REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-272/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FRIGO FOOD d.o.o., Zagreb, Jankomir 25u, OIB: 25134945088, kojega zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dejana Trninića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Gordana Škare, odvjetnika, dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.040,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 6.200,00 EUR od 28.2.2024. do isplate,

- 840,00 EUR od 14.7.2026. do isplate,

sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 60,00 EUR i zatezne kamate na dosuđeni iznos od 840,00 EUR koja teče od 28.2.2024. do 13.7.2026.

III.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 14.7.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 17.11.2021. pretrpio ozljedu na radu na radnom mjestu vozača dostavnog vozila kada je prilikom istovara tereta iz dostavnog vozila pao iz vozila na cestu i zadobio tešku ozljedu lijeve ruke, a koja ozljeda je tužitelju priznata ozljedom na radu od stane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Rješenjem od 7.1.2022. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 7.100,00 EUR sa zateznom kamatom, kao i naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, dok je tijekom postupka osporio osnov i visinu navodeći da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Duvančiću, te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama su sporni odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine" broj 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članaka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je trenutku štetnog događaja 17.11.2021. radio kao vozač za tuženika sa zadatkom da dostavnim vozilom prebaci robu iz [adresa] u [adresa], da je roba utovarena u skladištu od strane skladištara kojem je to u opisu posla, da je tovarni prostor vozila bio blindiran jer je u to vrijeme morao preći preko državne granice u Neumu (tada još nije bio sagrađen Pelješki most), da je tom prilikom prevozio dvostruko više robe nego uobičajeno jer je sljedećeg dana bio državni praznik 18.11. - Spomendan na Vukovar, da je robu trebao istovariti i predati u poslovnicu Konzuma negdje oko Gruža, da se radilo o kamionu koji ima unutarnje smrzavanje jer prevozi smrznutu robu, ali da je u predmetom kamionu postojala neispravnost pa se led djelomično topio zbog čega je čitav tovarni prostor bio mokar i sklizak. Iz iskaza također proizlazi da je otvorio tovarni prostor i potražio robu koju treba istovariti, da je uzeo kutije s najgornje police, te da je u tom trenutku došlo do pomicanja i ostalih kutija, zbog čega je izgubio ravnotežu, poskliznuo se na mokar pod i s tovarnog prostora pao na asfalt s obje ruke ispružene. Objašnjava da je to bilo negdje s visine od 1 - 1,2 metra, da je tovarni prostor bio izrazito pretrpan, a kutije nisu bile pravilno složene zbog čega je došlo do njihovog padanja u trenutku kada je uzeo najgornju kutiju, da mu tuženik nije osigurao posebnu obuću pa je imao svoje vlastite cipele, da ih je kupio u Lidlu te se radilo o cipelama poviše gležnja koje su imale zaštitu na gležnju da se noga ne izvrne, a zbog proteka vremena se ne sjeća kakav je potplat, te da kamion nije imao pokretnu rampu za istovar, već je morao fizički pristupiti u prostor penjanjem kroz dvije stepenice i istim putem istovariti stvari. Tužitelj je također pojasnio da roba nije bila složena logičkim slijedom za istovar, odnosno u skladištu nije vođeno računa koja roba se istovaruje prva, a koja posljednja zbog čega je morao utvrditi gdje se roba uopće nalazi i premještati robu koja u tom trenutku nije trebala biti istovarena da bi mogao doći do one koja je trebala biti istovarena, da se zbog proteka vremena ne sjeća precizno, ali da misli da se štetni događaj dogodio ili malo prije ili negdje poslije 8,00 sati, kao i da mu to nije bila prva dostava tog dana, da je s kamionom s kojeg je pao radio sedam dana prije štetnog događaja, dok je u kamionu s kojim je prethodno radio postojala posebna rampa za istovar.

9. Sud je tužitelju poklonio vjeru jer je iskazivao životno, uvjerljivo i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

10. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu prilikom obavljanja redovnih poslova na način da se poskliznuo na mokrom podu tovarnog prostora dostavnog kamiona prilikom uzimanja kutija sa robom za istovar koje su u skladištu tuženika bile nepravilno složene za dostavu od strane skladištara.

11. Kako je do ozljede tužitelja došlo uslijed propusta tuženika kao poslodavca u planiranju, pripremi i provođenju radnog postupka u smislu čl. 44. ZZR-a prema kojoj odredbi je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke, razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilnima zaštite na radu i drugim propisima i uslijed propusta da osigura sredstva rada u ispravnom stanju u smislu čl. 41. ZZR-a, to temeljem čl. čl. 25. st. 1. ZZR-a tuženik odgovara za štetu koju je pretrpio tužitelj.

12. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, pa slijedom utvrđenog, poslodavac odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

13. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja te ništa ne upućuje da bi njegovo postupanje bilo namjerno ili nepažljivo, pa slijedom navedenog tuženik odgovara za nastalu štetu tužitelju.

14. U odnosu na navode o nepažnji iz Prijave o ozljedi na radu, valja istaknuti da je sud temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio relevantne činjenice te da ne postoji odgovornost tužitelja pa su navodi iz Prijave o nedostatku pažnje tužitelja neosnovani. Imajući u vidu utvrđeno, sud navode iz Prijave u pogledu načina nastanka događaja i odgovornosti zbog nepažnje tužitelja ne može smatrati istinitima i vjerodostojnima.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Duvančiću.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu donjeg dijela lijeve podlaktice i lijevog ručnog zgloba.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, i to jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana te slabijeg intenziteta u trajanju od 12 tjedana kumulativno.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, dok je sekundarni strah bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno kroz 4 tjedna i 2 sata dnevno kroz 4 tjedna. Iz iskaza tužitelja kojemu je sud poklonio vjeru jer je životan i uvjerljiv, proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga koja mu je kuhala, kupovala namirnice, obavljala kućanske poslove i vodila ga doktoru. Sud u smislu čl. 233. ZPP-a smatra primjerenim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 EUR pa je temeljem čl. 1095. ZOO-a tužitelju valjalo dosuditi iznos od 840,00 EUR, a odbiti za daljnji iznos od 60,00 EUR.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice, odnosno duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti, uslijed čega tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 7%. Naime, kako to iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostalo smanjenje pokreta i funkcije ručnog zgloba i cijele lijeve šake, a osim toga je ozljeda dovela i do pogoršanja stare ozlijede lijeve skafoidne kosti. Prilikom odmjeravanja naknade sud je imao u vidu dob tužitelja (rođen 1969.) i zanimanje tužitelja (profesionalni vozač) te činjenicu da će posljedice ozljeđivanja osjećati prilikom rada i u svakodnevnom životu dugi niz godina.

21. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u cijelosti te je predložio da vještak izvrši uvid u zdravstveni karton tužitelja.

22. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještak se očitovao da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja te da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju jer je ozljeda prije 13 godina završila prijelomom navikularne kosti ručja, a nova ozljeda koja se dogodila 13 godina kasnije završila je prijelomom donjeg okrajka radijusa (žbične kosti).

23. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak je naveo da se radi o ozljedi donjeg dijela žbične kosti lijeve podlaktice koji zahvaća i dio zglobne ili artikularne površine, a koji je odvojen, ali funkcionalno zglobno vezan sa kostima ručja u zajednički radiokarpalni zglob. Prethodna ozljeda koja je nađena na snimcima koji su bili učinjeni 17.11.2021., dakle na dan druge ozljede, pokazala je da prethodna ozljeda od prije 13 godina (prijelom navikularne ili skafoidne kosti ručja) nije bio saniran, već da je došlo do formiranja pseudoartroze. Zadnja ozljeda je bila karakterizirana prijelomnim pukotinama donjeg dijela radijusa na tipičnom mjestu, bila je multifragmentalna i nakon konzervativnog liječenja je zarasla. No, ta je ozljeda dovela do pogoršanja prethodne ozljede što je funkcionalno cijeli radiokarpalni zglob učinilo vulnerabilnijim nego što je on bio nakon ozljede od prije 13 godina. Tijekom liječenja druge ozljede iz studenog 2021. tužitelju je bilo savjetovano da se operativno liječi u smislu da se učini prvo operacija na staroj ozljedi, odnosno na skafoidnoj kosti, osteosintezom, ali uz prethodno postavljanje autolognog (svog) grafta spondiozne kosti, što se najčešće čini iz zdjeličnih kosti. Na taj bi način funkcija cijelog radiokarpalnog zgloba bila bitno poboljšana i bitno obezboljena, ali u konačnici nakon te druge ozljede ne i sasvim bezbolna i ne do kraja funkcionalna. Na to liječenje je tužitelj morao čekati, a iz medicinske dokumentacije nije razvidno da li je na koncu pristao na operaciju i da li je uopće operiran. Predmetna ozljeda je pogoršala funkciju ručnog zgloba u odnosu na stanje od prije 13 godina i kroz 13 godina do sljedeće ozljede. Ocjena trajnih posljedica od 5% se odnosi na štetni događaj na ozljedu od 17.11.2021., odnosno na radijus, a 2% na pogoršanje stanja skafoidne kosti i funkcije ručnog zgloba. Kada mu se predočuje nalaz tužitelja od 28.1.2023., koji je dostavljen uz odštetni zahtjev, ali ne i uz tužbu, navodi da nalaz ne interferira sa donesenom odlukom. U nalazu se navodi da se očitava raniji prijelom skafoidne kosti, sada bez tegoba, međutim isto ne interferira sa nalazom i mišljenjem, dopunom nalaza i mišljenja, niti s onim što je utvrdio pregledom tužitelja. Taj nalaz nije niti poboljšao, niti pogoršao postojeću situaciju.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Duvančića, s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

25. Slijedom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je ozljeđivanjem tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbi čl. 19. ZOO-a u svezi s odredbama čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 6.200,00 EUR i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 840,00 EUR, koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno u ukupnom iznosu od 7.040,00 EUR.

26. Budući da temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zadnji nalaz datira od 14.2.2022., dok je tužba podnesena 28.2.2024. pa kamata na dosuđeni dio neimovinske štete teče od 28.2.2024.

27. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od presuđenja.

28. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka.

29. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje predložene dokaze kao nepotrebne i neodlučne. Valja dodati da je tuženik predložio izvođenje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu nije naznačio zašto ih nije mogao predložiti ranije niti sud nalazi razloge za takav propust pa ih sud nije izvodio niti uzimao u obzir sukladno čl. 299. ZPP-a.

30. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

31. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podneska od 24.7.2024., 11.2.2025., 20.8.2025. i 2.9.2025. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), podneska od 18.6.2024. i 9.4.2025. – 50,00 EUR (Tbr. 8/4) te pristupa na ročišta 10.6.2024., 9.4.2026. i 9.6.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (425,00 EUR) te trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR ukupno iznosi 2.325,00 EUR.

32. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer su radnici u radnim sporovima oslobođeni plaćanja iste.

33. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku