REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2611/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja CONTRADA d.o.o., Vodnjan, Trg Slobode 2, OIB: 67506743047, protiv tuženice SŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Đurišić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Bojana Ruždjaka u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-5588/2024 od 3. travnja 2024., kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju:

- iznos od 0,45 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. lipnja 2022. do isplate,

- iznos od 8,25 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. kolovoza 2022. do isplate,

- iznos od 8,25 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. prosinca 2022. do isplate,

- iznos od 10,42 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. srpnja 2023. do isplate i

- iznos od 12,58 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. kolovoza 2023. do isplate,

te se tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 25,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate od 3. travnja 2024., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 31. siječnja 2024. ovršni prijedlog koji je ispravio podneskom od 14. ožujka 2024., a u kojemu je naveo da ovršenica, sada tuženica, nije podmirila njegovo dospjelo potraživanje iz vjerodostojne isprave.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Bojana Ruždjaka u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-5588/2024 od 3. travnja 2024., naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznose i zakonske zatezne kamate pobliže opisane u toč. I. izreke ove presude.

3. Osporavajući navedeno rješenje o ovrsi, tuženica je u prigovoru navela, u bitnom, da tužitelj nema potraživanja prema tuženici i u svrhu dokazivanja te tvrdnje priložila je potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d.

4. Stoga je ovaj sud, rješenjem poslovni broj: Povrv-2611/2024-2 od 14. siječnja 2026., stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U istom rješenju sud je upozorio tužitelja da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave.

6. Upozorio je i tuženicu da je dužna najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska predanog sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave.

7. Tužitelj je to rješenje primio 5. veljače 2026. i nije ni u roku od 15 dana, a ni kasnije, dostavio podnesak u kojemu bi iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložio izvođenje dokaza i (ili) predložio održavanje usmene rasprave.

8. Ni tuženica nije dostavila podnesak u kojemu bi iznijela činjenice i predložila izvođenje dokaza i (ili) predložila održavanje usmene rasprave.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je u nastavljenom postupku u ovom sporu male vrijednosti, ocijenio da provođenje usmene rasprave nije potrebno, budući da stranke nisu predložile nikakve dokaze koji bi se imali izvoditi na raspravi, te je, primjenom odredbe čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), donio ovu presudu kojom je, na temelju stanja spisa, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

11. Iz tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga – 23/0000097 proizlazi da je tuženica na dan 30. rujna 2023. ostala dužna platiti tužitelju:

- iznos od 0,45 eura za svibanj 2022. s datumom dospijeća 17. lipnja 2022.,

- iznos od 8,25 eura za srpanj 2022. s datumom dospijeća 29. kolovoza 2022.,

- iznos od 8,25 eura za studeni 2022. s datumom dospijeća 23. prosinca 2022.,

- iznos od 10,42 eura za lipanj 2023. s datumom dospijeća 21. srpnja 2023. i

- iznos od 12,58 eura za srpanj 2023. s datumom dospijeća 21. kolovoza 2023. godine.

12. Međutim, iz potvrda Zagrebačke banke d.d. o provedenim nalozima za plaćanje proizlazi:

- da je tuženica 16. kolovoza 2023. platila tužitelju iznos od 21,57 eura pri čemu je pod opisom plaćanja navela 5,7,11 mjesec 2023., dakle platila je 4,62 eura više od 16,95 eura (0,45 eura + 8,25 eura + 8,25 eura), koliko je za te mjesece bila dužna platiti prema izvatku iz tužiteljevih poslovnih knjiga i

- da je tuženica 18. kolovoza 2023. platila tužitelju iznos od 23,00 eura, pri čemu je pod opisom plaćanja navela 6 i 7 mj. 2023., a koliko je prema tužiteljevom izvatku iz poslovnih knjiga ostala dužna platiti tužitelju za te mjesece (10,42 eura + 12,58 eura).

13. Kako, dakle, iz naprijed navedenih potvrda proizlazi da je tuženica podmirila glavno potraživanje tužitelja i kako tužitelj nije tvrdio, pa slijedom toga ni dokazivao, da su navedenim uplatama podmirena neka druga dugovanja, a niti je dokazao da bi mu tuženica po osnovi naprijed opisanih zakonskih zateznih kamata osim za srpanj 2023. (koji je iznox podmirila prije dospijeća) bila dužna platiti iznos veći od 4,62 eura, a koji mu je tuženica platila 16. kolovoza 2023. (prema nestručnom izračunu ovoga suda zakonska zatezna kamata bi ukupno iznosila 0,85 eura), to je ovaj sud zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje glavnog duga koji zahtijeva tužbenim zahtjevom, kao ni postojanje duga s osnove zakonskih zateznih kamata (čl. 221.a ZPP-a).

14. Pritom valja kazati da je izvadak iz poslovnih knjiga jedini dokument kojim tužitelj u ovoj parnici opravdava svoje potraživanje.

15. Izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), a na temelju vjerodostojne isprave sud je ovlašten odrediti ovrhu, sukladno odredbi čl. 22. OZ-a.

16. Međutim, vjerodostojna isprava nije istovremeno i vjerodostojni dokaz, jer nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom, jer OZ ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što to propisuje odredba čl. 230. ZPP-a u odnosu na dokaznu snagu javne isprave.

17. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sve dok se ne dokaže suprotno, to priloženi izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju tražbine tužitelja, a takav zaključak potvrđuje i sadržaj odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a, budući da se u slučaju osporavanja osnovanosti tražbine iz vjerodostojne isprave postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave mora nastaviti u parnici tijekom koje je vjerovnik dužan dokazati osnovanost svoje tražbine.

18. Kako tužitelj, dakle, nije tvrdio, pa slijedom toga ni dokazivao, da su navedenim uplatama tužiteljice podmirena neka druga dugovanja, a ne ona iz izvatka iz poslovnih knjiga, a niti je dokazao da bi mu tuženica po osnovi naprijed opisanih zakonskih zateznih kamata bila dužna platiti iznos veći od više plaćenih 4,62 eura, to je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, a imajući u vidu da je na tužitelju teret dokazivanja osnove i visine zahtijevanog potraživanja, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Budući da tužitelj nije uspio u parnici, to nema pravo ni na troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu (prema vps u tužbi)

II. Pun. tuženice