Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-940/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ko jeg zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-164/2016-46 od 12. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-164/2016-46 od 12. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 823,79 EUR/ 6.206,81 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnice teku kako je pobliže određeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate razlike naknade za godišnji odmor i prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 2.038,27 EUR[1] / 15.357,38 kn s p.p. (točka II. izreke), te tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. izreke presude (točka III. izreke). Nadalje obvezana je tuženica naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.034,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka IV. izreke).

2. Citiranu prvostupanjsku presudu u točki II. kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva te u točki IV. u dijelu odluke kojim je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužitelju dosudi i preostali zatraženi iznos od 2.038,27 EUR, kao i da mu dosudi sve zatražene parnične troškove uvećane za troškove sastava žalbe, odnosno da u tim dijelovima prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za trošak sastava žalbe tužitelj potražuje iznos od 312,50 EUR.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada i dodataka na plaću za prekovremeni rad (s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom) te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, a to za razdoblje od rujna 2011. do veljače 2016., koje zahtjeve tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02 i 68/11) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14). S navedene osnove prema zadnjoj specifikaciji tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 3. kolovoza 2022., tužitelj potražuje 21.564,19 kn/2.862,06 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, tijek kojih je precizirao tim podneskom.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci u okviru žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a koji u žalbi ističe tužitelj.

6. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđene sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Iz dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom proizlazi:

- da je tužitelj od 13. veljače 2008. bio raspoređen u ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, Gardijska motorizirana brigada, [obrt] „[obrt]“, [obrt], Zapovjedništvo, na dužnost vozača, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u [adresa],

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno , noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, koji dodaci na plaću mu nisu isplaćeni ,

- da je financijsko knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj radom u vremenu dužem od redovnog radnog vremena ostvario dodatke na plaću i razliku plaće, koju mu tuženik nije isplatio u odgovarajućem iznosu,

- da je u osnovnom financijsko knjigovodstvenom nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2019. vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prvu varijantu - u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane te drugu varijanti - u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane,

- da je tuženik nakon provedenog vještačenja dostavio u spis daljnju dokumentaciju uz podnesak od 22. travnja 2021. (list 223-373 spisa),

- da je sukladno prijedlogu tužitelja pozvan vještak izraditi dopunu nalaza na način da od prekovremeno odrađenih sati rada na terenu oduzme isključivo slobodne dane prema nalozima o korištenju slobodnih dana dostavljenih po tuženiku uz podneske od 6. listopada 2020. i 16. travnja 2021. koji se odnose na prekovremeni rad na terenu,

- da je dopunskim nalazom i mišljenjem od 10. lipnja 2022. vještak izradio izračun predmetne razlike plaće na način da je prema prijedlogu tužitelja oduzeo isključivo slobodne dana pronađene u nalozima o korištenju slobodnih dana, a da svi sati prekovremenog rada iskazani u dostavljenim nalozima nisu evidentirani u evidencijama radnog vremena,

te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud prihvatio drugu varijantu osnovnog nalaza i mišljenja vještaka, jer je zaključio da iz nalaza vještaka, ali i dostavljene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj koristio određene slobodne dane, a neke od tih dana izvan onih slobodnih dana korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva, da iako razlozi korištenja slobodnih dana nisu uvijek eksplicitno navedeni da je nesporno da je tužitelj ne samo nakon straže ili dežurstva koristio slobodne dane već je slobodne dane koristio i nakon prekovremenog rada, da korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka a tužitelj ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio iz drugih razloga (npr. preseljenje, dobrovoljno davanje krvi i dr.) pa kako je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada na tužitelju, a tužitelj nije negirao korištenje slobodnih dana nego samo isticao da tuženik nije dostavio precizne evidencije i podatke za cijelo utuženo vrijeme, sud prihvaća drugu varijantu osnovnog izračuna vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za sve iskorištene slobodne dane. Slijedom navedenog prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju na ime neisplaćene razlike plaće iznos od 823,79 / 6.206,81 kn odnosno za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom po izračunu vještaka 3.997,24 kn koji je umanjen za izračunatu razliku plaće u zastari za mjesec lipanj 2011., dakle u iznosu od 3.279,96 kn, a za godišnji odmor razliku naknade u razdoblju od kolovoza 2011. do 08.svibnja 2014. godine u ukupnom iznosu 2.926,85 kn (jer je i tu umanjena dosuda za prvi izračunati anuitet razlike od 135,69 kn koji je u zastari), sve preračunato u EUR, dok u preostalom dijelu potraživanje tužitelja odbija kao neosnovano, kao u točki II. izreke.

8. Temeljem stanja spisa proizlazi da je za utvrđenje relevantnih činjenica u postupku pred prvostupanjskim sudom izvršen uvid u dokumentaciju koja je dostavljena po strankama te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje.

9.1. Iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka od 12. srpnja 2019. proizlazi da je osnovni nalaz sačinio uzimajući u obzir izvod iz evidencije o korištenju radnog vremena za razdoblje od 1.veljače 2011. do 31. ožujka 2016. (list 51), izvod iz evidencije o korištenju godišnjeg odmora za razdoblje od 1.veljače 2011. do 30. travnja 2016.(list 52), odluke i rješenja za korištenje godišnjeg odmora u tom razdoblju (list 53-56 spisa),

- tabelarni prikaz evidencije korištenja radnog vremena tužitelja za razdoblje od veljače 2011. do ožujka 2016 te izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja u istom razdoblju (list 57 i 60-104 spisa), da iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartice djelatnika) je vidljivo da tuženica tužitelju nije obračunavala prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom odnosno noćni ili smjenski rad te je vještak obračun neisplaćenih sati rada izvršio koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena, kao i podatke o slobodnim danima i obračun neplaćenih sati rada je dao u dvije varijante i to prvoj varijanti – u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane te drugoj varijanti - u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

9.2 Tužitelj je prigovorio nalazu u dijelu uračunatih slobodnih dana, ukazujući da tuženik ne dostavlja naloge ili rješenja o dodijeljenim slobodnim danima tužitelju u utuženom razdoblju nakon čega je tuženik, postupajući po rješenju suda dostavio daljnju dokumentaciju i to Naloge o korištenju slobodnih dana tužitelja te Odobrenja za korištenje slobodnih dana ostvarenih na temelju prekovremenog rada utvrđenog nalogom (list 182-202 i 226-374 spisa), te je potom vještak 10. lipnja 2022. izradio dopunu nalaza sukladno prijedlogu tužitelja na način da je prekovremeni rad umanjio za sate rada po slobodnim danima temeljem dostavljenih odobrenja za korištenje slobodnih dana.

10. Ovdje je potrebno ukazati da je sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok je čl. 131. st. 1. ZR propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, u vezi s čim je st. 4. te odredbe propisano da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. toga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11. Dakle ovdje nije sporno da je tuženica vodila evidenciju o radnom vremenu, a koja evidencija je dostavljena u spis (list 51, 57 i 60-104 spisa) i iz koje proizlazi da je tužitelj koristio veći broj slobodnih dana od onih za koje spisu prileže Odobrenja za korištenje slobodnih dana ostvarenih na temelju prekovremenog rada, a što je jasno za zaključiti i obzirom na vještačenjem utvrđenu visinu duga prema drugoj varijanti osnovnog nalaza (3.997,24 kn / 530,52 EUR) u usporedbi sa visinom duga prema dopuni nalaza od 17.054,35 kn / 2.263,50 EUR).

12. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-971/2024-2 od 9. rujna 2025. tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada. Na tužitelju je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu.

13. U situaciji kao predmetnoj, dakle kada je tuženica vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana, teret dokaza je na tužitelju da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi osim onoj za odrađene prekovremene sate, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

14. Stoga, kako je stav prvostupanjskog suda podudaran sa citiranim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tužitelj u postupku nije tvrdio da bi u utuženom razdoblju koristio slobodne dane po nekoj drugoj osnovi osim za odrađene prekovremene sate, tada od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao i koji su evidentirani u evidenciji rada, pri čemu je u po prvostupanjskom sudu prihvaćenoj drugoj varijanti osnovnog nalaza i mišljenja izračun sastavljen upravo na način da se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima (za iskorištene slobodne dane), slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP -a, a to obzirom na konačni uspjeh stranaka, kod kojeg treba uzeti u obzir uspjeh i po osnovi i po visini te pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa).

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan , jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP -a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić