Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-365/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-952/2025-24 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-952/2025-24 od 17. travnja 2026. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II. i III. izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom V. izreke.

Obrazloženje

1.1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, platiti tužitelju, GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 3.645,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.195,00 eura teku od 4. veljače 2025. pa do isplate, a na iznos od 450,00 eura od 17. travnja 2026. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 295,10 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2025. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 450,00 eura, tekućih od 4. veljače 2025. do 16. travnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 17. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 103,23 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2026. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 19. siječnja 2026.

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod stavkom II i III izreke i odluke o troškovima postupka pod stavkom V izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijskog službenika za naknadom neimovinske i nenovčane imovinske štete uslijed ozljede na radu koju je pretrpio prilikom policijske intervencije 15. lipnja 2024., koju ozljedu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedom na radu ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19).

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao i opseg pretrpljene štete.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijanim dijelom presude i postupkom koji mu je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda u tom dijelu može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava.

7. Također, ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Tijekom postupka, provedenim vještačenjem, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio lakšu tjelesnu ozljedu opisanu kao S76.2 Laesio traumatica musculi (et tendinis eius) aductoris femoris, koja ozljeda je nastala izravno uslijed predmetnog štetnog događaja. Po završenom liječenju krajem rujna 2024. kada se stabiliziralo zdravstveno stanje. kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti od 2%, uslijed manje redukcije kretnji desne noge uz bolnost pri rotacijama. Trpio je fizičke bolove, i to jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 55 dana kumulativno, a trpio je i strah i to primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te tzv. kasni strah uslijed bojaznosti i zabrinutosti 45 dana. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna pomoć za svakodnevne poslove u trajanju od 2 sata dnevno kroz 45 dana, odnosno sveukupno 90 sati, a pomoć i njegu za vrijeme liječenja tužitelju su pružali njegova supruga i roditelji.

10. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za duševne boli zbog povrede prava osobnosti, sud prvog stupnja je, rukovodeći se kvalifikatornim okolnostima predviđenim čl. 1100 st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 123/08, 134/09, 125/11, 94/13, 78/15, 60/16, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO) na ime pretrpljenih fizičkih bolova dosudio tužitelju naknadu u iznosu od 1.670,00 eura, na ime pretrpljenog straha u iznosu od 1.150,00 eura, na ime umanjenja opće životne i radne sposobnosti od 2% u iznosu od 375,00 eura ili ukupno 3.195,00 eur sa zateznom kamatom od 4. veljače 2025., kao prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a dok je preostali dio u iznosu od 295,10 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

11. Povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje može se pojaviti ne samo kao fizička već i kao duševna bol (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) pa je cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, koje između stranaka i nisu sporne, a uzimajući u obzir životnu dob tužitelja (rođen 1982. - u vrijeme štetnog događaja imao je 42 godina) kao i ostale okolnosti slučaja, cilju kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, dosuđena naknada neimovinske štete, predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti kao jedinstvenog vida neimovinske štete jer je sud prvog stupnja na valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o visini utvrđene i dosuđene naknade.

12. Imajući u vidu da je cijena sata tuđe pomoći u postupku utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u visini od 5,00 eur, koja je i po ocjeni ovog suda primjerena, to je po osnovi nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoćni i njege za ukupno 90 sati prema, tužitelju po ovom osnovu pravilno dosuđen ukupan iznos od 450,00 eur.

13. Odredbom čl. 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka kada je nastala. Stoga, kada se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanja tzv. nenovčane imovinske štete i kada je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, s obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali supruga i roditelji (koju oštećenik nije plaćao trećim osobama), to je prvostupanjski sud cijenu sata pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni, smatrajući istu primjerenom mjesnim prilikama u kojima tužitelj živi i recentnoj sudskoj praksi.

14. Suprotno žalbenim navodima, nenovčana imovinska šteta, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva odnosno završetka liječenja, kako to pogrešno smatra tužitelj, to je u skladu s izloženim, tužitelju pravilno po ovoj osnovi dosuđeno ukupno 450,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate dok je u preostalom dijelu za iznos od 80,10 eur zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan kao i njegov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 4. veljače 2025. do dana 16. travnja 2026., koji prethodi danu donošenja pobijane presude.

15. VSRH je u odluci Rev 702/2022-2 od 6. srpnja 2022. iznio pravno shvaćanje:

U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke. Naime, kako je u navedenim okolnostima riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je poznata tek sa donošenjem sudske odluke, dospijeće obveze štetnika nastaje dakle tek trenutkom donošenja sudske odluke (čl. 89. st. 2. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

16. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a tuženik određenim žalbenim navodima odbijajući dio odluke o trošku i ne osporava, zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

17. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, kao ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom II., III. i V. izreke.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić