Poslovni broj: Us I-4426/2024-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/360, URBROJ: 338- 01-06-05-24-04 od 16. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/360, URBROJ: 338-01-06-05-24- 04 od 16. rujna 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda (sada Područne ustrojstvene jedinice) Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/869, URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 2. travnja 2024., kojim tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, vezano za događaj od 26. srpnja 2023. dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: M62.11 nije priznata ozljedom na radu, te joj u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da se ozlijedila na radu 26. srpnja 2023., ali je ozljedu prijavila na hitnoj dva mjeseca kasnije, jer je mislila da će ozljeda proći, te joj je dežurni liječnik kirurg dao početnu dijagnozu M62.11, druga ruptura mišića, jer na Svetom Duhu nemaju dežurnog ortopeda, iako bi on dao privremenu dijagnozu dok se ne obave sve pretrage, a kada su pretrage obavljene ustanovljeno je da ima akutnu traumatsku bolest vezanu uz ozljedu na radu S46.0 trauma, puknuće rotatorne manžete ramena, te je takvu ozljedu mogla zadobiti i mlađa osoba na primjer neki sportaš, a ne samo osoba u njenim godinama.

3. Smatra da ako je prošla zdravstveni pregled da je bila sposobna za fizički posao koji obavlja, a da sad kada se ozlijedila je to odjednom nastalo stečenom predispozicijom, te ističe da se za svaki pregled piše početna dijagnoza, a da se na kraju svih dijagnostika npr. magnetske rezonance završna dijagnoza koja se vrlo često ne podudara sa prvom dijagnozom, pogotovo što su joj operacijom rotatorne manžete od nje napravili invalida i sada joj je potrebna ponovna operacija koju jedino može izvesti poznati ortoped dr. Š iz [adresa], te je čak protiv ortopeda koji ju je operirao dr. R pokrenut i disciplinski postupak.

4. Iz tužbenih navoda proizlazi da predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe da nije sporan pravni aspekt, tj. da je štetni događaj od 26. srpnja 2023. nastupio u obavljanju radno-pravnih aktivnosti temeljem kojih je tužiteljica osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju za slučaj ozljede na radu, ali je sporan medicinski aspekt, zbog čega je izveden dokaz stručno-medicinskog vještačenja po nadležnom liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda koji u nalazu, mišljenju i ocjeni od 12. kolovoza 2024. u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan dokaz činjenicu nepostojanja uzročno-posljedične veze između zatražene dijagnoze M62.1 i iznesenog mehanizma nastanka iste.

6. Naime, kod tužiteljice nije nastupila traumatska akutna ozljeda, već bolest mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva koja se po etiologiji ne veže uz jednokratni traumatski uzrok, već nastaje multifaktorijalno uslijed kroničnih kumuliranih mikrotrauma koje dovode do istrošenosti tetive, te su dodatno učinjene dijagnostičke obrade prema kojima su kod tužiteljice utvrđene brojne degenerativne promjene mišićno-koštanog sustava i bolesti koje su doprinijele nastanku predmetnih zdravstvenih tegoba u smislu predispozicije zdravstvenog stanja, a koja okolnost sukladno članku 67. točci 5. Zakona o zdravstvenom osiguranju isključuje mogućnost da se iste kvalificiraju kao ozljeda na radu.

7. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju s medicinskog stajališta nije ostvaren uvjet izravne uzročne povezanosti dijagnoze M62.1, niti bilo koje druge dijagnoze koja bi se odnosila na svježu, akutnu ozljedu ramena s predmetnim događajem od 26. srpnja 2023., a iz kojih razloga je osporavanim rješenjem žalba tužiteljice odbijena.

8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Sud je prihvatio provesti dokazni prijedlog tužiteljice i pribavio nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka ortopeda traumatologa dr. ŠŠ od 9. ožujka 2026. koji se trebao očitovati na pravilnost uzroka ozljede na radu pretrpljene 26. srpnja 2023., te je li kod tužiteljice postojala stečena predispozicija za nastanak predmetne ozljede, a koji je u nalazu i mišljenja naveo da se kod tužiteljice radi o početnim degenerativnim promjenama tetiva mišića supraspinatusa i infraspinatusa koje su karakteristične za dob tužiteljice, koja je u vrijeme MRI i UZV obrade imala 58 godina, te istakao da ni klinički, ni UZV ni MRI nalaz, ne potvrđuju da se 26. srpnja 2023. radilo o ozljedi na radu, a sva ostala kasnije učinjena medicinska dokumentacija od 18. siječnja 2024. pa nadalje nema veze sa navodnim štetnim događajem.

10. Zainteresirana osoba Klinička bolnica Sveti Duh u podnesku se očitovala da je suglasna s pribavljenim nalazom i mišljenjem neovisnog sudskog vještaka ortopeda traumatologa dr. ŠŠ od 9. ožujka 2026.

11. Tuženik se u podnesku očitovao da je suglasan s pribavljenim nalazom i mišljenjem neovisnog sudskog vještaka ortopeda traumatologa dr. ŠŠ od 9. ožujka 2026.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na tri ročišta, sva u prisutnosti tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu, te je na trećem ročištu saslušan je neovisni sudski vještak ortoped traumatolog dr. ŠŠ.

14. Na raspravi neovisni sudski vještak u cijelosti je ostao kod danog nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2026. prema kojem se kod tužiteljice radi o početnim degenerativnim promjenama tetiva mišića supraspinatusa i infraspinatusa koje su karakteristične za dob tužiteljice, koja je u vrijeme MRI i UZV obrade imala 58 godina te istakao da ni klinički, ni UZV ni MRI nalaz, ne potvrđuju da se 26. srpnja 2023. radilo o ozljedi na radu, a sva ostala kasnije učinjena medicinska dokumentacija od 18. siječnja 2024. pa nadalje nema veze sa navodnim štetnim događajem.

15. Na poseban upit tužiteljice smatra li vještak da je do puknuća tetive koja je bila predmet utvrđivanja ozljede na radu došlo zbog kalcifikata i degenerativnih promjena vezanih uz starosnu dob tužiteljice, odgovorio je da ne smatra da je došlo do rupture tetive u onom smislu u kojem tužiteljica želi da se prizna kao ozljeda na radu. I to zbog razloga jer je tužiteljica najvjerojatnije zbog bolova u ramenu napravila uvodne preglede mjesecima nakon štetnog događaja. Prijava je bila podnijeta 16. veljače 2024., a tužiteljica je navodnu ozljedu doživjela 26. srpnja 2023. što je gotovo 7 mjeseci nakon štetnog događaja. Tužiteljica je dva mjeseca nakon štetnog događaja pregledana u KB Sveti Duh što se vidi na strani 26. spisa. Klinički pregled je pokazao da je desno rame i desna nadlaktica bila bez znakova traumatskih oštećenja, bila je nađena palpatorna bolna osjetljivost u projekciji donjeg dijela deltoidnog mišića, a to znači da je ta bolnost nađena na granici srednje i donje trećine desne nadlaktice gdje se deltoidni mišić prihvaća za kost. Neurocirkulatorni status desne ruke je bio uredan, učinjeni rengenski snimci tada nisu pokazali da je postojalo radioloških znakova bilo kakvih oštećenja desne ramene kosti. Zglobna tijela veznog ramenog pojasa bila su kongruentna što znači da su anatomski bila postavljena normalno. Tužiteljici je bilo savjetovano mirovanje i analgetici po potrebi. Nakon toga je bila upućena fizijatru, a onda je bilo preporučeno da se učini ultrazvučni pregled. Taj je pregled učinjen 2. listopada 2023. u KB Sveti Duh. Na tom je pregledu nađen uredan nalaz potkožnog masnog tkiva, bilo je nađeno da su mišići uredne morfologije i uredne eho strukture i nije bilo nađeno znakova rupture. Također nije bilo nađen izljeva, znakova poremećaja položaja ili znakova upale na tetivi bicepsa i to u cijeloj dužini njegove duge glave. Kao nus nalaz u napomeni nađeni su multipli sitni kalcifikati u tetivi supraspinatnog i infraspinatnog mišića pa je bio savjetovan pregled ortopeda ili fizijatra, a po potrebi daljnja ciljana radiološka obrada. U nalazu je napomenuo da je UZV pregled učinio vrlo iskusni radiolog, a što se vidi na strani 27. spisa. Klinički, radiološki i UZV nalaz osim nađenih kalcifikata koji su postojali i ranije i prije štetnog događaja govore da je dva i pol mjeseca nakon tog štetnog događaja zapravo nalaz na desnom ramenu sa dotadašnjim pretragama bio uredan. Bolje rečeno, nije bilo tragova bilo kakve akutne ozljede. Na MRI nalazu koji je učinjen 17. studenoga 2023. nađena je diskretna intrasupstancijska elongirana ruptura na hvatištu stražnjeg ruba tetive supraspinatnog i infraspinatnog mišića, manji edem tetive i umjereni izljev u tzv. SASD burzi. Uz to nađena je uredna morfologija i intenzitet signala ostalih mišića desnog ramenog pojasa tužiteljice. Također je bio uredan i intenzitet signala i morfologija rama oko lopatičnog dijela humeroskapularnog zgloba odnosno centralnog zgloba ramena. Dakle hrskavičnog oštećenja nije bilo. Nisu nađene atrofične promjene ni u jednom mišiću koji su bili obuhvaćeni ovom dijagnostikom. Nađene su sitne subkortikalne ciste glave desne ramene kosti, uredne su bile zglobne distance i akromioklavikularnog i subakromijalnog zgloba. Sve ostale snimljene strukture pokazale su uredan nalaz. Iz svega navedenog može se zaključiti da akutne ozljede koja bi dovela do ozbiljnijih posljedica a vezano za štetni događaj od 26. srpnja 2023. nije bilo.

16. Na poseban upit tužiteljice koji nalaz vještak smatra vjerodostojnijim ultrazvuk ili magnet, jer je magnetom dokazano da tužiteljica nema kalcifikat i da postoji ruptura po tom nalazu od 17. studenoga 2023. nakon čega je nakon dva mjeseca odmah operirana odgovara da su oba nalaza relevantna i da u slučaju da postoji indikacija je uobičajeno učiniti magnetnu rezonancu, ali se prave traumatske rupture bez problema vide na ultrazvuku. Nakon ultrazvučnog pregleda tužiteljice, zapravo indikacija za magnetnu rezonancu je bila nerelevantna, jer nije bilo ni kliničkih ni radioloških, ni ultrazvučnih dokaza da je dijagnostiku potrebno proširiti. Ruptura o kojoj govori tužiteljica, a koja je nađena na magnetnoj rezonanci spada u tek početne parcijalne ozljede supraspinatne tetive, jer je zahvaćala linijski i vrlo diskretno unutar svoje strukture samo stražnji rub tetive supraspinatusa i tetive infraspinatusa što ne predstavlja žurnu indikaciju za operacijsko liječenje kojem je tužiteljica kasnije bila podvrgnuta.

17. Na poseban upit tužiteljice što je ona operirala i zašto odgovara da trauma nije bila vidljiva na ultrazvuku i da se kasnijom magnetskom rezonancom ne može utvrditi kada je ta ruptura nastala.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

19. U konkretnom slučaju, pribavljeni nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka ortopeda traumatologa dr. ŠŠ od 9. ožujka 2026. potvrđuje pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku da se predmetna dijagnoza M62.1 (druga ruptura mišića) ne može izravno i isključivo povezati s tužiteljičinim tegobama s desnim ramenom i načina nastanka istih u predmetnom radnom procesu podizanja spremnika s hranom težine oko 30 kg, jer se odnosi na bolesti mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva, a ne na akutnu ozljedu, kako je to ocijenilo Liječničko povjerenstvo Zavoda u nalazu i mišljenju od 12. kolovoza 2024., zbog čega je žalba tužiteljice odbijena, s obrazloženjem da nije medicinski osnovano podvesti zahtjev tužiteljice pod članak 66. točku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), a ne zato što bi bile ostvarene negativne pretpostavke iz članka 67. točke 5. navedenog Zakona, iz kojeg razloga prvostupanjsko tijelo štetni događaj nije priznalo ozljedom na radu na temelju pribavljenog nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2024.

20. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

21. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

22. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

23. Naime, sudski vještak je na temelju svog stručnog znanja i na temelju detaljnog pregleda medicinske dokumentacije obrazložio svoj zaključak da ni klinički, ni UZV ni MRI nalaz, ne potvrđuju da se 26. srpnja 2023. radilo o ozljedi na radu, a sva ostala kasnije učinjena medicinska dokumentacija od 18. siječnja 2024. pa nadalje nema veze sa navodnim štetnim događajem, te je na raspravi dodatno detaljno odgovorio na postavljena pitanja tužiteljice i ponovio svoj zaključak da je akutna ozljeda navodna nastala 26. srpnja 2023. morala biti vidljiva na ultrazvučnom nalazu od 2. listopada 2023., a ruptura o kojoj govori tužiteljica, a koja je nađena na magnetnoj rezonanci spada u tek početne parcijalne ozljede supraspinatne tetive, jer je zahvaćala linijski i vrlo diskretno unutar svoje strukture samo stražnji rub tetive supraspinatusa i tetive infraspinatusa što ne predstavlja žurnu indikaciju za operacijsko liječenje kojem je tužiteljica kasnije bila podvrgnuta, te se kasnijom magnetskom rezonancom ne može utvrditi kada je ta ruptura nastala, tim više, što iz tužiteljičinih navoda iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica u stvari nije bila zadovoljna sa rezultatima prve učinjene operacije.

24. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. ŠŠĆ, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom

3. Klinička bolnica Sveti Duh, putem e-kom

4. U spis