Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-325/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća , Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz OD Ljubičić - Vrdoljak &Partneri, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Koranska 2 Zagreb, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćniku Aniti Jozičić odvjetnici iz OD Hanžeković i Partneri, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7057/2021-62 od 11. ožujka 2026., dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7057/2021-62 od 11. ožujka 2026., u dijelu pod točkom I st. 1. izreke u kojem je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom za više zatraženi iznos od 9.626,42 EUR kao i za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 6.862,87 EUR.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7057/2021-62 od 11. ožujka 2026., u dijelu pod točkom I st. 1. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 6.862,87 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7057/2021-62 od 11. ožujka 2026. u dijelu pod točkom I st. 2 izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. st. 1. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike bruto plaće iznos od 6.862,87 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, st. 2. točke I izreke je za više zatraženi iznos od 9.626,42 EUR kao i za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 6.862,87 EUR tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, dok je pod točkom I st. 2. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 8.306,25 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I st.1. izreke kao i u dijelu pod točkom I st. 2. izreke u kojem nije tužiteljici priznat trošak parničnog postupka preko iznosa od 8.306,25 EUR zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22,114/22,155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I st. 1. izreke kao i u dijelu pod točkom I st. 2 izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, međutim u određenom dijelu pobijane presude je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju presude.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike bruto plaće za utuženo vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2016.

8. Među strankama nije sporno da je ovdje tužiteljica radila u razdoblju od travnja 2011. do ožujka 2013. kod tuženika na radnom mjestu operater na unosu temeljem Ugovora o radu od 16. veljače 2009., nije sporno da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od ožujka 2013. pa do veljače 2016. bila zaposlena u nepunom radnom vremenu temeljem Ugovora o radu od 21. veljače 2013. na radnom mjestu daktilograf.

9. Također nije sporno da je ovdje tuženik 29. siječnja 2015. tužiteljici uplatio ukupan iznos od 31.333, 50 kn i to s osnova doprinosa iz plaće i na plaću za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. kao i na kamate na zakašnjenje u plaćanju doprinosa.

10. Međutim ovdje je sporno je li tužiteljica ima pravo na isplatu ukupnog bruto iznosa od 15.496,42 EUR na ime razlike plaće za vremensko razdoblje od travnja 2011. do veljače 2016.

11. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pogrešno izveo pravni zaključak da ovdje tužiteljici ne pripadaju zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 6.862,87 EUR jer je takvo pravno stajalište suprotno samom definicijom i pravnom prirodom bruto plaće.

12. Nadalje tužiteljica u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud zanemario materijalnopravne učinke pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-93/14 od 16. listopada 2014. donesene u parničnom predmetu Pr-218/2011 a kojom je odlučeno da je prvi poslodavčev otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 23. ožujka 2011. nedopušten te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove u skladu sa Ugovorom o radu od 16. veljače 2009. dakle o na poslove operatera u punom radnom vremenu pa je stoga prvotni ugovor i nadalje na snazi a to što je tužiteljica potpisala drugi izm ijenjeni ugovor na pola radnog vremena ne može pravno derogirati obvezu poslodavca utvrđenu kasnijom pravomoćnom presudom iz listopada 2014. da je vrati na puno radno vrijeme te poslodavac nije svjesno ispunio svoju obvezu za razdoblje nakon ožujka 2013.

13. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio dostupne dokaze u spisu jer nije jasno utvrđeno da ovdje tuženik nije isplatio neto plaću tužiteljici za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. te je vještak u izračunu koristio usporedne parametre koji nisu potkrepljeni dokazima iz spisa pa stoga tako utvrđena visina naknade za dosuđeno razdoblje se temelji na pretpostavkama a ne na jasno utvrđenim činjenicama.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je tužiteljica protiv pravnog prednika tuženika vodila radni spor pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pr-218/11 a kojim je tražila utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugora od 23.studenog 2011., da radni odnos tužiteljice nije prestao te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na poslove sukladno ugovora o radu broj 446 od 16. veljače 2009. temeljem kojeg je obavljala poslove operatera na unosu,

-da je presudom Županjskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžr -93/14 od 16. listopada 2014. (list 6-8 spisa) preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu ,poslovni broj Pr-218/11 od 26.kolovoza 2014. a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, na način da je ista preinačena i usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 23.studenog 2011., da radni odnos tužiteljice nije prestao te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na poslove sukladno ugovora o radu broj 446 od 16. veljače 2009. temeljem kojeg je obavljala poslove operatera na unosu,

-da je ovdje tužiteljica vodila još jedan radni spor pred prvostupanjskim sudom protiv tuženika pod poslovnim brojem Pr-129/19 kojim je pobijala otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora br. 605 od 21. veljače 2013., da radni odnos tužiteljice nije prestao te da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao prema sklopljenom ugovoru o radu br. 640 od 1. travnja 2011.

-da je presudom Općinskog suda u Splitu ,poslovni broj Pr-129/19 od 5. svibnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora br. 605 od 21. veljače 2013. nije dopušten, da radni odnos tužiteljice nije prestao te da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao prema sklopljenom ugovoru o radu br.640 od 1. travnja 2011. a koja presuda je potvrđena presudom Županjskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-43/2014 od 26. lipnja 2014. (list 40-43 spisa),

-da je tužiteljica dana 08. ožujka 2013. prihvatila ponuđeni ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima od 21. veljače 2013. za poslove daktilografa s osnovnom plaćom u visini polovice plaće određeno koeficijentom složenosti 1,70 u nepunom radnom vremenu,

-da je ovdje tužiteljica u vremenskom razdoblju od ožujka 2013. do veljače 2016. (dio utuženog razdoblja) izvršavala poslove daktilografa u visini polovice plaće određenim koeficijentom složenosti poslova 1,70,

-da je ovdje tuženik u cijelosti isplatio sve doprinose iz plaće i na plaću za vremensko razdoblje od 1. travnja 2011. do 7. ožujka 2013. sukladno pravomoćnoj presudi (Pr- 218/11) a kojom je tuženiku naloženo tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta na temelju Ugovora o radu od 16. veljače 2009.

-da tuženik nije isplatio dohodak odnosno neto plaću za vremensko razdoblje od 1. travnja 2011. do 7. ožujka 2013. već je samo isplatio sve doprinose iz plaće i na plaću, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu (list 174-179, list 188-196),

-da JOPPD obrasci nedvojbeno potvrđuju da tužiteljici nije isplaćena neto plaća jer pod oznakom primitka obveze doprinosa je navedena šifra 0204 (polje 5.2.) koja označava obračun doprinosa bez isplate primitka,

-da je provedeno financijsko vještačenje po vještaku dipl. oec. Anti Beusu, a kojeg je sud prihvatio kao stručnog i obrazloženog i stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, te je vještak u tablici 4 prikazao po mjesecima izračun neisplaćenog dohotka za razdoblje od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013. temeljem dokumentacije koju je dostavio tuženik,

-da je u tablicama 5. i 6. vještak iskazao razliku plaće za razdoblje od 6. ožujka 2013. do veljače 2016 utemeljeno po podacima o plaćama usporednih djelatnika u dvije varijante i to u tablici 5 uz pretpostavku da je tužiteljica radila u punom radnom vremenu i Tablici 6 uz pretpostavku da je tužiteljica radila u nepunom radnom vremenu odnosno na pola radnog vremena,

-da je vještak utvrdio da bi tužiteljici za utuženo vremensko razdoblje od travnja 2011. do veljače 2016. pripadala razlika plaće u iznosu od 15.496,42 EUR

-da ukoliko tužiteljici pripada razlika plaće za vremensko razdoblje od 8. ožujka 2013. do veljače 2016. tada joj pripada iznos od 9.626,42 EUR,

-da je vještak utvrdio da ovdje tužiteljici za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. nije isplaćen dohodak već samo doprinosi iz plaće i na plaću, pa da stoga tužiteljici pripada na ime dohotka iznos od 6.862,87 EUR.

15. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je polazeći od naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da ovdje tužiteljici pripada za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. iznos od 6.862,87 EUR dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 9.626,42 EUR neosnovan, a koji bi se odnosio za vremensko razdoblje od 8. ožujka 2013. do veljače 2016.

16. Naime pravilno sud zaključuje da potraživanje tužiteljice za vremensko razdoblje od 08. ožujka 2013.do veljače 2016. nije osnovano jer je ovdje tužiteljica sukladno Ugovora o radu br. 605. radila na četiri sata na poslovima daktilografa s koeficijentom 1,70 na pola radnog vremena čime je prihvatila uvjete novog ugovora o radu a iz evidencije osiguranika dostavljene od HZMO (list 168, 169 spisa) proizlazi da je evidentiran datum promjene trajanja radnog vremena tužiteljice sa osam sati na četiri sata stoga žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani a pri tome je ovdje tužiteljica pravomoćno odbijena s utvrđenjem da je Odluka o otkazu s ponudom izm ijenjenog ugovora o radu od 21. ožujka 2013. nedopuštena.

17. Naime žalbeni navodi tužiteljice proizlaze iz pogrešnog tumačenja relevantnih odredbi Zakona o radu jer tužiteljica gubi iz vida da je dana 08. ožujka 2013. prihvatila novi ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima od 21. veljače 2013. pa se stoga pogrešno poziva na materijalno pravne učinke pravomoćne presude Pr - 218/2011 pogrešno smatrajući da je ostao na snazi prvotni ugovor o radu od 16. veljače 2009. kada je radila u punom radnom vremenu.

18. Stoga je pravilan pravni zaključak prvostupanjskog suda da ovdje tužiteljica ima pravo na punu plaću za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. po prvotnom ugovoru o radu od 16. veljače 2009. kada je radila puno radno vrijeme.

19. Također pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: ZPD) prema kojoj odredbi je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

20. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06 , 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

21. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan i stoga su žalbeni navodi tužiteljice u tom pravcu neosnovani.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na jasan način na temelju provedenih dokaza utvrdio da je ovdje tuženik dana 29. siječnja 2015. isplatio za vremensko razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. sve doprinose iz plaće i na plaću tužiteljici sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci kojom je tuženiku bilo naloženo vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta prema Ugovoru o radu od 16. veljače 2009. ali da nije isplatio plaće za to vremensko razdoblje jer iz dokumentacije koja je u spisu ne proizlazi da je tuženik tužiteljici isplatio naknadu plaće.

23. Žalbeni navodi tuženika da u spisu nije dokazano postojanje neisplaćenog iznosa neto plaće su paušalni jer iz dostupne dokumentacije u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi tuženik isplatio neto plaću.

24. Ovdje valja naglasiti da je teret dokazivanja činjenice da je tuženik isplatio neto plaću ovdje tužiteljici je na strani tuženika, a ne tužiteljice, a što tuženik u ovom postupku nije dokazao.

25. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

26. Žalbeni navodi tuženika u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka su osnovani.

27. Naime osnovano ukazuje tuženik da nije jasno u odluci o troškovima parničnog postupka (t. I st. 2. izreke) na kakve pojedinačne iznose teku zatezne kamate a s obzirom da je utvrđen ukupan iznos parničnog troška u visini od 8.306,25 EUR te da sud nije jasno obrazložio uspjeh stranaka u ovom sporu u smislu odredbe čl.154.st.2. ZPP-a.

28. Iz obrazloženja pobijane presude u točki 15. proizlazi da je sud odluku o troškovima parničnog postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a da pri tome nije na jasan način obrazložio omjer uspjeha stranaka u ovom postupku prema citiranoj odredbi.

29. Također izreka pobijane presude pod točkom I st. 2. je nerazumljiva i proturječi samom obrazloženju jer iz obrazloženja u točki 15. pobijane odluke proizlazi da je sud na dosuđeni trošak utvrdio da tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2.Zakona o obveznim odnosima dok u izreci pobijane presude sud nalaže tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.306,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

30. Također prvostupanjski sud nije dao obrazložene razloge zbog čega smatra da troškovi parničnog postupka pripadaju punomoćniku odnosno odvjetniku stranke a ne parničnoj stranci i da se isti zajedno sa dosuđenim iznosom u točki I st. 1. izreke isplaćuju na žiro račun odvjetnika.

31. Naime ovdje valja ukazati da odvjetnik kao opunomoćenik tužiteljice može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna stranka dobrovoljno plati ali se ne može naložiti protivnoj strani, ovdje tuženiku, da tužitelju plati trošak parničnog postupka isplatom na žiro račun odvjetnika ako u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć a o čemu sud nije vodio računa niti u tom pravcu dao obrazložene razloge .

32. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/70/2015 od 2. ožujka 2017.)

33. Slijedom naprijed navedenog valjalo je u pobijanom dijelu odluke o troškovima parničnog postupka ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

34. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

35. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nakon toga donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o troškovima parničnog postupka.

36. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević