REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-556/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja LN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Pehar, odvjetnik iz Zagreba, Ulica braće Domany 4, protiv tuženika SN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik ½ posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog opisa STAMBENA ZGRADA 2-4 [adresa], površine 2371 m2, PARK, površine 2053 m2, DVORIŠTE, površine 2361, ukupno, površine 6785 m2, i to poslovnog prostora opisanog kao 123. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-122), poslovni prostor broj 24, u prizemlju, dilatacija D, površine 20,53 m2, ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi nekretnine, a što je tuženik SN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine na ime tužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 776,55 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. ožujka 2025. u bitnome navodi kako su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj poduloška E-122 kao suvlasnici poslovnog prostora broj 24, u prizemlju, dilatacija D, površine 20,53 m2, ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi nekretnine upisani su tužitelj LN u ½ dijela i tuženik SN, (ranija adresa) Sesvete, Josipa Ganđe 5 u ½ dijela. Međutim, prema faktičnom stanju korištenja nekretnine tužitelj i njegovi pravni prednici su u samostalnom, zakonitom, mirnom i poštenom posjedu iste nekretnine već više od 30 godina, a dok tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Ističe, kako je pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora tužitelj stekao tužitelj temeljem s ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 2011., ovjerenog od strane Javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, Ninska 1, posl.br. Ov-9122/2011 od 10. lipnja 2011. Nadalje, navodi kako je prethodno ĐN pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora stekao temeljem s NN, [adresa] zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. siječnja 2002., ovjerenog od strane Javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, Ninska 1, br. Ov-1064/2002 od 25. siječnja 2002. Prije toga NN pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru stekla je temeljem sa PN, [adresa] zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 1999., ovjerenog od strane Javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, Ninska 1, br. Ov- 7187/99 od 25. kolovoza 1999. Još prije toga PN je pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora stekao od izvornog vlasnika Građevinskog poduzeća “BOSNA“ Sarajevo temeljem Ugovora o kupoprodaji, broj: 955/91 od 29. svibnja 1991. zaključenog između Građevinskog poduzeća “BOSNA“ Sarajevo, kao prodavatelja te PN (tada) [adresa] i SN, (tada) Sesvete, J. Ganđe 5, kao kupaca te je s tim u vezi GP “BOSNA“ d.o.o. Sarajevo po punomoćniku HN iz [adresa] izdalo Tabularnu izjavu od 21. prosinca 2005. temeljem kojeg se dozvoljava upis prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. Nadalje tužitelj navodi da je nakon zaključenja prethodno navedenog Ugovora o kupoprodaji od **.**.1991. SN dao Izjavu od 20. lipnja 1996. na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika Branka Jakića, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8 u kojoj izjavljuje da nije financijski sudjelovao u kupovini predmetnog poslovnog prostora br. 24 u objektu KSC 4-1 Poljanice - Dubrava u Zagrebu (kako je opisan i u Ugovora o kupoprodaji, broj: 955/91 od 29. svibnja 1991.) te da je jedini kupac predmetnog prostora PN, [adresa]. Dakle, iz svega prethodno navedenog može se zaključiti kako ovdje tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, da faktično ne polaže pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini te da se isključivo tužitelj i njegovi pravni prednici nalaze u posjedu predmetne nekretnine od 1991. do danas. Ističe, kako su Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), i to člankom 159. propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tako, je u čl. 159. st. 1. citiranog Zakona određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je čl. 159. st. 2. određeno da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe stvar dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, u čl. 159. st. 3. citiranog Zakona propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, navodi kako ZV u čl. 11. st. 1. daje definiciju samostalnog posjednika, pa tako propisuje da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Također, odredbom čl. 11. st. 3. citiranog Zakona samostalnost posjeda se predmnijeva, s obzirom da je propisano da će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Nadalje, ističe kako ZV određuje i definiciju poštenog posjeda, pa tako u čl. 18. st. 3. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Također, čl. 18. st. 5. citiranog Zakona poštenje posjeda se predmnijeva, s obzirom da je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Zaključno tužitelj ističe, da imajući u vidu sve prethodno navedeno, te da su tužitelj i njegovi pravni prednici u samostalnom, zakonitom, poštenom i istinitom posjedu ½ dijela predmetne nekretnine, na kojem dijelu je još uvijek upisan ovdje tuženik SN, čime je ispunjen neprekinuti rok dosjedanja od 10 i/ili 20 godina u trenutku podnošenja ove tužbe sukladno čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a, to postoji pravo vlasništva tužitelja na predmetnom suvlasničkom dijelu (1/2) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. opisane kao 123. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-122), poslovni prostor broj 24, u prizemlju, dilatacija D, površine 20,53 m2, ([adresa]), a koje je stečeno dosjelošću.

2. Ovaj sud pokušao je dva puta poštom dostaviti predmetnu tužbu na odgovor tuženiku, ali pismena su se vratila s naznakom nije tražio pa je dostava tužbe na odgovor tuženiku izvršena putem e-oglasne ploče.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

4. Unatoč tome što tuženik nije podnio odgovor na tužbu, ovaj sud je ocijenio kako je u predmetnoj pravnoj stvari bilo potrebno provesti dokazni postupak te nije donio presudu zbog ogluhe.

5. Tijekom postupka sud je pregledao izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 6 i 7 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 29. svibnja 1991. (str. 8 – 13 spisa), tabularnu izjavu od 21. prosinca 2005. (str. 14 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 1999. (str. 15 – 18 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. siječnja 2002. (str. 19 – 22 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 2011. (str. 23 – 26 spisa), I Anex Kupoprodajnom ugovoru br. 955/91 od 29. svibnja 1991. (str. 28 spisa), ovjerenu izjavu tuženika od 20. lipnja 1996. (str. 29 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐN (str. 54 i 55 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka PN (str. 55 spisa).

6. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje NN i saslušanjem tužitelja, budući da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 2. lipnja 2026. odustao od tih dokaznih prijedloga.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao jedan od dvojice upisanih suvlasnika predmetne nekretnine i to poslovnog prostora upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu traži da sud utvrdi da je on na temelju instituta dosjelosti stekao pravo samovlasništva predmetne nekretnine – poslovnog prostora.

9. S obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu u predmetnoj pravnoj stvari bilo je isključivo potrebno ispitati postoje li na strani tužitelja pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, dakle je li tužitelj samostalni posjednik predmetne nekretnine, je li posjeduje tu nekretninu kroz zakonom propisano razdoblje i ima li njegov posjed odgovarajuću kakvoću.

10. Dakle, sukladno odredbi čl. 159. st. 2. ZV-a ako je samostalni posjed nekretnine zakoniti, istinit i pošten onda se pravo vlasništva na toj nekretnini na temelju dosjelosti stječe za deset godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, a sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a ako je posjed samo pošten onda se pravo vlasništva dosjelošću stječe za dvadeset godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.

11. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 2011. (str. 23 – 26 spisa) proizlazi kako je tužitelj pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora stekao sklapanjem tog ugovora u svojstvu kupca sa prodavateljem ĐN. Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. siječnja 2002. (str. 19 -22 spisa) proizlazi kako je ĐN stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora sklapanjem tog ugovora u svojstvu kupca sa NN u svojstvu prodavateljice. Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 1999. (str. 15 – 18 spisa) proizlazi kako je NN stekla vlasništvo na predmetnom poslovnom prostoru na temelju tog ugovora kojeg je u svojstvu kupca sklopila sa PN u svojstvu prodavatelja. Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji od 29. svibnja 1991. (str. 8 – 13 spisa) proizlazi kako su PN i tuženik SN sklopili u svojstvu kupaca taj ugovor sa prodavateljem Građevinskim preduzećem "Bosna" iz Sarajeva.

12. Dakle, PN i tuženik SN kupili su predmetni poslovni prostor 1991. godine i oni su postali suvlasnici istog svaki u ½ dijela.

13. Kasnije postoji slijed kupoprodajnih ugovora sve do ovdje tužitelja, s time da je PN prodao NN cijeli poslovni prostor.

14. Za isto postoji valjani razlog. Naime, spisu prileži I Anex Kupoprodajnom ugovoru br. 955/91 od 28. lipnja 1996. (str. 28 spisa) na temelju kojeg se i to temeljem priležeće ovjerene izjave tuženika SN od 20. lipnja 1996. (str. 29 spisa) briše tuženika SN kao kupca predmetnog poslovnog prostora i kupac ostaje isključivo PN.

15. U prethodno navedenoj izjavi tuženik SN izričito izjavljuje kako on financijski nije sudjelovao u kupovini predmetnog poslovnog prostora i da je jedini kupac PN.

16. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja na ročištu za glavnu raspravu 2. lipnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐN i PN.

