana u smislu odredbe čl. 437. st. 1. ZPP-a (u primjeni u ovom postupku u smislu odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 70/19/), s obzirom da se radi o parnici započetoj prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (stupio na snagu dana 1. rujna 2019., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 8. siječnja 2016.), pri čemu je odredbom čl. 117. st. 1. ZIDZPP-a propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona (dakle pokrenuti prije 1. rujna 2019., što je ovdje slučaj) dovršiti primjenom prethodno važećeg Zakona o parničnom postupku tj. bez primjene novele iz 2019., što je sukladno i odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 80/22).

9.1. Neovisno o naprijed navedenome, ovaj sud smatra da su osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja u pouci o pravnom lijeku u presudi poslovni broj Pr- 71/2016 donijetoj u ovom postupku 25. travnja 2025. odredio rok za žalbu na presudu od 15 dana, mada je već i u tom trenutku trebalo primijeniti naprijed citirane zakonske odredbe o roku za žalbu od 8 dana pa bi se stoga, posebice imajući u vidu dugotrajnost vođenja ovog postupka (od 2016. godine) i raniju uputu o pravnom lijeku u ovom postupku, radilo o pretjeranom formalizmu da se žalba tuženika, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, odbaci kao nepravovremena.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 7. siječnja 2013. i za koju mu odgovora tuženik kao osiguratelj poslodavca u vrijeme nastanka štetnog događaja (čl. 103. st. 1. Zakona o radu /"Narodne novine", broj: 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR-a/ i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine", broj: 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09 i 193/12 - u daljnjem tekstu: ZZR-a/ u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati (čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. i čl. 1086. ZOO -a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23 - u daljnjem tekstu: OT/).

11. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, na koju u žalbi upire tužitelj, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

12. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak u odnosu na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo, kao što je i pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju naknadu štete na ime izgubljene zarade u bruto iznosu.

13. Odredbom čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 75/09), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na vrijeme nastanaka štetnog događaja (7. siječnja 2013.) izmijenjen je dotadašnji članak 15. na način da isti glasi:

»(1) Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.«

14. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, odnosno postojanja doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, koju štetu je tužitelj nesporno pretrpio na radu, imajući pri tome u vidu zakonsku regulativu iz naprijed citirane odredbe čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da Prijava o ozljedi na radu, potvrda MUP-a od 2. travnja 2013. i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2013. potvrđuju činjenicu da se tužitelj predmetnoga dana ozlijedio na radu na način da je, po traženju drugog radnika LĐ, bez naloga i obavijesti o obavljanju takvih zadataka neposredno naređenima TĐ, ušao u košaru viličara, koju je radnik LĐ, bez da je provjerio da je košara pravilno postavljena i propisno osigurana, digao u zrak slijedom čega je košara pala zajedno s tužiteljem;

- da je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru potvrđeno da radnik LĐ košaru za osobe na viličaru nije učvrstio klinovima za vilice viličara, kao i da je zamolio tužitelja da mu pomogne pri ponovnom postavljanju tablica ;

-da je vještakinja za sigurnost i zaštitu na radu Ana Šijaković u svom nalazu i mišljenju od 8. studenog 2021. iznijela zaključke vezano za okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja i mogućnost izbjegavanja njegovog nastanka pozivajući se na iskaz svjedoka LĐ iz kojeg se zaključuje da u svom posutpanju nije upotrijebio dužnu pažnju i nije poštovao propisane mjere zaštite na radu te da je takvo postupanje uzrok nastanka štetnog događaja;

-da se vještakinja očitovala da u slučaju da je radnik BĐ primijenio pravila zaštite na radu i postupao s dužnom pažnjom koja se od njega zahtjevala štetni događaj se ne bi dogodio (nije obavijestio nadređenog ovlaštenika poslodavca o tome da je slomio oznaku/natpis iznad utovarne površine /na visini/, nije zatražio suglasnost da podigne ČĐ u košari i popravi otkinuti natpis), nije provjerio i osigurao radnu košaru u skladu s pravilima zaštite na radu ;

-da na mjestu štetnog događaja/nesreće na radu nisu bili osigurani uvjeti za rad na siguran način, jer LĐ bez da je provjerio stanje „košare za podizanje radnika“ (nije osigurao košaru osiguračima kojima se sprečava mogućnost pada košare sa vilica viličara) zamolio tužitelja da uđe u istu i podigao ga na visinu;

-da na mjestu obavljanja posla (skladište tuženika) nisu bila primijenjena i ispoštovana sva propisana pravila zaštite na radu, jer radnik tuženika LĐ nije poštivao propisana pravila prije svega nije radio s dužnom pažnjom što podrazumijeva da: prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika; pravilno upotrebljava strojeve, aparate, alate, opasne tvari, transportnu opremu i druga sredstva rada; nije odmah obavijestio poslodavca i osobu iz čl. 18.a ZZR-a o svakoj situaciji koju smatra ozbiljnom i neposrednom opasnošću za sigurnost i zdravlje radnika, kao i o nepostojanju ili nedostatku uputa koje su dane za takvu situaciju; nije obavljao posao sukladno pravilima struke te propisanim uputama poslodavca,

radi čega, prema mišljenju ovog višeg suda, nema mjesta zaključku suda prvog stupnja: „da bi tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja bio odgovoran za nastali događaj u omjeru od 75%, uzimajući u obzir propisanu objektivnu odgovornost te konstatirane povrede pravila zaštite na radu, dok je tužitelj suodgovoran u omjeru od 25%, budući da je znao ili morao znati da način na koji je postupao u konkretnoj situaciji nije usklađen s pravilima zaštite na radu te da se ne radi o poslovima za koje je redovito zadužen, mada je slične poslove obavljao i ranije, bez posljedica, i što onda predstavlja postupanje s običnom nepažnjom, koje je u naprijed naznačenom omjeru (25%) doprinijelo nastanku štetnog događaja i štete, čija je naknada predmet ovog postupka“, to stoga što je utvrđeno da je isključivi razlog nastanka štetnog događaja upravo postupanje radnika [obrt], koji nije obavijestio nadređenog ovlaštenika poslodavca o tome da je slomio oznaku/natpis iznad utovarne površine ; nije zatražio suglasnost da podigne ČĐ u košari i popravi otkinuti natpis te kao najrelevantnije nije provjerio i osigurao radnu košaru u skladu s pravilima zaštite na radu, jer da je istu osigurao ne bi došlo do pada tužitelja, koji je pri tome, kako to utvrđuje i sud prvog stupnja, i prije štetnog događaja obavljao slične poslove (u košari bio podizan na određenu visinu kako bi obavio neki radni zadatak na visini) i poslodavac se tome nije nikada protivio, radi čega se kao izvjestan nameće zaključak da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

15. Prema mišljenju ovog višeg suda, a imajući u vidu povrede, koje je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, trajne posljedice koje će isti trpjeti u budućem životu i utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužitelja (trajno smanjenje životne i radne aktivnosti od 18-20%), predvidivo vrijeme njihovog trajanja, lokalitet i stupanj zaostalog naruženja, kao i njegovu vidljivost trećim osobama, dob i zanimanje tužitelja (skladišni službenik/rođen 1963.) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno visokom za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po svim utuženim kriterijima ukazuje se iznos od 11.897,90 eura, kojem valja dodati iznos od 334,46 eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu (168 sati x 1,99 eura po satu /čl. 223. ZPP-a/), odnosno ukupno zatraženi iznos od 12.173,24 eura, radi čega su žalbeni navodi tuženika bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu koji isti žalbom odluku suda o visini tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu.

16. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na bolovanju, kao posljedici predmetnog ozljeđivanja, radi čega je kod istoga došlo do gubitka u zaradi, koja se očituje kao razlika između bruto iznosa plaće koju bi primio, da je radio i bruto naknade plaće za vrijeme bolovanja, kao posljedice ozljede na radu, budući da tek isplatom iznosa dobivenog takvim izračunom tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u punom opsegu imajući u vidu da upravo bruto plaća predstavlja imovinu radnika, koja imovina je umanjena štetnom radnjom tuženika, tako da se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojim odlukama broj Rev x-365/2018-3 od 18. veljače 2020., broj Rev-3068/2018-2 od 28. kolovoza 2019. i Rev 394/2017 od 30. rujna 2020.) pa je pravilno odlučio sud prvog stupnja kao pod III. izreke presude, međutim neosnovano je umanjio tu naknadu na ime doprinosa tužitelja na stanku štetnog događaja, radi čega je tužitelju po tom osnovu valjalo dosuditi daljnji iznos od 932,45 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

17. Nadalje, pogrešno je sud prvog stupnja vrijednost predmeta spora prilikom odmjeravanja troška tužitelju odredio prema vrijednosti usvojenog dijela tužbenog zahtjeva, budući da se vrijednost predmeta spora određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (15.903,12 eura) pa primjenom tbr. 7/1 Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT) tužitelju pripada pravo na naknadu za poduzete radnje u postupku po 250 bodova (za punu nagradu), a ne kako je to odlučio sud prvog stupnja na način da je za pravilno priznate radnje odredio naknadu od po 100 bodova.

17.1. Također, primjenom tbr. 8/6 OT tužitelju je valjalo priznati i trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2016., 23. ožujka 2016., 12. lipnja 2017. i 30. travnja 2018. sve po 250 bodova (tbr. 8/1 OT) te podneska od 3. prosinca 2021. 125 bodova (tbr. 8/3 OT), trošak zastupanja na ročištu 12. rujna 2016. 250 bodova (tbr. 9/1 OT) i na ročištu 2. listopada 2020. 62,5 bodova (tbr. 9/5 OT).

17.2. Zaključno tužitelju je, imajući u vidu konačan uspjeh u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s OT, valjalo priznati na ime troškova zastupanja ukupan iznos od 14.715,75 eura.

17.3. Pravilno sud prvog stupnja nije priznao tužitelju trošak sastava podnesaka od 20. veljače 2022. i 16. srpnja 2024., budući da je tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 5. studenoga 2020., koji trošak je tužitelju priznat pa trošak ta dva podneska nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP -a), dok tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude u prvom prvostupanjskom postupku.

18. Tužitelju je priznat trošak žalbe u omjeru u kojem je s istom uspio (81,1%) u iznosu od 312,50 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 46. i 54. OT).

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP -a za stavke I. i II. te čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavke III. i IV.) i rješenja (čl. 380. toč. 3. ZPP-a za stavak I., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II. te čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke III. i IV.).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac