Poslovni broj: P-4728/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Richard- [adresa], D-67061 Ludwigshafen, koga zastupa punomoćnik ŠA, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.745.127,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.1998.g. pa do isplate, u roku 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 15 dana.“
II . Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 30.000,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je u tužbi naveo da mu je nastala šteta nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave za koju je odgovorna RH i to zbog štete koju da bi tužitelj pretrpio na temelju dviju odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. Odluka Ustavnog suda RH br. U-III-1756/2021 od 30.11.2022 donesena je povodom tužbe ovdje tužitelja podnesene protiv presuda Vrhovnog suda RH br. Rev-799/2020 od 27.1.2021. te presude Visokog trgovačkog suda RH br. P2-2498/12 od 23.09.2014. Navedene odluke vezane su na ranije donesenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 6436/00 od 13.7.2005. kojom je Sporazum od 27.8.1997. sklopljen izmedu društva Zagrepčanka d.d. i Krma d.d. Vinkovci, kojim je na društvo Krma d.d. Vinkovci preneseno pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenih kao kčbr. [katastarska čestica], koje nekretnine su rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu br. 7-32272/97 od 12.1.2004. teretno otpisane u novi zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi 33 zgrade i dvorište u Heinzelovoj 68, ukupne površine 97.425 m2, bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi Zagrepčanka d.d. u stečaju. Nadalje, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1628/21 od 21.12.2022. donesena je na temelju tužbe ovdje tužitelja od 22.9.2015., koja je bila zaprimljena pod brojem U-III- 3654/2015, povodom presude Visokog trgovačkog suda RH br. P2-9992/14 od 18.6.2015., kojom je u toč. I. i II. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-939/12 od 5.11.2014., kojom prvostupanjskom presudom je bio odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj PIK Vinkovci d.d., kao pravni sljednik društva Krma d.d. odbijen sa tužbenim zahtjevom da se Ugovor o prodaji zaključen 23.9.1998. izmedu društva Krma d.d. i ovdje tužitelja, kojim je na njega prenijeto vlasništvo nekretnina opisanih u toč. 3. ove tužbe, bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi Krma d.d. u stečaju. Drugostupanjskom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. PZ-9992/14 od 18.6.2015.. preinačena je navedena prvostupanjska odluka na način da se utvrđuje da je gore navedeni Ugovor o prodaji bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi društva Krma d.d. u stečaju. Između svih gore navedenih pravnih osoba i ovdje tužitelja vodeni su isti parnični postupci pred svim gore navedenim sudovima, a tužitelj je protiv odluka u tim postupcima bio podnio dvije ustavne tužbe, i to tužbu pod brojem U-III 2677/2007, temeljem koje je donesena odluka 14.02.2012.g. kojom je ustavna tužba usvojena, te ukinuto Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-171/06 оd 3.4.2007.g., rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. P2-7758/05 оd 19.09.2006.. te rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu P-6436/2000 od 25.10.2005. 1 toč. 2. izreke. Takoder, tužitelj je podnio ustavnu tužbu br. U-III-1573/2009 u kojem postupku je donesena odluka i usvojena ustavna tužba te su ukinute Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-5/08 od 14.01.2009.. presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. P2-131/03 od 4.10.2006. te presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 1133/2002 od 25.9.2002. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi činjenice kojima objašnjava međusobne odnose između trgovačkih društava Zagrepčanka d.d. Zagreb, Krma d.d. Vinkovci (kasnije PIK Vinkovci d.d. Vinkovci) te ovdje tužitelja, a ti međusobni odnosi su rezultirali navedenim sudskim postupcima. Prijepori između dvaju navedenih trgovačkih društava, Krma d.d. Vinkovci i Zagrepčanka d.d. Zagreb, tiču se isključivo nekretnina u Zagrebu, koji su bili vlasništvo Zagrepčanke d.d. Takoder, svi postupci koji su inicirani i vodeni od strane navedenih Društava protiv tužitelja bili su usmjereni isključivo da ga se onemogući u stjecanju prava vlasništva na nekretninama u Zagrebu u Heinzelovoj ulici 68. To svakako podrazumijeva i iniciranje pokretanje i vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja kojim ga se pokušale onemogućiti u ostvarivanju njegovih Zakonom i Ustavom zajamčenih prava, a to se ogleda u činjenici podizanja optužnice, raspisivanja tjeralice i vođenja u odsutnosti kaznenog postupka koji je u konačnici pravomoćno okončan odbijanjem optužbe obustavom kaznenog postupka, ali tek krajem 2019., do kada su državni organi, organi pravosuđa i osobe koje su u njima sudjelovale raznim protupravnim radnjama onemogućile tužitelja u stjecanju njegovih prava. U predmetnim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske navedeno je, kao razlog odbijanja utvrđenje da u tužbama ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odlučivao pozivajući se na čl. 32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Navedeni čl. 32. kaže da će Ustavni sud Rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan za odlučivanje, ako su nepravodobni i u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Usporedbom odluka Ustavnog suda navedene kojima su usvojene ustavne tužbe i ukinute presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske s odlukama koje su temelj ove tužbe, vidljivo je da se radi o istim pravnim odnosima i uključenim osobama u svim odlukama, a u svima se Ustavni sud bavio meritumom odnosa koji su bili predmet parnica protiv kojih su i podnesene ustavne tužbe. U predmetnom slučaju u toč. 3. i 4. ove tužbe radi se o istim činjenicama, istom protupravnom ponašanju, istom kršenju prava podnositelja, a koje radnje su poduzeli sudovi na njegovu štetu. Na primjer, pokušava se prikazati da nije postojalo nikakvo dugovanje društva Zagrepčanka d.d. prema društva Krma d.d. s danom 27.5.1998. U svim postupcima pokušavalo se prikazati da nije postojalo dugovanje Zagrepčanke d.d. prema Krmi d.d. na dan 27. svibnja 1998., međutim sudski vještak Zrinko Ručević to je utvrdio u svom vještačenju od 30. kolovoza 2016. za potrebe kaznenog postupka KO-490/2009. Na nekretninama Zagrepčanke d.d. bila su upisana dva ovršna založna prava u korist Krme d.d. — jedno u iznosu od 12.700.000,00 Kn i drugo od 15.000.000,00 Kn — no u stečajnom postupku Zagrepčanke d.d. (St-72/00) razlučna prava Krme d.d. bila su odbijena i upućena u parnicu, a parnicu je Krma izgubila. Međutim, potom je Krmi d.d. ipak priznato razlučno pravo od 12.700.000,00 Kn izvansudskom nagodbom od 25. travnja 2005., i to u trenutku kada su nekretnine već bile prodane trećoj osobi — tužitelj ovaj razvoj događaja opisuje kao "makinacije" kojima mu je nanesena ogromna šteta. Naglašava da naknadno priznato razlučno pravo u iznosu od 12.700.000,00 Kn odgovara točno onom iznosu koji je on osobno uplatio Krmi d.d. kao prvi dio kupoprodajne cijene preuzimanjem duga prema TAZ-u — dakle, taj iznos tužitelju i pripada, a L ga je naknadno podijelila odvjetničkim uredima i trećim osobama na netransparentan način. Ustavni sud u obrazloženju odluke U-III-1756/2021 pokušao je opravdati donošenje presuda Vrhovnog i Visokog trgovačkog suda navodom da su te presude bile donesene po uputama iz ranije odluke U-III-1573/2009 — tužitelj to osporava i tvrdi da su u novijim presudama počinjene iste nezakonitosti kao u presudama koje je Ustavni sud prethodno ukinuo. Tužitelj ističe i da pokretanje kaznenog postupka, raspisivanje tjeralice i vođenje postupka u odsutnosti nisu bili samo pravosudna mjera, nego su imali za cilj onemogućiti ga da osobno sudjeluje u parnicama u kojima se odlučivalo o bitnim imovinskopravnim pitanjima. Ustavni sud je u odbačenom predmetu naveo da tužitelju nije ograničen pristup sudu jer je imao punomoćnika — tužitelj to smatra nedostatnim obrazloženjem jer osobna nazočnost stranke u postupku ne može biti nadomještena punomoćnikom, osobito u predmetima ove složenosti i vrijednosti. Tužitelju je onemogućeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a cilj svih navedenih sudskih postupaka bio je — po tvrdnji tužitelja — spriječiti ga, pod svaku cijenu, u stjecanju vlasništva i u naplati pretrpljene štete. Tužitelj ukazuje na paradoks: na sastanku u Hrvatskom fondu za privatizaciju od 16. travnja 1998., uz prisustvo ministra privatizacije, utvrđena su dugovanja Zagrepčanke d.d. prema dobavljačima, a kao najveće dugovanje identificirano je upravo ono prema Krmi d.d. u iznosu od 13.748.996,00 Kn — dakle, državna tijela znala su za dugovanje i izričito ga potvrdila. Vlada RH donijela je 23. travnja 1998. Odluku o prijenosu dionica Zagrepčanke d.d. na Grad Zagreb, a Grad Zagreb preuzeo je obvezu podmirenja svih dugova Zagrepčanke od 162.040.977,00 Kn — unatoč tome, sudovi su naknadno zaključili da Krma d.d. nema nikakvo potraživanje prema Zagrepčanki d.d. Tužitelj pobija i kvalifikaciju da je "bliska" ili "povezana" osoba s Krmom d.d. i Zagrepčankom d.d., napominjući da je imao maksimalno 25% dionica Krme d.d. te zanemariv udio u Zagrepčanki d.d. čiji je većinski vlasnik bila Republika Hrvatska putem Fonda za privatizaciju. Sve presude utvrđuju da Krma d.d. nema nikakvo potraživanje prema Zagrepčanki d.d., ali ipak Trgovački sud u Zagrebu rješenjem St -72/00 od 4. srpnja 2007. nalaže isplatu Krmi d.d. iznosa od 12.700.000,00 Kn na temelju naknadno priznatog razlučnog prava — prava koje su ranijim presudama proglasile nepostojećim. Stečaj nad Zagrepčankom d.d. otvoren je rješenjem Trgovačkog suda, ali to rješenje nikada nije upisano u zemljišne knjige, pa je ZK odjel 12. siječnja 2004. dopustio uknjižbu prava vlasništva Krme d.d. u postupku Z-32272/97 — dok je tužiteljev prijedlog za uknjižbu (Z-15079/99) iz 1999. odbijen tek 2006. Što se tiče odluke Ustavnog suda U-III-1628/21 od 21. prosinca 2022., koja se odnosi na presudu VTS-a Pž-9992/14 kojom je preinačena prvostupanjska presuda P-939/12 te utvrđeno da je Ugovor o prodaji između Krme d.d. i tužitelja bez ikakavog pravnog učinka prema stečajnoj masi Krme d.d., naglašava da u ranijim postupcima o is toj pravnoj stvari prvostupanjski sud i Visoki trgovački sud bili primijenili suprotan zaključak, a Vrhovni sud odbio reviziju — no Ustavni sud je svojom odlukom U-III-1573/2009 usvojio ustavnu tužbu i ukinuo sve te presude, izričito kritizirući propust da se pravilno razmotri gospodarska i financijska situacija Krme d.d. Ustavni sud je u toj ranijoj odluci posebno istaknuo da je stečajni postupak nad Krmom d.d. otvoren tek dvije godine nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji s tužiteljem — što po tužiteljevu mišljenju dokazuje da Ugovor nije mogao biti bez pravnog učinka prema stečajnoj masi. Zaključuje da ne postoji nikakva stvarna razlika između razloga zbog kojih je Ustavni sud ukinuo ranije odluke (U-III-1573/2009) i razloga koji stoje iza presuda P-939/12 i Pž-9992/14, pa smatra da su i za te presude postojale pretpostavke za meritorno odlučivanje Ustavnog suda, a ne za odbačaj. Konačno, tužba ističe da je tužitelj za kupnju nekretnina temeljem Ugovora od 23. rujna 1998. dokazano isplatio dio kupoprodajne cijene, što je potkrijepljeno ispravama i vještačenjem poslovnih knjiga Krme d.d., pa materijalna šteta iznosi najmanje 1.745.127,00 € sa zateznim kamatama od 23. rujna 1998. Kao dokaze je predložio presude TS u Zagrebu br. P-6436/00 od 13.7.2005., Visokog trgovačko suda RH P2-2498/12 od 23.9.2014., Vrhovnog suda RH br. Rev-799/2020 od 27.1.2021. , Revt-5/08. presuda P2-131/03, TS ZG br. P-939/12 i Visokog trgovačkog suda RH br, Pž-9992, odluke Ustavnog suda U-III-1573/2009, Odluka Ustavnog suda br. U-III-2677/2007, korespodenciju Krme d.d. Vinkovci i Zagrepčanke d.d. Zagreb, presude iz kaznenog postupka, povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. Ul. [broj ZK uloška], sada 4466 k. o [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji Krma d.d. i LA, Sporazum TAZ d.d. & LA, Potvrda o uplati Županjske banke d.d. Županja od 16.06.1998., saslušanje tužitelja i svjedoka.Predložio je da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je naveden u točki I izreke.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako je rješenjem Ustavnog suda broj U-III-1756/21 od 30. studenog 2022. ustavna tužba ovdje tužitelja odbačena i koja se odnosila na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-799/20 od 27. siječnja 2021. Navedenim rješenjem utvrđeno je kako tužitelju odnosno podnositelju ustavne tužbe nije povrijeđeno niti jedno od procesnih jamstava pravičnog i poštenog suđenja u svim parničnim postupcima protiv kojih je podnesena ustavna tužba. U odnosu na kaznene postupke koji su vođeni na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv I. okr. Radođević Ivana, ovdje tužitelja i dr., navodi se kako je više puta glavna rasprava morala biti odgođena zbog nepristupa prvooptuženog te se navodi kako su pozivi za prvooptuženog dostavljeni diplomatskim putem jer ima prebivalište u [adresa], a na koje pozive se tužitelj nije odazivao, što je doprinijelo znatnom usporavanju suda u kaznenom predmetu. U daljnjem tijeku kaznenog postupka protiv prvooptuženoga, ovdje tužitelja doneseno je rješenje o određivanju pritvora kako bi se osigurala prisutnost I. optuženoga ovdje tužitelja na svim idućim raspravama, a obzirom na sve gore navedeno u konačnici nastupila je apsolutna zastara kaznenog progona te kazneni postupak obustavljen. Sve navedeno ukazuje na zakonit i u potpunosti pravilan rad suda. U odnosu na navode nepravilnog i nezakonitog rada Trgovačkog suda u Zagrebu tužitelj ničim nije dokazao nezakonit rad Trgovačkog suda. Slijedom rečenoga nedvojbeno proizlazi kako su tijela državne uprave u svim predmetima koje je tužitelj pokrenuo pred sudovima, postupali zakonito i pravilno, slijedom čega tužitelju nije prouzročena šteta. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kojom tužitelj potražuje materijalnu štetu, navodeći da je predmetnu nekretninu iz Kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1998. djelomično platio, tužena navodi da je ista neosnovana i proizvoljno postavljena. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnovu i visinu i predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj
3. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje Ustavnog suda U-III- 1756/2021 od 30.11.2022. (str. 26-30 spisa), rješenje Ustavnog suda U-III-1628/2021 od 21.12.2022. (33-39), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6436/00 od 13.7.2005. (41-50), presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2498/12 od 23.09.2014 (51-57), presudu VSRH Rev-799/2020 od 27.1.2021. (58-65), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-939/12 od 5.11.2014. (65-79), ), presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-9992/14 od 18.6.2015. (80-89), rješenja Ustavnog suda U-III-2677/07 od 14. veljače 2012. (90-100), U-III-1573/09 od 14. veljače 2009. (101-109), presudu VSRH Revt- 5/08 od 14. siječnja 2009. (110-113), presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž – 131/03-4 od 4. listopada 2006. (114-119), korespondenciju između Krma d.d. i Zagrepčanka d.d. (120), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (121-139), Ugovor o kupoprodaji Krma d.d. i tužitelja od 23.9.1998. (140-143), ugovor TAZ-a Zagreb i tužitelja (143-144), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. rujna 2019. (146-147) i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ko-490/09 od 2. prosinca 2016. (150-155), Vještačenje Zrinka Ručevića iz kaznenog postupka KO-490/2009 (160-179), reviziju pretvorbe i privatizacije Krme d.d. — Državni zavod za reviziju, listopad 2003. (180- 202), povijesno izvadak iz sudskog registra (218-229), Izvansudska nagodba Zagrepčanka d.d. u stečaju & Krma d.d. od 26.4.2005. (230-234), Raskid Sporazuma o prijenosu vlasništva Zagrepčanka & Krma od 14.10.2005. (237-241)
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/26 dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Sud je odbio saslušavati predložene svjedoke što je obrazložio na ročištu 2. lipnja 2026., a iz istog razloga nije saslušao ni tužitelja.
7. Među strankama nije sporno da se nad stečajnim dužnikom Krmom d.d. i njezinom pravnom prethodnicom Zagrepčankom d.d. vodilo više sudskih postupaka. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1133/2002 od 25. rujna 2002. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tražila ništavost Ugovora o prodaji od 23. rujna 1998. između Krme d.d. i I. R., te je odbačen i zahtjev za brisanje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Pž-131/2003 od 4. listopada 2006. drugostupanjski sud potvrdio je da je Ugovor o prodaji bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Krme d.d., prihvaćajući tako tužbeni zahtjev u alternativnom dijelu PŽ-9992/2014-3. Presudom VSRH Revt-5/2008 od 14. siječnja 2009. odbijena je revizija tamo tuženika. Odlukom Ustavnog suda U-III-1573/2009 od 14. veljače 2012. usvojena je ustavna tužba LA te su ukinute sve tri navedene presude — Revt-5/08, Pž-131/03 i P-1133/02. Paralelno s tim, odlukom Ustavnog suda U-III-2677/2007 od 14. veljače 2012. usvojena je ustavna tužba LA i ukinuta su Rješenje VSRH Revt-171/06, Rješenje VTS-a Pž-7758/05 i Rješenje Trgovačkog suda P-6436/2000 u točki 2. izreke — rješenja kojima je u predmetu Š odbačen ili odbijen prijedlog za brisanje uknjižbe PŽ-9992/2014-3. U ponovljenom postupku, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P -939/2012 od 5. studenog 2014., tužbeni zahtjev PIK Vinkovci d.d. (pravnog sljednika Krme d.d. u stečaju) za utvrđenje da je Ugovor o prodaji od 23. rujna 1998. bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Krme d.d. odbijen je kao neosnovan i to zato što je predmetna nekretnina već prodana u stečajnom postupku nad Zagrepčankom d.d., pa po ocjeni prvostupanjskog suda udovoljenje tužbenom zahtjevu ne bi povećalo mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika PŽ-9992/2014-3 . Presudom VTS-a Pž-9992/2014 od 18. lipnja 2015. prvostupanjska presuda je preinačena te je utvrđeno da je predmetni Ugovor o prodaji od 23. rujna 1998. bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi Krme d.d. u stečaju. Sud je zaključio da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio uzročnu vezu između pobijane pravne radnje i oštećenja vjerovnika: oštećenje je nastalo 1999. godine kada je LA podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva (Z-15079/99), dakle prije otvaranja stečaja nad O u prosincu 2000., što znači da bi, da do te radnje nije došlo, nekretnina ušla u stečajnu masu Krme. Sud je ujedno potvrdio da su ispunjene sve opće i posebne pretpostavke za pobijanje prema čl. 131. st. 1. Stečajnog zakona — utvrđena je namjera Krme d.d. da ošteti svoje vjerovnike i znanje LA, kao tadašnjeg predsjednika nadzornog odbora Krme d.d., za tu namjeru PŽ-9992/2014-3. Presudom VSRH Rev-799/2020 od 27. siječnja 2021. odbijena je revizija LA. Rješenjem Ustavnog suda U-III-1756/2021 od 30. studenog 2022. odbačena je ustavna tužba LA podnesena protiv presuda Rev-799/2020 i Pž-2498/12, uz obrazloženje da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari iz čl. 32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu — Ustavni sud nije pronašao ustavnopravno pitanje koje bi opravdalo meritorno odlučivanje, zaključujući da tužitelju nije povrijeđeno nijedno procesno jamstvo pravičnog suđenja. Rješenjem Ustavnog suda U-III-1628/2021 od 21. prosinca 2022. odbačena je ustavna tužba LA podnesena protiv presude VTS-a Pž-9992/2014, iz istih procesnih razloga — nepostojanje pretpostavki za odlučivanje o biti stvari, što znači da Ustavni sud ni ovaj put nije meritorno ulazio u pitanje je li presuda bila pravilna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-6436/2000 od 13. srpnja 2005. utvrđeno je da je Sporazum od 27. kolovoza 1997. između Zagrepčanke d.d. i Krme d.d., kojim su nekretnine u Heinzelovoj 68 prenesene na T, bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi Zagrepčanke d.d. u stečaju, a naloženo je i brisanje uknjižbe. Presudom VTS -a Pž-2498/2012 od 23. rujna 2014. ta je presuda potvrđena, a presudom VSRH Rev - 799/2020 odbijena je i revizija LA izjavljena u tom predmetu. U stečajnom predmetu Zagrepčanke d.d. St-72/00, rješenjem od 4. srpnja 2007. naređena je isplata Krmi d.d. iznosa od 12.700.000,00 Kn na temelju naknadno priznatog razlučnog prava, sukladno Izvansudskoj nagodbi od 25. travnja 2005., a u predmetu P-915/2007 donesena je presuda na temelju priznanja kojom je Zagrepčanka d.d. u stečaju priznala Krmi d.d. postojanje tog založnog prava.
8. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske zbog postupanja Ustavnog suda RH, odnosno, jesu li sudovi nepravilno postupali na štetu tužitelja i je li mu time počinjena šteta te u kojoj visini.
9. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne. Sud nije ocjenjivao dokaze u odnosu na činjenice koje nisu bitne za ocjenu jesu li tijela RH, odnosno sudovi, nepravilno postupali u navedenim postupcima.
10. Tužba se temelji na čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, dalje ZoS) koji propisuje da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.
11. Pri tome tužitelj treba dokazati kumulativno ispunjenje triju pretpostavki: nezakonit ili nepravilan rad suda, nastanak štete i uzročnu vezu između tog rada i nastale štete, pri čemu šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada - odnosno šteta ne bi nastala da takvog rada nije bilo.
12.Tužitelj u ovom predmetu poistovjećuje neuspjeh u postupku s nezakonitim radom suda koji je taj postupak provodio. Nezakonit i nepravilan rad se ne može poistovjetiti s eventualnim pogrešnim mišljenjem o procesnim pitanjima ili pravu koje treba primijeniti (taj je stav zauzet i u odluci VSRH Rev-1245/2012-2) Nezakonit rad podrazumijeva postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih odredbi; nepravilan rad podrazumijeva činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a ne stav koji je zauzet u pravnoj ocjeni. U ovom predmetu, sve navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH prošle su višestruke kontrole viših sudova. Ni u jednoj od tih instancija nije utvrđeno kršenje zakonskih odredbi koje bi izlazilo iz okvira dopuštene slobode sudačkog uvjerenja.
13. Posebno se ističe da ni tužitelj ne navodi koji bi to bio nepravilan rad Ustavnog suda RH, osim što smatra da je na temelju navedenih činjenica trebao drugačije odlučiti.
14. Što se tiče rješenja Ustavnog suda U-III-1756/2021 od 30. studenog 2022. i U-III-1628/2021 od 21. prosinca 2022. kojima su odbačene ustavne tužbe , ona nisu donesena na temelju meritorne ocjene, nego su odbačena pozivom na čl. 32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine 99/1999, 29/2002, 49/2002, dalje. UZUS) uz zaključak da tužitelju nije povrijeđeno nijedno procesno jamstvo pravičnog i poštenog suđenja. Odbačaj ustavne tužbe nije utvrđenje nezakonitosti i ne može poslužiti kao dokaz protupravnog postupanja sudova.
15. Nasuprot tome, ranije odluke Ustavnog suda (U-III-1573/2009 i U-III- 2677/2007 od 14. veljače 2012.) jesu usvojile ustavne tužbe tužitelja i ukinule presude, no u naknadno provedenim ponovljenim postupcima, sudovi su iznova odlučivali i donijeli nove pravomoćne presude koje Ustavni sud više nije smatrao ustavnopravno spornim. Dakle, tužiteljeva teza da su novi sudovi "ponovili iste propuste" nije potkrijepljena nijednom odlukom kojom bi nadređeno tijelo to i utvrdilo. Pri tome treba imati u vidu o kojim povredama Ustavni sud RH može uopće odlučivati te da navedeno. Sama okolnost da je Visoki trgovački sud RH preinačio prvostupanjsku presudu u predmetu Pž-9992/14 ne znači nezakonit rad: preinaka je ovlast koja sama po sebi ne implicira protupravnost ranijeg stupnja koja se može podvesti pod nepravilni rad suda koji opravdava naknadu štete, već naprotiv, viši sudovi ispravljaju nepravilnosti svojim odlukama.
16. Rješenja Ustavnog suda U-III-1756/2021 od 30. studenog 2022. i U-III- 1628/2021 od 21. prosinca 2022. donesena su u skladu s pozitivnim odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Taj zakon izričito propisuje da Ustavni sud rješenjem odbacuje ustavnu tužbu kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, to je temeljno procesno pravilo sadržano u čl. 31. UZUS -a:
Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan za odlučivanje, ako su nepravodobni, i u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari." Tome u prilog ide i čl. 67. st. 2. UZUS -a koji izrijekom određuje: da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava. Dakle, Ustavni sud je u oba slučaja, ocijenivši da ustavne tužbe tužitelja ne postavljaju pitanje povrede ustavnog prava koje bi opravdavalo meritorno odlučivanje, bio ne samo ovlašten, nego i obvezan postupiti upravo na taj način. Nadalje, čl. 26. st. 2. UZUS-a propisuje da Ustavni sud RH donosi odluku kada odlučuje o biti stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje. Iz toga jasno proizlazi da odbačaj ustavne tužbe rješenjem po definiciji nije meritorna ocjena osnovanosti tužbenih navoda, Ustavni sud nije rekao da su presude redovnih sudova bile pravilne ili nepravilne, nego je zaključio da predmet ne otvara ustavnopravno pitanje koje bi zahtijevalo odlučivanje o biti stvari. Za razliku od toga, kada Ustavni sud usvaja ustavnu tužbu i ukida osporeni akt, čini to odlukom i pri tome u obrazloženju izričito navodi koje je ustavno pravo povrijeđeno i u čemu se povreda sastoji (čl. 72. i 73. UZUS-a) što u ovom slučaju nije bio slučaj.
17. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud nije utvrđivao činjenice koje su utvrđivali sudovi niti je ocjenjivao dokaze propitujući jesu li pravomoćne odluke pravilno donesene vezano uz slobodno sudačko uvjerenje , već samo procesno, jesu li u skladu sa zakonom donijeli odluku. Naime, postoji pravni put kojim stranke mogu osporavati donesene sudske odluke. Tužitelj je tijekom postupka navodio činjenice i predlagao dokaze za utvrđenje tih činjenica, ali ne činjenice iz kojih proizlazi nepravilnost postupanja tijela RH.
18. Zbog navedenog je odbijen tužbeni zahtjev.
19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s navedenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT), i to na temelju tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od prema br. 8. t. 1 OT-, trošak pristupa na ročište 2. lipnja 2026. br. 9. t. 1 OT i sastava podneska od 20. veljače 2026. br. 8. t. 1 OT, svako po 10.000,00 eura, sveukupno navedeno iznosi 30.000,00 eura koliko je tužitelju naloženo platiti tuženiku.
20. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
