Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-85/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Jurčić Vujičić, odvjetnici u Odvjetničko društvo JURČIĆ I PRPIĆ j.t.d., protiv tuženika PIK VRBOVEC plus d.o.o., Vrbovec, Zagrebačka 148, OIB: 41976933718, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-72/2024-21 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-72/2024-21 od 18. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.399,51 eura bruto, sa zateznom kamatom koja se određuje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to:
-na iznos od 33,81 eura od 15. srpnja 2013.,
-na iznos od 138,79 eura od 15. kolovoza 2013.,
-na iznos od 153,78 eura od 15. rujna 2013.,
-na iznos od 97,76 eura od 15. listopada 2013.,
-na iznos od 109,18 eura od 15.studenoga 2013.,
-na iznos od 97,62 eura od 15. prosinca 2013.,
-na iznos od 58,68 eura od 15. siječnja 2014.,
-na iznos od 26,97 eura od 15. veljače 2014.,
-na iznos od 105,55 eura od 15. travnja 2014.,
-na iznos od 123,75 eura od 15. svibnja 2014.,
-na iznos od 110,11 eura od 15. lipnja 2014.,
-na iznos od 102,97 eura od 15. srpnja 2014.,
-na iznos od 10,37 eura od 15. kolovoza 2014.,
-na iznos od 179,84 eura od 15. rujna 2014.,
-na iznos od 263,78 eura od 15. listopada 2014.,
-na iznos od 121,29 eura od 15. studenoga 2014.,
-na iznos od 146,92 eura od 15. siječnja 2015.,
-na iznos od 70,37 eura od 15. veljače 2015.,
-na iznos od 130,71 eura od 15. travnja 2015.,
-na iznos od 89,32 eura od 15. svibnja 2015.,
-na iznos od 41,88 eura od 15. lipnja 2015.,
-na iznos od 180,35 eura od 15. srpnja 2015.,
-na iznos od 86,50 eura od 15. kolovoza 2015.,
-na iznos od 154,40 eura od 15. rujna 2015.,
-na iznos od 231,78 eura od 15. studenoga 2015.,
-na iznos od 191,76 eura od 15. prosinca 2015.,
-na iznos od 22,42 eura od 15. siječnja 2016.,
-na iznos od 143,94 eura od 15. veljače 2016.,
-na iznos od 117,92 eura od 15. ožujka 2016.,
-na iznos od 62,02 eura od 15. travnja 2016.,
-na iznos od 107,72 eura od 15. svibnja 2016.,
-na iznos od 53,08 eura od 15. lipnja 2016.,
-na iznos od 39,08 eura od 15. srpnja 2016.,
-na iznos od 61,39 eura od 15. kolovoza 2016.,
-na iznos od 169,90 eura od 15. rujna 2016.,
-na iznos od 128,66 eura od 15. studenoga 2016.,
-na iznos od 76,60 eura od 15. prosinca 2016.,
-na iznos od 95,09 eura od 15. siječnja 2017.,
-na iznos od 159,94 eura od 15. ožujka 2017.,
-na iznos od 80,33 eura od 15. svibnja 2017.,
-na iznos od 23,18 eura od 15. lipnja 2017., sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.987,50 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
1.2. Ujedno je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-72/2024-21 od 18. prosinca 2025. dopuštena preinaka tužbe istaknuta podneskom od 16 . studenoga 2017.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe te ju predlaže odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. U žalbenoj fazi predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika prednika tuženika za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada te rada nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni u razdoblju od 26. lipnja 2023 do 16. lipnja 2017.
6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod prednika tuženika PIK VRBOVEC- MESNA INDUSTRIJA, d.d., OIB: 78909170415, na radnom mjestu vozača (Sektor logistike, Služba transporta) u razdoblju od 26. lipnja 2013. do 16. lipnja 2017. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog 2. srpnja 2013. i 19. svibnja 2014. (list 7 i 13 spisa) zbog (privremenog) povećanja opsega posla, i dodataka tim ugovorima o radu, koji su svi bili zaključeni na određeno vrijeme zbog (privremenog) povećanja opsega posla, te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016. (list 22-23 spisa)
- da iz Ugovora o radu od 2. srpnja 2013. i 19. svibnja 2014. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016. tužitelja proizlazi da su isti sklopljeni sa prednikom tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta vozača, Sektor logistike, Služba transporta (članak 2.), da radnik ima pravo na povećanu plaću u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za Agrokor d.d. („Narodne novine“ broj 90/13) i Pravilnika o radu od 17. lipnja 2013. (članak 3.), a trajanje redovitog radnog dana i radnog tjedna radnika određeno je navedenim Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, koje odredbe ugovora o radu nisu mijenjane kasnije sklapanim Anexima
- da se prema čl. 47.-52. Pravilnika o radu prednika tuženika osnovna plaća radnika povećava za svaku godinu ukupnog radnog staža za 0,5% , a kada radnik zbog raspodjela radnog vremena, potrebe posla ili drugog razloga radi prekovremeno, nedjeljom ili noću ili u drugoj smjeni ima pravo na slijedeće povećanje plaće , i to na ime noćnog rada 40%, prekovremenog rada 60%, rada nedjeljom 40%, rada u drugoj smjeni 10% te da radnik na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, uključujući Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 50%
- da iz iskaza tužitelja, kojeg sud prihvaća u cijelosti kao životnog i uvjerljivog, kao i iskaza svjedoka GF i BF, u bitnome proizlazi da je tužitelj kao vozač postupao temeljem putnih radnih listova koji predstavljaju nalog poslodavca za rad, s obzirom na to da je tužitelj popunjavao radne listove temeljem rasporeda vožnje koje je prethodno sačinjavao poslodavac, odnosno postupao po takvim radnim listovima za vožnju koja je bila određena po rasporedu sačinjenom od strane prednika tuženika
- da su putni radni listovi temeljem kojih je prednik tuženika vodio evidenciju predstavljali nalog poslodavca za rad tužitelju u utuženom periodu , dok iz evidencije rada sastavljene temeljem putnih radnih listova na stranici 181-200 spisa proizlazi da se u njoj navodi broj odrađenih sati, dan, vrijeme rute, vrijeme polaska i vrijeme dolaska vozila i vrsta transporta
- da je iz dostavljenih Tablica prekovremenih sati po putnim radnim listovima tužitelja (evidencija rada) vidljivo koliko je tužitelj kojega dana u utuženom razdoblju radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom i noću, a koje tablice dostavljene po tuženiku sud prihvaća kao vjerodostojne, pri čemu upravo evidencije sadržane u putnim radnim listovima predstavljaju polazište za izračun potraživanja neisplaćenih iznosa tužitelju na ime prekovremenog rada
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da je osnovna bruto plaća tužitelja u cijelom razdoblju iznosila 3.788,40 kuna, odnosno da je cijena jednog sata iznosila 21,7724 kuna (3.788,40 kuna/174 h) i da je dodatak za minuli rad obračunat za sve elemente plaće pa će se isti uračunat i u cijenu sata plaće, dok iz dnevnih evidencija rada proizlazi da tužitelj u spornom razdoblju nije bio na bolovanju
- da je vještak u svom nalazu i mišljenju sačinio dvije varijante obračuna razlike plaće za tužitelja, i to u varijanti 1, potencijalna plaća tužitelja te razlika između potencijalne i ostvarene plaće tužitelja koja bi u razdoblju od lipnja 2013. do svibnja 2017. iznosila 4.399,49 eura bruto; u varijanti 2, ako u sporno razdoblje treba uračunati i iznose u mjesecima u kojima je tužitelj ostvario veću plaću od potencijalne, razlika plaće bi iznosila 4.202,68 eura bruto
- da iz dokumentacije koja prileži spisu nije bilo moguće utvrditi plaću tužitelja prema Pravilniku o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila sa cjenicima (list 164- 167 spisa)
- da je nakon primjedaba tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na naknadu troškova prijevoza vještak u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju, nakon čega tužitelj nije ustrajao u svojim primjedbama nego je na ročištu 3. studenoga 2025. povukao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka
- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, dokumentacijom u spisu te mjerodavnim propisima, i to varijantu 1 potencijalne plaće tužitelja koja bi iznosila 4.399,49 eura bruto, zbog toga što tuženik u konkretnom slučaju nije postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja u odnosu na mjesece kada je tužitelj ostvario veću plaću od potencijalne (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, sud je na primjenom odredaba čl. 86. i čl. 43. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje: ZR/09) odnosno čl. 94., čl. 61. i čl. 65. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14; dalje: ZR/14), čl. 47.-52. Pravilnika o radu prednika tuženika i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 4.399,49 eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima isti osporava vjerodostojnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka te ističe žalbeni razlog (relativno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. st. 1. ZPP -a, odnosno (apsolutno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP - a, valja navesti sljedeće.
11. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženiku je pisani nalaz i mišljenje vještaka nedvojbeno uredno dostavljen (dostavnica na listu 389 spisa) te je isti pozvan u roku od 15 dana dostaviti svoje očitovanje na isti. Međutim, tuženik u navedenom roku, a ni kasnije tijekom prvostupanjskog postupka nije podnio nijedan prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, već je to učinio samo tužitelj koji je naknadno povukao podnesene primjedbe. Ujedno stranke na ročištu za glavnu raspravu od 3. studenog 2025. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, slijedom čega je glavna rasprava po prijedlogu stranaka zaključena.
12. Kako u nalazu i mišljenju vještaka sud nije našao nejasnoća, proturječnosti niti drugih nedostataka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a, već je isti ocijenio pravilnim, potpunim i u skladu s pravilima struke, dok stranke na isti nakon dopunskog pisanog očitovanja vještaka na navode tužitelja nisu imale primjedbi, ovaj sud ocjenjuje da okolnost što vještak nije usmeno saslušan na raspravi predstavlja povredu čl. 260. st. 1. ZPP-a koja nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
13. Naime, stranke usmeno saslušanje vještaka nisu predlagale, a ujedno isto nije bilo svrhovito budući da je pisani nalaz i mišljenje izrađen u skladu s pravilima struke te na isti nije bilo primjedbi, pa bi inzistiranje na usmenom izlaganju nalaza i mišljenja u takvim okolnostima prema ocjeni ovoga suda predstavljalo pretjerani formalizam.
14. Posljedično, tuženiku navedenim postupanjem suda nije onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
15. Nastavno na navedeno, ovaj sud ocjenjuje da tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje, koje se u bitnom svode na paušalno osporavanje zaključka vještaka da iz dokumentacije koja prileži spisu nije bilo moguće utvrditi plaću tužitelja prema Pravilniku o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila br. 858/2010, predstavljaju nove činjenične navode koji se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne mogu iznositi u žalbi.
16. Tuženik ujedno neosnovano navodi da iz iskaza svjedoka KF, GF i BF proizlazi da tužitelj nije bio „zakinut“ u isplati plaće po bilo kojoj osnovi jer je primjena Pravilnika u pogledu ruta vozača bila povoljnija za vozače nego obračun na temelju koeficijenata. Takvi paušalni navodi o pravilnosti izračuna plaće kod prednika tuženika u proturječnosti su s materijalnom dokumentacijom u spisu i nalazom i mišljenjem stručnog vještaka iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja od 4.399,49 eura bruto, a koji je sud pravilno prihvatio u cijelosti.
17. Stoga slijedi da je sud prvoga stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.
18. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava, i to odredaba čl. 86. i čl. 43. ZR/09, čl. 94., čl. 61. i čl. 65. ZR/14, čl. 47.-52. Pravilnika o radu te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
19. Kako tužitelj nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima prvostupanjskog postupka, već se samo paušalno pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP -a), to prvostupanjska odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude ostaje neizmijenjena.
20. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
