Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-280/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednika vijeća, Lidije Bošnjaković kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Brodograđevne industrije Split d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 18556905592, kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor SU, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br.Pr-1990/2022-42 od 30. siječnja 2026., dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br.Pr-1990/2022-42 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati na ime razlike naknade plaće, bruto iznos od 22.197,19 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i da mu se nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka (toč I).

U točki II nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 414,75 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda,. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP budući se presuda može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od veljače 2021. do veljače 2022. budući da mu je tuženik isplaćivao manji iznos plaće kroz utuženo razdoblje od iznosa propisanog ugovorom o radu i dodatku ugovora o radu.

7. Nesporno je da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovoreno kako će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta: Direktor odjela Kooperacije počevši od 1. svibnja 2015. godine, te da je također s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru od 6. 4. 2020. (dalje u tekstu Dodatak).

8. Neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji u žalbi ističe tužitelj.

9. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno izvedenih dokaza, njihovom ocjenom u smislu čl. 8 ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrdio:

-da je između stranaka sklopljen ugovora o radu menadžera, za radno mjesto direktor odjela kooperacije (A630600)

-da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom rada 1. 5. 2015

-da je čl. 7. ugovora ugovorena je plaća (naknada za rad) u iznosu od 25.000,00 kn mjesečno (bruto 2 ), koji iznos sadrži doprinose za obvezna osiguranja na plaću.

- da se dodatkom ugovora o radu menadžera od 6. travnja 2020., mijenja članak 9. st. 1. Ugovora na način da da se plaća menadžera računa množenjem osnovne satnice za obračun redovne plaće i koeficijenta radnog mjesta menadžera sukladno rasponu koeficijenata utvrđenih u prilogu pod nazivom Koeficijenti za menadžerske ugovore koji se nalaze u prilogu ovom Dodatku te čine njegov sastavni dio (prilog 1. Osnovna satnica za obračun redovne plaće iznosi 10,07 kn/h, izražena u bruto 2 iznosu. Prilikom isplate plaće primijenit će se koeficijent radnog mjesta menadžera koji iznosi 14,12 (redovni koeficijent), osim ako prema odluci Uprave ne postoje razlozi za primjenu nekog od drugih koeficijenata iz Priloga 1, sve sukladno uvjetima iz sljedećih stavaka ovog članka (čl. 2. dodatka ugovora).

- da se Člankom 3. dodatka ugovora dodaju se novi stavci čl. 9.st.1. ugovora i to st. 2. koji glasi: "Primjena drugih koeficijenata radnog mjesta menadžera iz Priloga 1. ovisi o učinkovitosti te ispunjenju ciljeva menadžera, učinkovitosti te ispunjenju ciljeva organizacijske cjeline kojom upravlja menadžer te poslovnim rezultatima cijele grupe poslodavaca, a ocjenu faktora, ukoliko dolazi do odstupanja od redovnog koeficijenta, utvrđuje poslodavac mjesečno na temelju samostalne odluke, a st.3. tijekom razdoblja u kojima menadžer ne radi iz opravdanih razloga (prekid rada/čekanje) odnosno sukladno odluci poslodavca, menadžeru pripada plaća (naknada plaće) u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta menadžera iz priloga 1.

- da je dana 31. ožujka 2021. tuženik je donio Odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena u kojoj se navodi kako se Odlukom Uprave povodom privremenog smanjenja opsega posla uzrokovanog pandemijom COVID-19 virusa, a u svrhu očuvanja radnih mjesta, uvodi skraćeno radno vrijeme u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati pa se tužitelju sukladno navedenoj odluci zaposlenom na radnom mjestu Direktora kooperacije rad skraćuje za 90% mjesečnog fonda sati, a Odluka stupa na snagu 1. 4. 2021.

- daj e tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je direktor kooperacije postao 2015., a 1. 4. 2021. poslan je na čekanje. Nije bilo izbora, ili ideš na čekanje ili ostaješ bez posla. HZZOZ davao je potpore poslodavcima, a firma je njima trebala isplatiti cijelu plaću, no firma bi im isplatila samo minimalac. Prije nego što su stupile ove mjere, uvijek su imali smanjenja plaće, iako je imao menadžerski ugovor na 25.000,00 kuna dobivao je manje 22.000,00, 23.000,00 kuna, a od 1. 4. 2021. nije više potpisivao izjave o smanjenju plaće, a oni su isplaćivali samo minimalac ili nešto više od minimalca i to 3.000,00-4.000,00 kuna.

- da je svjedokinja AU, koja je kod tuženika radila u Službi ljudskih resursi vezano za obračun plaće, u svom iskazu navodi kako je tužitelj kod tuženika radio na mjestu direktora korporacije, imao je menadžerski ugovor s nekim iznosom bruto 2 plaće, ali se taj iznos u pravilu nije nikada isplaćivao, uvijek se manje isplaćivalo. Potpisivali su svaki mjesec da su suglasni da im je isplaćena manja plaća od one propisane ugovorom menadžerskim ugovorom. Za vrijeme covida Država je donijela odluku o potporama za poslodavce koji svoje radnike stavljaju na čekanje i za skraćeno radno vrijeme i za to vrijeme čekanja HZZZ propisao je mjere, odnosno pomoć poslodavcima u visini od 4.000,00 kuna pa su umjesto pune plaće radnicima isplaćivali minimalac oko 4.000,00 kuna, koliko je davao HZZZ i te mjere trajale više od godinu i pol dana. Mjesečno se potpisivalo da će biti na skraćenom radnom vremenu, dakle na čekanju.

- da je svjedok ŽU u svom iskazu navodi kako je tužitelj radio u Brodosplit d.d. na radnom mjestu direktora i imao je umanjenu plaću kontinuirano u odnosu na plaću koja je bila ugovorena. Kako je umanjivana plaća tužitelju tako je umanjivana i svima drugima pa i njemu. Bila je neka interna odluka o smanjenu plaće koju su potpisivali nakon 5-6 mjeseci zaostatka i većina radnika je potpisivala te odluke, a je li tužitelj potpisivao svaku tu odluku ne zna.

10. Iz iskaza svjedoka DU i iskaza KU proizalzi da su imali su praktički iste ugovore samo s različitim koeficijentom, a s tehničke strane nije ni bilo osnova za smanjenje plaće jer su tužitelj i on radili s drugim direktorima u proizvodnji, a proizvodnja je svoje zadatke izvršavala pa da bi mogao isplatit plaće gosp. F proizvoljno je smanjivao plaću kako hoće i kome hoće dajući nalog knjigovodstvu koje je po tom njegovom nalogu isplaćivalo plaću našto direktori nisu imali utjecaja. Gosp. F je za vrijeme corone zatražio od države subvenciju za coronu u njegovo ime i me poduzeća "Boja" u iznosu od milijun i 600 tisuća kuna, za 3., 4., i 5. mjesec 2020, a za te mjesece nije isplatio radnicima plaću koju su zaradili, već je taj novac uzeo sebi ( kako subvenciju dobivenu od države tako i plaće radnika koje nisu isplaćene) te da im je davao izjave da potpišu vezano za smanjenje plaće, koju izjavu nije potpisao i vodi spor s Bojom d.o.o., koja je u stečaju pa je postupak prekinut.

11. Cijeneći sve izvedene dokaze prvostupanjski sud osnovano je zaključio da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana umanjena plaća, koju po tužitelju tuženik nije mogao umanjivati bez njegove suglasnosti, bez obzira je li tužitelj radio u punom ili skraćenom radnom vremenu i je li do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti, sukladno čl. 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19.) koja propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok st. 5. propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ukoliko Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.

12. Međutim prvostupanjski sud osnovano zaključuje kako je tužitelj sklapajući citirani Dodatak ugovora o radu kojim je u točki Člankom 3. dodatka ugovara da primjena drugih koeficijenata radnog mjesta menadžera iz Priloga 1. ovisi o učinkovitosti te ispunjenju ciljeva menadžera, učinkovitosti te ispunjenju ciljeva organizacijske cjeline kojom upravlja menadžer te poslovnim rezultatima cijele grupe poslodavaca, a ocjenu faktora, ukoliko dolazi do odstupanja od redovnog koeficijenta, utvrđuje poslodavac mjesečno na temelju samostalne odluke, a da je st .3.ugovoreno da tijekom razdoblja u kojima menadžer ne radi iz opravdanih razloga (prekid rada/čekanje) odnosno sukladno odluci poslodavca, menadžeru pripada plaća (naknada plaće) u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta menadžera iz priloga 1. te s obzirom da je dana31. ožujka 2021. tuženik je donio Odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena u kojoj se navodi kako se Odlukom Uprave povodom privremenog smanjenja opsega posla uzrokovanog pandemijom COVID-19 virusa, a u svrhu očuvanja radnih mjesta, uvodi skraćeno radno vrijeme u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati pa tužitelju sukladno navedenoj odluci zaposlenom na radnom mjestu Direktora kooperacije rad skraćuje za 90% mjesečnog fonda sati, a Odluka stupa na snagu 1. 4. 2021 bilo osnovano, sukladno zaključenom dodatku ugovora o radu od 6. 4. 2020. tužitelju isplatiti umanjenu plaću koja čini umnožak osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta menadžera.

13. I po ocjeni ovog žalbenog suda ugovor o radu je dvostrano obvezujući ugovor koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana (poslodavca i radnika) o svim bitnim elementima radnog odnosa, između ostalog, i o plaći radnika pa ako su poslodavac i radnik ugovorom o radu, kojim je zasnovan radni odnos odredili i visinu plaće radnika tako ugovorenu plaću poslodavac nije u mogućnosti mijenjati donošenjem jednostrane odluke, već je za promjenu iste potrebna suglasnost obiju ugovornih strana. Ako ovakva suglasnost o promjeni plaće postoji, poslodavac s radnikom može sklopiti dodatak (aneks) ugovora o radu u kojem će suglasno izmijeniti odredbe o visini plaće.

14. U konkretnom slučaju, tuženik je zbog privremenog smanjenja opsega posla uzrokovanog pandemijom Covid -19 dne 31. 3. 2021. donio odluku o uvođenju skraćenog radnog vremena prema kojoj se tužitelju rad skraćuje za 90 % mjesečnog fonda sati, upućuje ga na čekanje i nakon toga ponudio je tužitelju izmjenu ugovora o radu menadžera od 6. 4. 2020., kojom je izmijenjen način obračuna plaće tužitelja, te je prema istome tuženik obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju, ali u umanjenom iznosu nego je određena ugovorom o radu.

15. Žalbeni navodi kojima tužitelj samo paušalno iznosi da okolnosti slučaja dovode u sumnju da su Ugovor o radu i dodatak ugovora o radu potpisani kao i da su isti valjani nisu osnovani jer te tvrdnje nisu bile obuhvaćene činjeničnim navodima tužbe kojima je sud vezan (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

16. Također tvrdnja da bi tužitelj kao radnik nakon sklapanja takvog Dodatka ugovora o radu morao tuženiku svaki puta davati suglasnost za isplatu plaće sukladno tavom Dodatku nisu osnovani, budući da su se stranka kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud upravo čl. 3 dodatka sporazumjele o plaći koja je tužitelju i isplaćena .u kom slučaju dolazi u obzir primjena Zakona o radu ili Pravilnika kao izvora povoljnijeg prava z a radnika tj. tužitelja.

17. Tako je u čl. 3. st. 1. toč. 2. dodatka ugovora o radu menadžera ugovoreno kako tijekom razdoblja u kojem menadžer ne radi iz opravdanih razloga (prekid/čekanje), odnosno sukladno odluci poslodavca tužitelju pripada plaća (naknada plaće) u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžer iz Priloga 1. –koeficijenti za menadžerske ugovore, a tužitelj je bio na čekanju, kako nesumnjivo proizlazi iz iskaza samog tužitelja da je 1. 4. 2021. poslan na čekanje, nije imao izbora ili ide na čekanje ili ostaje bez posla, tako i iz iskaza svjedokinje AU, koja je iskazala kako je poslodavac poslao radnike na skraćeno radno vrijeme, a to je radno vrijeme od kuće i to je bilo kao "čekanje" i za to vrijeme čekanja HZZZ je propisao pomoć poslodavcima u visini od 4.000,00 kn.

18. Dakle, smanjenje plaća jednostranom odlukom poslodavca nije dopušteno, već ako poslodavac želi smanjiti plaću radniku (npr. u slučaju kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodarskih razloga nije u mogućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu) može radnicima predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, kao što je ovdje slučaj.

19. Tužitelj je pristao na smanjenje plaće sklapanjem dodatka (aneksa) ugovora o radu na temelju kojeg bi se tužitelju plaća isplaćivala u umanjenom iznosu, umjesto u iznosu kako je to ugovoreno ugovorom o radu. I sam tužitelj je iskazao kako je potpisao dodatak ugovoru o radu, kao i sva ostala smanjenja plaće (samo za utuženo razdoblje nije), taj dodatak je mogao potpisati ili ne te se nije imao potrebe bilo kome obraćati prilikom potpisivanja ugovora, jer ako ne potpišeš možeš otići iz firme.

20. Tvrdnje tužitelja kako je tuženik, da je i postojala potreba za smanjenjem plaće tužitelju, trebao jasno odrediti koji su to faktori utjecali na potrebu smanjenja plaće tužitelju, pri čemu je tužitelj te odluke trebao potpisati su neutemeljene, jer dodatkom ugovora o radu jasno je ugovoreno kako primjenu koeficijenta radnog mjesta i ocjenu faktora utvrđuje poslodavac-tuženik mjesečno na temelju samostalne odluke, no iz sadržaja iste ne proizlazi kako ta mjesečna odluka poslodavca treba biti u pisanom obliku i potpisana od strane radnika. Osim toga, čl. 3. st.1. toč. 2. dodatka ugovora o radu jasno je ugovoreno kako tijekom razdoblja kada se ne radi iz opravdanih razloga (prekid rada/čekanje, kao što je tužitelj bio na čekanju) tužitelju pripada plaća u iznosu umnoška osnovne satnice i najnižeg koeficijenta radnog mjesta Menadžera iz Priloga 1., kako je u ovom slučaju tužitelju obračunata i isplaćena plaća za utuženo razdoblje.

21. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku također je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja pravilno je odbijen kao neosnovan u cijelosti te je pobijana presuda potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

24. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to istom ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević