Poslovni broj: P-1037/2025-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici mr. Sandi Mršić, odvjetnici u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja, činjenja i uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 30. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika te tuženika i punomoćnice, na ročištu određenom radi objave presude, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], uspostavi ranije stanje na način što će zazidati vrata koja s krovne terase vode u spremu u vlasništvu tužitelja koja se nalaze u krovištu predmetne nekretnine, oznake B, orijentacije jug, te porušiti sadašnji pregradni zid koji dijeli pomoćni prostor u krovištu oznake B od pomoćnog prostora u krovištu oznake A, te sagraditi novi pregradni zid na mjestu na kojem je bio prije rušenja, sukladno skici „Krov s terasom Radmilovića 16", koja je sastavni dio elaborata o etažiranju TD 10/04 iz kolovoza 2004.g. stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo ing. Joze Čotića, te postaviti vrata s pregradnim zidom na spremi A i spremi B sukladno citiranoj skici koja je sastavni dio ove presude te tužiteljima u suposjed predati ulaz iz zajedničkog stubišta i zajednički predprostor između spreme A i spreme B krovišta predmetne nekretnine te se tuženiku zabranjuje ovakvo ili slično uznemiravanje tužitelja u njihovim suvlasničkim pravima na zajedničkim dijelovima nekretnine i njihovim vlasničkim pravima na posebno dijelu nekretnine.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], uspostavi ranije stanje na način što će na posebnom dijelu predmetne zgrade koja u naravi predstavlja stan na drugom katu, u zemljišnoj knjizi upisan kao 4 etaža [broj poduloška], označen kao stan S3, izmijeniti ulazna vrata stana na način da se vratnica otvara u prostor posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika, ukloniti bicikle iz hodnika zgrade u prizemlju te se u buduće zabranjuje tuženiku ovakvo ili slično uznemiravanje tužiteljice u njenim suvlasničkim pravima na zajedničkim dijelovima nekretnine, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu koji glasi: " ukloniti sve svoje stvari, a posebno stolić, garderobnu vješalicu, stalaže i ostave za obuću i odjeću s dvokrakog stubišta zgrade ispred stana u vlasništvu tuženika ".

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici, u roku od 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.173,54 eura, uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 5.173,54 eura, a do zatraženog iznosa od 7.631,05 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da su ona i raniji tužitelj ĆC suvlasnici posebnog dijela nekretnine izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], što u naravi predstavlja stan na prvom katu, koji je u zemljišnoj knjizi opisan kao treća etaža u [broj poduloška] i spreme-pomoćnog prostora u krovištu, oznake B, orijentacije jug, ulaza iz zajedničkog stubišta i zajedničkog predprostora, koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao šesta etaža, [broj poduloška]. Tuženik da je vlasnik posebnog dijela predmetne zgrade koji u naravi predstavlja stan na drugom katu, u zemljišnoj knjizi upisan kao četvrta etaža, [broj poduloška] te spreme-pomoćnog prostora u krovištu, oznake A, orijentacije sjever, ulaza iz zajedničkog stubišta i zajedničkog predprostora, koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao peta etaža u [broj poduloška]. Suvlasnici da su se suglasili kako će izvršiti rekonstrukciju krovišta nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je tuženik suglasnošću suvlasnika organizirao i vodio radove, a troškove rekonstrukcije su podmirili suvlasnici sukladno njihovim suvlasničkim udjelima. Tuženik da je zlouporabio činjenicu što je on vodio i organizirao radove te da je u bitnome promijenio postojeće stanje na spremi u suvlasništvu tužitelja na način što je bez njihove suglasnosti i dozvole zatvorio ulaz koji vodi sa zajedničkog stubišta u prostor ispod krovišta iz kojeg se pristupalo kroz posebna vrata u spremu A i u spremu B, zatvorio postojeća vrata na spremi B u suvlasništvu tužitelja, te s krovne terase otvorio vrata u zajedničkom zidu kroz koja je sada moguć pristup u spremu B. Na taj način tuženik da je protupravno promijenio oblik i površinu zajedničkog dijela zgrade, te da je protupravno oduzeo suposjed zajedničkog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja ulaz iz zajedničkog stubišta i zajedničkog predprostora u potkrovlju zgrade, te oduzeo dio prostora koji pripada šestoj etaži, pomoćnom prostoru u krovištu predmetne zgrade oznake B na način što je porušio postojeći pregradni zid, zaposjeo dio spreme u vlasništvu tužitelja te na prostoru koji zahvaća spremu u vlasništvu tužitelja izgradio novi pregradni zid. Tužitelji da su dopisom od 21. listopada 2015.g. pozvali tuženika na uspostavu ranijeg stanja, a da je on na taj dopis odgovorio molbom od 29.listopada 2015.g. za sastanak radi dogovora. Tužitelji da su, nakon što je obavljen razgovor, dopisom od 16. studenog 2015.g. predložili način rješavanja prijepora, te da je tuženik, povodom tog prijedloga tužitelju uputio SMS poruku uvredljivog i nepristojnog sadržaja iz koje proizlazi da prijedlog ne može prihvatiti jer da tužitelji previše zahtijevaju. Dana 16.studenog 2015.g. tužitelju uputio dopis s uvredljivim i klevetničkim sadržajem, pa da na ovaj način pokušava izvršiti pritisak na tužitelje radi izbjegavanja ispunjenja obveze. Na prethodno opisani način, u dijelu koji u naravi predstavlja zajednički dio zgrade u potkrovlju, tuženik da je prisvojio ulaz iz zajedničkog stubišta i zajednički predprostor ispred pomoćnog prostora u krovištu oznake A i B zgrade anagrafske oznake [adresa], pa da je na ovaj način tužiteljima oduzeo suposjed predmetnog dijela nekretnine. Zatvaranjem ulaznih vrata u pomoćni prostor oznake B u potkrovlju predmetne zgrade te rušenjem postojećeg pregradnog zida između pomoćnih prostorija u krovištu zgrade oznake A i oznake B, te gradnjom pregradnog zida između ovih prostorija na dijelu u isključivom vlasništvu tužitelja, tuženik da je oduzeo posjed jednog dijela tužiteljeve nekretnine te porušio zajednički zid, koji nije bio ovlašten dirati. Probijanjem novog ulaza u prostor u krovištu oznake B, tuženik bez ovlaštenja pačao u zajednički dio nekretnine, u naravi nosivi zid bez ovlaštenja svih suvlasnika, te u posebni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja mijenjajući oblik i poziciju otvora na predmetnoj nekretnini. Na taj način tuženik povrijedio prava tužitelja koja proizlaze iz njihovog suvlasništva na zajedničkim dijelovima nekretnine i prava koja proizlaze iz njihovog vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, te da su tužitelji slijedom toga ovlašteni prema tuženiku postaviti zahtjeve koji proizlaze iz ovih prava, a to su uspostava ranijeg stanja rušenjem bespravnog postavljenog ulaza na zajednički dio stvari, rušenjem pregradnog zida između pomoćnih prostora oznake A i B koji je sada na dijelu u isključivom vlasništvu tužitelja te gradnjom novog pregradnog zida na mjestu i na način kako je to bilo prije bespravne gradnje, kao i zatvaranje novih vrata sa zajedničke terase koja vode u prostor B te otvaranjem vrata iz zajedničkog predprostora, kako je to bilo prije bespravnog zahvata tuženika u posebni dio nekretnine tužitelja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako su točni navodi tužitelja pod točkom 1., ali da su nepotpuni u dijelu opisa spornog pomoćnog prostora u krovištu budući u opisu nedostaje površina pomoćnog prostora u krovištu oznake “B” u vlasništvu tužitelja na posebnom dijelu nekretnine, a koja površina iznosi 1,90 m2. Da su točni navodi tužitelja pod točkom 2. tužbe u dijelu u kojem se navodi da su se parbene strane suglasile oko rekonstrukcije predmetnog pomoćnog prostora u krovištu, međutim, da su potpuno netočni navodi da bi tuženik “zlouporabio činjenicu što je on izvodio i organizirao radove", jer da su radovi izvedeni u cijelosti sukladno dogovoru između parbenih strana, a tužitelji su osim dogovora s tuženikom u odnosu na radove koji će se izvesti, odobrili i izbor izvođača, te cijenu radova. Da, nakon što su koncem lipnja 2015. godine dovršeni krovni radovi, tužitelji su početkom srpnja došli i direktno nadgledali izvođenje radova, uključivo baš poslova u trenutku kada je postavljan predmetni navodno sporni zid. Da je navodno sporni zid postavljen isključivo prema sugestiji izvođača radova, a uz suglasnost stranaka, na mjestu koje je u građevinskom smislu najpovoljnije zbog potpornog stupa, a u odnosu na mjesto postavljanja zida parbene da su se stranke suglasile neposredno, na licu mjesta, direktnim nalogom izvođaču, te je izvoditelj nesmetano izveo predmetne radove. Da je, dana 08. 07. 2015. tužitelj ĆC platio radove izvođaču radova u vrijednosti od 4.000,00 EUR, da se u tom trenutku pregradni zid između prostora "A" i "B" tek počeo graditi, odvojeni su posebni ulazi u odvojene prostore stranaka, te postavljeni okviri za vrata, dakle, da je toga dana tužitelj ad. I bio u Splitu, platio dio radova izvođaču radova, na zajedničkoj terasi stranaka je postavljao satelit te pregovarao s izvođačem radova o izvođenju unutarnjih radova u prostoru u njegovom vlasništvu. Nakon što su zajednički radovi završeni tužitelji da su istog izvođača angažirali za izvođenje unutarnjih radova u svom dijelu prostora te nikakvih primjedbi na izvedene radove nije bilo, a što je potvrđeno i činjenicom da su isplatili izvođača. Da su slijedom navedenog, strane ovog postupka bile zajednički investitori u odnosu na izvođača radova, da nikakvih primjedbi na izvedene radove nije bilo u zakonskom roku za izvođenje građevinskih radova. Temeljem odredbe članka 634 st. 1. Zakona o obveznim odnosima naručitelj da je dužan o nedostacima obavijestiti izvođača radova u roku od 6 mjeseci, otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove. Tek tri mjeseca nakon dovršetka radova tužitelji 21. 10. 2015. godine od suinvestitora zatražili uspostavu ranijeg stanja, a što je apsurdno budući na takav način tužitelji od tuženika traže uspostavu stanja kojeg su baš tužitelji zajedno s tuženikom izmijenili, pa dakle na strani tužitelja postoji konfuzija njihove postupovne uloge tužitelja u odnosu na tužitelje kao suinvestitore navodno spornog zahvata. Slijedom navedenog tuženik da nije prisvojio ulaz iz zajedničkog stubišta i zajednički predprostor nego su parbene strane zajednički adaptirale pomoćni prostor u krovištu baš na način kako je to zajednički dogovoreno, ali su tužitelji tri mjeseca nakon okončanja radova, koje su i sami financirali i nadgledali iz samo njima poznatih razloga zatražili povrat u prijašnje stanje. Tužiteljima da nije oduzet posjed ni jednog dijela tužiteljeve nekretnine budući da je dio u vlasništvu tužitelja, prije predmetnih radova imao površinu od 1,90 m2 dok sada dio u vlasništvu tužitelja ima površinu od najmanje 4 m2. Probijanjem novog ulaza u tužiteljev prostor u krovištu, oznake “B” parbene stranke su zajednički probili zajednički dio nekretnine, u naravi nosivi zid bez protivljenja trećeg suvlasnika, pa su i u tom dijelu potpuno netočne tvrdnje tužitelja. Evidentno je da tuženik ničim nije povrijedio prava tužitelja koja proizlaze iz njihovog suvlasništva na zajedničkim dijelovima nekretnine, (nosivi zid), kao ni prava koja proizlaze iz njihovog vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, (pomoćni prostor u krovištu oznake "B"), slijedom čega se ukazuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a da samo podnošenje ovakve tužbe predstavlja šikaniranje, odnosno zlouporabu prava od strane tužitelja. Tužitelj kao suinvestitor, ukoliko nije bio zadovoljan s izvedenim radovima može isticati prigovore isključivo u odnosu na izvođača radova ukoliko isti nije postupio po njegovim nalozima, a nikako u odnosu na svog suinvestitora, (tuženika), zbog čega je predmetna tužba bespredmetna, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Nakon smrti ranijeg tužitelja pod 1) ĆC, kao jedina tužiteljica ostala je samo SC.

3. U postupku je sud izvršio uvid u ugovor o etažiranju i diobi od 17. kolovoza 2004. s elaboratom (l.s. 4-13), prepisku stranaka ( l.s. 14-19, 32, 33, 120-125), zk izvadak ( l.s. 20-23), rješenje Područnog ureda za katastar Split od 12. studenog 2012. ( l.s. 24-26), fotografije ( l.s. 34-56, 60-62, 95, 102, 103), održao očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke ( l.s. 29-42, 105-113, 133-135, 138-145, 187-193), saslušao svjedoke KC, ŽC, EC, MC, SCŠ, NC i stranke ( l.s. 104-107, 177-186, 307-310, 316- 320). Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe držeći da je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama. Ovo stoga jer se radi o sporu koji ima obilježja teško poremećenih odnosa koji spor obuhvaća radnje koje se odražavaju na suvlasničke odnose i svakodnevni život u suvlasničkoj zajednici kao i to da sudska odluka treba služiti konačnom rješenju tog spora u cijelosti. Ovaj sud je presudu donio 24. lipnja 2024., a istu je ukinuo županijski sud i predmet vratio prvostupanjskom sudu.

4. Tužbeni zahtjev je u pretežnom dijelu osnovan.

5. Prema čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZVDSP-a odlučno je dokazati sljedeće činjenice:

- da je tužitelj vlasnik stvari i

- da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari.

Prema čl. 41. st. 1. ZVDSP-a Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Prema čl. 1128. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev gospodara posla položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje te naknadu štete. Prema čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

6. Između stranaka nije sporno da su se dogovorile oko izvođenja radova na zajedničkim dijelovima zgrade ( krovištu), a sporno je jesu li se radovi izvršeni po dogovoru i je li radovima narušen suvlasnički dio tužitelja, odnosno jesu li izvršeni radovi suprotno ugovoru o etažiranju i diobi od 17. kolovoza 2004. s elaboratom. Sporno je i to je li tuženik poduzeo određene radnje i postupanja kojima uznemirava tužiteljicu kao suvlasnicu.

7. Iz izvedenih dokaza proizlazi pretežna osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, iz izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem nesporno proizlazi da je opisanim radovima došlo do poremećaja suvlasničkih dijelova koji su utvrđeni ugovorom o etažiranju i diobi od 17. prosinca 2004. i elaboratu etažiranja dijela stambene zgrade i pomoćnih prostora, izrađenog od ovlaštenog inž. građevinarstva LC ( koji elaborat je sastavni dio tog ugovora). Tako vještak u ovom postupku navodi da se može zaključiti da je zatečeno stanje na licu mjesta kompletno promijenjeno, a sve u odnosu na uređenje i stanje konstrukcije, te arhitektonskog rješenja spornog dijela potkrovlja, kao i sami pristup u predmetno potkrovlje. Vještak je u dopuni vještačenja dao zasebno obračun podnih površina predmetnih prostora te obračun neto korisnih površina predmetnih prostora sve u skladu s Pravilnikom o metodologiji procjene vrijednosti nekretnina ( Narodne novine broj 105/15). Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su se stranke suglasile oko radova koji su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno da su se suglasile oko promjene ugovora od 17. prosinca 2004. Vještak je naveo da uspoređujući skicu iz elaborata etažiranja koja je sastavni dio ugovora o diobi i etažiranju, na osnovu kojih je izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama, sa zatečenim izvedenim stanjem na licu mjesta u momentu očevida, nesporno da je sporno potkrovlje kompletno rekonstruirano, na način da ne postoji više predulaz koji je bio zajednički za pristup u sjevernu spremu A i južnu spremu B, a u koje se pristupalo sa podesta stubišta u potkrovlju ulaznim vratima na istočnom zidu, te da je potkrovlje pregradnim zidom podijeljeno na dva dijela, bez predulaza, na način da se u sjeverni dio oznake A pristupa postojećim vratima izvedenim na istočnom zidu podesta stubišta, dok se u južni dio potkrovlja oznake B pristupa posebnim vratima ugrađenim na zapadnom zidu potkrovlja u koji prostor se pristupa sa zajedničke ravne prohodne terase, a što je vidljivo iz priložene skice lica mjesta, da se isto tako vrata na istočnom zidu stubišta otvaraju prema spremi oznake A, dok su prema prikazanoj skici iz elaborata etažiranja otvorena prema stubištu, da se prema tome može zaključiti da je zatečeno stanje na licu mjesta kompletno promijenjeno, a sve u odnosu na uređenje i stanje konstrukcije, te arhitektonskog rješenja spornog dijela potkrovlja, kao i sami pristup u predmetno potkrovlje. Pregledavajući fotografije predmetnog potkrovlja rekonstrukcije koje je dostavio tuženik, vještak nije u mogućnosti dati ocjenu na okolnost tvrdnji tuženika da nije postojao pregradni zid, koji je bio izveden u pravcu istok zapad, i koji je dijelio potkrovlje na dva dijela i koji je prikazan u skici elaborata etažiranja i za koji tužitelj tvrdi da je postojao. Ni iz priloženih poruka elektroničke pošte ( e-maila) ni iz iskaza svjedoka ne proizlazi da su stranke postigle suglasnost o promjeni ugovora o etažiranju čiji je sastavni dio elaborat. Tako svjedok ŽC, koji je izvodio radove i kojeg je kao svjedoka predložio tuženik, iskazuje da je pok. ĆC bio samo jedan put ( dok je taj svjedok izvodio radove) i to kada su radovi već izvedeni, dok uopće ne spominje da bi SC bila nazočna radovima. Niti jedan svjedok pa ni tuženik ne navode da bi u pregovorima uopće sudjelovala tužiteljica, iako nije sporno da je ista i u to vrijeme bila suvlasnica predmeta spora. Radovi koji su izvedeni, a koje je radove opisao sudski vještak, predstavljaju poslove izvanredne uprave, za koje je poslove potrebna suglasnost svih suvlasnika, sukladno čl. 41. st. 1. ZVDSP-a. Prema čl. 39. st. 2. ZVDSP-a u slučaju da je suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari, bez suglasnosti drugog suvlasnika, primjenjuju se pravila poslovodstva bez naloga. O tome da je postignut dogovor o promjeni ugovora i elaborata o etažiranju nisu iskazivali ni ostali svjedoci ( bračni par MC ni NC kao ni SCŠ ni KC). Svjedokinja SCŠ navodi kako su ona i suprug o svemu razgovarali i s tužiteljicom, međutim ne navodi da se ista s tim radovima suglasila i da je pristala na promjenu u odnosu na ugovor o etažiranju. O tome nesumnjivo ne postoji ni bilo kakav pisani dokaz ( ugovor, izjava i slično). Svjedok NC nije imao saznanja o tome je li pok. ĆC dao suglasnost na građevinske preinake koje su poduzete od strane tuženika. Taj svjedok je iskazao kako je jedino poruke elektroničke pošte prosljeđivao svom ocu, ali nije sudjelovao u pregovorima niti je dogovarao bilo što oko poduzetih građevinskih radova. Svjedoci MC su bili od strane tuženika ( i njegove supruge) zamoljeni dati određene savjete u pogledu rekonstrukcije potkrovlja, ali isti nisu imali saznanja o tome jesu li i kakvi dogovori postojali između tuženika te tužiteljice i njenog supruga i jesu li tužiteljica i njen suprug dali suglasnost za promjenu ugovora o etažiranju. Pok. ĆC je iskazao da su se kao suvlasnici ( on, tuženik te KC) dogovorili da će se rekonstruirati krovište, a kasnije da je pok. tužitelj pristao i na betonske grede. Odbio je prijedlog da se postave prozori na krovu, a nije bilo govora o nikakvim promjenama pregradnih zidova niti izmještanja vrata. Svjedok KC je iskazao da se radilo o radovima na uređenju potkrovlja, ali da on nije pitao niti znao koji će se sve točno radovi raditi, nije znao da će se podizati vanjski zidovi na istočnoj strani potkrovlja niti ima saznanja u vezi pregradnih zidova između prostorija parničnih stranaka. Taj svjedok se usuglasio s izvođenjem radova mada nije "puno pitao" koji će se radovi izvoditi. Tuženik je u iskazu naveo da nikada o predmetnim radovima s tužiteljicom nije niti razgovarao.

8. S obzirom na sve navedeno zaključuje se kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o tome da stvarno stanje potkrovlja prije nego je tuženik obavio radove nije bilo identično elaboratu etažiranja, slijedom čega ovaj sud smatra takve tvrdnje tuženika nedokazanima. Na predmetni elaborat etažiranja primjenjuje se odredba čl. 230. ZPP kojom je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je na predmetni elaborat stavljena primjedba niti je tijekom postupka dokazao da su u predmetnom elaboratu neistinito utvrđene činjenice (čl. 230. st. 3. ZPP). Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Predmetni elaborat predstavlja javnu ispravu te se na istog odnose zakonske presumpcije o dokaznoj snazi javnih isprava, u smislu odredbe 230. st. 1. i 2. ZPP, što znači da taj elaborat sadrži presumpciju istinitosti o činjenicama koje su u njoj navedene. Radi se o oborivoj presumpciji te je dopušteno dokazivati da su u predmetnom elaboratu neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP), pri čemu je teret dokazivanja na onome koji poriče autentičnost isprave odnosno koji poriče njenu istinitost. Da raniji tužitelj ĆC nije dao suglasnost za izvedene radove potvrđuju i dopisi datirani s 20. i 21. listopada 2015., dakle 3 mjeseca nakon što je prvi put bio u potkrovlju, koje je isti po svom punomoćniku uputio tuženiku zahtijevajući da tuženik uspostavi prvobitno stanje. Pri tome sud je cijenio i činjenicu da tužiteljica SC i njen pok. suprug ĆC nisu živjeli kontinuirano u predmetnoj zgradi, već su tu povremeno dolazili s obzirom da stalno žive u inozemstvu, pa samim time tužiteljica i njen pok. suprug i nisu mogli pratiti kako se radovi odvijaju. Sud je cijenio i dopis kojeg je tuženik uputio tužitelju putem elektroničke pošte dana 13.03.2015.g., u kojem dopisu tuženik spominje samo radove popravka krova na kući koji prokišnjava, te u kojem navodi da moraju obnoviti krov, dok tuženik ne spominje ostale izvedene radove, a posebno nije tuženik spomenuo radove zazidavanja starih ili probijanje novih vrata, izmještanje nosivih greda i sl. S obzirom da tuženik u tom dopisu navodi isključivo popravak i obnovu krova, to se pok. ĆC mogao suglasiti za obavljanje samo radnji popravka i obnove krova, dok se za druge, u konkretnom slučaju, sporne radnje nije mogao suglasiti jer o tim radnjama uopće nije obaviješten od strane tuženika. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je tuženik za sebe zadržao postignute koristi, a to iz razloga jer radovi koje je tuženik obavio koriste samo tuženiku, dok tužiteljica od radova koji su predmet ovog spora, nema nikakvih koristi, dapače ima samo štete, jer se svojim dijelom potkrovlja više ne može služiti na način na koji se mogla služiti dok tuženik nije obavio sporne radove, slijedom čega u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, treba primijeniti odredbu čl. 1128. ZOO-a. Zbog navedenog zaključak ovog suda je kako na strani tužitelja postoji osnovan zahtjev za vraćanjem stvari u prijašnje stanje. Sporni poslovi koje je obavio tuženik kritične prigode, a koju je vrstu poslova sud utvrdio iz vještačenja građevinskog vještaka PC, kao i iz izvršenih dopuna tom vještačenju, te očevidom na licu mjesta, po ocjeni ovog suda nisu bili poslovi koji nisu trpjeli odgađanje. Isto tako, zaključak je ovog suda da nije predstojala šteta ili propuštanje očite koristi za tužiteljicu ili nekog trećeg u slučaju da tuženik sporne poslove nije obavio. Dakle, iz svega navedenog razvidno je da se ne radi o pravom poslovodstvu bez naloga, već o nepravom poslovodstvu bez naloga iz čl. 1128. ZOO-a, slijedom čega je sud, u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 1128 st. 2 ZOO-a. Kako se u ovom postupku radi o sporu između suvlasnika sukladno odredbama o upravljanju stvarju ZVDSP-a, nisu od značaja navodi tuženika o dužnosti obavještavanja izvođača radova sukladno odredbama ZOO-a. Zbog navedenog nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nesporno tuženik suvlasnik predmetne zgrade ( kuće), a izvođač radova je postupao po tuženikovom nalogu. Nije dokazano da je tuženik u odnosu na ostavljanje bicikala na zajedničkim dijelovima nekretnine ( hodniku) postigao suglasnost s tužiteljicom i njenim pok. suprugom pa je osnovan tužbeni zahtjev i u odnosu na taj dio imajući u vidu čl. 167. ZVDSP-a.

9. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za održavanjem novog ( trećeg) očevida i novog ( drugog) građevinskog vještačenja jer je tuženik predlagao da se isti provede kako bi se utvrdilo je li "bolje stanje" danas po pitanju površine sprema u potkrovlju, iskoristivosti prostora i pristupa u predmetne prostorije, što nije predmet spora. Kako je navedeno, predmet spora je utvrđenje jesu li stranke mijenjale ugovor iz 2017. i pripadajući elaborat suglasno ili ne, s obzirom na odredbe ZVDSP-a. Vještak je u nalazu i mišljenju i nakon dva očevida, iscrpno i jasno opisao sve što mu je naloženo i nakon istog nema potrebe održavati i još jedan očevid ( bez obzira na promjenu uredujućeg suca) i novo vještačenje. Ovo tim više jer su se stranke suglasile s obnavljanjem svih izvedenih dokaza čitanjem. U suprotnom sud bi postupao protivno načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave imajući u vidu da je tužba podnesena još 31. prosinca 2015.

10. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji glasi: " ukloniti sve svoje stvari, a posebno stolić, garderobnu vješalicu, stalaže i ostave za obuću i odjeću s dvokrakog stubišta zgrade ispred stana u vlasništvu tuženika " s obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se te stvari ne nalaze na stubištu ispred stana u vlasništvu tuženika, kako su pok. ĆC i tužiteljica sami i navodili u iskazima.

11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužiteljici, s obzirom da je uspjela s tužbenim zahtjevom u pretežnom dijelu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe vrijednost od 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podneska od 19. prosinca 2016., 25. travnja 2018. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.1.), sastav žalbe od 05. srpnja 2024. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 10) te za zastupanja na ročištima od 18. studenog 2016., 8. veljače 2017., 6. travnja 2017., 6. lipnja 2017. , 26. travnja 2018., 15. svibnja 2019., 16. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 27. svibnja 2022. ( očevid), 21. rujna 2022., 12. prosinca 2022., 5. lipnja 2024., 22. srpnja 2025., 10. prosinca 2025., 06. ožujka 2026. i 30. ožujka 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištima od 15. lipnja 2018., 19. rujna 2018., 2. lipnja 2020., 24. siječnja 2022. vrijednost od po 25 bodova ( Tbr. 9.5.), , što uz PDV, te pristojbu za tužbu ( 400,00 kuna) i presudu ( 53,09 eura) i žalbe ( 106,18 eura, troškova vještačenja od 464,53 eura, troškova puta tužiteljice za ročište od 6. ožujka 2026. trošak od 183,33 eura, što uz zastupanje više osoba za vrijeme dok je tužitelj bio i pok. FC povećanje od 10% ( Tbr. 36. i 40) ukupno iznosi 5.173,54 eura. Za zastupanje na ročištima od 15. lipnja 2018., 19. rujna 2018., 2. lipnja 2020., 24. siječnja 2022. vrijednost boda je određena po Tbr. 9.5. jer su ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa je zahtjev odbijen za iznos preko određenog. Za ročište od 25. siječnja 2018. ( očevid) trošak nije priznat jer punomoćnik tužitelja tada nije pristupio. Za trošak puta tužiteljice za ročište od 10. prosinca 2025. zahtjev je odbijen jer za to ročište nije bilo predviđeno saslušanje tužiteljice. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 14. srpnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

D N A :

1. Tužiteljici po punomoćniku.

2. Tuženiku po punomoćnici.