REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-68/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

i

N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Nugla, Gorenja Nugla 18, kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ulica 25. rujna 4, i tuženici 1. RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednik iza pok. KŽ pok. E, [adresa], 2. JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednica iza pok. SŽ pok. R, [adresa], 3. ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednica iza pok. ČŽ pok. R, [adresa], i 4. ĐŽ, [adresa], kao nasljednica iza DŽ pok. E, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena prednika 1. tuženika RŽ, s imena prednika 2. tuženice JŽ, s imena prednika 3. tuženice ĆŽ, i s imena prednika 4. tuženice ĐŽ, uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, na temelju ove presude po pravomoćnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu (23. siječnja 2026., stranice 1–2, proširena u podnesku od 3. travnja 2026., str. 32–33) radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je slijedom toga ovlašten (u roku od 15 dana) zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena prednika tuženika uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime. U obrazloženju tužbe je naveo da je predmetna nekretnina stvarno vlasništvo tužitelja i to u cijelosti, budući da je istu stekao od svojih pravnih prednika na način da je istu zajedno sa čitavim imanjem naslijedio od svog oca pok. Stanaka Kovačića 1991., a koji je istu naslijedio od svoga oca još 1957., te je tako predmetna nekretnina što zna tužitelj koji je rođen 1962. oduvijek bila u vlasništvu obitelji odnosno pravnih prednika tužitelja. Tužitelju je poznato da je sporna nekretnina ranije bila vlasništvo njegova pravnog prednika i to oca, budući da je on sa članovima obitelji tu nekretninu držao u samostalnom posjedu na način da je ista korištena za potrebe njihove obitelji, kao dio dvorišta. Na taj je način otac tužitelja spornu nekretninu koristio do smrti, a nakon njega i tužitelj, i tako je to već desetljećima. Nikada ih nitko nije ometao u posjedu dajući im na taj način do znanja da bi imao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini. Uvijek se na toj nekretnini posjed vršio na miran i pošten način, pa se ni po čemu nije moglo zaključiti da ta nekretnina ne bi bila i knjižno vlasništvo tužitelja. Naime, predmetna nekretnina čini jednu cjelinu s k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi obiteljska kuća s dvorištem tužitelja, a koja je i upisana na tužitelja, kao i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja graniči s njom s južne strane, pa je tužitelj uvijek držao da je i površina predmetne nekretnine sastavni dio k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], budući da se sva ta površina koristila od obitelji tužitelja kao jedna cjelina i tako je to već desetljećima. Tužitelj je nastavio pošten posjed svojih pravnih prednika na utuženoj nekretnini, bez obzira što u posjedovnom listu ne dolazi upisan kao posjednik. Polazeći od činjenice da tužitelj, zajedno sa svojim pravnim prednicima, kvalificirano posjeduje utuženu nekretninu kroz razdoblje od preko 60 godina, smatra da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona.

2. Tuženici 1. RŽ, 2. JŽ i 3. ĆŽ, iako su im tužba i poziv od 30. siječnja 2026. za davanje odgovora na tužbu (u roku 45 dana od primitka tužbe i poziva) uredno dostavljeni, i to kako to proizlazi iz dostavnica 5. veljače 2026. 2. tuženici JŽ i 3. tuženici ĆŽ, a 1. tuženiku ZŽ **.**.2026., nisu u određenom roku podnijeli odgovor na tužbu.

3. Tuženica 4. ĐŽ je u podnesku od 14. travnja 2026. (str. 40) priznala tužbeni zahtjev.

4. U čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe). Presuda zbog ogluhe donosi se polazeći od presumpcije da je tuženik, time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužitelja koji su za njega nepovoljni, a na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je ispunjenje još i nekih specifičnih procesno-pravnih, odnosno materijalno-pravnih pretpostavki, i to da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Prema čl. 331. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev uz uvjet da se radi o zahtjevu s kojima stranke mogu raspolagati (presuda na temelju priznanja).

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Prema navodima iz tužbe tužitelj i njegovi pravni prednici unazad 60 godina nalaze se u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, pa se kao mjerodavna na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) primjenjuju pravna pravila iz § 1452.

– 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje: OGZ).

6. 1. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

7. Budući da su tužitelj i njegovi prednici unazad 60 godina u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu utužene nekretnine, slijedi da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužiteljice.

8. U konkretnom predmetu osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj (izvadak iz BZP/zemljišne knjige, izlist s DGU), odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa je utvrđeno su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, ali i presude na temelju priznanja, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 331.b. ZPP-a u vezi 338. st. 5. ZPP-a prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje i odlučeno kao u izreci presude.

U Pazinu 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana od dostave presude. Presuda zbog ogluhe se prema čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda na temelju priznanja može se pobijati prema čl. 353. st. 3. ZPP-a samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za presudu zbog ogluhe

– 1. tuženik RŽ

– 2. tuženica JŽ

– 3. tuženica ĆŽ

– 4. tuženica ĐŽ