Zakon.hr

Poslovni broj: P-3688/2017-136

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv I- tuženika ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu, II-tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika GIMA d.o.o., Zagreb, Pavla Hatza 21, OIB: 67886698327, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu, IV- tuženice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu, V-tuženice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu i VI-tuženice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Zrinke Golubić, odvjetnice, punomoćnika I, III, IV, V i VI-tuženika ĆG, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se I-tuženiku ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku GIMA d.o.o. Zagreb, Pavla Hatza 21, OIB: 67886698327, IV-tuženici EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tuženici ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI-tuženici GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 734,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za solidarnu isplatu iznosa od 544,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2017. do isplate, kao i zahtjev za solidarnu isplatu dosuđenog iznosa glavnice od 734,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2017. do isplate.

III/ Nalaže se I-VI tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.432,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.432,31 EUR.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj FG predmetnu parnicu pokrenuo je tužbom od 6. srpnja 2017. podnesenom protiv uvodno naznačenih I-VI tuženika te HG (ranije III- tuženika) i DG (ranije IV-tuženice), navodeći da je dana 27. kolovoza 2015., kao stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, tuženicima kao suvlasnicima stambene zgrade na adresi u [adresa], dostavio ponudu za izradu plana posebnih dijelova navedene stambene zgrade, sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno elaborat etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine. Prema navedenoj Ponudi (broj 2/15) cijena elaborata i međuvlasničkog ugovora iznosi neto 9.065,00 kuna odnosno 12.858,16 kuna bruto, uz mogućnost obročne otplate u 12 mjesečnih rata. Nadalje, navodi da su suvlasnici koji predstavljaju 61,63% suvlasničkih udjela predmetne nekretnine na sastanku suvlasnika održanom 25. rujna 2015. donijeli odluku kojom prihvaćaju ponudu tužitelja za obavljanje prethodno navedenih poslova te da je temeljem navedene odluke suvlasnika, između stranaka dana 25. rujna 2015. sklopljen ugovor o djelu, kojim se tužitelj obvezao za tuženike izraditi elaborat etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine. Tužitelj navodi da je on izvršio povjerene mu poslove sukladno Ugovoru o djelu (od 25. rujna 2015.) te ishodio potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 22. veljače 2017. i sastavio međuvlasnički ugovor te pozvao sve suvlasnike (sve u tužbi naznačene tuženika) na potpis i ovjeru potpisa međuvlasničkog ugovora kod javnog bilježnika Sande Pandža dana 1. ožujka 2017. S obzirom da "tuženici nisu izvršili svoju ugovornu obvezu prema tužitelju", tužitelj je dana 14. ožujka 2017. zatražio od predstavnice suvlasnika da u roku od sedam dana izvrši uplatu ugovorenog iznosa tužitelju, nakon čega se tužitelj obvezao dostaviti ovjereni primjerak etažnog elaborata. Ujedno je tužitelj predstavnicu suvlasnika obavijestio da je original elaborata potrebno dostaviti zajedno s potpisanim međuvlasničkim ugovorom zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda. Budući tuženici do podnošenja tužbe nisu postupili "sukladno ugovoru od dana 25. rujna 2015.", tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže donošenje presude kojom se tuženicima nalaže solidarno isplatiti tužitelju iznos od 12.858,16 kuna (zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. do isplate te obvezati sve tuženike da mu solidarno naknade parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. U podnesku od 18. svibnja 2018. tužitelj navodi da u svezi predmeta spora dana 14. svibnja 2018. sklopio izvansudsku nagodbu s ranijim III-tuženikom ČG te da mu je isti dana 16. svibnja 2018. izvršio isplatu iznosa od 1.738,65 kuna, pri čemu navodi da se od toga iznos od 1.607,27 kuna odnosi na glavnicu, a iznos od 131,38 kuna na obračunate zakonske zatezne kamate. U istom podnesku od 18. svibnja 2018. u cijelosti povlači tužbu u odnosu na ranijeg III-tuženika ČG (što je naknadno utvrđeno pravomoćnim rješenjem ovog suda od 9. srpnja 2018.) te u odnosu na ostale (u tužbi naznačene) tuženike smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 1.607,27 kuna, odnosno potražuje solidarnu isplatu ukupnog iznosa od 11.250,89 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. pa do isplate.

1.3. U podnesku od 14. rujna 2018. tužitelj navodi da je u svezi predmeta spora dana 13. rujna 2018. sklopio izvansudsku nagodbu s ranijom IV-tuženicom DG te navodi da je ista u cijelosti postupila sukladno čl.3. navedene izvansudske nagodbe, pa stoga u istom podnesku u cijelosti povlači tužbu u odnosu na navedenu tuženicu (što je naknadno utvrđeno pravomoćnim rješenjem ovog suda od 25. veljače 2019.). Potom u podnesku od 1. listopada 2018. navodi da mu je ranija IV-tuženica DG dana 13. rujna 2018. isplatila iznos na koji se obvezala (izvansudskom) nagodbom te u istom podnesku od 1. listopada 2018. u odnosu na ostale (uvodno naznačene) tuženike smanjuje tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 1.607,27 kuna odnosno potražuje solidarnu isplatu ukupnog iznosa od 9.643,62 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. pa do isplate. S obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22), konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. studenog 2023., predlaže naložiti I-VI tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.279,92 EUR / 9.643,62 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. pa do isplate, uz solidarnu naknadu parničnih troškova zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.1. I-tuženik ZG, III-tuženik GIMA d.o.o., IV-tuženica EG, V- tuženica ŠG i VI-tuženica GG u odgovorima na tužbu (koje su III- VI tuženici dali pojedinačno, a kojima se I-tuženik sadržajno naknadno pridružuje) i tijekom postupka u bitnom osporavaju osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i postojanje solidarne odgovornosti tuženika za ispunjenje predmetne tražbine. U bitnom navode da je na sastanku suvlasnika predmetne stambene zgrade održanom dana 25. rujna 2015. prihvaćena ponuda tužitelja (koji je ujedno i sam suvlasnik predmetne stambene zgrade te je u to vrijeme obavljao i dužnost predstavnika suvlasnika iste stambene zgrade) za izradu elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine za iznos (naknade) od 9.065,00 kuna te se u tom pravcu pozivaju na sadržaj Zapisnika sastavljenog u svezi navedenog sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015. Pri tome u bitnom osporavaju da bi na tom sastanku prisutnim suvlasnicima od strane tužitelja bila prezentirana Ponuda broj 2/15 od 27. kolovoza 2015. (na koju se tužitelj poziva u tužbi, a u kojoj se navodi bruto iznos od 12.858,16 kuna), već da im je ista isprava od strane zastupnika tužitelja dostavljena tek 17. ožujka 2017. ( uz ispravu o Ugovoru o djelu od 25. rujna 2015. , etažni elaborat i Zapisnik o sastanku suvlasnika od 25. rujna 2015.), odnosno nakon što je tuženica ŠG, kao nova predstavnica suvlasnika predmetne zgrade, dopisom od 1. prosinca 2016. te ponovljeno dopisom od 7. ožujka 2017. pozvala tužitelja na dostavu cjelokupne dokumentacije u svezi postupka etažiranja predmetne zgrade. Pri tome ističu da Ponuda broj 2/15 od 27. kolovoza 2015. niti isprava o Ugovoru o djelu od 25. rujna 2015. nikada nisu dostavljeni (tadašnjem) upravitelju stambene zgrade društvu Rumat d.o.o., već da je navedenom upravitelju dostavljen samo Zapisnik o sastanku suvlasnika od 25. rujna 2015. iz kojeg je vidljivo da je prihvaćena ponuda (tužitelja) u iznosu od 9.065,00 kuna, a koji je iznos i uvršten u financijski plan predmetne zgrade (za 2017. godinu). Nadalje, u bitnom ističu da su sve zamolbe i dopisi tužitelju od strane predstavnice suvlasnika (V-tuženice ŠG) upućeni nakon natpolovičnog glasanja suvlasnika te se u tom pravcu pozivaju na zapisnika sa sastanka suvlasnika od 6. ožujka 2017., na kojem su suvlasnici tražili izmjenu elaborata etažiranja te ističu da se tužitelj nikad nije izjasnio po pitanju "nezakonite izrade etažnog elaborata i promjene istog", a u tom pravcu tijekom postupka u bitnom ističu da je u elaboratu etažiranja tužitelj svom stanu pripojio zajedničku prostoriju zgrade u kojoj je nalazi zajednički plinski ventil za cijelu zgradu. Nadalje, tijekom postupka u bitnom navode da je tužitelj, nakon što je izradio elaborat etažiranja, svakom od tuženika donosio na vrata elaborat i to samo pripadajući dio elaborata koji se odnosi na pojedini posebni dio- stan svakog od tuženika te da su isti svaki ponaosob pred kućnim pragom na stubištu potpisali primitak primopredaje etažnog elaborata, a da su tek naknadno, nakon što im je od strane zastupnika tužitelja (ranijeg punomoćnika odvjetnika Mladena Gajskog) dana 17. ožujka 2017. dostavljen cjelokupni etažni elaborat, utvrdili da elaborat ima značajne nedostatke; da proces etažiranja nije dovršen; da elaborat ne odgovara stvarnom stanju niti u fizičkom niti u pravnom smislu te da nije usklađen s propisima te da je tužitelj kao izvršitelj dio zajedničkih prostorija u podrumu zgrade upisao kao ostavu te pridodao svom stanu. Ističu da su, po primitku cjelokupnog elaborata etažiranja (dana 17. ožujka 2017.), dana 27. ožujka 2017. obavijestili ranijeg punomoćnika tužitelja da zbog prethodno navedenih razloga nisu suglasni sa sačinjenim elaboratom etažiranja te da stoga isti odbijaju prihvatiti te da su stoga naknadno otklonili i plaćanje troška (naknade) za izradu elaborata u predviđenom zakonskom roku, o čemu su i obavijestili tužitelja po punomoćniku. Ističu da po tužitelju obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo-elaborat čini neuporabljivim iz razloga jer je isti obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora i načelu savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava te da su kao naručitelji bili ovlašteni raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva (iz tužbe te konačno postavljenog u podnesku od 20. studenog 2023.) , budući je prilikom sastanka suvlasnika dana 25. rujna 2015. donesena odluka o prihvaćanju ponude tužitelja za izradu elaborata u iznosu od 9.065,00 kuna, za koji iznos ističu da uključuje sva eventualna porezna davanja, pri čemu ističu i da je i sam tužitelj kao suvlasnik predmetne stambene zgrade i jedan od naručitelja također dužan snositi razmjerni dio troška izrade elaborata te osporavaju postojanje solidarne odgovornosti za ispunjenje predmetnog potraživanja. Predlažu tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška I, III, IV, V i VI-tuženicima.

2.2. II-tuženik TG nije dostavio odgovor na tužbu niti se tijekom postupka upustio u raspravljanje.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ponudu br. 02/15 od 27. kolovoza 2015. (list 5-6 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 25. rujna 2015. (listovi 7-9 i 172-173 spisa), Privitak 4. potpisi suvlasnika s nadnevkom 25. rujna 2015. (list 10 i 174 spisa), Ugovor o djelu od 25. rujna 2015. (listovi 11-12 spisa), Potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvi područni odsjek za graditeljstvo od 22. veljače 2017. (listovi 13-14 i 190 spisa), Međuvlasnički ugovor o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine od veljače 2017. (listovi 15-20 i 222-230 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 23. studenog 2016. (listovi 35, 52, 75 i 135 spisa), dopis V-tuženice ŠG -zamolba za dostavu dokumentacije iz studenog 2016. (listovi 36, 53, 79 i 136 spisa), dopis V-tuženice ŠG od 1. prosinca 2016. (listovi 37, 54, 80 i 137 spisa), Potpisnu listu suvlasnika od 23. studenog 2016. (listovi 38, 55 i 81 spisa), Financijski plan zgrade za period od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (listovi 40, 57 i 83 spisa), dopis V-tuženice ŠG - zamolba za dostavu dokumentacije iz ožujka 2017. (listovi 41 i 58 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 06. ožujka 2017. (listovi 42-43, 59-60 i 85-86 spisa), dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. (listovi 44-45, 61-62, 87-88 i 175-176 spisa) uz presliku lista prijamne knjige od 22. ožujka 2017. (list 177 spisa), Dopis V-tuženice ŠG od 27. ožujka 2017. (listovi 46-47, 63-64 spisa, 89-90, 188-189 i 236-237 spisa), Nagodbu od 14. svibnja 2018 (listovi 128-129 spisa), dopis-nalog za izmjenu etažnog elaborata (listovi 138 i147 spisa), Nagodbu od 13. rujna 2018. (list 153 spisa), presliku lista prijamne knjige od 22. ožujka 2017. (list 177 spisa), Dopise zastupnika tužitelja od 22. ožujka 2017. (listovi 178-187 spisa), Plan posebnih dijelova zgrade- elaborat etažiranja od ožujka 2016. (listovi 191-220 spisa), Zahtjev za izdavanje potvrde elaborata etažiranja od 11. ožujka 2016. (list 221 spisa), tužbu podnesenu ovom sudu dana 15. ožujka 2019. (listovi 238-239 spisa), saslušan je prokurist III-tuženika ĐG (list 278 spisa) te su saslušani tužitelj (listovi 244-245 spisa), I-tuženik (listovi 328 spisa), IV-tuženica (listovi 278-280 spisa), V-tuženica (listovi 245-246, 264 spisa) i VI- tuženica (listovi 283-284 spisa).

8. Temeljem ocjene izvedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i svi uvodno naznačeni tuženici, kao i raniji tuženici HG (ranije III-tuženik) i DG (ranije IV-tuženica) suvlasnici stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zk.č.br. 5137/1 k. o. [katastarska općina] i to svi kao (samo)vlasnici pojedinih stanova koji se nalaze u istoj stambenoj zgradi.

10.1.Nadalje, nije sporno da je na sastanku suvlasnika predmetne stambene zgrade održanom dana 25. rujna 2015. natpolovičnom većinom glasova svih suvlasnika predmetne zgrade u smislu odredbi čl. 40. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) donesena odluka o prihvaćanju ponude tužitelja, kao u to vrijeme ovlaštenog stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, za izradu elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova prethodno opisane nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova iste nekretnine za iznos (naknade) od 9.065,00 kuna, pri čemu se u zapisniku navodi "plaćanje iz pričuve na rok od 1 godinu".

10.2.Iz sadržaja Zapisnika sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 25. rujna 2015. (listovi 7-9 i 172-173 spisa) proizlazi da su na tom sastanku bili prisutni te zapisnik potpisali (kao suvlasnici) ovdje tužitelj VG, ovdje I- tuženik ZG, ovdje IV-tuženica EG, ovdje V-tuženica ŠG i ovdje VI-tuženica GG, dok iz sadržaja odgovora na tužbu (ranijeg III-tuženika) HG (list 31 spisa) i (ranije IV tuženice) DG (list 26 spisa) proizlazi da su se s prethodno navedenom odlukom donesenom na sastanku suvlasnika predmetne zgrade od 25. rujna 2015. naknadno suglasili i navedenih dvoje suvlasnika predmetne stambene zgrade.

10.3. Također, iz navoda I,III, IV, V i VI-tuženika tijekom postupka, kao i sadržaja odgovora na tužbu ranijih tuženika HG i DG (a što nije osporio niti II-tuženik, imajući u vidu da se tijekom postupka uopće nije upustio u raspravljanje po tužbi) proizlazilo bi da nije sporno da je prihvatom ponude koju je tužitelj dao na sastanku suvlasnika dana 25. rujna 2015. između tužitelja, kao izvršitelja/ izvođača s jedne strane te suvlasnika predmetne stambene zgrade, kao naručitelja s druge strane, zaključen ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23, dalje ZOO), a kojim se ugovorom o djelu tužitelj kao izvršitelj/izvođač u bitnom obvezao obaviti posao izrade elaborata etažiranja predmetne stambene zgrade i izrade međuvlasničkog ugovora (o povezivanju suvlasničkih dijelova iste s vlasništvom posebnih dijelova), dok su se suvlasnici predmetne stambene zgrade obvezali tužitelju za navedeni posao platiti novčanu naknadu.

11. Pri tome, nije sporno da je tužitelj u to vrijeme pa sve do 1. prosinca 2016. ujedno obavljao i dužnost predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade, a da istu dužnost od 1. prosinca 2016. pa nadalje obavlja ovdje V-tuženica ŠG.

12. Nije sporno da je tužitelj, kao (u to vrijeme) stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u ožujku 2016. sačinio Plan posebnih dijelova zgrade broj 01/2016- Elaborat etažiranja(listovi 191-220 spisa) te u ovom stadiju postupka nije sporno da su svi tadašnji suvlasnici predmetne stambene zgrade svojim potpisima potvrdili suglasnost s navedenim elaboratom odnosno da su isti potpisali ovdje tužitelj, svi uvodno naznačeni tuženici te raniji tuženici HG i DG, a kako to proizlazi iz potpisne liste-suglasnosti na stranici 28 Elaborata etažiranja (list 219 spisa). Navedeno u svojim iskazima potvrđuju i I-tuženik (list 328 spisa), IV-tuženica (listovi 278-280 spisa), V- tuženica (listovi 245-246, 264 spisa) i VI- tuženica (listovi 283-284 spisa) te prokurist III- tuženika ĐG (list 278 spisa), za kojeg proizlazi da je u to vrijeme (tijekom 2016.) bio zakonski zastupnik III-tuženika.

13. Nije sporno da je tužitelj dana 11. ožujka 2016. nadležnom Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, komunalne poslove i promet podnio Zahtjev za potvrdu prethodno navedenog elaborata etažiranja, a kako to proizlazi i iz potvrde na ispravi priloženoj na listu 221 spisa te nije sporno da je povodom istog Zahtjeva izdana Potvrda Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvi područni odsjek za graditeljstvo, Klasa:361- 08/16-003/713, Urbroj 251-13-22-2/215-17-4 od 22. veljače 2017. (listovi 13-14 spisa), iz sadržaja koje proizlazi da se istom potvrđuje da posebni dijelovi stambene građevine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 5137/1 k. o. [katastarska općina]) u [adresa] pobliže opisani u istoj Potvrdi (ukupno 9 posebnih dijelova-stanova oznaka ST-1, ST-2, ST-3,ST-4, ST-5, ST-6, ST-7, ST-8 i ST-9) svaki za sebe čine samostalnu uporabnu cjelinu, a kako je to prikazano u grafičkom dijelu Plana posebnih dijelova zgrade broj 01/15 od ožujka 2016. godine, izrađenom po ovdje tužitelju FG, inž.građ, stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina.

14.1. Nadalje, nije sporno da je tužitelj, na temelju prethodno navedenog Plana posebnih dijelova zgrade broj 01/15 (etažnog elaborata) od ožujka 2016. godine, u veljači 2017. sačinio ispravu- Međuvlasnički ugovor o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine (listovi 15-20 spisa).

14.2. Također, nije sporno da su dopisom zastupnika/ ranijeg punomoćnika tužitelja od 15. ožujka 2017. (listovi 175-176 spisa), upućenom V-tuženici ŠG, kao predstavnici suvlasnika predmetne stambene zgrade, između ostalog, posredno pozvani svi suvlasnici predmetne stambene zgrade (uvodno naznačeni tuženici te raniji tuženici HG i DG) na potpisivanje i ovjeru potpisa na prethodno navedenoj ispravi o Međuvlasničkom ugovoru iz veljače 2017. u uredu javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, a iz sadržaja kojeg dopisa nadalje proizlazi da je V-tuženica, kao predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade, "sukladno usvojenom zapisniku sa sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015. te Ugovora o djelu potpisanog istog dana" pozvana započeti s isplatom ugovorene naknade, "koja se mora isplaćivati u 12 jednakih obroka", počevši od 1. travnja 2017.

15. Isto tako, nije sporno da je prethodno navedeni dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. dostavljen V-tuženici ŠG (kao predstavnici suvlasnika predmetne zgrade) dana 17. ožujka 2017., a kako to proizlazi iz dopisa V-tuženice od 27. ožujka 2017. (listovi 46-47 spisa) te nije sporno da su uz dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. V-tuženici (kao predstavnici suvlasnika) dostavljene sljedeće isprave, koje se navode u istom dopisu zastupnika tužitelja : Plan posebnih dijelova zgrade broj 01/15 etažni elaborat od ožujka 2016., Zapisnik sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 25. rujna 2015., Potvrda Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvi područni odsjek za graditeljstvo, Klasa:361-08/16-003/713, Urbroj 251-13-22-2/215- 17-4 od 22. veljače 2017., Ponuda br. 02/15 od 27. kolovoza 2015. (list 5-6 spisa) i Ugovor o djelu od 25. rujna 2015. (listovi 11-12 spisa).

16. Nadalje, nije sporno da su ispravu o Međuvlasničkom ugovoru o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine od veljače 2017. (listovi 15-20 i 222-230 spisa) potpisali i na istoj svoje potpise kod javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba ovjerili samo tužitelj (dana 31. ožujka 2017. pod brojem OV-1850/17) te raniji tuženici HG (dana 22. ožujka 2017. pod brojem OV-1571/17) i DG (dana 8. ožujka 2017. pod brojem OV-1271/17), a što proizlazi iz ovjerene preslike navedene isprave, priložene na listovima 222-230 spisa.

17. Nadalje, nije sporno da ispravu o navedenom Međuvlasničkom ugovoru niti naknadno nisu potpisali uvodno naznačeni tuženici (kao preostali suvlasnici predmetne zgrade) te proizlazi da nije sporno da je tužitelj po zastupniku odnosno ranijem punomoćniku odvjetniku Mladenu Gajskom, zaprimio dopis V-tuženice ŠG od 27. ožujka 2017. (listovi 46-47 spisa), kojim ga ista u svojstvu predstavnice suvlasnika predmetne zgrade, a odgovarajući na prethodni dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017., u bitnom obavještava da "nije suglasna s isplatom po ponudi br. 02/15 od 27. kolovoza 2015. u 12 obroka počevši od 01.04.2017."…, a iz razloga "jer proces etažiranja nije dovršen, ne odgovara stvarnom stanju ni u fizičkom ni u pravnom stanju i nije usklađen s propisima…te da Ugovor o djelu nije prezentiran suvlasnicima ni predan upravitelju zgrade, a također ni ponuda 02/15 od 27. kolovoza 2015."

18. Nije sporno je nakon pokretanja predmetne parnice u svezi predmeta spora između ovdje tužitelja i suvlasnika HG (ranijeg III-tuženika) sklopljena izvansudska Nagodba od 14. svibnja 2018. (listovi 128-129 spisa) iz sadržaja koje u bitnom proizlazi da se prema članku 3. iste Nagodbe HG obvezao tužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.738,65 kuna na račun tužitelja…(čl.3.st.1.) te u roku od 15 dana isplatiti punomoćniku tužitelja odvjetniku Mladenu Gajskom iznos od 312,50 kuna na njegov račun…(čl.3.st.2.). Isto tako nije sporno da je nakon pokretanja predmetne parnice u svezi predmeta spora između ovdje tužitelja i suvlasnice DG (ranije IV-tuženice) sklopljena izvansudska Nagodba od 13. rujna 2018. (list 153 spisa), iz sadržaja koje u bitnom proizlazi da se prema članku 3. iste Nagodbe DG obvezala tužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.788,65 kuna na račun tužitelja…(čl.3.st.1.) te u roku od 15 dana isplatiti punomoćniku tužitelja odvjetniku Mladenu Gajskom iznos od 625,00 kuna na njegov račun…(čl.3.st.2.). Pri tome iz navoda samog tužitelja (u podnescima od 18. svibnja 2018. i 1. listopada 2018.) proizlazi da su mu suvlasnici/raniji tuženici HG i DG u cijelosti isplatili novčane iznose iz čl.3.st.1. prethodno navedenih Nagodbi.

19. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, a s obzirom na prigovore I-tuženika, III-tuženika, IV-tuženice, V-tuženice i VI-tuženice, koji smatraju da nisu u obvezi tužitelju isplatiti preostali iznos utužene naknade za izradu predmetnog elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora, u bitnom tijekom postupka ističući da tužitelj predmetno djelo- poslove izrade elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora nije izvršio sukladno uvjetima ugovora (o djelu); da elaborat etažiranja (te posljedično i međuvlasnički ugovor) ima nedostatke zbog kojih je isti neupotrebljiv jer da ne odgovara stvarnom stanju te da nije usklađen s propisima te u tom pravcu (između ostalog) ističući da je u sačinjenom elaboratu etažiranja tužitelj (neovlašteno) svom stanu pripojio zajedničku prostoriju predmetne stambene zgrade u kojoj je nalazi zajednički plinski ventil za cijelu zgradu. Nadalje, sporna je i visina predmetnog potraživanja. Naime, sporna je visina predmetne naknade preko nesporno ugovorenog iznosa od 9.065,00 kuna (za koji iznos je prihvaćena ponuda tužitelja prema na sastanku suvlasnika predmetne stambene zgrade od 25. rujna 2015.) te je sporno je li i tužitelj, s obzirom na položaj suvlasnika predmetne stambene zgrade, u obvezi i sam zajedno sa svim ostalim suvlasnicima predmetne zgrade sudjelovati u podmirenju/plaćanju razmjernog dijela predmetne naknade. Također, sporno je i postojanje osnove za solidarnost obveze tuženika na plaćanje predmetne sporne naknade.

20.1. Uvidom u ispravu-Ponuda broj 02/15 s nadnevkom 27. kolovoza 2015. (listovi 5-6 spisa) utvrđeno je da je ista izdana od strane ovdje tužitelja FG, dipl. ing. građ., kao stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina (uz njegov vlastoručni potpis i službeni pečat sudskog vještaka) te istovremeno i naslovljena na ovdje tužitelja FG, u svojstvu predstavnika suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa]; da se u istoj u bitnom navodi da se ista dostavlja "temeljem zahtjeva za izradu elaborata etažiranja vaše zgrade u skladu s Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima…kojim je propisan način uspostavljanja pravnog jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade" te da se radi o ponudi za "izradu plana posebnih dijelova stambene zgrade [adresa], sagrađene za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj uloška [broj ZK uloška]-Elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine"; da se navode podaci o zgradi-neto površina zgrade (sa zajedničkim prostorima) 450m2 i broj prostora-9 stanova; da cijena izrade elaborata i međuvlasničkog ugovora iznosi: osnovna cijena neto 9.065,00 kn, porez 25% 3.214,54 kn te prirez 578,62 kn, sveukupno 12.858,16 kn; da se glede plaćanja navodi ponuda plaćanja…u 12 mjesečnih rata, kroz pričuvu zgrade…; da se navodi da ponudbena cijena ne sadrži troškove vezane za iznos taksi za provedbu posebnih dijelova u zemljišnim knjigama te ovjere međuvlasničkog ugovora kod javnog bilježnika; da se nadalje u bitnom navodi da će elaborat etažiranja sadržavati:1.tehničke elemente zgrade i stvarno posjedovno stanje, 2. prikaz posebnih i zajedničkih dijelova zgrade, 3. prikaz vlasničkog udjela,4. plan posebnih i zajedničkih dijelova zgrade, 5. Potvrdu nadležnog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, komunalne poslove i promet da posebni dijelovi stambene građevine u Klaićevoj 35 svaki za sebe čine samostalnu uporabnu cjelinu, a kako je to prikazano u grafičkom dijelu plana posebnih dijelova zgrade br.01/16 od ožujka 2016. i da su sve površine u opisu iskazane kao stvarne površine i 6. izradu međuvlasničkog ugovora; da se nadalje u bitnom navodi da je rok za izradu elaborata od stavka 1. do stavka 4. šest (6) mjeseci po sklapanju ugovora o djelu, a što se tiče stavke 5. ovisi o upravnom organu, a nakon dobivanja potvrde od istog i ovjere grafičkog elaborata rok za stavku 6. iznosi tri (3) dana do predaje istog na ovjeru potpisa kod javnog bilježnika.

20.2. Imajući u vidu prethodno citirani sadržaj Ponude broj 02/15 (posebno dio u kojem se tužitelj poziva na plan posebnih dijelova zgrade broj 01/16 od ožujka 2016.) te dovodeći isti u vezu sa sadržajem Zapisnika sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] od 25. rujna 2015. (listovi 7-9 i 172-173 spisa) proizlazi nedvojben zaključak da se ne radi o ponudi koju je tužitelj (nastupajući kao istovremeno kao predstavnik suvlasnika i ponuditelj-sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina) prezentirao na sastanku suvlasnika predmetne stambene zgrade od 25. rujna 2015. , odnosno o ponudi koja je prihvaćena od strane natpolovične većine suvlasnika na istom sastanku. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu prethodno citirani sadržaj dopisa zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. i dopisa V-tuženice od 27. ožujka 2017. (toč. 14.2. i 15. obrazloženja), ispravu Ponuda broj 02/15 s nadnevkom 27. kolovoza 2015. tužitelj je sačinio naknadno, odnosno izvjesno tijekom ožujka 2017. (kada je ista i dostavljena V-tuženici, kao ovlaštenoj predstavnici suvlasnika predmetne stambene zgrade).

20.1. Iz sadržaja isprave-Ugovor o djelu od 25. rujna 2015. (listovi 11-12), u bitnom proizlazi da se u istoj navodi da je zaključen između ovdje tužitelja FG, kao izvršitelja s jedne strane i stambene zgrade u [adresa] (zastupane) po predstavniku suvlasnika ovdje tužitelju FG, kao naručitelja s druge strane te se nadalje u bitnom navodi da se izvršitelj obvezuje za naručitelja obaviti poslove "izrada elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine u svemu prema ponudi br. 02/15 od 27.8.2015. (članak 1.) te da se Izvršitelj obvezuje navedene poslove izvršiti nakon potpisa ovog ugovora o djelu i predaje nadležnom upravnom organu na provedbu do 01.04.2016. (članak 2.); da se za prethodno navedene poslove Naručitelj obvezuje platiti Izvršitelju iznos od 9.065,00 kn neto na kunski žiro račun…(članak 2.) te da će Naručitelj iznos od 9.065,00 kn neto platiti shodno prihvaćanju ponude br. 02/15 od 27.8.2015. i to: neto 755,40 kn x 12 rata=9.064,80 kn zaokruženo 9.065,00 kn od dana poziva na plaćanje (članak 4.) te da sva porezna davanja koja proizlaze iz ovog Ugovora snosi Naručitelj (članak 5.), pri čemu je ispravu o navedenom Ugovoru o djelu potpisao ovdje tužitelj za obje u Ugovoru navedene ugovorne strane, odnosno kao predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade (za naručitelja) i kao izvršitelj, uz službeni pečat predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade i službeni pečat tužitelja kao stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina. Imajući u vidu da je tužitelj ispravu o navedenom Ugovoru o djelu s nadnevkom 25. rujna 2015. (koju je ispravu nedvojbeno sam sastavio) potpisao u dvostrukom svojstvu (de facto je zaključio ugovor sam sa sobom), pri čemu tijekom postupka ničim nije dokazao da bi za takvo postupanje (sklapanje pisanog Ugovora o djelu prethodno citiranog sadržaja u dvostrukom svojstvu) imao bilo kakvo (prethodno niti naknadno) ovlaštenje/suglasnost suvlasnika predmetne stambene zgrade, to sve i da se uzme da je isprava o navedenom Ugovoru o djelu sastavljena i potpisana neposredno nakon sastanka suvlasnika predmetne stambene zgrade od 25. rujna 2015. (što također ne bi proizlazilo imajući u vidu odredbu članka 5. u svezi snošenja troškova poreznih davanja, koji se ne spominju u Zapisniku sa sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015.) , s obzirom na prethodno navedeni nedostatak prema stajalištu ovog suda valja zaključiti da između suvlasnika predmetne zgrade (kao naručitelja) i ovdje tužitelja (kao izvršitelja/ izvođača) nije zaključen pisani Ugovor o djelu prethodno navedenog sadržaja.

21. S druge strane, imajući u vidu prethodno navedene razloge (toč.10.1. -10.3. obrazloženja, sud nalazi utvrđenim da je u smislu odredbe čl. 253.st.2. ZOO-a prihvatom ponude koju je tužitelj dao na sastanku suvlasnika dana 25. rujna 2015. (očito usmeno, a koja je i unesena u zapisnik o navedenom sastanku suvlasnika) između suvlasnika predmetne zgrade (kao naručitelja) i ovdje tužitelja, kao izvršitelja/izvođača zaključen usmeni ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO-a (za valjanost kojeg odredbama ZOO-a nije propisana pisana forma), budući su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima takvog ugovora, na način da se tužitelj kao izvođač (ovlašteni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina) obvezao obaviti posao izrade elaborata etažiranja predmetne stambene zgrade i izrade međuvlasničkog ugovora, dok su se suvlasnici predmetne stambene zgrade obvezali tužitelju za navedeni posao platiti novčanu naknadu u iznosu od 9.065,00 kuna te je ugovoreno plaćanje "iz pričuve na rok od 1 godinu", kako je to navedeno u Zapisniku sa sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015. (listovi 7-9 spisa). Pri tome valja dodati da iz očitovanja koje je dao tužitelj osobno zapisnik o održanom ročištu za glavnu raspravu od 27. travnja 2026. (listovi 416-417 spisa) proizlazi da on (kao stalni sudski vještak za graditeljstvo) u vrijeme davanja predmetne ponude niti naknadno nikada nije bio u sustavu PDV-a, a niti tužitelj na istom ročištu tvrdi da bi razlika "između bruto i neto iznosa" odnosno razlika između nesporno ugovorenog iznosa naknade od 9.065,00 kuna i iznosa od 12.858,16 kuna (koji se kao "bruto" iznos navodi u prethodno citiranoj spornoj naknadno sastavljenoj ispravi- Ponudi broj 02/15 s nadnevkom 27. kolovoza 2015. te koji je iznos potraživao tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi) predstavljala "porez i prirez na dohodak te obvezne doprinose koje fizičke osobe plaćaju na drugi dohodak temeljem ugovora o djelu" (kako se to prethodno navodi u podnesku tužitelja od 5. lipnja 2025.), niti tužitelj tijekom postupka tvrdi niti dokazuje da bi u svezi predmetnog pravnog posla snosio bilo kakve troškove vezano za porezna ili druga slična davanja, pri čemu prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 1. listopada 2020. (listovi 244-245 spisa) iskazuje da nije prijavio porez. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da je za obavljanje poslova iz predmetnog Ugovora o djelu ugovorena naknada u fiksnom iznosu od 9.065,00 kuna.

22. Iz suglasnih iskaza I-tuženika, IV-tuženice, V-tuženice i VI-tuženice, a koji su bili prisutni na sastanku suvlasnika predmetne zgrade od 25. rujna 2015., u bitnom proizlazi da je u konkretnom slučaju plaćanje nespornog iznosa naknade od 9.065,00 kuna tužitelju bilo ugovoreno obročnom mjesečnom otplatom (u jednakim mjesečnim obrocima) kroz rok od godinu dana iz sredstava zajedničke pričuve, a što ne osporava niti tužitelj tijekom postupka. Pri tome valja navesti da I-tuženik i III-VI tuženici tijekom postupka nisu dokazali da bi u konkretnom slučaju bilo ugovoreno da i tužitelj uz ostale suvlasnike sudjeluje u plaćanju navedenog troška naknade za izradu etažnog elaborata i međuvlasničkog ugovora, odnosno da bi bilo ugovoreno da se tužitelju kao izvođaču/izvršitelju navedenih poslova ugovoreni iznos naknade od 9.065,00 kuna isplati umanjen razmjerno njegovom utvrđenom suvlasničkom dijelu na predmetnoj nekretnini, jer navedeno ne proizlazi niti iz sadržaja Zapisnika sa sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015. niti je navedeno logično niti životno, a niti se podrazumijeva temeljem okolnosti da je u konkretnom slučaju bilo ugovoreno plaćanje predmetne naknade iz sredstava zajedničke pričuve.

23. Prema odredbi čl. 597. st. 1. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i prema pravilima struke, dok je prema stavku 2. istog članka propisano da je u slučaju kada nije određen rok za izvršenje djela izvođač dužan izvršiti djelo u roku odnosno za vrijeme koje je razumno potrebno za ugovorene poslove.

24. Iz sadržaja Zapisnika sa sastanka suvlasnika od 25. rujna 2015. (listovi 7-9 spisa) niti iz iskaza tužitelja, I-tuženika, IV-tuženice, V-tuženice i VI-tuženice ne proizlazi da bi između suvlasnika predmetne stambene zgrade, kao naručitelja i tužitelja kao izvođača/izvršitelja bio detaljno ugovoren način izvršavanja tužiteljeve obveze izrade predmetnog elaborata etažiranja i međuvlasničkog ugovora niti ugovoren rok za izvršenje iste obveze.

25. U konkretnom slučaju proizlazi da je tužitelj svoju obvezu izrade elaborata etažiranja - Plana posebnih dijelova zgrade broj 01/2016 (listovi 191-220 spisa) izvršio početkom ožujka 2016., pri čemu iz sadržaja navedenog elaborata etažiranja (listovi 191- 220 spisa) proizlazi da isti sadrži opis i površinu zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, opis i površinu pojedinih posebnih dijelova i pripadaka posebnih dijelova predmetne nekretnine, izračun suvlasničkih udjela i nacrte-grafičke prikaze pojedinih posebnih (etažnih) dijelova predmetne nekretnine. Nadalje, proizlazi da su neposredno nakon izrade elaborata etažiranja svi suvlasnici predmetne stambene zgrade svojim potpisima (na stranici 28. Elaborata ) potvrdili svoju suglasnost sa sadržajem navedenog elaborata etažiranja, a nakon čega je tužitelj dana 11. ožujka 2016. nadležnom Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, komunalne poslove i promet podnio Zahtjev za potvrdu prethodno navedenog elaborata etažiranja, a koje je nadležno upravno tijelo, na temelju čl. 73. st.3. ZVDSP-a dana 22. veljače 2017., nakon provedenog postupka (u kojem službene osobe uobičajeno izlaze na lice mjesta radi provjere) izdalo Potvrdu (listovi 13-14 spisa) kojom se u bitnom potvrđuje da pojedini posebni dijelovi predmetne stambene zgrade (9 stanova koji su popisani i prikazani u grafičkom dijelu plana posebnih dijelova zgrade broj 01/2016) svaki za sebe čine samostalnu uporabnu cjelinu te da su isti u skladu s pravomoćnim rješenjem o izvedenog stanju od 30. listopada 2014. te da se sukladno čl. 184.st.1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13) smatra da je predmetna zgrada izgrađena na temelju pravomoćne građevinske dozvole odnosno drugog odgovarajućeg nadležnog upravnog tijela. Konačno, proizlazi da je tužitelj u kraćem roku nakon izdavanja prethodno citirane Potvrde nadležnog tijela, u veljači 2017. sastavio i ispravu o Međuvlasničkom ugovoru o povezivanju suvlasničkih dijelova cijele nekretnine s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine (listovi 15-20), a koji je prema sadržaju istog u cijelosti sačinjen sukladno potvrđenom Planu posebnih dijelova zgrade broj 01/2016-etažnom elaboratu iz ožujka 2016. Nakon sastavlja navedene isprave o Međuvlasničkom ugovoru, tužitelj je očito najkasnije početkom ožujka 2017. (prije dopisa tužiteljevog zastupnika od 15. ožujka 2017. upućenog V-tuženici kao predstavnici suvlasnika) pozvao suvlasnike predmetne zgrade na potpisivanje navedenog Međuvlasničkog ugovora i ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, a imajući u vidu da je suvlasnica DG (ranije IV-tuženica) isti Međuvlasnički ugovor potpisala i ovjeru svog potpisa kod javnog bilježnika izvršila već 8. ožujka 2017., a suvlasnik HG (ranije III-tuženik) dana 22. ožujka 2017. Slijedom prethodno navedenog, a imajući u vidu opisani tijek izvršenja predmetnih poslova te posebno nespornu činjenicu da su svi suvlasnici predmetne stambene zgrade svojim potpisima potvrdili da su u svemu suglasni sa sadržajem predmetnog etažnog elaborata te da je isti i potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela, nakon čega je tužitelj u kraćem roku sukladno potvrđenom elaboratu etažiranja i sastavio Međuvlasnički ugovor, prema ocjeni ovog suda tužitelj je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz predmetnog Ugovora o djelu.

26. U odnosu na navode I,III, IV, V i VI-tuženika u pravcu da postupak etažiranja nije dovršen te da su tražili izmjenu elaborata etažiranja te pozivanje na odluku sa sastanka suvlasnika od 6. ožujka 2017., valja ukazati da iz zapisnika koji je sačinjen povodom održanog sastanka suvlasnika predmetne zgrade 6. ožujka 2017.(listovi 59-60 spisa) u bitnom proizlazi da se u istom zapisniku između ostalog navodi da je V-tuženica ŠG zatražila izmjenu predmetnog elaborata zbog izmjene izgleda (njezinog) stana na 3. katu te se navodi "suglasnost suvlasnika…za adaptacijom stana sa spremištem na tavanu zbog dotrajalosti stropa i krova", a što očito predstavlja okolnosti koje su nastupile naknadno, odnosno nakon što su svi suvlasnici svojim potpisima u ožujku 2016. potvrdili suglasnost sa sadržajem predmetnog elaborata etažiranja. Nadalje, u odnosu na navode I,III, IV, V i VI-tuženika u pravcu da predmetni elaborat etažiranja ne odgovara stvarnom stanju niti u fizičkom niti u pravnom smislu te da nije usklađen s propisima i da je isti zbog ozbiljnih nedostataka neupotrebljiv, valja navesti da takve navode I,III, IV, V i VI-tuženici nisu konkretizirali niti u tom pravcu predložili bilo kakve relevantne dokaze, pri čemu stranački iskazi navedenih tuženika koji u svojim iskazima u bitnom suglasno navode da je tužitelj u predmetnom etažnom elaboratu zajedničku prostoriju u kojoj se nalazi glavni plinski ventil pripojio svom stanu niti sadržaj Zapisnika sa sastanka suvlasnika od 6. ožujka 2017. (list 59-60 spisa) u kojem se isto konstatira, ne predstavljaju dovoljnu osnovu za zaključak da predmetni elaborat ne odgovara stvarnom stanju niti da ima bilo kakve stvarne ili pravne nedostatke, posebno imajući u vidu nespornu činjenicu da je potvrdom nadležnog upravnog tijela potvrđeno suprotno.

27. U odnosu na tvrdnje I,III, IV, V i VI-tuženika te stranačke iskaze I,IV,V i VI- tuženika i prokurista III-tuženika ĐG (koji je potpisao suglasnost na predmetni etažni elaborat u svojstvu tadašnjeg zakonskog zastupnika III-tuženika) u pravcu da im tužitelj u vrijeme kada su potpisivali suglasnost na predmetni etažni elaborat nije predočio cijelu ispravu- Plan posebnih dijelova zgrade broj 01/2016 iz ožujka 2016. (priloženu na listovima 191-220 spisa), već samo dio navedene isprave koji se odnosi na pojedini posebni dio- stan svakog od navedenih tuženika te da su cijelu ispravu tek naknadno dobili na uvid (nakon što je ista dostavljena V-tuženici kao predstavnici suvlasnika uz dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017., pri čemu iz iskaza V-tuženice proizlazi da je ona prethodno u prostorijama nadležnog gradskog ureda izvršila uvid u ispravu o predmetnom etažnom elaboratu), a čime sadržajno ističu da su zbog navedenog prilikom davanja potpisa kojima su potvrdili svoju suglasnost sa sadržajem predmetnog etažnog elaborata (što predstavlja pravno relevantno jednostrano očitovanje volje svakog od suvlasnika, pa tako u konkretnom slučaju i I, III, IV, V i VI-tuženika) bili u bitnoj zabludi u pogledu sadržaja predmetnog etažnog elaborata u smislu čl. 280. st.1. ZOO-a, valja istaknuti da I, III, IV, V i VI tuženici ne tvrde niti dokazuju da bi zbog navedenog razloga tražili poništenje danih suglasnosti na predmetni etažni elaborat (što predstavlja pravno relevantno jednostrano očitovanje volje svakog od suvlasnika, pa tako u konkretnom slučaju i I, III, IV, V i VI-tuženika). Pri tome valja dodati i da I,IV,V i VI-tuženici i prokurist III-tuženika ĐG u svojim iskazima, ukoliko se i prihvate njihovi iskazi u pravcu da prilikom potpisivanja nisu bili upoznati sa cjelovitim sadržajem isprave o predmetnom etažnom elaboratu, ne navode da su prije nego što su svojim potpisima potvrdili da su suglasni sa sadržajem predmetnog etažnog elaborata etažiranja tražili tužitelja da im predoči cjelovitu ispravu niti tvrde da im je tužitelj prije potpisivanja odbio omogućiti uvid u cjelovitu ispravu- Plan posebnih dijelova zgrade broj 01/2016 iz ožujka 2016. (priloženu na listovima 191-220 spisa),slijedom čega proizlazi zaključak da se I, III, IV, V i VI tuženici u konkretnom slučaju niti ne mogu osnovano pozivati na bitnu zabludu u smislu odredbi čl. 280. st.1. i 2. ZOO-a.

28. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da I, III, IV, V i VI tuženici tijekom postupka nisu dokazali tvrdnje u pravcu da predmetni etažni elaborat ne odgovara stvarnom stanju niti da bi isti imao stvarne ili pravne nedostatke te nalazi da je tužitelj izradom predmetnog etažnog elaborata u ožujku 2016. (suglasnost sa sadržajem kojeg su svi suvlasnici predmetne stambene zgrade potpisali), podnošenjem istog elaborata na potvrdu nadležnom upravnom tijelu u istom mjesecu te izradom isprave o Međuvlasničkom ugovoru u veljači 2017. (koji je u svemu sukladan od strane nadležnog upravnog tijela potvrđenom elaboratu etažiranja) te pozivanjem suvlasnika predmetne zgrade tijekom ožujka 2017. na potpisivanje Međuvlasničkog ugovora i ovjeru potpisa kod javnog bilježnika u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog Ugovora o djelu sukladno odredbama čl. 597. st.1. ZOO-a i u razumnom roku u smislu odredbe čl. 597.st.2 ZOO-a. Stoga sud nalazi da tužitelju, kao izvođaču/izvršitelju predmetnih poslova osnovano pripada pravo od ostalih suvlasnika predmetne stambene zgrade (dakle od I-VI tuženika i ranijih tuženika HG i DG) potraživati isplatu naknade za obavljeno djelo u ugovorenom iznosu od 9.065,00 kuna odnosno u iznosu od 1.203,13 EUR.

29. S obzirom u predmetnom slučaju nije bio ugovoren rok za ispunjenje obveze suvlasnika predmetne stambene zgrade za plaćanje ugovorene naknade iz predmetnog Ugovora o djelu, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 183.st.2. ZOO-a, prema kojoj je propisano da u slučaju kada rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

30. Imajući u vidu da su najkasnije dopisom zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. upućenim V-tuženici (kao ovlaštenoj predstavnici suvlasnika predmetne zgrade) svi suvlasnici predmetne zgrade pozvani na ispunjenje obveze plaćanja naknade tužitelju za obavljene poslove iz predmetnog Ugovora o djelu, a nije sporno da je navedeni dopis V-tuženici dostavljen 17. ožujka 2017., pri čemu bi iz iskaza V-tuženice prilikom saslušanja na ročištu od 9. svibnja 2022. ( listovi 264 spisa) proizlazilo da joj je navedenog dana (uz ostale isprave priložene uz dopis 17. ožujka 2017.) dostavljen i račun koji je tužitelj izdao u svezi plaćanja predmetne naknade (na utuženi sporni iznos od 12.858,16 kuna), pri čemu je nesporno da je V-tuženica kao ovlaštena predstavnica svih suvlasnika predmetne stambene zgrade (u dopisu od 27. ožujka 2017.) odbila naložiti plaćanje po tužitelju zatraženog iznosa naknade iz sredstava zajedničke pričuve (u 12 obroka) te je osporila i plaćanje po tuženicima nespornog iznosa naknade od 9.065,00 kuna (u 12 obroka iz sredstava pričuve), to je prema ocjeni ovog suda cjelokupni ugovoreni iznos naknade od 9.065,00 kuna (koji osnovano pripada tužitelju temeljem predmetnog Ugovora o djelu) dospio na naplatu 26. ožujka 2017., odnosno po proteku 8 dana od dana 17. ožujka 2017., kada je suvlasnicima predmetne stambene zgrade (po ovlaštenoj predstavnici suvlasnika) dostavljen dopis zastupnika tužitelja od 15. ožujka 2017. i izdani račun tužitelja, a imajući u vidu da se s obzirom na prirodu predmetnog pravnog posla i visinu ugovorene naknade navedeni rok od 8 dana u potpunosti primjeren.

31. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije ugovorena solidarna odgovornost suvlasnika predmetne stambene zgrade za ispunjenje predmetne obveze, niti ista proizlazi iz relevantnih odredbi ZVDSP-a, to ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj mogao od ostalih suvlasnika predmetne stambene zgrade, kao naručitelja iz predmetnog Ugovora o djelu zahtijevati solidarnu isplatu predmetne naknade. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o djeljivoj obvezi, a s obzirom da u konkretnom slučaju suvlasnički dijelovi pojedinih suvlasnika predmetne stambene zgrade nisu nesporni (niti I, III-VI tuženici navode niti dokazuju omjere suvlasničkih dijelova pojedinih suvlasnika), to se u konkretnom slučaju ima smatrati da svi preostali suvlasnici (8 suvlasnika, uključujući I-VI tuženike i ranije tuženike HG i DG) odgovaraju tužitelju za ispunjenje predmetne obveze u jednakim dijelovima, odnosno svaki 1/8 dijela iznosa od 9.065,00 kuna, kao utvrđenog iznosa ugovorene naknade iz predmetnog Ugovora o djelu.

32. Imajući u vidu da je suvlasnik HG (ranije III-tuženik) temeljem čl.3.st. 1. Nagodbe od 14. svibnja 2018. (listovi 128-129 spisa), tužitelju nesporno isplatio iznos od 1.738,65 kuna te je suvlasnica DG (ranije IV-tuženica) temeljem čl.3.st.1. Nagodbe od 13. rujna 2018. (list 153 spisa) tužitelju nesporno isplatila iznos od 1.788,65 kuna, pri čemu se u člancima 3.st.1. istih Nagodbi ne navodi da bi prethodno navedeni novčani iznosi uključivali i obračunate uglavničene zakonske zatezne kamate (niti navedeno tužitelj dokazuje tijekom postupka), to prema stajalištu ovog suda utvrđeni iznos ugovorene naknade koji osnovano pripada tužitelju temeljem predmetnog Ugovora o djelu u iznosu 9.065,00 kuna odnosno 1.203,13 EUR, valja umanjiti za navedene isplate (koje su raniji tuženici HG i DG, kao suvlasnici predmetne zgrade dobrovoljno izvršili tužitelju na ime ispunjenja obveza plaćanja dijela naknade iz predmetnog Ugovora o djelu), dakle za ukupni iznos od 3.527,30 kuna odnosno za ukupni iznos od 468,15 EUR, slijedom čega proizlazi da tužitelju pripada pravo na ime isplate preostalog dijela ugovorene naknade od I-VI tuženika potraživati isplatu ukupnog iznosa od 734,98 EUR.

33. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen te je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 734,98 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. (sukladno postavljenom zahtjevu) pa do isplate, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude, temeljem odredbi čl.9., čl. 590. ZOO-a te čl. 29.st. 1. ZOO-a. Imajući u vidu prethodno navedene razloge, dok je dio tužbenog zahtjeva za solidarnu isplatu preostalog zatraženog iznosa od 544,94 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za solidarnu isplatu dosuđenog iznosa od 734,98 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

34. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

35. Odluka o zahtjevima tužitelja te I,III, IV,V i VI-tuženika za naknadu parničnog troška donesena je temeljem odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP), pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

35.1. Tužitelj je 100% uspio u osnovi, a u visini 57,42 % (ukupno dosuđeni iznos naknade / ukupno zatraženi iznos naknade), dakle njegov uspjeh u sporu iznosi 78,71 % (157,42 /2). Uspjeh u sporu I,III,IV,V i VI tuženika iznosi 21,29 % (100%-78,71% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha I,III,IV,V i VI tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 57,42%.

35.2. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 -100 bodova, za sastav 3 podneska (od 10. srpnja 2017., 21. rujna 2017. i 14. rujna 2018.), prema Tbr. 8/4-po 25 bodova, za sastav 2 podneska (od 20. prosinca 2017. i 18. svibnja 2018.), prema Tbr. 8/1- po 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 1. listopada 2018. i 25. rujna 2019.), prema Tbr 8/1-po 75 bodova, za sastav 4 podneska (zaprimljenih 11. srpnja 2022., 21. studenog 2023., 4. srpnja 2024. i 6. lipnja 2025.), prema Tbr 8/3-po 37,5 bodova, za sastav podneska zaprimljenog 10. prosinca 2025., prema Tbr-8/4-18,75 bodova, za pristup na 2 ročišta (od 6. lipnja 2018. i 1. listopada 2018.), prema Tbr 9/5-po 25 bodova, za zastupanje na 10 ročišta (od 12. studenog 2019., 1. listopada 2020., 15. veljače 2021., 17. rujna 2021., 9. svibnja 2022., 7. listopada 2022., 13. veljače 2023., 14. lipnja 2024., 3. travnja 2025. i 27. travnja 2026.), prema Tbr. 9/1-po 75 bodova te za pristup na 3 ročišta (od 10. rujna 2019., 21. studenog 2023. i 24. veljače 2026.),prema Tbr. 9/5-po 18,75 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1550 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u svezi Tbr.52/1) i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46) iznosi 3.875,00 EUR. Navedeni iznos tužitelju je dosuđen sukladno utvrđenom postotku uspjeha u sporu od 57,42 % odnosno u iznosu od 2.225,03 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 66,36 EUR i trošak dužne sudske pristojbe za presudu u iznosu 110,00 EUR (Tbr. 1/1 i Tbr. 2 Tarife sudskih pristojbi) te troškove uplaćenog predujma za sudsku dostavu u ukupnom iznosu od 30,92 EUR, koji su tužitelju priznati u cijelosti, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.432,31 EUR (toč. III/ izreke).

35.3. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava ostalih podneska (od 9. studenog 2017., kojim traži dostavljanje zaprimljenih odgovora na tužbu pojedinih tuženika; podnesaka od 16. veljače 2018., 26. ožujka 2018., 22. siječnja 2019. i 27. veljače 2019. kojima požuruje postupanje suda; 20. ožujka 2019. u kojem navodi da su u pozivu za ročište od 10. rujna 2019. kao stranke pogrešno navedeni i raniji tuženici, a koji na isto ročište nisu bili pozvani; podneska zaprimljenog 23. veljače 2021. u kojem obrazlaže prethodno podneseni zahtjev za izuzeće suca, koji je odbijen te podneska od 26. ožujka 2023. odnosno 26. ožujka 2024. -u kojem dostavlja dokaz o uplati predujma za sudsku dostavu, a koja je uplata vidljiva sudu u sustavu eSpis), budući navedeni troškovi prema ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice. Također, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući niti navedeni trošak potreban u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. Naime, isti trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. st. 10. i 11. ZPP-a). Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 2.432,31 EUR odbijen je kao neosnovan (toč. IV/ izreke).

35.4. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151.st.3 ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu, pisanim podneskom u 4 primjerka.

Žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (110,00 EUR)

2. pun. I, III, IV, V i VI-tuženika

3. II-tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte