Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-102/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AUTOTRANSPORT KARLOVAC d.o.o., Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 97662921077, zastupanog po punomoćniku Domagoju Javoroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2434/2017-77 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2434/2017-77 od 3. listopada 2025. u toč. II. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2434/2017-77 od 3. listopada 2025. u toč. III. izreke i toč. VI. izreke u dijelu kojim je odlučeno da tužitelj snosi svoje troškove postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 86,05 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 . do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 3,80 eur od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 0,12 eur od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,81 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 22,60 eur od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,57 eur od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 11,82 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 0,86 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 3,01 eur od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1,82 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,90 eur od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1,73 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 31,62 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,40 eur od 16. lipnja 2016. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 86,05 eur.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu od dosuđenog iznosa od 86,05 eur pa do zatraženog iznosa.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.000,00 eur neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30. studenog 2017. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

V/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.290,60 eur zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

VI/ Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv točke II., III. i V. izreke navedene presude te točke VI. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika prednika tuženika na isplatu naknade za prekovremeni rad i rad nedjeljom u razdoblju od studenog 2012. do lipnja 2016., u bruto iznosu čija će visina biti određena nakon dostave potrebnih podataka, odnosno provođenja vještačenja (stupnjevita tužba) te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava iz radnog odnosa i povrede prava osobnosti u iznosu 70.000,00 kn/ 9.290,60 eura.

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od studenog 2012. do lipnja 2016. bio zaposlen u trgovačkom društvu Jamnica d.d. na radnom mjestu vozača kamiona, odnosno vozača autobusa

- da je na temelju Okvirnog ugovora o prijenosu poslovanja od 24. svibnja 2016. Ugovor o radu sklopljen između tužitelja kao radnika i Jamnica d.d. kao poslodavca prenesen na novog poslodavca, ovdje tuženika

- da je prednik tuženika, odnosno bivši poslodavac tužitelja Jamnica d.d. u spis dostavio evidenciju o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od prosinca 2012. do svibnja 2016. i protokol aktivnosti vozača za poseban period za razdoblje od 1. listopada 2014. do 1. lipnja 2016., pri čemu je isti u podnesku naveo da je obvezan na trogodišnje čuvanje evidencije pa da iz tog razloga nema Protokol aktivnosti za razdoblje prije listopada 2014.

- da je u postupku provedeno financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću, na okolnost utvrđivanja broja neplaćenih prekovremenih sati koji je vještak izradio nalaz i mišljenje koji je sud, zajedno s dopunskim očitovanjem, u cijelosti prihvatio

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da za razdoblje od listopada 2014. do svibnja 2016. visina neisplaćene bruto plaće temeljem evidencije Protokola aktivnosti vozača za poseban period iznosi ukupno 648,37 kn, a odnosi se na dane rada nedjeljom, blagdanom, noćni rad i naknade za blagdan

- da je u evidencijama o radnom vremenu iskazano dnevno radno vrijeme od 8 sati uz naznake sati rada u drugoj smjeni, noćnoj smjeni, blagdanom, sati godišnjeg odmora i prekovremenog rada koji se razlikuju od evidentiranih radnih sati u Protokolu aktivnosti

- da je iz Protokola aktivnosti razvidno vrijeme vožnje, koje je samim time pretpostavljeno radno vrijeme tužitelja pa da je isti temelj za utvrđivanje radnih sati tužitelja odnosno za obračun neisplaćenih sati rada tužitelja

- da je obračun radnog vremena tužitelja sačinjen na način da su u radno vrijeme ubrojeni sati vremena vožnje, ostalih poslova i raspoloživosti, bez obzira što je tuženik naveo da se vrijeme raspoloživosti isključuje iz radnog vremena

- da bi Protokol aktivnosti vozača trebao bi biti preslika linearnog grafa aktivnosti , ali da je, uspoređujući podatke iz oba dokumenta, razvidno kako za određene mjesece poput listopada i studenog 2014., siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja te lipnja 2016. linearni grafovi aktivnosti ne iskazuju sve podatke, odnosno iskazuju polovične podatke te da se usto iz Protokola aktivnosti za razdoblje od 1. listopada 2014. do 1. lipnja 2016. ne može utvrditi u kojoj je smjeni tužitelj vozio

- da se, uspoređujući izvještaje o prekršajima, iz kojih je razvidno da je prekršaj nastupio zbog nedovoljnog dnevnog vremenskog odmora tužitelja , s Protokolima aktivnosti u kojima je vrijeme odmora značajno veliko, ne može ustanoviti točno radno vrijeme tužitelja jer primjerice prekršajni izvještaj od dana 2. ožujka 2015. označava nedovoljan dnevni odmor od 9 sati i 34 minute (str. 61 spisa), a Protokol aktivnosti za isti dan označava odmor od 20 sati (pozadina str. 187 spisa)

- da postoje značajne razlike prikaza radnog vremena tužitelja te da je, kako bi se sačinio točan obračun ostvarenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju , prvenstveno potrebno da tuženik dostavi za cijelo utuženo razdoblje mjerodavnu dokumentaciju (putni radni listovi, ispis tahografskih listića, tzv. protokol aktivnosti vozača) iz koje će biti razvidno točno vrijeme trajanja vožnje, raspoloživosti i ostalih poslova

- da je vještak u dopunskom očitovanju naveo da ne raspolaže dokumentacijom društva Tahograf d.o.o. za koju tužitelj u svom podnesku navodi da je jedina vjerodostojna, budući da ista nije dostavljena u spis predmeta, pa da nije moguće izraditi inačicu izračuna prema podacima iz iste, kao i da je izračun izrađen na temelju podataka iz Protokola aktivnosti te linearnog grafa aktivnosti, a u slučaju potrebe da se izračun izvrši temeljem drugih tj. različitih podataka i dokumentacije, da je vještak spreman sastaviti dodatni nalaz i mišljenje, nakon pribave takvih podataka, no u nedostatku istih da u cijelosti ostaje kod inicijalnog nalaza i mišljenja od 17. rujna 2020.

- da dokumentacija u vidu ispisa tahografskih listića za svaki pojedini dan kada je tužitelj radio nije dostavljena, pri čemu od strane tužitelja priloženi pojedinačni ispisi po danima ili po razdoblju od nekoliko dana nisu dovoljni za utvrđivanje točnog broja odrađenih, a posljedično i prekovremenih sati

- da je, s obzirom na sve izneseno, utvrđen određeni dug tuženika prema tužitelju, na način kako je to vještak financijske struke prikazao u svom nalazu i mišljenju tj. u iznosu od 648,37 kn (86,05 eura), pri čemu da je sud sukladno prijedlozima tužitelja višekratno tražio dostavu potrebne dokumentacije od nadležnog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, npr. već raspravim rješenjem od 22. listopada 2018., te je određena dokumentacija i dostavljena (prilog dopisa od 27. studenog 2018.) no na naknadna traženja suda od 4. lipnja, 30. kolovoza te 21. listopada 2024. nije odgovoreno, pa da s obzirom na tri neodgovorena poziva daljnji dopisi nisu niti upućivani, a niti je utvrđeno da postoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 234. ZPP-a, što tužitelj nije niti predlagao niti je postavio zahtjev sukladno citiranoj odredbi

- da u ovom postupku nije moguće provesti prometno vještačenje, budući da tužitelj isto nije predložio do zaključenja prethodnog postupka

- vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete , da je provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. Vidrih, psihijatru, te dr. B, spec. medicine rada, koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj godinama, od veljače 2008. do prosinca 2020., bio u situaciji psihofizičke prenapregnutosti i velikog radnog opterećenja, s tim da bi se prema opisu tegoba, one mogle okarakterizirati kao Poremećaj prilagodbe, odnosno da je tužitelj u navedenom višegodišnjem periodu ulagao pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u omjeru od 10% , a da su se, nakon umirovljenja i odlaska iz situacije koja ga je godinama frustrirala, psihičke tegobe povukle te nema zaostalih trajnih posljedica po tužiteljevo duševno zdravlje

- da je sud navedeni nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prihvatio u cijelosti.

6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 86,05 eura s naslova neisplaćene bruto plaće temeljem evidencije Protokola aktivnosti vozača za poseban period, u odnosu na dane rada nedjeljom, blagdanom, za noćni rad i s naslova naknade za blagdan , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, budući da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak pa zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan. Nadalje, sud je utvrdio da tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) i čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014; dalje: ZR) pripada odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, posebice uzimajući u obzir utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, u iznosu od ukupno 3.000,00 eura (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete), a da je u preostalom zatraženom dijelu (u iznosu od 6.290,60 eura) s tog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se pobijana presuda ne može ispitati budući da izreka proturječi razlozima presude, odnosno dani su proturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a ujedno je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 186.b st. 3. i 4., čl. 233., čl. 234., čl. 299., čl. 220. i čl. 221.a ZPP- a na koje također u žalbi ukazuje tužitelj.

9. Prvenstveno valja navesti da sud prvog stupnja netočno navodi da, nakon što su se bivši poslodavac tužitelja Jamnica d.d. i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture oglušili na pozive za dostavu dokumentacije u svezi organizacije radnog vremena tuženika u utuženom razdoblju odnosno odrađenih sati tužitelja , nužnih za utvrđivanje visine potraživanja po osnovi neplaćenih sati prekovremenog rada, nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredaba čl. 234. st. 3.-5. ZPP-a. Pritom, prema stavu ovoga suda, okolnost je li tužitelj izričito predložio sudu postupiti prema navedenim odredbama nije odlučna budući da sud ima ovlast po istima postupiti po službenoj dužnosti, a samo neodazivanje državnog tijela (i bivšeg poslodavca Jamnica d.d., a svojedobno i I.- tuženika u odnosu na kojeg je postupak razdvojen po ispunjenju pretpostavki za prekid postupka) samo po sebi ne sugerira da bi dokaz koji se od istih trebao pribaviti naknadno postao nepotreban za utvrđivanje odlučn ih činjenica pa da je izvođenje takvog dokaza nakon tri odaslana poziva valjalo odbiti, umjesto postupanja u smislu odredaba čl. 234. st. 3.-5. ZPP-a i čl. 233. ZPP-a.

10.1. Naime, u ovom postupku broj odrađenih odnosno neplaćenih prekovremenih sati predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđivanje kako osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva.

10.2. Sud prvog stupnja utvrđuje da određeno dugovanje po toj osnovi postoji, ali da njegovu visinu nije moguće odrediti provedenim financijskim vještačenjem zbog nedostatka potrebne dokumentacije.

10.3. Međutim, tužitelj je već u tužbi predložio naložiti trgovačkom društvu Jamnica d.d. (tada I.-tuženiku) dostavu baze podataka iz kartica vozača i digitalnog tahografa, zapisnih tj. tahografskih listova te evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. pa nadalje. Takvu cjelovitu dokumentaciju, a osobito nužne tahografske listiće, bivši poslodavac tužitelja nije dostavio u spis, dok sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužiteljevo točno radno vrijeme nije moguće utvrditi iz njegovog iskaza.

10.4. Upravo zbog navedenog, tužitelj u tužbi, a ni kasnije tijekom postupka nije postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa, budući da visina tražbine koja se odnosi na cijelo utuženo razdoblje zbog nedostavljanja potrebne dokumentacije nije niti mogla biti utvrđena, a niti je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 186.b st. 4. ZPP-a tužitelja pozvao da tužbeni zahtjev određeno postavi.

11. Tužitelj je, naime, podnio tzv. stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a koja prvenstveno sadržava tzv. manifestacijski zahtjev kojim se traži da sud naloži trgovačkom društvu Jamnica d.d., svojedobno I. -tuženiku i pravnom predniku ovdje (II.) tuženika AUTOTRANSPORT KARLOVAC d.d. kao kasnijeg poslodavca tužitelja, da dostavi bazu podataka iz kartica vozača i digitalnog tahografa, zapisnih tj. tahografskih listova te evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. pa nadalje.

12. Na pripremnom ročištu od 22. listopada 2018. tužitelj je predložio priklopiti upravni spis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, [broj], [broj] te od iste Uprave pribaviti spis koji se vodio povodom inspekcijskog nadzora od 31. prosinca 2015. nad Jamnica d.d. Nadalje je tužitelj predložio od trgovačkog društva Tahograf d.o.o. pribaviti tahografske listiće za tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2013. pa nadalje , odnosno do 1. lipnja 2016., a ujedno je predložio od tada I. -tuženika Jamnica d.d. zatražiti dostavu linearnog grafa aktivnosti za cjelokupno utuženo razdoblje budući da je isti dostavio podatke samo za posljednjih 6 mjeseci. Navedene je dokazne prijedloge sud prvog stupnja prihvatio raspravnim rješenjem od istog dana, iz čega bi proizlazilo da je postavljeni zahtjev za dostavom navedene dokumentacije ocijenio osnovanim.

