Poslovni broj: P-624/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna Banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 8. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja RO, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, JO, odvjetničke vježbenice, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu od 5.4.2007., broj ugovora: 9012391711, solemniziran po javnoj bilježnici Ljubici Jožinec iz Samobora, sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, a koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate." i čl. 6. u dijelu čl. 6.2. koji glasi: „Kredit u iznosu od 13.078,86 CHF (slovima: trinaesttisućasedamdesetosam CHF i osamdesetšest C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.",

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.980,68 eura te zatezne kamate koje teku na iznose od

- 0,51 eura od 31.1.2008.

- 2,51 eura od 29.2.2008.

- 0,78 eura od 31.3.2008.

- 1,94 eura od 30.9.2008.

- 5,73 eura od 31.10.2008.

- 1,98 eura od 30.11.2008.

- 9,61 eura od 31.12.2008.

- 13,39 eura od 31.1.2009.

- 8,06 eura od 28.2.2009.

- 8,00 eura od 31.3.2009.

- 7,22 eura od 30.4.2009.

- 8,11 eura od 31.5.2009.

- 6,64 eura od 30.6.2009.

- 7,72 eura od 31.7.2009.

- 6,59 eura od 31.8.2009.

- 7,05 eura od 30.9.2009.

- 6,93 eura od 31.10.2009.

- 11,37 eura od 30.11.2009.

- 10,77 eura od 31.12.2009.

- 13,27 eura od 31.1.2010.

- 13,27 eura od 28.2.2010.

- 13,21 eura od 31.3.2010.

- 14,09 eura od 30.4.2010.

- 17,17 eura od 31.5.2010.

- 21,43 eura od 30.6.2010.

- 17,47 eura od 31.7.2010.

- 27,91 eura od 31.8.2010.

- 22,80 eura od 30.9.2010.

- 23,22 eura od 31.10.2010.

- 27,67 eura od 30.11.2010.

- 33,71 eura od 31.12.2010.

- 27,39 eura od 31.1.2011.

- 30,04 eura od 28.2.2011.

- 27,05 eura od 31.3.2011.

- 29,15 eura od 30.4.2011.

- 39,41 eura od 31.5.2011.

- 40,10 eura od 30.6.2011.

- 48,96 eura od 31.7.2011.

- 44,67 eura od 31.8.2011.

- 39,93 eura od 30.9.2011.

- 39,34 eura od 31.10.2011.

- 38,92 eura od 30.11.2011.

- 41,00 eura od 31.12.2011.

- 43,19 eura od 31.1.2012.

- 43,36 eura od 29.2.2012.

- 41,89 eura od 31.3.2012.

- 42,61 eura od 30.4.2012.

- 43,30 eura od 31.5.2012.

- 42,21 eura od 30.6.2012.

- 42,58 eura od 31.7.2012.

- 41,96 eura od 31.8.2012.

- 40,40 eura od 30.9.2012.

- 42,05 eura od 31.10.2012.

- 42,96 eura od 30.11.2012.

- 42,64 eura od 31.12.2012.

- 39,12 eura od 31.1.2013.

- 42,12 eura od 28.2.2013.

- 42,27 eura od 31.3.2013.

- 41,00 eura od 30.4.2013.

- 37,64 eura od 31.5.2013.

- 37,55 eura od 30.6.2013.

- 38,28 eura od 31.7.2013.

- 39,64 eura od 31.8.2013.

- 41,71 eura od 30.9.2013.

- 40,64 eura od 31.10.2013.

- 41,26 eura od 30.11.2013.

- 41,96 eura od 31.12.2013.

- 42,63 eura od 31.1.2014.

- 43,56 eura od 28.2.2014.

- 86,06 eura od 25.3.2014.

do isplate po stopi koja teče do 31.prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB - a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti čl. 1. Ugovora o kreditu od 5.4.2007., broj ugovora: 9012391711, solemniziran po javnoj bilježnici Ljubici Jožinec iz Samobora, sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, a koja glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.078,86 CHF (slovima: trinaesttisućasedamdesetosam CHF i osamdesetšest C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.".. i čl. 4. u dijelu u kojem glasi: „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima."

i

r i j e š i o  j e

I. Tužbeni zahtjev je povučen u dijelu u kojem traži isplatu 786,15 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos.

II. Odbija se preinaka tužbe od 30. travnja 2026. kojom tužitelj traži iznose iz točke I. ovog rješenja.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.493,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 30. siječnja 2023. tužitelj navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu opisan u izreci presude, o kojem se nije pregovaralo i koji sadrži ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tvrdi da su mu povrijeđena potrošačka prava, poziva se na praksu hrvatskih sudova i konačno specificiranim tužbenim zahtjevom je zatražio da sud usvoji tužbeni zahtjev iz izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tvrdi da je nesporno da nema posebnih zakonskih odredaba koje izričito uređuju pitanje prekida zastare zbog podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača . Zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe na koju se poziva tužitelj nije identičan, niti to može biti, zahtjevu ovdje tužitelja temeljem konkretnog ugovora . ističe da se kamatna stopa mijenja i mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Tvrdi da su ugovorne odredbe jasne, da nisu povrijeđena potrošačka prava te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Na ročištu 17. siječnja tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev s obzirom da je smanjio glavnicu u odnosu na zahtjev postavljen u, čemu tuženik nije prigovorio prije upuštanja u raspravljanje. Prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) stoga se smatra da je tužbeni zahtjev povučen za navedeni iznos kamatama . Nakon toga je tužitelj podneskom od 30. travnja 2026. ponovno zatražio iznos za koji je tužbeni zahtjev povukao, što nije dopušteno iz razloga jer nije dopušteno povući povlačenje tužbe, a učinak bi bio isti. Zbog navedenog je odlučeno kao u točkama I. i II. ovog rješenja.

4. Tijekom postupka sud je pročitao financijsku dokumentaciju uključivo s Ugovorom o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan je tužitelj.

5. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu opisan u izreci presude.

7. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja za razdoblje za koje tužitelj traži naknadu kao i visina zahtjeva.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na činjenice koje među strankama nisu sporne.

10. U svom je iskazu tužitelj naveo da je Ugovor o kreditu sklopio radi kupnje automobila, za osobne potrebe. U to vrijeme nije imao obrt a ni kasnije. Izabrao je PBZ jer su u to vrijeme imali najniže kamate, a izabrao je kredit u CHF jer je to bio uvjet za dobiti taj kredit s tim kamatama. Prilikom sklapanja ugovora, pročitao ga je, a na pitanje je li ga razumio, navodi da valjda jest. Na sadržaj ugovora o kreditu nije mogao utjecati, a u banci mu nisu pojašnjavali valutne rizike i rizike promjenjive kamatne stope. Po zanimanju je stolar.

11. Navedenom iskazu sud vjeruje jer je tužitelj opisao sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati. Tuženik nije osporio valjanost danog iskaza niti je doveo u sumnju činjenicu da je tužitelj potrošač te je iz ovog iskaza i utvrđeno da je potrošač.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.066,02 CHF odnosno, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 786,15 EUR. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.980,68 EUR. Sve navedeno zajedno s anuitetima kako je navedeno u tablici nalaza i mišljenja. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještak je naveo da u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 15.12.2023. ostaje u cjelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja a na podnesak tuženika se očituje da je vještačenje izradio sukladno zadatku suda te da je pravno pitanje da li se za cijelo vrijeme trajanja kredita može primjeniti kamatna stopa koja je vrijedila u trenutku zaključenja ugovora. Isto tako i tečaj na dan isplate kredita.

12. Sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio visinu potraživanja tužitelja iz razloga Jer je nalaz i mišljenje izrađen stručno, u skladu s dokumentacijom te detaljno obrazložen .

13. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. U odnosu na navedeni prigovor ističe se da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim i prema tuženiku pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

14. Tek pravomoćnošću te presude tužitelj kao potrošač je stekao saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

15. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. znači da do podnošenja ove tužbe nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

16. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

17. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

20. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je u skladu s citiranom odredbom vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. To proizlazi i iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

21. Ovaj sud je utvrdio da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

22. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

23. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP -a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

24. S obzirom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž -6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). Stoga je utvrđen dio ugovora vezan uz valutnu klauzulu u CHF ništetnim.

25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Bez obzira na negativne razlike otplate sud je stava da je u konačni obračun trebalo uzeti jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan korištenja kredita (pozitivne preplate). Pritom valja napomenuti da, na taj način (plaćajući manji iznos), ne dolazi do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža u ugovornom odnosu parničnih stranaka (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

26. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO -a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. S obzirom da je tuženik utužene iznose primio na temelju ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom, na temelju je citirane odredbe ZOO -a dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, zbog čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

28. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno kasnijim izmjenama navedenog članka.

29. Još jednom se ističe da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

30. U odnosu na odbijeni dio pod točkom III. presude ističe se da nije ništetna odredba kojom je kredit uzet u kunskoj protuvrijednosti već samo u dijelu da se rate kredita otplaćuju po tečaju CHF na dan dospijeća. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude. Navedeni odbijajući dio nije utjecao na omjer uspjeha u sporu jer se o njemu nije ni posebno raspravljalo niti je utjecao na odluku o obvezi isplate.

31. U ovom je predmetu sud dva puta trebao ponovno otvarati glavnu raspravu jer tužitelj nije pravilno postavio tužbeni zahtjev, a i nakon pozivanja ga je pogrešno postavljao pa je morao biti pozivan opet te je i u drugom ispravku opet pogrešno postavio zahtjev (npr. tražio je iznose za koje je ranije povukao tužbeni zahtjev ranije). Zbog navedenog tužitelju pripadaju troškovi zaključno s ročištem 14. svibnja 2024., jer je sve kasnije radnje u ovom postupku tužitelj prouzročio zbog nepravilnog postavljenja tužbenog zahtjeva.

32. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a u skladu s troškovnikom tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), te trošak pristupa na ročišta 2. listopada 2023. i 14. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife) te za podnesak 21. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura (br. 8/1 Tarife). Ukupno je riječ o 800,00 eura što s PDV-om iznosi 1.000,00 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 37,06, dakle, ukupno je riječ o 1.368,87 eura. Tome treba pridodati trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura (br. 9/3 Tarife).

33. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu jer nije ni pozvan na nju.

34. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana

- od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište pristupila, odnosno - od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici