REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-912/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], Via N [adresa], Motechatini Terme, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice OK iz [adresa], Rumlang, [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Jurić Šimičev, odvjetnici u Zadru, radi raskida ugovora o uzdržavanju, nakon održanog ročišta od dana 3. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen i solemniziran kod javnog bilježnika Alkice Kolege-Zubčić pod brojem ovjere OV-13006/14 dana 2.listopada 2014.godine između pok.HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tužene ad 1. OK iz [adresa], O, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja.

II. Nalaže se zk.odjelu Općinskog suda u Zadru uspostava prijašnjeg zk.stanja na način da se na temelju ove presude briše pravo vlasništva uknjiženo na temelju Rješenja Općinskog suda u Zadru, ZK Odjel Zadar,posl.br.Z-43089/24 za korist tužene ad 1. GIUSEPPINE GIULIANO na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 553 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 583 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine čine obiteljsku kuću sa okućnicom u [adresa], adresa [adresa],sve u roku od 15 dana i da se temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva koji je prethodio upisu prava vlasništva temeljem Rješenja Z-43089/24.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.610,00 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 28. travnja 2025. navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl.br.P-2461/24 od dana 11. ožujka 2025. godine prekinut ostavinski postupak iza smrti pok.TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] te je tužiteljica upućena na pokretanje parnice pred nadležnim sudom. Temeljem sklopljenog ugovora o doživotnom udržavanju davatelj uzdržavanja, ovdje tužena se obvezala doživotno uzdržavati pok. ČK kao primateljicu uzdržavanja, međutim, iste obveze nije izvršavala. Tužena je živjela u [adresa] za cijelo vrijeme trajanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju dok je pok. ČK živjela u [adresa] u obiteljskoj kući, koja je ujedno i predmet Ugovora o doživotnom uzdržavan ju. Pok.CK je bila osoba starije životne dobi sa zdravstvenim poteškoćama i u svakodnevnom životu joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to pri nabavci potrepština, odlasku kod liječnika, kupovini lijekova, kuhanju obroka i drugim životnim potrebama. Iako je pok. CK tražila pomoć i njegu od tužene, ista nije izvršavala predmetni ugovor. Svakodnevnu pomoć i njegu pok. CK su pružali prijatelji i to na način da bi joj kuhali obroke, obavljali kupnju namirnica i drugih potrepština, vozili je doktoru, kao i obavljali sve druge poslove koji su neophodni za život starije osobe. Tuženica nije ispunjavala svoju obvezu od samog sklapanja Ugovora, a posebno kada pok. CK nije bila u mogućnosti samostalno obavljati niti osnovne životne potrebe. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl.br.Z-43089/24 tužena je uknjižila pravo vlasništva nekretnine sadržanih u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava sve navode sadržane u tužbi te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. U prvom redu ističe se da je tuženica svo vrijeme uredno izvršavala sve obveze koje je ista preuzela sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02. listopada 2014. godine, potvrđenog od strane javnog bilježnika u [adresa], Alkice Kolega Zubčić pod posl.br. OV - 13006/14 istog dana, odnosno da je ista kao davateljica uzdržavanja, pok. BK, kao primateljici uzdržavanja pružala svu potrebnu pomoć, o njoj se brinula, bila na usluzi u svim njezinim životnim potrebama, osigurala joj liječničku pomoć, potrebnu njegu i lijekove, te nakon smrti sahranila prema mjesnim običajima. Odmah se napominje kako je predmetni ugovor sklopljen po izričitoj želji i traženju pok. BK, naravno uz suglasnost i privolu njezine kćeri OK. Tvrdnje kako tuženica od trenutka sklapanja ugovora nije ispunjavala svoje obveze prema pokojnoj majci temelje se na površnim i neistinitim zaključcima tužiteljice, koje ista izvlači iz činjenice da je tuženica imala različito mjesto prebivališta od primateljice uzdržavanja, te su iste neutemeljene. Naime, tužena je odrasla i provela punih 40 godina života s majkom pok. BK u [adresa] u obiteljskoj kući, koja je predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Za to vrijeme otac tužene UK radio je u Švicarskoj, te se nakon umirovljenja vratio u [adresa], te nastavio živjeti u obiteljskoj kući zajedno sa svojom suprugom BK, te kćeri OK. Tužena je u dogovoru s roditeljima preselila u Zurich, gdje i danas živi i radi. Nakon preseljenja tužena je održavala redovit i blizak kontakt s roditeljima, te na godišnjoj bazi provodila u Zadru 5-6 tjedana, a nakon što se majka razboljela i duži vremenski period u kojem je neprestano bila s majkom te osobno bila na usluzi na način da je kuhala, spremala, vodila majku liječniku, frizeru, pedikeru, održavala svakodnevnu higijenu itd. S druge strane tužiteljica s pokojnom primateljicom uzdržavanja nije bila u kontaktu više od dvadeset godina, te je čitav život živjela u [adresa], pa uopće nije u mogućnosti imati ikakvu relevantnu spoznaju o načinu na koji je njezina majka živjela, niti na koji je način tužena ispunjavala svoje obveze prema majci. Tužiteljica, koja nije bila prisutna u životu pokojne, nije u mogućnosti razumjeti stvarnu situaciju i odnose koji su postojali između tuženice i njezine majke, a niti ista ima ikakva neposredna saznanja o njihovim životima. Predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije ugovorena zajednica života primateljice i davateljice uzdržavanja, već su čl. 3. utvrđene obveze davateljice uzdržavanja, a koje se sastoje u tome da se ista obvezala doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja „na način da će joj pružiti svu potrebnu pomoć, brinuti se o njoj, biti joj na usluzi u svim njezinim životnim potrebama, a u slučaju bolesti osigurati joj liječničku pomoć, potrebnu njegu i lijekove, te nakon smrti sahraniti je po mjesnim običajima o svom trošku“. Tužena je, kroz čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa kontinuirano i odgovorno ispunjavala svoje obveze prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, što bi ista činila i da nije postojao Ugovor, s tim da je neke od obveza izvršavala osobno, a neke uz pomoć svog oca ĆK, brata ŠK, te nakon što se majka teže razboljela početkom 2024. godine, i uz pomoć stručne njegovateljice RK, koju je tužena osobno plaćala za pomoć u izvršavanju preuzetih obveza. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženica uspješno brinula o zdravstvenim, materijalnim i drugim osnovnim potrebama primateljice uzdržavanja, da je s pažnjom i odgovornošću ispunjavala sve obveze prema primateljici, osiguravajući joj potrebnu skrb i podršku u svim aspektima života, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, te tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te obveže tužiteljicu da naknadi tuženici parnični trošak.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru broj O-2461/2024 (l.s. 58), zk izvadak (l.s. 10-19), saslušani su svjedoci RK, DK, NKK, ŠK, ZK (l.s. 48 - 54), pročitan je liječnički karton BK (l.s. 70-156), saslušani su svjedoci MK, LK i ŽK i stranke (l.s. 157-163), izvadak HPB banke (l.s. 166), te je saslušana svjedokinja IK (l.s. 167-168).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelj ice za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) zaključenog dana 2. listopada 2014. između pok. HK kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja uz nalog zk.odjelu Općinskog suda u Zadru za uspostavom prijašnjeg zk.stanja, zbog neispunjavanja obveza iz Ugovora od strane tuženice prema svojoj majci, primateljici uzdržavanja.

4.1. Među strankama nije sporan sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim se tuženica obvezala doživotno uzdržavati majku, pok. ČK kao primateljicu uzdržavanja, te su čl. 3. Ugovora utvrđene obveze davateljice uzdržavanja, a koje se sastoje u tome da se ista obvezala doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja „na način da će joj pružiti svu potrebnu pomoć, brinuti se o njoj, biti joj na usluzi u svim njezinim životnim potrebama, a u slučaju bolesti osigurati joj liječničku pomoć, potrebnu njegu i lijekove, te nakon smrti sahraniti je po mjesnim običajima o svom trošku“.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je dana 2. listopada 2014. godine zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju pod brojem ovjere OV-13006/14 između pok. HK kao primateljice uzdržavanja i tuženice, njezine kao davateljice uzdržavanja,

- da je čl. 3. Ugovora ugovoreno da će davateljica uzdržavanja doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja „na način da će joj pružiti svu potrebnu pomoć, brinuti se o njoj, biti joj na usluzi u svim njezinim životnim potrebama, a u slučaju bolesti osigurati joj liječničku pomoć, potrebnu njegu i lijekove, te nakon smrti sahraniti je po mjesnim običajima o svom trošku“

- da je rješenjem ovoga suda pod brojem O-2461/2024 od dana **.**.2025. NK upućena u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenuti postupak protiv nasljednika pok. CK, među kojima i ovdje tuženice,

- da je tuženica upisana kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 553 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 583 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je dana 11. rujna 2024. izvršena uplata iznosa od 1.200,00 eur na ime troškova Doma Eufemija za smještaj EK.

7. Ovaj sud je kao svjedokinju saslušao RK, po zanimanju njegovateljicu, koja je navela da je stupila u kontakt s tuženicom OK radi pružanja njege njezinoj majci BK. S tuženicom je telefonski dogovorila opseg poslova i naknadu za svoj rad, nakon čega je približno godinu dana, uz prekide zbog rada u Njemačkoj, pružala pomoć BK. Iskazala je da je u početku kod nje boravila oko četiri do pet sati dnevno jer je zdravstveno stanje bilo lošije, dok se kasnije stanje poboljšalo pa je pomoć bila potrebna u manjem opsegu. Navela je da je tijekom cijelog razdoblja bila u redovitom telefonskom kontaktu s tuženicom, koja se raspitivala o zdravstvenom stanju svoje majke i organizirala potrebnu skrb. Kada bi tuženica dolazila u Hrvatsku, ona više nije pružala njegu jer bi tuženica osobno preuzimala brigu o majci. Prema njezinim saznanjima, tuženica je u [adresa] dolazila više puta godišnje te bi svaki put ostajala oko petnaest ili više dana. BK joj je govorila kako joj je tuženica ostavljala novac iz kojeg se plaćao njezin rad, a potvrdila je da je upravo tuženica s njom ugovorila pružanje njege. Osim tuženice, o BK su, prema njezinim neposrednim saznanjima, brinuli i sin ŠK te suprug ZK, koji je, kako je navela, najčešće kuhao i pomagao supruzi u svakodnevnom životu. Nije niti znala da BK ima još jednu kćer, odnosno tužiteljicu.

7.1. Svjedokinja DK iskazala je da je poznavala pok. BK dugi niz godina te da ju je posljednji put vidjela otprilike pet do šest mjeseci prije njezine smrti. Navela je kako nije često dolazila u njezinu kuću posljednjih godina, već ju je uglavnom susretala izvan kuće te s njom razgovarala prilikom slučajnih susreta. Kao svoje osobno zapažanje navela je da je o BK najviše brinuo njezin sin ŠK zajedno sa suprugom ZK, dok je tuženica živjela u [adresa], a tužiteljica u Italiji. Izjavila je kako smatra da tuženica nije mogla brinuti o majci jer nije živjela u [adresa], ali je pritom pojasnila da se radi o njezinom zaključku, a ne o činjenicama koje je osobno opažala. Svjedokinja je nadalje navela kako OK nakon njezina odlaska u Švicarsku nije viđala u susjedstvu, premda je smatrala da bi je mogla vidjeti da je češće dolazila. Istaknula je da je povremeno preko društvenih mreža komunicirala s tužiteljicom NK te da su bile u kontaktu. Navela je i kako joj je ŠK znao reći da odlazi pomoći majci, dok joj BK nikada nije govorila da ima njegovateljicu niti joj se žalila na ponašanje tuženice. Potvrdila je da je 2014. godine BK bila dobrog zdravstvenog stanja i nije trebala pomoć druge osobe. Svjedokinja je iskazala i kako joj je ŠK rekao da su on i ZK zbog pogoršanja zdravstvenog stanja smjestili BK u dom jer više nisu mogli sami skrbiti o njoj, pri čemu je navela da pretpostavlja kako je troškove doma snosio ZK jer je, prema njezinim riječima, uvijek imao dovoljno novca.

7.2. Saslušana je i svjedokinja NKK koja je iskazala da je od 2014. godine u izvanbračnoj zajednici sa sinom pokojne BK, ŠK, zbog čega je često boravila u njihovoj obitelji te imala neposredna saznanja o obiteljskim odnosima i skrbi za pokojnu BK. Navela je da su o BK zajednički brinuli sin ŠK, suprug ZK, tuženica OK te i ona sama, osobito nakon što je zdravstveno stanje BK bilo narušeno. Iskazala je da je tuženica do odlaska u Švicarsku cijelo vrijeme živjela u istoj kući s majkom, pri čemu je svakodnevno kuhala, pomagala joj u kućanskim poslovima i vodila brigu o njezinim potrebama. Nakon preseljenja u Švicarsku nastavila je redovito dolaziti u Hrvatsku, a kada se zdravstveno stanje BK pogoršalo, produžila je svoj boravak kako bi se osobno brinula o majci sve dok nije angažirana njegovateljica RK. Svjedokinja je pojasnila da u to vrijeme ŠK zbog teške bolesti nije mogao u cijelosti skrbiti o majci, zbog čega je i sama sudjelovala u pružanju pomoći. Nadalje je navela da je osobno viđala kako tuženica ostavlja novac ocu ZK za potrebe majke, kao i da ga je više puta vozila u banku radi podizanja novca koji mu je tuženica slala iz Švicarske. Iskazala je da je tuženica u Hrvatsku dolazila najmanje tri puta godišnje na razdoblja od dva do tri tjedna, a između tih dolazaka i na kraće vrijeme od nekoliko dana. Potvrdila je da je tuženica bila u stalnom kontaktu s njegovateljicom RK te aktivno sudjelovala u organizaciji skrbi za majku. U odnosu na tužiteljicu svjedokinja je iskazala da, prema njezinim saznanjima, ista od 2015. godine nije brinula o majci. Navela je događaj iz 2015. godine kada je tužiteljica došla pred kuću svoje majke, ali prema riječima svjedokinje nije izašla iz automobila niti je željela razgovarati s majkom. Iskazala je da joj je pokojna BK govorila kako nije u dobrim odnosima s tužiteljicom. Također je navela da tužiteljica nije prisustvovala majčinom sprovodu.

7.3. Tijekom postupka saslušan je kao svjedok i ŠK, sin pokojne BK te brat tužiteljice i polubrat tuženice te je iskazao da je tuženica tijekom cijelog razdoblja, kako prije odlaska u Švicarsku tako i nakon preseljenja, brinula o njihovoj majci. Naveo je da je tuženica prije preseljenja živjela zajedno s majkom u obiteljskoj kući, a nakon odlaska u Švicarsku više puta godišnje dolazila u Hrvatsku, pri čemu je za vrijeme boravka živjela s majkom i nastavila se o njoj skrbiti . Bio je upoznat sa sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju te naveo da je sadržaj ugovora odgovarao stvarnoj volji njihove majke. Prema njegovim neposrednim saznanjima, tuženica je izvršavala sve obveze koje je tim ugovorom preuzela. Naveo je da su majka i tuženica zajednički obavljale svakodnevne kućanske poslove, kuhale te si međusobno pomagale, a nakon preseljenja u Švicarsku tuženica je prilikom svakog dolaska osobno preuzimala brigu o majci. Svjedok je nadalje iskazao da su tužiteljica i njihova majka već više od deset godina prije smrti pokojne bile u lošim odnosima te da, prema njegovim saznanjima, tužiteljica gotovo nije dolazila majci. Naveo je da tužiteljica nije prisustvovala majčinom sprovodu. Također je istaknuo da je tuženica tijekom boravka u Švicarskoj redovito telefonski kontaktirala njega raspitujući se o zdravstvenom stanju njihove majke te da je neprestano iskazivala brigu za nju. Na poseban upit iskazao je da je pokojna majka njemu ostavila pravo doživotnog korištenja stana u obiteljskoj kući, dok bi nakon njegove smrti to pravo pripalo tuženici. Potvrdio je da je u vrijeme sklapanja ugovora majka bila potpuno psihički sposobna za rasuđivanje. Nadalje je naveo da je njihov očuh ZK cijelo vrijeme bio uz BK, pomagao joj u svakodnevnom životu te se najviše brinuo o njoj kada tuženica nije bila u Hrvatskoj. Potvrdio je i da je njegova životna partnerica NKK također pomagala njemu i njegovoj majci tijekom bolesti.

7.4. Svjedok UK, suprug pokojne BK i otac tuženice, iskazao je da je tuženica tijekom čitavog života vodila brigu o svojoj majci te da ju nije prestala uzdržavati niti nakon odlaska na rad u Švicarsku. Naveo je da je tuženica prije preseljenja četrdeset godina živjela zajedno s majkom, dok je nakon preseljenja svakodnevno telefonski kontaktirala s njom, redovito joj slala novac te više puta godišnje dolazila u Hrvatsku, pri čemu bi svaki put ostajala oko dva tjedna i boravila u obiteljskoj kući zajedno s majkom. Naveo je i da je tuženica godišnje slala oko 2.400 eura te da je prilikom svakog dolaska ostavljala dodatni novac za potrebe majke, iz kojeg su plaćali njegovateljicu i druge troškove, premda, prema njegovim riječima, zbog njihovih mirovina za to nije postojala nužna financijska potreba. Naveo je da je tuženica tijekom cijelog razdoblja vodila računa o svim potrebama svoje majke, kupovala namirnice, organizirala liječničku skrb, sudjelovala u prijevozu liječnicima te da se BK nikada nije žalila na njezino ponašanje niti na izvršavanje obveza koje je preuzela ugovorom. Naveo je i da je cijelo vrijeme živio zajedno sa suprugom u obiteljskoj kući te da je i sam svakodnevno sudjelovao u skrbi o njoj. Kada se zdravstveno stanje BK pogoršalo, zajedno s tuženicom donio je odluku o njezinu privremenom smještaju u dom, pri čemu su troškove doma zajednički podmirivali. Potvrdio je da je troškove sprovoda u cijelosti snosila tuženica. Naveo je i da je nakon pogoršanja zdravstvenog stanja BK tijekom posljednje dvije godine o njoj svakodnevno skrbio, dok je za vrijeme boravaka tuženice u Hrvatskoj ona u cijelosti preuzimala brigu o majci. U odnosu na tužiteljicu iskazao je da ista nije održavala kontakte s majkom, nije dolazila u obiteljsku kuću niti se raspitivala o njezinu zdravstvenom stanju. Prisjetio se događaja kada je tužiteljica jednom došla pred kuću, ali nije ušla vidjeti majku. Naveo je i da tužiteljica nije prisustvovala sprovodu pokojne BK. Također je iskazao da je pokojna BK ranije tužiteljici dala određeni novčani iznos te da je prema njegovim saznanjima tužiteljica od majke uglavnom tražila novac.

7.5. Ovaj sud je saslušao i svjedokinju MK, dugogodišnju prvu susjedu pokojne BK koja je navela da ju je zbog svakodnevnog druženja i bliskog susjedskog odnosa dobro poznavala. Navela je da je često odlazila u njezin dom, razgovarala s njom te neposredno opažala odnose između pokojne BK i članova njezine obitelji. Iskazala je da je BK uvijek s velikim zadovoljstvom govorila o svojoj kćeri OK, koja je nakon odlaska na rad u Švicarsku redovito dolazila u Hrvatsku. Prema njezinim neposrednim opažanjima, tuženica je za vrijeme svakog boravka u Hrvatskoj živjela zajedno s majkom u obiteljskoj kući te joj pružala svakodnevnu pomoć kroz kuhanje, nabavu namirnica, odlaske liječniku i obavljanje svih drugih poslova potrebnih za svakodnevni život. Svjedokinja nije imala saznanja o tome je li tuženica majci slala novac, budući da o tome s H jelom nije razgovarala. Nadalje je navela da je u razdoblju kada je BK postala slabijeg zdravstvenog stanja u kuću dolazila jedna žena koja joj je pomagala, ali nije znala tko ju je angažirao niti tko je snosio troškove njezina rada. Iskazala je da je BK jedno vrijeme živjela sama, dok je njezin suprug ZK boravio u drugom stanu, nakon čega se ponovno vratio živjeti zajedno s njom. Također je navela da nikada nije razgovarala s BK o tužiteljici NK niti joj je BK išta govorila o njihovim međusobnim odnosima. Svjedokinja je istaknula da je osobno više puta vidjela kako tuženica skrbi o svojoj majci te da se BK nikada nije žalila na njezino ponašanje, već je uvijek izražavala zadovoljstvo brigom koju joj je pružala. Navela je i da je često viđala sina ŠK kako dolazi majci, pri čemu nikada nije primijetila bilo kakve sukobe između njega i tuženice.

7.6. Svjedok LK iskazao je da je dugogodišnji susjed pokojne BK. Naveo je da je od 1972. godine više mjeseci godišnje boravio u susjednoj kući, dok posljednjih deset godina stalno živi u neposrednoj blizini, zbog čega je često viđao pokojnu BK i članove njezine obitelji te s njima održavao susjedske odnose. Iskazao je da je tijekom cijelog razdoblja poznanstva imao neposredna saznanja da je o BK brinula njezina kćer OK, kako u vrijeme dok je živjela u [adresa], tako i nakon odlaska na rad u Švicarsku. Naveo je da je tuženica prilikom svakog dolaska iz Švicarske boravila u obiteljskoj kući zajedno s majkom te da je osobno viđao kako odlazi u kupovinu namirnica, kuha, sprema kuću i vozi majku liječnicima kada je to bilo potrebno. Istaknuo je da njegova kuća od kuće pokojne BK nije udaljena više od dvadesetak metara, zbog čega je imao mogućnost neposredno opažati svakodnevna zbivanja. Svjedok je nadalje naveo da se BK nikada nije žalila na ponašanje svoje kćeri OK, već je uvijek o njoj govorila pozitivno. Prema njegovim saznanjima, majka i kći svakodnevno su telefonski komunicirale dok je tuženica boravila u [adresa]. Također je iskazao da je jedno vrijeme o BK brinula i jedna žena koja joj je pomagala, pri čemu nema neposrednih saznanja o tome tko je financirao njezin rad. Nadalje je naveo da je suprug pokojne BK uglavnom živio s njom u obiteljskoj kući, premda je povremeno odlazio u svoj stan, ali je većinu vremena bio uz suprugu. Također je iskazao da ne poznaje tužiteljicu, da je nikada nije viđao u kući pokojne BK niti mu je BK o njoj govorila. Potvrdio je da poznaje sina ŠK te da su ŠK i tuženica uvijek bili u dobrim odnosima.

7.7. Saslušana je i svjedokinja ŽK koja je navela da gotovo petnaest godina stalno živi u kući udaljenoj manje od trideset metara od kuće pokojne BK, dok je i ranijih godina u tu kuću dolazila vrlo često. Zbog dugogodišnjeg susjedskog odnosa dobro je poznavala pokojnu BK i njezinu kćer OK te je imala neposredna saznanja o njihovim međusobnim odnosima i svakodnevnom životu. Iskazala je da je osobno više puta vidjela kako tuženica skrbi o svojoj majci, pri čemu je kuhala, kupovala namirnice, čistila kuću, prala rublje, vozila majku liječnicima te obavljala sve druge poslove potrebne za njezin svakodnevni život. Navela je da je tuženica nakon odlaska na rad u Švicarsku, koliko god joj je to posao dopuštao, često dolazila u Republiku Hrvatsku te je za vrijeme svakog dolaska boravila zajedno s majkom u obiteljskoj kući. Prema iskazu svjedokinje, BK je uvijek govorila s velikim poštovanjem i zadovoljstvom o svojoj kćeri OK te joj se nikada nije požalila na način na koji se ista o njoj brinula. Svjedokinja je također navela da su majka i kći, dok je tuženica bila u Švicarskoj, svakodnevno telefonski komunicirale te da je tuženica i iz inozemstva nastavila voditi brigu o majci. Iskazala je da joj je BK govorila kako joj je tuženica iz vlastitih sredstava kupovala hranu, podmirivala režijske troškove te joj prije svakog odlaska u Švicarsku ostavljala novac za svakodnevne potrebe i potrebne popravke na kući. Svjedokinja je nadalje iskazala da tužiteljicu nikada nije vidjela u kući pokojne BK niti joj je BK o njoj govorila. Navela je da je suprug pokojne BK povremeno boravio u drugom stanu, ali da je uvijek bio prisutan kada je bilo potrebno pomoći supruzi, kao i da je sin ŠK također često dolazio majci te je vozio liječnicima kada je to bilo potrebno. Potvrdila je da je tijekom bolesti BK u kuću dolazila jedna žena koja joj je pomagala i izvodila je u šetnju.

7.8. Svjedokinja IK iskazala je da je od 1988. godine bila prva susjeda pokojne BK te je zbog dugogodišnjeg susjedskog odnosa dobro poznavala nju i članove njezine obitelji. Navela je da je imala neposredna saznanja o načinu života pokojne BK te odnosima unutar obitelji. Iskazala je da je tuženica OK prije sedam do osam godina otišla raditi u Švicarsku, dok je prije toga živjela zajedno s majkom i svakodnevno vodila brigu o njoj. Nakon odlaska u Švicarsku nastavila je redovito dolaziti u Hrvatsku te je za vrijeme svakog dolaska boravila u obiteljskoj kući zajedno s majkom i osobno se brinula o njoj. Svjedokinja je navela da je u razdoblju kada je tuženica boravila u [adresa] o BK svakodnevno pomagao njezin unuk T, koji je tada živio u istoj kući, dok se suprug ZK nakon povratka iz Švicarske također nalazio uz suprugu. Prema iskazu svjedokinje, BK je sve do posljednje jedne do dvije godine života bila vrlo vitalna osoba kojoj nije bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tek u posljednjem razdoblju prije smrti primijetila je da joj je pomoć postala potrebna. Navela je da je osobno viđala tuženicu kako skrbi o majci te da je znala kako su majka i kći svakodnevno komunicirale putem videopoziva dok je tuženica bila u Švicarskoj. Svjedokinja je nadalje iskazala da joj se BK nikada nije žalila na svoju kćer OK niti je izražavala nezadovoljstvo načinom na koji se ona o njoj brinula. Navela je da je znala kako BK ima i kćer koja živi u [adresa] te da je povremeno viđala njezine unuke, ali tužiteljicu osobno nikada nije vidjela u kući pokojne BK. Također je navela da joj je njezina majka, koja je s BK provodila više vremena, prenijela kako BK nije bila u dobrim odnosima s tužiteljicom.

8. Tijekom postupka saslušana je i tužiteljica NK koja je navela da ju je tijekom 2014. godine pokojna majka BK telefonski obavijestila kako je s tuženicom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da joj je pritom rekla kako je na sklapanje ugovora bila prisiljena zbog psihičkog pritiska tuženice. Navela je da nakon tog razgovora nije poduzimala nikakve radnje radi osporavanja ugovora. Navela je da od 1992. godine živi u [adresa], ali da je s majkom ostala u telefonskom kontaktu te da ju je od sklapanja ugovora do njezine smrti osobno posjetila približno pet puta, dok su telefonski razgovarale otprilike jednom tjedno. Navela je kako joj je majka govorila da nije zadovoljna odlaskom tuženice na rad u Švicarsku, ali je istodobno iskazala da do 2024. godine nije bilo potrebe da se itko posebno brine o majci jer je bila dobrog zdravstvenog stanja. Tužiteljica je nadalje iskazala da je posljednji put majku osobno vidjela 2022. godine u njezinoj kući, pri čemu je osporila navode da nije ušla u kuću već da je ostala sjediti u automobilu. Navela je da joj je majka tada rekla da može ući jer u kući nije bilo nikoga drugoga. Iskazala je da joj majka nikada nije izričito rekla da se tuženica o njoj nije brinula, ali da je govorila kako je tuženica otišla živjeti u [adresa] zbog loših odnosa s bratom te da je iz kuće udaljila i ŠK i ZK. Navela je da se tijekom bolesti nije mogla osobno brinuti o majci jer je i sama zadobila prijelom ključne kosti. Također je iskazala da joj se majka nije žalila kako joj je potrebna pomoć druge osobe niti da joj nedostaje novac, ali je smatrala da o majci nitko nije vodio odgovarajuću brigu. Kao razlog zbog kojeg smatra da tuženica nije izvršavala ugovorene obveze navela je činjenicu da je tuženica, prema riječima njezine majke, dolazila svega jednom godišnje, dok je informacije o zdravstvenom stanju majke dobivala od djece svojega brata ŠK. Tužiteljica je iskazala da posljednji put s majkom razgovarala u srpnju 2024. godine te da nije prisustvovala njezinu sprovodu jer nije bila pravodobno obaviještena o njezinoj smrti. Navela je da je tek naknadno saznala kako je majka bila smještena u dom za starije osobe te da joj nije poznato tko je snosio troškove smještaja. Također je izjavila da joj majka nikada nije rekla da želi raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, već da sama smatra kako za raskid postoje razlozi jer se, prema njezinom mišljenju, tuženica nije brinula o majci.

8.1. Tuženica OK iskazala je da je do 2014. godine živjela zajedno s majkom u obiteljskoj kući punih četrdeset godina, nakon čega je otišla raditi u Švicarsku. Navela je da je upravo pokojna majka predložila sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju te da je ugovor zaključen na njezino izričito inzistiranje prije odlaska u inozemstvo. Dalje je navela da ni nakon odlaska u Švicarsku nije prestala brinuti o majci, već je svakodnevno s njom telefonski razgovarala, dolazila u [adresa] najmanje četiri puta godišnje koristeći godišnji odmor, koji je trajao oko šest tjedana, te je za vrijeme svakog boravka živjela u obiteljskoj kući i osobno skrbila o majci. Navela je da je u razdobljima kada nije bila u Hrvatskoj majci pomagao njezin sin T, koji je živio u istoj kući, kao i suprug ZK. Prema njezinu iskazu, za života majke kupovala joj je hranu, kuhala, organizirala liječničke preglede, ostavljala joj novac prije svakog povratka u Švicarsku te zajedno s bratom angažirala njegovateljicu RK, čiji su rad financirali. Navela je da su roditelji imali dostatne mirovine, ali je bez obzira na to majci ostavljala novac za svakodnevne potrebe. Iskazala je da je, nakon što je majka pala u kolovozu 2024. godine, napustila posao u Švicarskoj i vratila se u Hrvatsku kako bi bila uz nju tijekom bolesti. Također je navela da je majka u domu provela svega sedamnaest dana, a da je troškove doma sama podmirila. U odnosu na tužiteljicu iskazala je da je nakon majčine smrti osobno nazvala njezinu kćer i obavijestila je o smrti bake, pri čemu joj je rečeno da obitelj već zna za smrt. Navela je da je nakon toga pokušala razgovarati i s tužiteljicom, međutim da joj je ona odgovorila kako će se “vidjeti na sudu”. Također je osporila navode tužiteljice da je ova tijekom posljednjih godina boravila u kući njihove majke, navodeći kako se na kući nalaze videonadzorne kamere te da bi znala da je tužiteljica ondje boravila više dana. Navela je i da se zdravstveno stanje pokojne BK ozbiljnije pogoršalo početkom 2023. godine te da je majka bila suglasna s njezinim odlaskom na rad u Švicarsku. Navela je da joj majka nikada nije prigovorila zbog izvršavanja obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju niti zatražila njegov raskid.

9. Ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 122/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP), ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pri tome je osobito cijenio jesu li iskazi pojedinih svjedoka utemeljeni na njihovim neposrednim opažanjima ili na posrednim saznanjima te jesu li međusobno suglasni s ostalim izvedenim dokazima.

10. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 583. ZOO je propisano da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Prema st. 3. istoga članka propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

10. 2. Ako uzdržavanoj osobi nije bilo potrebno pružanje i ispunjenje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, to davatelj uzdržavanja nije bio u obvezi za to vrijeme kada je uzdržavana osoba dio svojih potreba sama ispunjavala ili je to činila treća osoba, posebno zahtijevati da ispunjava obveze iz ugovora za koje nije bilo potrebe.

10.3. Osnovna pretpostavka za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza je da ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze, te da svjesno izbjegava vršenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom ne može tražiti ona strana koja je sama kriva za neizvršavanje ugovornih obveza. Nadalje, izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je za potrebe i traženja uzdržavane osobe. Ukoliko uzdržavanoj osobi nije potrebno pružanje i izvršavanje svih onih obveza koje su navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u tom slučaju neizvršavanje tih obveza od strane davatelja uzdržavanja niti ne može predstavljati razlog za raskid ugovora, jer tek u slučaju da uzdržavana osoba ima potrebu za pružanjem uzdržavanja na način kako je ono ugovoreno ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a davatelj uzdržavanja odbija i izbjegava izvršavanje preuzetih obveza, nastaje raskidni razlog zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom.

11. Ocjenjujući izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije utvrdio da tužena nije izvršavala obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, niti da ih je svjesno izbjegavala izvršavati.

12. Prije svega, iz iskaza svjedokinje AK, koja je kao njegovateljica neposredno pružala pomoć pokojnoj primateljici uzdržavanja u vrijeme kada je bila teže bolesna, proizlazi da je upravo s tuženom telefonski dogovorila opseg skrbi i naknadu za svoj rad. Svjedokinja je navela da je o pokojnoj BK brinula približno godinu dana, u pravilu više sati dnevno, ovisno o njezinu tadašnjem zdravstvenom stanju. Nadalje je potvrdila da je s tuženom bila u telefonskom kontaktu, da ju je tužena zvala i raspitivala se o zdravstvenom stanju majke te da je, kada bi tužena došla u [adresa], ona sama preuzimala brigu o majci, zbog čega njegovateljica tada nije dolazila. Iz njezina iskaza također proizlazi da je tužena ostavljala novac kojim je plaćan njezin rad. Ovaj iskaz osobito je značajan jer ga je dala osoba koja nije u srodstvu sa strankama i koja je neposredno sudjelovala u pružanju njege primateljici uzdržavanja.

13. Iskaz svjedokinje AK u bitnome je suglasan iskazu svjedokinje NKK. Ta je svjedokinja navela da je tužena prije odlaska u Švicarsku živjela s majkom i osobno joj pomagala, da je kuhala zajedno s njom i brinula o njezinim potrebama. Kada se zdravstveno stanje primateljice uzdržavanja pogoršalo, tužena je, prema iskazu ove svjedokinje, produžila boravak u Hrvatskoj i osobno skrbila o majci sve dok nije pronađena njegovateljica. Svjedokinja je također navela da je tužena dolazila u Hrvatsku više puta godišnje, da bi boravila po dva do tri tjedna, a ponekad bi dolazila i na kraće vrijeme. Potvrdila je i da je tužena slala odnosno ostavljala novac te da je bila uključena u organizaciju skrbi o majci.

14. Navedeno potvrđuje i svjedok ŠK, brat stranaka i sin primateljice uzdržavanja. Iz njegova iskaza proizlazi da je tužena o majci skrbila dok je živjela u [adresa], ali i nakon odlaska u Švicarsku, dolazeći više puta godišnje i boraveći s majkom. On je naveo da je tužena s majkom bila u redovitom kontaktu, raspitivala se o njezinu stanju i izvršavala ono što je bilo ugovoreno. Premda je svjedok posljednjih godina bio teško bolestan i zbog toga nije imao potpun uvid u svaki pojedini događaj, njegov iskaz o redovitom kontaktu tužene s majkom i njezinu sudjelovanju u skrbi podudaran je s iskazima ostalih svjedoka.

15. Iskaz svjedoka ĆK, supruga pok. BK i oca tužene također potvrđuje da preseljenje tužene u Švicarsku nije značilo prestanak njezine skrbi o majci. On je naveo da su tužena i primateljica uzdržavanja svakodnevno razgovarale, da je tužena dolazila u Hrvatsku tri do četiri puta godišnje, da je pritom ostajala oko dva tjedna te da je ostavljala i slala novac. Prema njegovu iskazu, tim su se sredstvima, između ostalog, podmirivali troškovi njegovateljice i druge potrebe primateljice uzdržavanja.

16. Iskaz svjedokinje IK, dugogodišnje prve susjede pokojne BK, dodatno potvrđuje da primateljici uzdržavanja veći dio trajanja ugovora nije bila potrebna intenzivna svakodnevna pomoć, jer je do posljednje jedne ili dvije godine života bila vitalna i samostalna. Svjedokinja je navela da je tužena, dok je živjela u [adresa], skrbila o majci, a nakon preseljenja u Švicarsku dolazila u Hrvatsku, boravila kod majke i brinula o njoj. Također je osobno viđala tuženu kako pomaže majci te je znala da su svakodnevno komunicirale videopozivima. Njezin iskaz važan je i zato što pokazuje da se opseg potrebne pomoći mijenjao s obzirom na zdravstveno stanje primateljice uzdržavanja, pa se izvršavanje ugovora ne može ocjenjivati na jednak način tijekom čitavog desetogodišnjeg razdoblja.

17. Sud iskazu svjedokinje DK nije mogao dati odlučujuće značenje u pogledu pitanja je li tužena izvršavala ugovorne obveze. Naime, sama je navela da nema neposredna saznanja o tome tko je i na koji način skrbio o primateljici uzdržavanja, već je zaključila da tužena nije brinula o majci zato što je živjela u [adresa] i zato što je svjedokinja osobno nije viđala. Takav zaključak nije utemeljen na neposrednom opažanju izvršavanja ili neizvršavanja konkretnih obveza te je u suprotnosti s iskazima osoba koje su bile izravno uključene u svakodnevnu skrb.

18. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio imajući u vidu da ona dulje vrijeme nije živjela u [adresa] odnosno od 1992. živi u [adresa] i da nije bila neposredno uključena u svakodnevni život primateljice uzdržavanja. Stoga njezine tvrdnje da tužena nije izvršavala ugovor većinom predstavljaju zaključke izvedene iz činjenice da je tužena živjela u [adresa], a ne saznanja o konkretnim propuštenim obvezama. Sama prostorna udaljenost, međutim, ne dokazuje neispunjenje ugovora, osobito kada drugi izvedeni dokazi potvrđuju da je tužena dio obveza izvršavala osobno, a dio organiziranjem i financiranjem pomoći drugih osoba. Također iskaz tužiteljice u dijelu kada je navela „da ju je tijekom 2014. godine pokojna majka BK telefonski obavijestila kako je s tuženicom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da joj je pritom rekla kako je na sklapanje ugovora bila prisiljena zbog psihičkog pritiska tuženice“ ovome sudu nije bio vjerodostojan, dapače, ovaj sud ga nije našao istinitim obzirom da je protivan svim izvedenim dokazima te ovaj sud zaključuje da je usmjeren isključivo na uspjeh tužiteljice u ovome postupku.

19. Nasuprot tome, iskaz tužene o načinu izvršavanja obveza potvrđen je u bitnim dijelovima iskazima AK, NKK, ŠK, ĆK i IK. Iz tih iskaza proizlazi da je tužena održavala redovit kontakt s majkom, pratila njezino zdravstveno stanje, kupovala joj hranu, kuhaala, ostavljala novac, osobno skrbila o njoj tijekom boravaka u Hrvatskoj, sudjelovala u organizaciji pomoći, angažiranju njegovateljice te osiguravanju novčanih sredstava potrebnih za skrb. Tužena je također navela da se, nakon pogoršanja majčina stanja, vratila u Hrvatsku i osobno bila uz nju, a iskazi ostalih svjedoka ne dovode ozbiljno u sumnju tu okolnost.

20. Iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da ugovorom nije bila ugovorena zajednica života stranaka niti obveza tužene da neprekidno boravi u istoj državi kao primateljica uzdržavanja. Ugovorene obveze odnosile su se na pružanje potrebne pomoći, brigu o primateljici uzdržavanja, pomoć u njezinim životnim potrebama te osiguravanje liječničke pomoći, njege i lijekova u slučaju bolesti. Takve se obveze, prema svojoj naravi, mogu izvršavati osobno, ali i organiziranjem te financiranjem pomoći trećih osoba, kada se time stvarno zadovoljavaju potrebe primateljice uzdržavanja.

21. Stoga sama činjenica da je tužena živjela i radila u Švicarskoj ne može predstavljati dokaz neispunjenja ugovora. Za raskid ugovora na temelju članka 583. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima bilo bi potrebno utvrditi da tužena nije izvršavala ugovorene obveze kada su one primateljici uzdržavanja bile potrebne, odnosno da je odbijala ili svjesno izbjegavala pružiti ugovorenu pomoć. Takvo ponašanje u ovom postupku nije dokazano.

22. Naprotiv, iz suglasnih dijelova iskaza većeg broja svjedoka proizlazi da je primateljica uzdržavanja veći dio trajanja ugovora bila samostalna i živjela sa suprugom, dok je u razdoblju pojačane potrebe za pomoći skrb o njoj bila organizirana kroz članove obitelji i angažiranu njegovateljicu, uz sudjelovanje tužene. Činjenica da su pojedine radnje neposredno obavljali suprug, sin, unuk ili njegovateljica ne znači da tužena nije izvršavala ugovor, jer je utvrđeno da je bila uključena u organizaciju takve pomoći, da je održavala kontakt, dolazila u Hrvatsku i osobno preuzimala skrb te osiguravala sredstva za njegu.

23. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala postojanje neispunjenja ugovornih obveza takvog opsega i značaja koje bi opravdavalo raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nije dokazano ni da je tužena svjesno izbjegavala izvršavanje svojih obveza niti da je primateljica uzdržavanja ostala bez potrebne skrbi zbog njezina postupanja. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Činjenični navodi tužiteljica u tužbi, o osnovanosti kojih ovisi osnovanost i ovog tužbenog zahtjeva, paušalni su i ničim dokazani, te se svode na općenitu tvrdnju da tuženica ne ispunjava svoje ugovorne obveze prema primateljici uzdržavanja, majci. Iz izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužena ispunila apsolutno sve obveze preuzete prema svojoj majci, da je povezanost između tužene i njezine majke bila velika, a o čemu tužiteljica, koja je svoju majku u 10 godina vidjela svega 5 puta, kako je sama iskazala, očito nije imala saznanja već je pokrenula ovaj postupak utemeljen na paušalnim i nedokazanim tvrdnjama. Da je tuženica o majci skrbila i na taj način izvršavala obveze iz spornog Ugovora, slijedi i iz navoda same tuženice kojoj ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru obzirom da je njezin iskaz detaljan, uvjerljiv i u skladu za ostalim izvedenim dokazima.

25. Stoga, na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tuženica i prije i nakon sklapanja spornog Ugovora, o majci skrbila na način kako je to Ugovorom dogovoreno i to poštujući u cijelosti sve odredbe zaključenog Ugovora, kao i da je platila pogreb majci odnosno pokopala je po mjesnim običajima.

26. Slijedom prednje navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kako je navedeno u izreci presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tužiteljice po punomoćniku valjalo priznati i to za sastav podneska od 4. lipnja 2025. i 9. srpnja 2025. u visini od po 200,00 EUR (Tbr.8.t.1.), za pristup raspravama od 7. srpnja 2025., 17. rujna 2025., 9. veljače 2026. i 3. lipnja 2026. po 200,00 EUR (Tbr.9.t.1.), uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na presudu u visini od 110,00 EUR, sveukupno iznosi 1.610,00 EUR. Zahtjev tuženice za naknadom troška sudske pristojbe na presudu i odgovor na tužbu u iznosu od ukupno 400,00 EUR je odbijen kao neosnovan obzirom da sudska pristojba na presudu iznosi 110,00 EUR, a sudska pristojba na odgovor na tužbu se plaća nakon pravomoćnosti presude, ovisno o uspjehu stranaka u sporu.

U Zadru, 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

Tužiteljici po punomoćniku,

Tuženici, po punomoćniku.