Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-323/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda, Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ĐG iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506 Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-649/2023-124 od 13. ožujka 2026.. dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-649/2023-124 od 13. ožujka 2026. za iznos od 2.241,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. pa do isplate, a koji se odnosi na trošak tuženika u odnosu na povučeni dio tužbe.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 649/2023-124 od 13. ožujka 2026. u preostalom dijelu preko iznos od 2.241,81 eur do iznosa od 65.530,00 eur (za iznos od 63.288,19 eur) i rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznos od 2.241,81 eur do iznosa od 65.530,00 eur (za iznos od 63.288,19 eur) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se tužiteljici ČG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506 Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, na ime parničnog troška isplati iznos od 65.530,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99.,88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Odluku prvostupanjskog suda kojom je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 65.530,00 eur sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. pa do isplate nije moguće prihvatiti jer je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na temelju kojih je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-649/2023-113 od 22. veljače 2024. tužiteljica pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tuženik tužiteljici prouzročio štetu zbog toga što joj nije omogućio pravo na dostojanstven rad u sredini bez straha, neprijateljstva, ponižavanja i uvreda te dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 33.000,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

- da je rješenjem istog suda i poslovnog broja pravomoćno utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 81.361,50 kn koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i za iznos od 816.189,51 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koji se odnosi na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

6. Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10) izrazio pravno shvaćanje da nametanje znatnog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na sud zajamčenog čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Pravilo "gubitnik plaća" koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Međutim, Europski sud za ljudska prava smatra da takvo ograničenje prava na pristup sudu se ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrijebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti određenog predmeta bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.

7. U skladu sa navedenim pravim shvaćanjima u konkretnom je slučaju bilo potrebno preocjeniti i utvrditi da li bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljici, s obzirom na njeno imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret te bi dovelo do povrede prava na pristup sudu.

8. U tom smislu ovaj sud je, obzirom na odredbu čl. 166 . st. 2. ZPP utvrđivao i ocjenjivao sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, posebice vrstu predmeta, činjenicu da tužiteljicu nije zastupao profesionalni punomoćnik odvjetnik, imovno stanje tužiteljice, kao i okolnost je li tužba tužiteljice bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno može li se smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na sudsku zaštitu zbog povrede prava na radu i naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Također, ovaj sud je ocjenjivao i je li tužbeni zahtjev tužiteljice u konačnici bio nerazumno visoko postavljen, te da li bi plaćanje troškova tuženiku kao bivšem poslodavcu u ukupnom iznosu od 65.530,00 eur bilo posebno opterećujuće za tužiteljičinu financijsku situaciju.

9. Sve naprijed navedene odlučne činjenice bilo je moguće utvrditi na temelju isprava i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka to je zaključak ovoga suda da je odluka kojom se tužiteljici, koja je u cijelosti odbijena s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nalaže da naknadi tuženiku parnični trošak ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 1. ZPP već bi njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit tužiteljičinog prava na pristup sudu, čime bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije.

10. Imovno stanje tužiteljice je, po ocjeni ovog suda loše, jer je tužiteljica rođena **.**.1958. korisnica mirovine od 2021., a osim mirovine nema drugih prihoda i nema u vlasništvu nekretnina, a od pokretnina ima samo automobile proizveden 2009. s time da osim majke u dobi od 88 godina pomaže uzdržavati i sina koji se još uv ijek školuje, te bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljici, s obzirom na njeno imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret, obzirom na njenu financijsku situaciju, te bi dovelo do povrede prava na pristup sudu.

11. Nadalje, po mišljenju ovoga suda, tužba tužiteljice nije bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno, ne može se smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na sudsku zaštitu i naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Ovo iz razloga jer je tužiteljica kao zaposlenica tuženika podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari dana 16. travnja 2009. te je tijekom postupka postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje da joj je tuženik prouzročio štetu zbog toga što joj nije omogućio pravo na dostojanstven rad u sredini bez straha, neprijateljstva, ponižavanja i uvreda, te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog uznemiravanja na njezinom radnom mjestu kod tuženika (mobinga), a koji predstavlja specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina osoba sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, jer ju je prema njezinom navodima na radu kod tuženika uznemiravala ravnateljica ZG, a zbog koje stresne situacije na radu i u vezi s radom su se kod tužiteljice razvili različiti zdravstveni problemi radi kojih je bila na dugotrajnom bolovanju, radi čega je gubila na zaradi, a vezano uz koju tužbu je nedvojbeno bila uvjerena da će sa uspjehom ostvariti sudsku zaštitu, to po ocjeni ovog suda, s obzirom da se radi o subjektivnom doživljaju i osjećaju zlostavljanja, ugroženosti i poniženosti, tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio nerazumno visoko postavljen.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te ocjenjujući sve navedene okolnosti, ovaj sud je mišljenja da bi nalaganje tužiteljici plaćanja parničnih troškova u ovom predmetu u dijelu u kojem je pravomoćno odbijena sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom bilo posebno opterećujuće za tužiteljicu i predstavljalo bi prekomjerni financijski teret, te bi dovelo do povrede prava na pristup sudu,

13. Vrijednost predmeta spora povučenog dijela tužbe iznosi 897.551,01 kn odnosno 119.125,46 eur u odnosu na koje povlačenje se tuženik očitovao podneskom od 27. prosinca 2023. navodeći da se ne protivi povlačenju tužbe, ali traži naknadu parničnog troška.

14. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da vezano uz povučeni dio tužbe nisu nastali nikakvi posebni troškovi jer u pogledu tih dijelova zahtjeva nisu bili niti izvođeni nikakvi dokazi, već je tužiteljica zbog proteka vremena tijekom ovog dugotrajnog pos tupka usklađivala odnosno povisivala zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade obuhvaćajući proteklo razdoblje, a koji zahtjev se odnosio na razliku između naknade ostvarene za vrijeme bolovanja i ugovorene place, to je sukladno čl. 158. ZPP, po ocjeni ovog suda, valjalo tuženiku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati kao potreban u smislu čl. 155. ZPP isključivo trošak navedenog podneska, za koji mu je sukladno tarifi pored 500 bodova za 66.361,00 eur za razliku od 52.764,49 eur valjalo priznati daljnjih 396,73 bodova ili ukupno 896,73 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i 25% PDV iznosi ukupno 2.241,81 eur to je tuženiku na ime troška u smislu čl. 158. ZPP pravilno priznat navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. pa do isplate.

15. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 380. t. 2. i 3. ZPP.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević