Poslovni broj: Us I-4979/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/627, URBROJ: 338-01- 06-05-24-02 od 5. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/627, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 5. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/24-02/7916, URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 11. rujna 2024., kojim tužitelju zaposlenom kod poslodavca Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ozljeda nastala 20. lipnja 2024. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S40.0 i S00, nije priznata ozljedom na radu, te mu u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je prilikom dolaska na posao uobičajenim putem, pao i slomio lijevo rame i desnu šaku te je bio na bolovanju od 20. lipnja do 23. kolovoza 2024. Navodi da mu nije isplaćena za taj period puna plaća iako radnik u slučaju ozljede na radu prima 100% plaću. Napominje da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da se radilo o odlasku na posao uobičajenim putem ali da se radilo o obijesnoj vožnji jer je trebao sići sa romobila, prijeći preko uspornika i dalje nastaviti vožnju dok drugostupanjskim rješenjem suprotno da se nije radio o obijesnoj vožnji već da nije vozio na posao uobičajenim putem. Navodi da je vozio uobičajenim putem (najkraćim putem) a na mjestu gdje se dogodio pad nije bilo nogostupa već se morao kretati cestom. Predlaže sudu da prizna 100% bolovanje zbog ozljede na radu odnosno da poništi osporavano rješenje, da tužitelju pretrpljenu ozljedu prizna ozljedom na radu i da tužitelju prizna prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe jer iako je prvostupanjsko tijelo primijenilo pogrešnu zakonsku odredbu iz članka 112. i 113. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i podveo po odredbu članka 66. točka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju već je tužitelj trebao prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste kako bi ga mogao pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom u smislu članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i podvesti pod članak 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U konkretnom slučaju nije ispunjen pravni uvjet za priznavanje ozljede na radu, jer je nesreća definirana kao događaj na cesti izazvan kršenjem prometnih propisa u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena, pa je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći neopreznom i neprilagođenom vožnjom uvjetima na cesti izravno je doprinio nastanku štetnog događaja koji se propust smatra nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem na putu od strana do posla te se sukladno članku 67. točci 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljeda pretrpljena u predmetnom događaju ne može priznati ozljedom na radu. Napominje da u upravnosudskoj praksi odredba članka 67. točke 1. Zakona ne pretpostavlja nužno postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti osigurane osobe. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba Ministarstvo vanjskih i europskih poslova predlaže da sud donese odluku sukladno svim činjenicama i pravnim pitanjima te navodi da je prvostupanjskom tijelu dostavilo svu dokumentaciju kojom raspolaže.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
8. U konkretnom slučaju stranke ne osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu nastanka predmetne ozljede 20. lipnja 2024. izražene dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S40.0 i S00, već je sporna primjena odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), tj. postoji li skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja koje je izravno doprinijelo štetnom događaju.
9. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
10. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
11. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Nadalje, prema dosljednoj sudskoj praksi, npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1814/19-2 od 21. kolovoza 2019. u situaciji kada je izostalo policijsko postupanje odnosno kada nije pokrenut odgovarajući sudski postupak, u upravnom postupku potrebno je da tijelo u okviru svoje nadležnosti utvrdi radi li se o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja, a koja utvrđenja imaju učinka samo u predmetnoj upravnoj stvari, te se za upravni postupak ne traži postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti, niti se u upravnom postupku primjenjuje načelo presumpcije nevinosti, osim ukoliko to ne bi bilo propisano specijalnim zakonom.
13. Naime, tuženik je svoje obrazloženje dao na način da iz same tužiteljeve izjave proizlazi da je direktno doprinio nastanku štetnog događaja kada je prilikom upravljanja električnim romobilom, po kolniku, pao s istog uslijed udarca u uspornik prometa položen cijelom širinom kolnika, zadobivši pritom ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te nije pozvao prometnu policiju. Navodi da je tužitelj nailaskom na uspornik izgubio nadzor nad romobilom te je neprilagođivanjem vozila uvjetima na cesti izravno doprinio nastanku štetnog događaja, koji propust se smatra nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem na putu od stana do posla u smislu članka 67. stavka 1. Zakona. Također tuženik nije prihvatio shvaćanje prvostupanjskog tijela da je tužitelj trebao sići sa romobila prije prelaska preko uspornika (tužitelj sporio navedeno u žalbi), jer bi time ometao sudionike u prometu već je bio dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, kako bi mogao pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom odnosno postupiti po prometnom pravilu ili znaku a u smislu članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14. Tužitelj ne tvrdi niti ičim dokazuje da do nezgode nije došlo zbog njegove neprilagođene brzine kretanja romobilom i posljedično pada nailaskom na uspornik na kolniku. Sud prihvaća dana obrazloženja iz osporenog rješenja kao pravilna i logična, te sukladna tumačenju članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelj
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom
3. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
4. U spis
