Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-465/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, IND, izvjestiteljice i članice i IN, članice, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, kojeg zastupa punomoćnica ĐN, dipl. iur. zaposlena kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 257/2022-22 od 20. veljače 2024., u sjednici održanoj dana 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-257/2022-22 od 20. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu (bruto) iznosa od 1.829,08 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2.1. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 20. rujna 2023. (list 93-94 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 28. lipnja 2023. (list 82-85 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. travnja 2020. pa do 31. srpnja 2021. isplati (bruto) iznos od 1.829,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.202,33 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4.2. Tužiteljica navedeni iznos razlike plaće potražuje od tuženika jer smatra da joj je dodatak za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju (pogrešno) obračunavan u visini od 19%, umjesto (pravilno) u visini od 28%.
5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka pravilno utvrdio u bitnom:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalizanta anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, i to na Zavodu za intenzivnu medicinu Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje,
- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – u daljnjem tekstu: KU),
- da je odredbom iz čl. 55. st. 1. KU–a ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću ,
- da je odredbom iz čl. 55. st. 2. KU–a, koja ujedno sadrži popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za posebne uvjete rada, ugovoreno da će se osnovna plaća liječniku specijalistu anesteziologije i reanimatologije (2/3 radnog vremena u operacijskoj dvorani) uvećati za 28%, dok će se osnovna plaća zdravstvenom radniku bez specijalizacije u bolnici uvećati za 19%,
- da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću tužiteljici uz primjenu dodatka za posebne uvjete rada od 19%.
7. S obzirom na to da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila specijalizant anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, a ne liječnik specijalist anesteziologije i reanimatologije, za koje radno mjesto je potrebno imati položen specijalistički ispit, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tuženik u tom razdoblju pravilno obračunavao plaću tužiteljici uz primjenu dodatka za posebne uvjete rada od 19%, umjesto dodatka za posebne uvjete rada od 28%, pa da tužiteljica neosnovano od tuženika potražuje (bruto) iznos od 1.829,08 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te kada je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbio kao neosnovan.
8.1. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da joj je tuženik u utuženom razdoblju trebao obračunavati plaću uz primjenu dodatka za posebne uvjete rada od 28%, a koji je za nju predstavljao povoljnije pravo, sve u smislu odredbe iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR–om ili drugim zakonom nije drukčije određeno, zbog čega bi u ovom predmetu bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
8.2. Naime, kako je to već navedeno, pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 28% bilo je ugovoreno za radno mjesto liječnika specijalista anesteziologije i reanimatologije, dok je pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 19% bilo ugovoreno za (sasvim drugo) radno mjesto zdravstvenog radnika bez specijalizacije u bolnici, dakle i za tužiteljičino radno mjesto liječnika specijalizanta anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, slijedom čega nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 9. st. 3. ZR–a.
9.1. Pri tome tužiteljici valja ukazati da prilikom donošenja odluke o njezinom glavnom potraživanju, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije bio odlučan broj sati koji je tužiteljica u utuženom razdoblju provela u operacijskoj dvorani, odnosno je li taj broj bio veći ili manji od 2/3 ukupnog radnog vremena, a na koji se prvostupanjski sud osvrnuo u obrazloženju (pobijane) presude, budući da bi utvrđivanje navedene činjenice bilo pravno relevantno samo u slučaju da je tužiteljica u tom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu liječnika specijalista anesteziologije i reanimatologije.
9.2. Stoga zbog neutvrđivanja navedene činjenice prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe iz čl. 5. st. 3., čl. 8., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1. i 2. te čl. 292. st. 3. i 4. ZPP– a, niti je posljedično počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tužiteljica u svojim preostalim žalbenim navodima upućuje .
10. Na kraju valja reći i da tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