17. U svom iskazu svjedok ĐN u bitnome je izjavio kako je on kupio predmetni poslovni prostor u [adresa] od obitelji NN nije niti znao da bi tuženik imao neka prava na tom poslovnom prostoru. On je tamo uredno obavljao djelatnost odnosno fotografski studio a zgrada tada nije bila etažirana. Tuženika nikada nije upoznao niti se on bilo kada njemu obratio. On je jedno vrijeme taj poslovni prostor davao i u najam a onda ga je prodao tužitelju. Obitelj NN je ranije u tom prostoru imala mesnicu i onda je morao napraviti kompletno preuređenje tog poslovnog prostora. Duže vrijeme je koristio predmetni poslovni prostor možda nekih 6, 7 godina. Nikada mu se u tom razdoblju nitko nije javljao sa bilo kakvim zahtjevima u odnosu na taj poslovni prostor.

18. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka ĐN. Isti je suglasan sa spisu priležećom dokumentacijom. Naime, očigledno se radi o tome da se tuženik SN još prethodno citiranom Izjavom iz 1996. odrekao bilo kakvih prava na predmetnoj nekretnini samo što to nije provedeno u zemljišnoj knjizi i onda je došlo do višestrukog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini iako je cijelo vrijeme polovina predmetne nekretnine ostala upisana na tuženika SN.

19. U svom iskazu svjedok PN u bitnome je izjavio kako poznaje tuženika SN još iz školskih dana i on je posudio novce za kupnju predmetnog poslovnog prostora i kupio je isti od građevinskog poduzeća Bosna a dogovorio se sa tuženikom da on financira uređenje tog poslovnog prostora taj objekt još godinama nije bio dovršen i onda je odlučio da mora vratiti te novce i tuženik je potpisao izjavu da nije sudjelovao u kupnji predmetnog poslovnog prostora. Nakon što je svjedoku predočena izjava tuženika od 20. lipnja 1996. (str. 29 spisa) svjedok potvrđuje da se radi o izjavi koju je prethodno spomenuo. Odmah nakon toga sačinjen je sa poduzećem Bosna aneks ugovora kojim je ugovoreno da je on jedini vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Onda nakon toga je predmetni poslovni prostor dovršen i predali su mu ključeve i on je isti kroz mjesec dva uredio i onda ga je stavio u oglasnik radi prodaje i onda je isti prodao obitelji NN. Tuženik nikada kasnije nije postavljao bilo kakve zahtjeve glede predmetnog poslovnog prostora budući da je to između njih bilo riješeno. Zadnjih godina nije u kontaktu sa tuženikom. Na poseban upit punomoćnika tužitelja dok je on bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora na koga su dolazili računi za režije, svjedok je odgovorio na njega.

20. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan i iskaz svjedoka PN te je isti također suglasan sa spisu priležećom dokumentacijom.

21. Dakle, iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da se tuženik SN još 1996. odrekao bilo kakvih prava na predmetnom poslovnom prostoru, samo što to nije provedeno u zemljišnoj knjizi. Nakon toga došlo je do višestrukog prijenosa prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, koje je krenulo od PN pa sve do tužitelja, gdje je formalno došlo samo do prijenosa suvlasništva u omjeru ½ na predmetnom poslovnom prostoru, ali su u stvarnosti svi kupci nesmetano koristili predmetni poslovni prostor u cijelosti i nisu imali niti jedan razlog smatrati kako na istome postoji bilo kakvo pravo tuženika SN.

22. Slijedom navedenoga, još od 1996. kada se tuženik odrekao svojih suvlasničkih prava na predmetnom poslovnom prostoru PN, NN, ĐN i tužitelj posjeduju predmetni poslovni prostor u cijelosti te se radi o samostalnom posjedu nekretnine, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, tako da na temelju odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a na strani tužitelja postoje sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti. Čak, ako bi se uzelo da je posjed i samo pošten onda bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime. predmetna tužba podnesena je 6. ožujka 2025., dakle, nakon više od dvadeset godina od kada tužitelj i njegovi pravni prednici nesmetano posjeduju cijelu predmetnu nekretninu – poslovni prostor.

23. Posljedično, na temelju provedenog postupka nedvojbeno je dokazano kako na strani tužitelja postoje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini – poslovnom prostoru na temelju instituta dosjelosti te je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

24. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 6. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu 30. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 2. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 776,55 EUR (točka II. izreke presude).

U Sesvetama 14. srpnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Ivanu Kristijanu Peharu uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku