Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-374/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruno Kokot-Živalj, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 27905228158, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak d.o.o. iz Splita, Pisarnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1992/2025- 55 od 31. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1992/2025-55 od 31. ožujka 2026..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika Hrvatska lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 27905228158, o otkazu ugovora o radu broj HLOD-10-4- 2018/20228-3 od 25. travnja 2018.

II Raskida se Ugovor o radu broj: 05-1-2015/667-59 sklopljen između tužitelja i tuženika dana 20. svibnja 2015. s danom 16. siječnja 2019.

III Nalaže se tuženiku, Hrvatska lutrija d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara72, OIB27905228158, da tužitelju CĆ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.589,05 eura bruto sa zakonskom kamatom tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatska lutrija d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB27905228158, da nadoknadi tužitelju CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 3.312,50 eura, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od 31. ožujka 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prijeprvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 7. svibnja 2024. do isplate, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti Odluke o otkazu ugovora o radu broj HLOD-0.4-2018/10118-3 od 25. travnja 2018., sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka 20. svibnja 2015. s danom 16. siječnja 2019. te isplata iznosa od 7.589,05 eur na ime šest bruto plaća sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava.

6. Također, ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze tužitelja i svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tuženik.

7.2. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Iz stanja spisa proizlazi, a što niti između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu specijalist za e -prodaju, Služba on-line igranja, Sektor lutrijskih igara i igre klađenja prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 20. svibnja 2015.,

- da je kod tuženika provedena reorganizacija i nova sistematizacija radnih mjesta, te da je radno mjesto tužitelja ukinuto kao i cijeli odjel - Služba i Sektor u kojem je bilo raspoređeno radno mjesto tužitelja,

- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZR savjetovao s Radničkim vijećem tuženika koje dopisom od 25. travnja 2018. nije dalo suglasnost za otkaz ugovora o radu tužitelju,

- da je Odlukom od 25. travnja 2018. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu od 25. travnja 2018. iz poslovno uvjetovanih razloga, a iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je 5. travnja 2018. usvojen Pravilnik o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta koji se primjenjuje od 15. travnja 2018., a novom organizacijom Društva osnovane su nove organizacijske cjeline s novim radnim mjestima usmjerenim na ostvarenje strateških ciljeva za razdoblje 2018. -2022., te s novim poslovima i odgovornostima. Navedenim organizacijskim promjenama ukinuto je radno mjesto na kojem je radnik radio, specijalist za e-prodaju, u Službi on-line igranja u Sektoru lutrijskih igara i igre klađenja, te prestaje potreba za njegovim radom kod tuženika.

9.1. U predmetnoj je pravnoj stvari Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4607/2019-2 od 15. studenoga 2022. prihvaćena revizija tužitelja i ukinute su presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-363/19-2 od 23. svibnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4005/18- 14 od 5. veljače 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.2. Prema obrazloženju revizijskog rješenja nižestupanjski su sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, izjednačavajući pojam ukidanja radnog mjesta s prestankom potrebe za obavljanjem određenog posla, zaključili da je samim tim ostvarena pretpostavka iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR), a da pri tom nisu dali razloge o odlučnim činjenicama jer nisu ocjenjivali je li prema novoj sistematizaciji, u skladu s izmjenom Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta tuženika u okviru radnog mjesta pod nekim drugim nazivom i dalje ostala potreba za obavljanjem posla koji je do tada obavljao tužitelj zbog čega presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9.3. Također, Vrhovni sud RH je u svojoj odluci istaknuo da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR-a), a da iz obrazloženja pobijane odluke tuženika proizlazi da je pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa i starosti tužitelja, ali ne proizlazi da je vodio računa i o obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja, radi čega je osnovana i tvrdnja tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 115. st. 2. ZR-a.

10. U ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovog suda posl. broj Gž R-679/24 od 30. rujna 2025. sud prvog stupnja je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pod stavkom i izreke jer ocjenom provedenih dokaza utvrdio da u vrijeme reorganizacije i donošenja pobijane odluke o otkazu nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja specijalist za e-prodaju jer su se ti poslovi nedvojbeno nastavili obavljati na radnom mjestu specijalist unapređenja digitalne prodaje, koje radno mjesto je pored tih poslova imalo i dodatna zaduženja s time da je fokus pomaknut s digitalne na klasičnu prodaju. Navedeno stoga što su zaposlenici tuženika ZĆ, SĆ i tužitelj obavljali sadržajno iste (slične) poslove ovisno o rangu njihovog radnog mjesta (tužitelj je radio na radnom mjestu specijalist za e-prodaju, kao i ZĆ, dok je SĆ radio kao mlađi specijalist za e- prodaju). Svjedokinja ZĆ potvrdila je da su se njih troje djelatnika izmjenjivali u poslovima pa su tako primjerice poslove specijalista za promocije i uređivanje web- stranica obavljali ona, tužitelj i SĆ te da nije bilo jasne podjele rada među njima dok se razlika u nazivu radnih mjesta odnosila na radni staž i stručnu spremu, a ne na vrstu poslova koje su njih troje obavljali, s time da je ona u razdoblju koje je prethodilo reorganizaciji i odluci o otkazu radila na potpuno identičnom radnom mjestu kao i tužitelj (identičan naziv radnog mjesta), a nakon otkaza tužitelju, nastavila je obavljati identične poslove svog ranijeg radnog mjesta kao specijalist unapređenja digitalne prodaje, s time da su poslovi njenog novog radnog mjesta prošireni, ali svakako su se poslovi njezinog starog radnog mjesta specijalist za e-prodaju nastavili obavljati u sklopu njenog novog radnog mjesta.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da tuženik tijekom postupka nije dokazao opravdanost osporavanog otkaza Ugovora o radu tužitelju, s obzirom da je iz iskaza tužitelja i svjedoka, kojima je poklonio vjeru, nedvojbenim utvrdio da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije postupio na zakonit i dopušten način, kada je baš tužiteljevo radno mjesto specijalist e-prodaje u Službi on- line igranja, Sektor lutrijskih [obrt] i igre klađenja ukinuo, a pored njega postojao je još jedan izvršitelj na istom radnom mjestu i jedan na nižem radnom mjestu, koji je sadržajno obavljao iste-slične poslove, a sama činjenica da je ukinut cijeli odjel, Služba i Sektor, upućuje na zaključak da je tuženik tada svim radnicima koji su radili u tom odjelu trebao otkazati ugovore o radu, a ne samo tužitelju pa kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja specijalist e-prodaje, nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR- a za donošenje pobijane odluke o otkazu zbog čega je isti pravilno utvrđen nezakonitim i nedopuštenim.

12. Naime, neovisno o tome što je autonomno pravo poslodavca izmijeniti organizacijski ustroj društva, jer to ulazi u područje poslovne politike društva, poslodavac je u svojim poslovnim odlukama ograničen propisima radnog prava koji reguliraju uvjete potrebne za donošenje odluke o poslovno uvjetovanim otkazima jer se radi o prisilnom propisu koji za zakonitost poslovnog uvjetovanog otkaza pretpostavlja prestanak potrebe obavljanja poslova određenog radnog mjesta (čl. 107. ZR-a), a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo.

13. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbe iz čl. 125. st. 1. ZR-a sudski raskinuo ugovor o radu stranaka i kao datum prestanka radnog odnosa prihvatio prijedlog tužitelja kojem očito više nije bilo prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika i utvrdio ga s danom 16. siječnja 2019.

14. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koja terete radnika,

15. Suprotno žalbenim navodima, obzirom na utvrđene činjenice da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika 4 godine i dva mjeseca, da je u trenutku vođenja postupka bio u dobi od 38 godina, da ga terete obveze uzdržavanja dvoje mlt. djece, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju naknadu štete u visini od 6 mjesečnih bruto plaća.

16. Ostala žalbena razlaganja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovara bez realne su podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe.

17. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tuženik određenim žalbenim navodima odluku o trošku i ne osporava, zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

18. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi na koje ukazuju žalitelji, kao ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić