Poslovni broj: Us I-4531/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mario Mlakar, odvjetnik iz Zagreba, Jordanovac 53a, protiv tuženika protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznanja svojstva osiguranika, nakon usmene i javne rasprave, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/24-03/03687423421, URBROJ: 341-99-11/2- 24-5100 od 2. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-02/03687423421, UR.BROJ: 341-25-11/2-24-122467, od 16. srpnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-10/24-03/03687423421, URBROJ: 341-99-11/2-24-5100 od 2. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-02/03687423421, UR.BROJ: 341-25-11/2-24- 122467, od 16. srpnja 2024. kojim je tužiteljici mlt. NZ rođ. **.**.2008. priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti od 28. svibnja 2024.

2. Tužiteljica mlt. AZ zastupana po majci ujedno i zz MZ pobija zakonitost i osporenog rješenja i prvostupanjskog rješenja smatrajući da tužiteljica nije imala nikakve osnove podnijeti zahtjev za priznanje prava po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti, jer ne ispunjava pretpostavke za prijavu kao zaposlenik ili osoba koja obavlja djelatnost obrta, jer obrazac za prijavu nije predvidio prijavu za maloljetnu osobu i podnijela je 24. svibnja 2024. zahtjev za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu o kojem nije odlučeno. Prvostupanjsko tijelo pozivalo je tužiteljicu da izvrši promjene po pitanju suvlasništva obrta, odnosno da ga prenese na majku ali je odbila takvu mogućnost, pa su djelatnici prvostupanjskog tijela neosnovano pozivali tužiteljicu da izvrši prijavu za priznanje mirovine po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti pa čak i da ispuni obrazac s netočnom podacima o stručnoj spremi i zaposlenju u obrtu, jer u protivnom ne postoji obrazac temeljem kojeg je moguće tužiteljicu prijaviti kao osiguranika po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti. Drugostupanjsko tijelo strogo formalistički citira zakonske odredbe kojima su propisane obveze osiguranika u dostavi podataka tuženiku, kao i u primjeni obrazaca, a potom iz neobjašnjivog razloga u potpunosti odustaje od strogog formalizma i zakonitosti, i samoinicijativno tužiteljici nameće nepostojeći radni odnos i obavljanje djelatnosti koju sukladno Zakonu o obrtu ne može obavljati jer sukladno članku 4. Zakona o obrtu, obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Tužiteljica nije radno aktivna, nema zasnovan radni odnos i ne obavlja djelatnost obrta jer nije stručno osposobljena za obavljanje djelatnosti obrta pa time ne ispunjava kriterije propisane ZOMO-om niti obavlja djelatnost obrta sukladno Zakonu o obrtu jer ne ispunjava kriterije da bi iste obavljala. Tužiteljica je smrću oca postala suvlasnicom obrta, a prava i obveze iz obrta i kako bi obrt mogao nastaviti sa radom uredila je Ugovorom o ortaštvu sa majkom MZ. Smatra da sukladno ZOMO-u ima pravo na obiteljsku mirovinu dok traženje upravnog tijela da se tužiteljica makne iz obrta čini uskratu prava vlasništva, umanjenje njene imovine i povredu prava maloljetnog djeteta na školovanje propisano Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Konvencijom o pravima djeteta, Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Obiteljskim zakonom. Smatra da je odlučno da je tužiteljica podnošenjem zahtjeva stekla pravo na obiteljsku mirovinu smrću oca, da je maloljetnica koja se redovito školuje i koja nije u radnom odnosu, da je smrću oca naslijedila obrt u ½ dijela i postala suvlasnicom obrta, a prava i obveze iz obrta uređeni su Ugovorom o ortaštvu između tužiteljice i njene majke MZ, te nije nositelj obrta niti djelatnik u tom obrtu jer ne ispunja uvjete propisane Zakonom o obrtu. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud poništi i osporeno i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporavanom rješenju, poziva se na odredbe članka 2. stavka 4. i 16. Zakona o obrtu vezano uz nadležno tijelo za obavljanje poslova u svezi obrta i upisa obrta u obrtni registar temeljem rješenja nadležnog tijela, članka 25. ZOMO-a da u staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju. Kako je tužiteljica upisana u obrtni registar temeljem članka 10. točke 1. ZOMO-a podliježe obveznom mirovinskom osiguranju nevezano za činjenicu da je maloljetna i da se redovno školuje. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Opunomoćenik tužiteljice na ročištu je predložio saslušanje tužiteljice i svjedokinje ĐZ vezano uz podnošenje zahtjeva za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu i potrebnih kvalifikacija za obavljanje djelatnosti obrta a koje je dokazne prijedloge sud odbio kao nepotrebne jer nije sporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu i da je doneseno rješenje tuženika od 16. rujna 2025. kojim je tužiteljici priznato to pravo do trenutka upisa u sudski registar dok tuženik ne tvrdi da tužiteljica ima potrebne kvalifikacije za obavljanje djelatnosti obrta već da je odlučna sama činjenica upisa u obrtni registar.

7. Pravno je pitanje da li maloljetno dijete koje se redovno školuje i koje je upisano u obrtni registar po osnovi nasljeđivanja stječe svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja.

8. Tužiteljica smatra da nije zaposlenik niti osoba koja obavlja djelatnost obrta te da nema svojstvo osiguranika po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti već da ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu jer je temeljem smrti oca, nositelja obrta, podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu i nije joj priznata za razdoblje od upisa u obrtni registar.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

10. Prema podacima spisa predmeta, osporenim rješenjem tuženika od 2. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24- 02/03687423421, UR.BROJ: 341-25-11/2-24-122467, od 16. srpnja 2024. kojim je tužiteljici mlt. NZ rođ. **.**.2008., po službenoj dužnosti temeljem članka 119. Zakona o mirovinskom osiguranju, priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti od 28. svibnja 2024. kao dana upisa u obrtni registar.

11. Uvidom u izvadak iz Obrtnog registra a što je nesporno, da je temeljem nasljeđivanja obrta iz pok. DZ dana 28. svibnja 2024. upisana supruga i majka tužiteljice MZ kao vlasnica obrta a mldb. kćer tužiteljica AZ pristupa obrtu. U trenutku upisa u obrtni registar tužiteljica AZ rođena **.**.2008. imala je navršenih 15. godina života i nesporno je da se redovno školuje, o čemu prileži Potvrda Privatne umjetničke gimnazije u Zagrebu od 23. svibnja 2024.

12. Člankom 10. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje ZOMO) propisano je da su obvezno osigurani obrtnici upisani u odgovarajući registar.

13. Člankom 24. ZOMO-a propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona a člankom 25. ZOMO-a da u staž osiguranja računa se razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju.

14. Članak 119. stavak 2. ZOMO-a propisuje ako osiguranik iz članaka 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika.

15. Sukladno članku 4. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 143/2013, 127/2019 i 41/2020) obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Sukladno članku 2. Zakona obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

16. Članak 33. Zakona o obrtu propisuje da radi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt (stavak 1.), da se međusobni odnosi osoba iz stavka 1. ovoga članka uređuju pisanim ugovorom (stavak 2.), da se na ugovor iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu (stavak 3.), da obrt iz stavka 1. ovoga članka posluje pod zajedničkom tvrtkom (stavak 4.), te da radi obavljanja gospodarske djelatnosti jedna fizička osoba može obavljati više zajedničkih obrta (stavak 5.).

17. Članak 34. Zakona o obrtu propisuje da fizičke osobe mogu zajednički obavljati obrt ako udovoljavaju uvjetima iz članka 8. i članka 9. stavka 2. ovoga Zakona (stavak 1.), ako pri upisu u Obrtni registar nadležnom upravnom tijelu, prilože ugovor iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona (stavak 2.) te ako jedna od osoba ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona (stavak 3.) a koji se odnose na stručnu osposobljenost, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita te propisane posebne zdravstvene uvjete.

18. Članak 38. stavak 1. i 2. Zakona o obrtu propisuje da nakon smrti obrtnika obrt se može prenijeti na njegove nasljednike te nasljednici obrtnika mogu nastaviti voditi obrt i putem poslovođe koji mora ispunjavati uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. i članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

19. Prema ocjeni Suda povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

20. Naime, člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009 i 110/2021) propisuje da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari a članak 47. stavak 1. Zakona propisuje da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

21. Niti tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu utvrđivali sve činjenice i okolnosti koje su bitne da bi se po službenoj dužnosti tužiteljici priznalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja već je odlučeno pukom primjenom članka 10. ZOMO-a temeljem činjenice upisa tužiteljice u obrtni registar. Time je izjednačen formalni upis u registar temeljem nasljeđivanja sa stvarnim početkom rada i obavljanja djelatnosti, što znači da je HZMO upisao maloljetnu tužiteljicu u sustav kao aktivnog radnika odnosno obrtnika, čime ona postaje poduzetnik na tržištu a što dalje znači da postaje i obveznik doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje obrtnika unatoč tome što je maloljetna i redovno se školuje i što obrt zapravo vodi majka.

22. Konkretno radi se o tome da se tužiteljica redovno školuje, da fizički i zakonski ne obavlja djelatnost, niti joj je to zanimanje niti po toj osnovi ostvaruje dohodak. Nema niti dokaza da tužiteljica obavlja obrt zajedno sa majkom u smislu članaka 33. i 34. Zakona o obrtu već proizlazi da je nakon smrti oca obrt naslijeđen u smislu članka 38. Zakona o obrtu i majka se upisala kao vlasnik obrta a maloljetna kćer je pristupila obrtu. Prema ocjeni ovog suda nasljeđivanje obrta i upis u obrtni registar nisu nužno isto što i obavljanje obrta jer konkretno upis tužiteljice u obrtni registar posljedica je ostavinskog postupka i ne znači da je tužiteljica kao nasljednica automatski postala obrtnik u smislu ZOMO-a i da je nastala obveza mirovinskog osiguranja uz ispunjenje zakonski pretpostavki za obvezno osiguranje. Da bi tužiteljica bila obveznik mirovinskog osiguranja kao obrtnik nije dovoljan samo upis u sudski registar već doista mora obavljati djelatnost obrta a navedeno upravno tijelo nije uopće utvrđivalo. Točno je da su sukladno članku 10. ZOMO-a obvezno osigurani obrtnici upisani u obrtni registar ali obrtnik u smislu Zakona o obrtu je fizička osoba koja obavlja djelatnost obrta, što konkretno nema nikakvih dokaza da bi tužiteljica bila budući da je maloljetna osoba koja se redovno školuje i upisana je u registar isključivo kao imovinsko-pravni nasljednik iza pokojnoga oca zajedno sa majkom vlasnicom obrta a radi očuvanja obiteljske imovine.

23. Nadalje, uvidom u obrtni registar sud je ocijenio da je vođenje poslovanja obrta i status stvarnog nositelja obrtničke djelatnosti u cijelosti preuzela majka tužiteljice, jer je upisana kao vlasnik obrta. Majka stoga snosi poslovni rizik i ima status osiguranika dok činjenica da je tužiteljica pristupila obrtu i upisana u obrtni registar ne znači automatski da je stekla status osiguranika. Osim toga, člankom 30. stavkom 1. Zakona o obrtu izričito je propisano da članovi obiteljskog kućanstva mogu pomagati u obavljanju obrta bez obveze zasnivanja radnog odnosa.

24. Također ovaj sud primjećuje da se mirovina ne obustavlja sukladno članku 99. ZOMO-a korisniku obiteljske mirovine ili dijela obiteljske mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena odnosno ako se zaposli na puno radno vrijeme obustavlja mu se obiteljska mirovina pa bi navedeno značilo da je tužiteljica samo uslijed formalnog upisa u obrtni registar izjednačena sa osobama koje se zaposle na puno radno vrijeme jer joj je nesporno to pravo priznato samo do trenutka upisa u obrtni registar.

25. Sud nije ocjenjivao Ugovor o ortakluku od 15. svibnja 2024. dostavljen u spis jer navedeno nije predmet ovog upravnog spora a i isti je sačinjen protivno zakonu jer maloljetnu osobu ne može zastupati majka koja je istovremeno i stranka tog ugovora već maloljetnu osobu mora zastupati posebni skrbnik sukladno članku 340. Obiteljskog zakona.

26. Slijedom navedenog i osporenim rješenjem i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice jer je zbog pretjerano formalističkog pristupa upravno tijelo propustilo stvarno ocijeniti činjenično stanje te je temeljem članka 10. ZOMO-a i činjenice upisa tužiteljice u obrtni registar tužiteljici priznato svojstvo osiguranika a da nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu članaka 8. i 47. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Nasljeđivanje obrta i upis u obrtni registar u upravnom postupku izjednačeno je sa stjecanjem statusa osiguranika kao obrtnika upisanog u obrtni registar bez ocjene ispunjenja zakonskih pretpostavki stjecanja statusa osiguranika i samog pojma obrtnika u smislu Zakona o obrtu, koji ne propisuje da upis sam po sebi čini osobu obrtnikom. Time je došlo do izjednačavanja nasljedno-pravnog statusa tužiteljice sa statusom obrtnika koji obavlja gospodarsku djelatnost a posljedično sa statusom osiguranika u obveznom mirovinskom osiguranju, pri čemu je riječ o trima različitim pravnim institutima koji imaju različitu pravnu narav, pretpostavke nastanka i pravne učinke te se ne mogu poistovjećivati.

27. Stoga sud ocjenjuje da postupak priznanja svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po službenoj dužnosti nije rezultirao pravilnim utvrđenjima i zaključcima pa posljedično tome niti osporavana rješenja nisu pravilna ni zakonita i na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio je kao u izreci.

28. O troškovima tužiteljice sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) u iznosu od 1.000,00 EUR i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 2.500,00 EUR.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku

3. U spis