13. S obzirom na navedeno, okolnost da cjelovita potrebna dokumentacija ipak nije pribavljena odnosno da tada I.-tuženik i treće osobe istu nisu dostavile u spis predmeta ne ovlašćuje prvostupanjski sud da sam, bez pozivanja tužitelja da to učini, precizira tužbeni zahtjev tužitelja na način da prihvati zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime prekovremenog rada u dijelu koji bi prema ocjeni prvostupanjskog suda bio osnovan uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na temelju parcijalne dokumentacije, a u preostalom (još neodređenom) iznosu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Stoga slijedi da je sud prvog stupnja propustio donijeti konačnu odluku o postavljenom manifestacijskom zahtjevu, odnosno izostala je ocjena o osnovanosti manifestacijskog zahtjeva iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a, budući da je dokazne prijedloge za dostavu dokumentacije nužne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja prihvatio i u obrazloženju same pobijane presude naveo kako je pribavljanje iste bilo nužno, ali je ipak sud, bez pribavljanja takve cjelovite dokumentacije i bez nalaganja tužitelju da postavi određeni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b. st. 4. ZPP-a, u određenom dijelu sam precizirao visinu tužbenog zahtjeva, što nije prihvatljivo.

14.1. Nastavno na navedeno, sud prvog stupnja pogrešno odbija dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem prometnog vještačenja pozivom na odredbu čl. 299. ZPP -a.

14.2. Naime, tužitelj je tijekom prethodnog postupka na okolnost visine potraživanja na ime neplaćenih sati prekovremenog rada predložio, po pribavljanju potrebne materijalne dokumentacije, provesti financijsko vještačenje. Međutim, imenovani vještak financijske struke utvrdio je kako spisu ne prileži cjelovita materijalna dokumentacija na temelju koje bi se mogao utvrditi broj prekovremenih sati za koje tužitelj potražuje isplatu, a niti se iz iskaza tužitelja može crpiti točna informacija o početku i kraju rada tužitelja u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja. Vještak navodi da bi za navedeno, a sukladno i prijedlozima tužitelja, odgovarajuća dokumentacija bila u vidu ispisa tahografskih listića za svaki pojedini dan kada je tužitelj radio, a ta dokumentacija u spis nije dostavljena, pri čemu već priloženi pojedinačni ispisi po danima ili po razdoblju od nekoliko dana nisu dovoljni te bi bilo potrebno da se isti sa podacima iskazanima u Protokolu aktivnosti vozača sravne od strane prometnog vještaka.

14.3. U takvim okolnostima, kada bez krivnje tužitelja nije pribavljena potrebna materijalna dokumentacija, bez koje financijsko vještačenje nije bilo moguće provesti, tužitelj nije prekludiran u svom prijedlogu za provođenjem prometnog vještačenja, podnesenom nakon navedenog očitovanja vještaka financijske struke (u fazi glavne rasprave). Naime, stav je ovoga suda da nije opravdano od tužitelja kao radnika očekivati da anticipira kako njegov bivši poslodavac i treće osobe neće u spis dostaviti zatraženu dokumentaciju nužnu za provođenje financijskog vještačenja, koje posljedično neće moći biti provedeno u predviđenom opsegu, te da će zbog proturječne dokumentacije koja jest dostavljena biti potrebno provođenje prometnog vještačenja. Zbog navedenog ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj dokazni prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.

15. Budući da tako provedenim dokaznim postupkom sud prvog stupnja nije utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, tužbeni je zahtjev ocijenio neosnovanim (osim u dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 86,05 eura koji je sud sam precizirao i dosudio tužitelju točkom I. izreke pobijane presude na koju se stranke nisu žalile, dok ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu kojim se ista pobija žalbom, slijedom čega je točka I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna), čime je, s obzirom na sve navedeno, pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

16.1. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijanu presudu u točki III. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16.2. Budući da je zbog ukidanja prvostupanjske odluke u pogledu glavne stvari neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP-a), ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude.

16.3. Posljedično, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom, odnosno postupiti sukladno odredbama čl. 233. i 234. ZPP- a radi pribave cjelovite materijalne dokumentacije potrebne za utvrđivanje odlučnih činjenica (broja neplaćenih prekovremenih sati odnosno visine tražbine po osnovi prekovremenog rada), nakon čega će se moći provesti dopunsko financijsko vještačenje, a po potrebi i prometno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva (kada će ujedno biti ispunjene pretpostavke za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP-a) te će potom sud prvog stupnja moći donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

18. U odnosu na pobijanu točku II. izreke prvostupanjske presude kojom je pozivom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2. u svezi čl. 14. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 86,05 eura (pravomoćno dosuđen u točki I. izreke), a koju tužitelj žalbom određeno ne pobija, valja navesti da je ista, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP - a ocijenjena pravilnom i zakonitom.

19. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava iz radnog odnosa i povrede prava osobnosti u iznosu 70.000,00 kn/ 9.290,60 eura, valja navesti da je ovaj sud, također pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocijenio da je odluka suda prvog stupnja kojom se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji prelazi 3.000,00 eura (odnosno za iznos od 6.290,60 eura), a koju tužitelj žalbom određeno ne pobija, isto tako u cijelosti pravilna i zakonita (dok je točka IV. izreke kojom se tužitelju dosuđuje naknada od 3.000,00 eura, s obzirom da se tuženik na istu nije žalio, postala pravomoćna).

20. Naime, u prvostupanjskom je postupku provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. Vidrih, psihijatru, te dr. B, spec. medicine rada, koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj godinama, od veljače 2008. do prosinca 2020., bio u situaciji psihofizičke prenapregnutosti i velikog radnog opterećenja, s tim da bi se prema opisu tegoba, one mogle okarakterizirati kao Poremećaj prilagodbe , odnosno da je tužitelj u navedenom višegodišnjem periodu ulagao pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u omjeru od 10%, a da su se, nakon umirovljenja i odlaska iz situacije koja ga je godinama frustrirala, psihičke tegobe povukle te da nema zaostalih trajnih posljedica po tužiteljevo duševno zdravlje. Pritom je utvrđena uzročno posljedična veza između tužiteljevih psihičkih tegoba u navedenom periodu i uvjeta rada, s time da u pogledu tjelesnih bolesti radno preopterećenje nije ostavilo tragove na nastanak i razvoj istih jer su utvrđene bolesti sustava za kretanje degenerativne prirode koje se razvijaju postepeno odnosno kao "regresivni proces propadanja", dok je bolest srčano-žilnog sustava tužitelja posljedica načina života i prehrane, s obzirom da boluje od tzv. "X sindroma" kojeg obilježava prekomjerna tjelesna težina, povišen arterijski tlak i povišene vrijednosti masnoća i šećera u krvi. Navedeni se nalaz i mišljenje temelji na uvidu u sudski spis i kliničkom pregledu tužitelja, odnosno navoda tužitelja da je ujutro kretao vrlo rano s poslom i vrlo kasno navečer završavao svoje radne zadatke, da nije bio slobodan ni tijekom vikenda te da je bio učestalo pozivan na dodatne radne zadatke, iz čega proizlazi da se ne bi radilo o radnom vremenu koje je uobičajeno i koje u pravilu postoji u trajanju od 8 sati, što podrazumijeva adekvatan radni angažman te naknadni odmor, a da se psihijatrijska egzanimacija sastoji od anamnestičkih podataka, s tim da se postavljanje dijagnoze vrši temeljem kliničkog iskustva. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi dok su tuženikovi prigovori otklonjeni, slijedom čega je sud iste prihvatio u cijelosti zajedno s usmenim dopunama.

21. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da tužitelju, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u svezi čl. 111. st. 1. ZR-a, pripada odgovarajuća naknada od ukupno 3.000,00 eura, koji iznos, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, smatra primjerenim i ovaj sud.

22. Pritom valja naglasiti kako odlučivanje o visini pravične novčane naknade na ime neimovinske štete ne ovisi o visini ukupne tražbine tužitelja na ime neplaćenih prekovremenih sati, osobito uzimajući u obzir način izrade nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke koji se u bitnom dijelu oslanja na navode tužitelja o radnom vremenu i pretrpljenim posljedicama takve organizacije rada, stoga na takav zahtjev tužitelja nije od utjecaja ukidanje prvostupanjske presude u pogledu zahtjeva za isplatu naknade plaće.

23. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić