REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-266/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu i 2. tuženice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika zakonskog zastupnika 1. tuženice i punomoćnika 2. tuženice, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja da mu 1. tuženica Republika Hrvatska i 2. tuženica JG solidarno isplate iznos od 19.908,42 eura sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2026. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženici JG troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. siječnja 2021. (poštom preporučeno, omotnica list 36 spisa) ističe da se prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari obratio 1. tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ističe da je tužitelj 29. studenog 1999. sklopio kupoprodajni ugovor s LG i ŽG koji je ovjeren kod javnog bilježnika kojim je tužitelj kupio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je po staroj izmjeri predstavljalo dijelove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da je kod Općinskog suda u Zaprešiću vođen ovršni postupak poslovni broj Ovr-196/03, u kojem je ovrhovoditelj PG naplaćivao svoju tražbinu protiv LG i DG, a da su predmet ovrhe bile i kčbr. [katastarska čestica]. Tužitelj ističe da se kao treća osoba uključio u taj postupak te da je ovršnom sudu stavio do znanja da raspolaže ispravama koja mu daju vlasnička prava u odnosu na te nekretnine. Ističe da je na uviđaju od 21. listopada 2002. sudski vještak Frane Bakus dostavio ovršnom sudu izvješće u kojem upozorava na izjavu ovršenika danu na licu mjesta da te dvije nekretnine nisu u njegovom vlasništvu jer su prodane ovdje tužitelju, a da je identifikaciji nekretnina sudjelovao i ovrhovoditelj. Tužitelj ističe da je ovu okolnost izjavio i na dražbenom ročištu, ali da ovršni sudac to nije smatrao nikakvom zaprekom nego je tužitelja uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe da su na dražbi održanoj 20. ožujka 2008. predmetne nekretnine prodane ovdje 2. tuženici koja je neposredno od punomoćnika tužitelja imala saznanja da postoje zakonske zapreke za prodaju spomenutih nekretnine. Ističe da je 2. tuženica upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi. Navodi da je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-891/09 tužitelju naloženo predati 2. tuženici predmetnu nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari, koja je ovršena u postupku Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-196/2013. Ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću broj P-559/2018 od 24. listopada 2018. proglašena nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-196/2003. Navodi da se taj predmet ranije vodio pod poslovnim brojem P-2085/2013 te da su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2307/2016 nižestupanjske presude ukinute i vraćene na ponovno postupanje. Tužitelj ističe da svoja prava po toj presudi nije mogao ostvariti jer je 2. tuženica spornu nekretninu prodala RG. Smatra da je odlukama tijela sudbene vlasti koje su ignorirale njegove prigovore treće osobe te postupanjem 2. tuženice kao nesavjesnog kupca oštećen izgubivši vlasništvo te nekretnine. Stoga smatra da su mu 1. i 2. tuženici dužni solidarno naknaditi štetu koju trpi. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti 1. i 2.tuženicima solidarno isplatiti mu iznos od 19.908,42 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da u konkretnom slučaju nema protupravnosti u radu suda. Ističe da tužiteljev prigovor treće osobe nije ignoriran i da je o njemu odlučeno izvršnom postupku odnosno kasnije u parničnom postupku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženica ističe da je ona u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zaprešiću pod brojem Ovr-196/2003 kupila nekretnine – zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj je taj sud rješenjem od 20. ožujka 2008. dosudio te nekretnine. Ističe da je na javnoj dražbi održanoj 20. ožujka 2008. kao ponuditelj sudjelovao i sin tužitelja IG koji na dražbi nije dao najveću ponudu. Navodi da je rješenjem istog suda broj Z-2538/2008 od 11. lipnja 2008. upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica tih nekretnina. Nadalje ističe da je ona, nakon upisa prava vlasništva u njenu korist, Općinskom sudu u Zaprešiću podnijela zahtjev za provedbu diobnog nacrta poslovnog broja RN-1520/1999 uslijed čega je u evidencijama Općinskog suda u Zaprešiću došlo do promjene u popisnom listu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojemu su se od tada nalazile 3 (tri) čestice i to zk.č.br. 1430/9 šuma površine 2628 m2, zk.č.br. 1430/33 šuma površine 730 m3 i zk.č.br. 1539/4 šuma površine 379 m2, odnosno, kojim je diobnim nacrtom nastala novoformirana nekretnina označena kao zk.č.br. 1430/33 od dijelova postojećih nekretnina označenih kao zk.č.br. 1430/9 i zk.č.br. 1539/4, sve k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je tužitelj naprijed opisanu nekretninu označenu kao zk.č.br. 1430/33 k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastalu tijekom 2009. diobnim nacrtom poslovnog broja RN-1520/1999, bio ogradio, te da 2. tuženici nije dopuštao da stupi u posjed predmetne nekretnine zbog čega je pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Zaprešiću broj P-891/2009. Ističe da je u tom postupku presudom od 17. veljače 2014., koja je postala pravomoćna 1. travnja 2015. te ovršna 15. lipnja 2015. te da je potom vođen i ovršni postupak kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-7850/2015. Vezano uz ovršni postupak u kojem je na dražbi kupila nekretninu ističe da je ona u tom postupku sudjelovala samo u svojstvu kupca na dražbi te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Ističe da je PG, ovrhovoditelj, znao za raspolaganje predmetnom nekretninom, te da je unatoč tome saznanju pokrenuo ovršni postupak poslovnog broja Ovr-196/2003 i ustrajao na provedbi istog te bi on bio pasivno legitimiran. Ističe da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete u odnosu na nju. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Također je izvršen dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić Ovr-196/03, Pu P 487/2015 (P- 891/09), P-2085/13, Ovr-7850/15 i P-559/18 (koji se nalaze u priklopu ovog spisa).

5. Čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 6-8 spisa) te očitovanja 1. tuženice na isti od 29. svibnja 2020. (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv 1. tuženice iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP).

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu koju je pretrpio time što je u izvršnom postupku koji se vodio između CG (vjerovnika) protiv LG i DG (dužnika) prodana njegova nekretnina na javnoj dražbi 2. tuženici.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Čitanjem spisa Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-196/2003 utvrđeno je:

- da je taj postupak 13. ožujka 1995. pokrenula CG kao vjerovnik protiv LG i DG kao dužnika

- da je rješenje o izvršenju broj I-1175/95 doneseno 30. ožujka 1995.

- da je povodom prijedloga vjerovnika od 8. listopada 1996. doneseno dopunsko rješenje o izvršenju od 11. studenog 1996. broj I 500/95 koji je određeno izvršenje na nekretninama dužnika i to na zkbčr. 1470/2, 1539/4, 1430/9 i 1487/10 k. o. [katastarska općina] protiv kojeg su dužnici podnijeli prigovor koji je rješenjem od 28. siječnja 2002. odbijen kao neosnovan

- da je na uredovanju suda radi procjene vrijednosti nekretnina 21. listopada 2002., prilikom pregleda nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužnik DG izjavio da je prodao dio tih čestica TG

- da je CG tijekom postupka umrla i da je njezin nasljednik PG pa je stoga rješenjem od 16. lipnja 2004. nastavljen postupak s PG

- da je 15. siječnja 2008. održana neuspješna prva javna dražba

- da je druga javna dražba održana 20. ožujka 2008., na koju su kao kupci pristupili IG uz punomoćnicu odvjetnicu te ovdje 2. tuženica i na kojoj su se njih nadmetali

-da je 20. ožujka 2008. doneseno rješenje o dosudi nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovdje 2. tuženici, koje je postalo pravomoćno 15. travnja 2008.

- da je **.**.2008. TG (ovdje tužitelj) podnio prijedlog treće osobe radi proglašenja izvršenja nedopuštenim

- da su rješenjem broj Ovr-196/03-65 od 21. travnja 2008. naprijed opisane nekretnine predane kupcu (ovdje 2. tuženici) te je zemljišnoknjižnom odjelu naložena provedba tog rješenja u korist ovdje 2. tuženici, koje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2008.

- da je zaključkom od 30. svibnja 2008. upućena treća osoba TG da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno

9. Čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-559/2018 utvrđeno je:

- da se taj postupak vodio između ovdje tužitelja protiv 1. tuženice UG (nasljednice PG) i tuženika DG (koji je ujedno i nasljednik LG)

- da je tužba u toj pravnoj stvari podnesena 24. lipnja 2008.

- da je presudom poslovni broj P-559/2018 od 24. listopada 2018., koja je postala pravomoćna 27. studenog 2018., proglašena nedopuštenom ovrha koja se vodila u predmetu Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-196/03 na zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] upisanim u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosuđenih na javnoj dražbi kupcu JG i to u realnim dijelovima istih od kojih je po parcelacijskom elaboratu RN 1520/99 nastala nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

- da se ta presuda temelji na utvrđenju suda da je vjerovnik PG znao da je njegov dužnik raspolagao dijelovima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kojih je parcelacijom nastala kčbr. [katastarska čestica] i to od 21. listopada 2002., da je tužitelj postupao u dobroj vjeri dok je vjerovnik PG bio nesavjestan.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu Pu P 487/2015 (ranije P- 891/09) utvrđeno je da se taj postupak vodio između ovdje 2. tuženice kao tužiteljice protiv ovdje tužitelja kao tuženika. Presudom od 17. veljače 2014. naloženo je ovdje tužitelju predati u neposredan posjed ovdje 2. tuženici slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine. Ta je presuda postala pravomoćna 1. travnja 2014. Nastavno na taj podnesak između ovdje 2. tuženica pokrenula je protiv ovdje tužitelja ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-7850/2015. Na temelju spomenute presude doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovr-7850/2015 od 15. prosinca 2015. Kako je ovdje tužitelj postupio po rješenju o ovrsi, rješenjem od 8. rujna 2017. utvrđeno je da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena.

11.1. Vezano uz odgovornost za štetu 1. tuženice treba reći da je čl. 106. st. 1. Zakona o sudovima (NN 150/05, 16/07, 113/08, dalje ZOS) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

11.2. Sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe, a tužitelj svoj zahtjev u odnosu na 1. tuženicu temelji na tvrdnji da se nezakonit i nepravilan rad suca očituje u tome da su tijela sudbene vlasti ignorirale njegove prigovore treće osobe kao i isprave koje je posjedovao. Tužitelj naime tvrdi da je:

- ovršnom sudu stavio do znanja da raspolaže ispravama koja mu daju vlasnička prava u odnosu na te nekretnine

- da je na uviđaju od 21. listopada 2002. sudski vještak Frane Bakus dostavio ovršnom sudu izvješće u kojem upozorava na izjavu ovršenika danu na licu mjesta da te dvije nekretnine nisu u njegovom vlasništvu jer su prodane ovdje tužitelju, a da je identifikaciji nekretnina sudjelovao i ovrhovoditelj

- da je tužitelj ovu okolnost izjavio i na dražbenom ročištu, ali da ovršni sudac to nije smatrao nikakvom zaprekom nego je tužitelja uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

11.3. U odnosu na ove tvrdnje tužitelja treba reći se ovdje tužitelj u spomenuti izvršni postupak po prvi puta uključio 1. travnja 2008., kada je podnio prigovor treće osobe radi proglašenja izvršenja nedopuštenim te je u privitku tog podneska dostavio ugovor o kupoprodaji od 29. studenog 1999. (što je utvrđeno čitanjem spisa, toč. 8. obrazloženja). To je tužitelj učinio tek nakon što je održana javna dražba 20. ožujka 2008. i istog dana doneseno rješenje o dosudi spornih nekretnina ovdje 2. tuženici. Dakle, tužitelj se uključio u taj podnesak po prvi puta 1. travnja 2008. Sud je, sukladno čl. 54. st. 1. Zakona o izvršnom postupku (NN 34/1991, 53/1991, 91/1992, dalje ZIP, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje s obzirom da je izvršni postupak pokrenut 13. ožujka 1995.), uputio tužitelja da pokrene parnicu postupak radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno. Prema tome, sud nije ignorirao njegov prigovor treće osobe nego je postupio u skladu s relevantnim zakonskim odredbama. Tužitelj je imao na raspolaganju i mogućnost podnošenja prijedloga za odgodu izvršenja sukladno čl. 63. ZIP-a kojim pravnim sredstvom se nije poslužio.

11.4. Također treba reći da je tužitelj nedvojbeno imao saznanja o tome da se vodi spomenuti izvršni postupak prije nego što je sporna nekretnina prodana na javnoj dražbi 20. ožujka 2008. pa se prigovorom treće osobe i prijedlogom za odgodu izvršenja mogao poslužiti i prije. Ta okolnost proizlazi iz njegovog iskaza (list 128-129 spisa). Naime, tužitelj je iskazao da mu je poznato da je na njegovoj nekretnini održan sudski očevid na kojem je bio prisutan sudski vještak jer su mu to rekli njegova supruga i sin. Čitanjem spomenutog izvršnog spisa utvrđeno je da je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka održan 21. listopada 2002. (a ne 2008. kako je iskazao tužitelj). Osim toga, na dražbi koja je održana 20. ožujka 2008. kao kupac je sudjelovao njegov sin IG kojeg je zastupala odvjetnica. Prema tome, nedvojbeno je da je tužitelj prije nego što je nekretnina prodana na dražbi imao saznanja o vođenju izvršnog postupka i da je imao mogućnost poslužiti se pravnim sredstvima za zaštitu svojih prava, što on nije učinio.

11.5. Suprotno iskazu tužitelja, iz zapisnika o održanom očevidu 21. listopada 2008. te zapisnika o održanoj dražbi 20. ožujka 2008., ne proizlazi da bi bilo on, bilo njegova supruga i sin predali sudu kupoprodajni ugovor. No ta okolnost nije pravno relevantna kao niti okolnost da je DG na očevidu 21. listopada 2008. izjavio da je sporne nekretnine prodao ovdje tužitelju. Naime, sud u izvršnom postupku ne može po službenoj dužnosti štititi potencijalna prava trećih osoba na predmetu izvršenja na temelju puke izjave dužnika ili činjenice da se u spisu nalazi kupoprodajni ugovor kojim je dužnik raspolagao predmetom izvršenja. Svoja prava mogu i moraju štititi treće osobe koje tvrde da u pogledu predmeta izvršenja imaju takvo pravo koje sprečava izvršenje.

11.6. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanio štetu, ne postoji odgovornost 1. tuženice u smislu čl. 106. st. 1. ZOS-a. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na nju odbijen.

12.1. Što se pak tiče zahtjeva tužitelja u odnosu na 2. tuženicu treba reći da je sukladno čl. 167. st. 1. ZIP-a, nakon položene cijene i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi, sud donio rješenje da se nekretnina preda 2. tuženici kao kupcu, i da se poslije pravomoćnosti tog rješenja u zemljišnu knjigu upiše u njezinu korist pravo vlasništva (kako je to obrazloženo u toč. 8. obrazloženja). Prava kupca zaštićena su čl. 168. ZIP-a kojim je propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o izvršenju poslije pravomoćnosti rješenja o predaji nekretnine kupcu ne utječe na njegova prava stečena po čl. 167. tog zakona.

12.2. Tužitelj tvrdi da je 2. tuženica bila nesavjesna jer je neposredno od punomoćnika tužitelja imala saznanja kako postoje zakonske zapreke za prodaju nekretnina. Kao dokaz toj tvrdnji naveo je zapisnik o sudskoj dražbi održanoj 20. ožujka 2008. Međutim, iz tog zapisnika takvo što ne proizlazi. Po ocjeni ovog suda, niti jedna od okolnosti iz izvršnog spisa ne znači da je 2. tuženica znala za razlog nedopuštenosti izvršenja, pri čemu se napominje da je tužitelj odgovarajući prigovor treće osobe podnio tek nakon što je nekretnina prodana na dražbi. Da bi se kupac smatrao nesavjesnim potrebno je da je znao ili morao znati za razlog nedopuštenosti izvršenja (nije dovoljno da je mogao posumnjati da bi mogao postojati razlog nedopuštenosti), a tužitelj čak nije podnio prigovor treće osobe prije održavanja dražbe s time da je znao za održavanje dražbe. Tužitelj je u svom iskazu naveo da 2. tuženica znala da se radi o njegovoj nekretnini jer joj je prije dražbe rekao da je kupio spornu nekretninu te da su svi to znali kao i da su joj to rekli njegova supruga i sin. 2. tuženica je pak iskazala (list 130 spisa) da nije znala da je spornu nekretninu kupio tužitelj te da joj tužitelj niti njegova obitelj nisu ništa rekli niti prije održavanja dražbe niti za vrijeme njezinog održavanja. Dakle, iskazi stranaka o ovoj su okolnosti dijametralno suprotni. S obzirom na nesigurnosti u iskazu tužitelja (iskazao je da njegov sin nije sudjelovao na javnoj dražbi što nije točno, iskazao je da misli da je sudska komisija bila na njegovoj čestici 2008., a zapravo je bila 2002.), sud niti u ovom dijelu ne može prihvatiti iskaz tužitelja kao pouzdan i istinit. Čak i da joj je tužitelj doista rekao da je kupio tu nekretninu, ili njegova supruga i sin na javnoj dražbi (s time da se njegov sin nadmetao kao kupac na toj dražbi), to ne znači da je 2. tuženica znala ili morala znati da je tome doista bilo tako i da im je trebala vjerovati (nego da je samo mogla posumnjati da postoji razlog za nedopuštenost izvršenja). Navedeno tim više što tužitelj nije podnio prigovor treće osobe do trenutka održavanja dražbe, a znao je za njezino održavanje pa se prema tome nije poslužio odgovarajućim pravnim sredstvima koja je imao na raspolaganju.

12.3. Prema tome, tužitelj nije dokazao da je 2. tuženica bila nesavjesni kupac na dražbi. Stoga tužbeni zahtjev nije osnovan niti u odnosu na nju (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

13. Kako tužbeni zahtjev nije osnovan iz naprijed iznesenih razloga, sud kao neodlučan nije izveo dokaz uviđajem te građevinskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), priloženim troškovnicima te vrijednosti predmeta spora (19.908,42 eura).

15.1. Tako je 1. tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) u iznosu od 250 bodova te trošak pristupa na ročišta 08.10.2024., 21.05.2025. i 03.06.2026. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura.

15.2. Po ocjeni ovog suda 1. tuženici ne pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje ovog spora. Navedeno stoga što ona nije bila dužna dati odgovor te bi tužiteljica mogla podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari i da 1. tuženica na njezin zahtjev nije odgovorila. Stoga taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

16. Nadalje, 2. tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) u iznosu od 250 bodova te trošak pristupa na ročišta 08.10.2024., 21.05.2025. i 03.06.2026. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.500,00 eura.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.