Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-428/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB:32284739479, Stalna služba u Ivanić Gradu po sucu toga suda Damiru Gazdiku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, protiv I-tuženika RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužene HO iz iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, radi pobijanja pravnih radnji tužiteljevog dužnika , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 10. lipnja 2026. u prisustvu punomoćnika tužitelja, objavljeno 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zk odjel Ivanić-Grad, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE, ORANICA, ukupne površine 1802 m2, od 30.12.2024. zaključen između BO, OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i HO, OIB [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice, gubi učinak prema tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci, dioničkom društvu iz Zagreba, OIB 87939104217 u dijelu koji je potreban za ispunjenje potraživanja Hrvatske poštanske banke, dioničkog društva iz Zagreba od BO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koja tražbina na dan 02.10.2025. godine iznosi ukupno 26.074,53 eur, a sastoji se od glavnice u iznosu 19.773,86 eur uvećane počevši od 03.10.2025. godine do naplate za zakonsku zateznu kamatu po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospjele redovne kamate u iznosu od 1.321,59 eur uvećane za zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja tužbe do naplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dospjele zatezne kamate u iznosu od 4.768,92 eur te dospjelih troškova u iznosu od 210,16 eur uvećanih za zakonsku zateznu kamatu počevši od 03.10.2025. do naplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. 2. tužena HO, [adresa], 10315 Okešinec, Novoselec, OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je dopustiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci, dioničkom društvu iz Zagreba potraživanje prema 1. tuženiku BO, [adresa], 10315 Okešinec, OIB [osobni identifikacijski broj], i to:

-glavnice u iznosu 19.773,86 eur uvećane od 03.10.2025. godine do naplate za zakonsku zateznu kamatu po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- dospjele redovne kamate u iznosu od 1.321,59 eur uvećane za zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja tužbe do naplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- dospjele zatezne kamate u iznosu od 4.768,92 eur te

-dospjelih troškova u iznosu od 210,16 eur uvećanih za zakonsku zateznu kamatu počevši od 03.10.2025. do naplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

namiriti prodajom nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zk odjel Ivanić-Grad, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE, ORANICA, ukupne površine 1802 m2.

III. Nalaže se 1. tuženiku RO, [adresa], 10315 Okešinec, OIB [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženoj HO, [adresa], 10315 Okešinec, Novoselec, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, 10 000 Zagreb, OIB 87939104217 solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 561,93 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate i to po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.10.2025. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su tužitelj (kao pravni slijednik Nove hrvatske banke dioničko društvo sa sjedištem u [adresa], OIB: 78427478595, na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. godine kojim je upisano pripajanje Pripojenog društva Društvu preuzimatelju, (ranije:

Sberbank d.d., [adresa], OIB 78427478595, ranije: VOLKSBANK d.d., [adresa], OIB 78427478595) kao kreditor i 1. tuženik kao korisnik kredita zaključili dana 26.03.2018. godine Ugovor o kreditu broj 624089 kojim je 1. tuženiku odobren kredit u iznosu od 23.600,00 eur uz ostale uvjete iz Ugovora. Budući da obveza iz Ugovora o kreditu nije ispunjena, isti je dana 06.12.2021. godine otkazan čime je u cijelosti dospjela obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu. Temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja ukupno dugovanje 1. tuženika na dan 02.10.2025. godine iznosi 26.074,53 eur, od čega dospjela glavnica 19.773,86 eur, dospjela redovna kamata 1.321,59 eur, dospjela zatezna kamata 4.768,92 eur i dospjeli troškovi 210,16 eur. Ovršnim ispravama, Izjavom o zapljeni po pristanku dužnika broj OV-1726/2018 i zadužnicom broj OV-1725/2018 obje ovjerene od strane javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, koje su dane kao sredstvo osiguranja za ispunjenje obveza po prethodno navedenom Ugovoru o kreditu 1. tuženik se obvezao tužitelju ispuniti obvezu nastalu po Ugovoru o kreditu. Tužitelj na temelju navedenih ovršnih isprava nije uspio naplatiti svoje potraživanje slijedom čega je provjerom imovine utvrdio da je 1. tuženik raspolagao svojim pravom vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zk odjel Ivanić-Grad, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE, ORANICA, ukupne površine 1802 m2, na način da je dana 30.12.2024. godine zaključio Ugovor o darovanju sa 2. tuženom. Radnjom - darovanjem nekretnine - počinjenom od strane 1.tuženika, tužiteljevog dužnika, u korist 2.tužene kao treće osobe, nedvojbeno je nanijeta šteta tužitelju kao vjerovniku, budući da 1.tuženik nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti tužiteljevo potraživanje. Osim nekretnine koja je predmet Ugovora o darovanju, tuženik nema vrijednije imovine iz koje bi se mogla namiriti tražbina tužitelja iz točke I. ove tužbe. U prilog tvrdnji da 1. tuženik permanentno nema sredstava na računu govori i činjenica da od dana slanja Zahtjeva za izravnu naplatu na FINA -u (24.12.2019.) do dana sastavljanja ove tužbe, nije ništa ustegnuto. Također, Izjava o zapljeni po pristanku dužnika OV-1726/2018 proslijeđena je poslodavcu tuženika MICRO MANGUM d.o.o. po kojoj također nije postupano. Slijedom navedenog, a obzirom da su ispunjene pretpostavke iz članka 67. stavak 3. ZOO-a, tužitelj u zakonom predviđenom roku iz članka 71. ZOO-a predlaže sudu da na temelju odredaba čl.66. i 69. st.1. i 2. i čl. 70 ZOO-a donese predloženu presudu.

2. U odgovoru na tužbu (list 55-57) oba tuženika u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, smatrajući istu neosnovanom. Tuženi ističu kako je prema čl. 66. st. 2. ZOO-a jedna od općih pretpostavki paulijanske tužbe pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njenog izvršenja dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikovih potraživanja, a s obzirom na to, ističu kako tužitelj ovu pretpostavku nije dokazao. Navode da iz okolnosti slučaja jasno proizlazi da tuženik raspolaže s drugim sredstvima kojima bi se tražbina mogla namiriti te iz kojih bi se bilo lakše, brže i jednostavnije namiriti te koja bi bila manje otegotna za tužene, s obzirom da se u ovom slučaju radi o domu obitelji, no tužitelj to nije provjerio niti se pokušao namirit prvo iz njih. Navode da činjenica da tužitelj nije provjerio niti utvrdio ima li tuženi druge imovine iz koje bi se mogao namiriti, kao što su između ostalog pokretnine, a koja bi bila manje opterećujuća sredstva namirenja za tužene, proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke za paulijansku tužbu te da tužitelj poseže sa najtežom i krajnje nerazmjernom mjerom koja nije utemelja na zakonu te bi predstavljala prestrogu mjeru koja bi za tuženika imala velike posljedice. Također, jedna od pretpostavki za podnošenje paulijanske tužbe je insolventnost dužnika. Stoga napominju kako tužitelj prilikom podnošenja tužbe sudu, nije podnio nijedan dokaz koji dokazuje da je tuženik insolventan. Tužitelj se pokušao namiri temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika broj OV-1726/2018 te zadužnicom broj OV-1725/2018 obje ovjerene od strane javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, koje su dane kao sredstvo osiguranja za ispunjenje obveza Ugovora o kreditu, no isto nije uspio ne iz razloga njegove insolventnosti, već drugih razloga koja nisu krivica tuženoga. Uz tužbu nisu priloženi financijski izvještaji, popisi imovine, dokumenti o blokadi računa ili drugi dokazi o nemogućnosti naplate iz pojedinih drugih izvora niti je prikazana kakva druga analiza stvarnog imovinskog stanja tuženika koja bi ukazivala na njegovu insolventnost. Suprotno tome, iz priložene dokumentacije, proizlazi da tuženik raspolaže drugom imovinom koja bi bila pogodna za namirenje tužitelja, kao što je plaća, a čak i u slučaju nemogućnosti naplate putem ovrhe na plaći, postoje druga sredstva koja tužitelj nije ni pokušao aktivirati. Nadalje, I tuženi napominje kako prilikom sklapanja ugovora o darovanju sa svojom suprugom, kod I tuženika nije postojala namjera oštećenja tužitelja već je Ugovor o darovanju sklopljen iz obiteljskih razloga, a ne s ciljem izbjegavanja namirenja vjerovnika. I tuženik je bio svjestan svog dugovanja, no to ne znači da je postupao s namjerom oštećenja vjerovnika s obzirom da je znao kako predmetna nekretnina nije jedino sredstvo iz kojeg se tužitelj može namiriti. On je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju redovno primao plaću te je posjedovao drugu imovinu iz koje se tužitelj mogao namiriti. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja da se poništi Ugovor o darovanju je krajnje i potpuno nerazmjerno sredstvo te se isti cilj i svrha može potiči drugom mjerom. Radi se o nekretnini u kojoj tuženikova obitelj živi, a tužitelju stoje na raspolaganju druga sredstva naplate. Tužitelj je u ovom slučaju odabrao najdrastičnije sredstvo iako je mogao postići namirenje duga blažim i jednostavnijim načinima naplate koje nije iskoristio. Takav zahtjev je u suprotnosti s ciljem paulijanske tužbe i predstavlja neprihvatljivu štetu za tuženika. Slijedom navedenog, tuženi predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, a da tuženima na teret tužitelja dosudi parnični trošak

3.1. U podnesku od 10.2.2026. (list 115-117) tužitelj napominje da su netočni navodi tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za paulijansku tužbu jer da tužitelj nije dokazao da tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja, odnosno da tužitelj nije provjerio ima li tuženik druge imovine iz koje bi se eventualno mogao namiriti, odnosno da nije dokazao insolventnost dužnika ovdje tuženika. Suprotno navodima tuženika, tužitelj navodi da je već uz tužbu priložio dokaze iz kojih proizlazi da tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine odnosno dostavio je dokaz da se je pokušao namiriti temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika (OV-1726/18) kao i temeljem zadužnice (OV-1725/18) međutim bezuspješno. Kako je već ranije naveo, Izjava o suglasnosti proslijeđena je poslodavcu I tuženika MICRO MAGNUM d.o.o. međutim po istoj nije postupano, niti je ista vraćena tužitelju. Zadužnica je proslijeđena na FINA-u te po istoj također nije bilo naplate; ista je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 17. mjestu, a iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije ove zadužnice iznosi visokih 59.111,10 eur. Svu dokumentaciju iz koje proilazi navedeno, kao dokaz svojih navoda tužitelj je dostavio uz tužbu. Tužitelj navodi da Zakon o obveznim odnosima ne sadrži pojam insolventnost nego u članku 66. propisuje: „Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.“ Dakle, za postojanje pretpostavke oštećenja vjerovnika nije nužno da je dužnik insolventan, već je dovoljno da on nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, tako da bi se vjerovnik zbog radnje koju je dužnik poduzeo mogao samo djelomično namiriti, odnosno dovoljno je da je nastupilo stanje nedostatnosti imovine. S obzirom na tvrdnju tuženika da se radi o domu obitelji, tužitelj napominje da predmetno ne isključuje pravo tužitelja da pobija navedenu pravnu radnju kojom tuženik svoju nekretninu daruje supruzi. Upravo iz činjenice da je I. tužitelj ostao živjeti u nekretnini koju je darovao supruzi jasno proizlazi njegova namjera da izbjegne plaćanje duga tužitelju. Tome u prilog ide i činjenica da je I. tuženik predmetnu nekretninu darovao nakon što ga je tužitelj kontaktirao glede dogovora oko otplate duga. Naime, u ožujku 2024. godine tuženik je dostavio tužitelju Prijedlog za otplatu kredita, nakon čega se više nije javljao na pozive tužitelja. Stoga tužitelj smatra da je očito da je klijent tj. I tuženik svjesno izbjegavao podmirenje dospjelog duga te je nekretninu darovao kako bi izbjegao moguću ovrhu na istoj. Stoga je pozivanje prvotuženoga na pravo na dom u cijelosti promašeno i neosnovano jer se u konkretnom slučaju ne radi o ovrsi na nekretnini već o parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji kojima dužnik evidentno izbjegava ispunjenje svojih obveza.

3.2. S obzirom na navode tuženika da iz priložene dokumentacije , a tužitelj napominje da nikakva dokumentacija nije priložena uz odgovor na tužbu, proizlazi da tuženik raspolaže drugom imovinom koja bi bila pogodna za namirenje tužitelja kao što je plaća ili pokretnine, tužitelj ponavlja da je već pokušao naplatu putem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika, ali bezuspješno. Ukoliko je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, kako navodi, tuženik redovno primao plaću iz koje se je tužitelj mogao namiriti postavlja se pitanje iz kojeg razloga poslodavac MICRO MAGNUM d.o.o. (čiji je osnivač upravo ovdje I.tuženik) nije postupao po Izjavi o zapljeni plaće koja mu je dostavljena 22.10.2011. godine, o čemu je dokaz dostavljen ranije uz tužbu. Nastavno na tvrdnje tuženika da je solventan (odnosno da ima druge imovine iz koje se je tužitelj u mogućnosti namiriti) tužitelj navodi da je na tuženiku teret dokaza da je solventan odnosno da ima druge imovine, npr. pokretnine koje su unovčive i dostatne za namirenje tražbine vjerovnika. Tuženik svoje tvrdnje da ima drugu imovinu iz koje se tužitelj može namiriti ničim ne dokazuje nego samo iznosi paušalne navode. No, sve i da tuženik prima plaću kako navodi u tužbi, iz koje bi se tužitelj mogao naplaćivati, što tuženik nije dokazao, tužitelj nije dužan trpjeti dugotrajno i neizvjesno namirenje svoje tražbine u okolnostima kada je I.tuženik imao u vlasništvu nekretninu na kojoj se brže i lakše mogla provesti ovrha, a koju je ugovorom o darovanju prenio na suprugu. Tužitelj zaključuje da proizlazi da je sklapanjem Ugovora o darovanju tužitelju kao vjerovniku prouzročena šteta jer je darovanjem predmetne nekretnine došlo do takve negativne promjene u imovini I.tuženog zbog koje on više nema dovoljno sredstava za cjelovito namirenje tužiteljeve tražbine. Pritom se napominje da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je dokumentacija koju je tužitelj priložio tužbi i to: ugovor o kreditu sklopljen između prednika tužitelja i I tuženika (list 7-16), prilozi ugovoru o kreditu (list 17-31), otkaz ugovora o kreditu s potvrdom pošte o primitku (list 32-33), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 34), zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretniku tuženika (list 35-37), izjava o zapljeni po pristanku dužnika tj. I tuženika s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika (list 38-39), şpecifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-1725/18-Z008 FINA-e (list 40), zahtjev FINA-i za izravnu naplatu (list 41-42), zahtjev FINA-i za naplatu tražbine po zadužnici OV-1725/18 (list 43), zadužnica tuženika s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika (list 44-46), potvrda FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje (list 48), opomena pravnog prednika tužitelja poslodavcu I tuženika zbog nepostupanja po izjavi o zapljeni plaće (list 49-52).

5. Nesporno je da je I tuženik BO dužnik tužitelju po osnovi kredita o ugovoru sklopljenog s pravnim prednikom tužitelja , koji ugovor o kreditu je otkazan po pravnom predniku tužitelja (list 32-33) zbog neispunjavanja obveza I tuženika, dakle tužiteljeva tražbina je dospjela. Također je nesporno da je II tužena HO uknjižena dana 30.12.2024. kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] koja se sastoji od kućišta, oranice, kuće i dvorišta, na temelju ugovora o darovanju (list 37) odnosno besplatnim pravnim poslom. I tuženi u odgovoru na tužbu napominje da je svjestan svojeg dugovanja i kako prilikom sklapanja ugovora o darovanju sa svojom suprugom nije postojala namjera oštećenja tužitelja već je ugovor o darovanju sklopljen iz obiteljskih razloga, a ne s ciljem izbjegavanja namirenja tužitelja.

6. Tužitelj je dokazao da je pokušao svoje potraživanje od I tuženika naplatiti zapljenom s plaće I tuženika i putem FINA-e zahtjevom FINA-i za izravnu naplatu po zadužnici, a da su ti pokušaji bili bezuspješni, kao i da je vjerojatno da nakon radnje darovanja predmetnih nekretnina svojoj supruzi I tuženik nema vrijednije imovine iz koje bi se mogla namiriti tražbina tužitelja.

7. Tuženi osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdnjom da tužitelj svoje potraživanje može naplatiti iz druge imovine I tuženika jer da I tuženi posjeduje drugu imovinu, a o čemu nisu priložili nikakav dokaz. Tuženi su odgovoru na tužbu priložili samo tužbu i kopije tužiteljevih priloga tužbi.

8. Tuženi nisu pristupili niti jednom od četiri zakazanih i održanih ročišta pred sudom, a izostanke nisu valjano opravdali.

9. S obzirom na navedeno sud je kao nesporno utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva, dok tuženici nisu dokazali osnovanost svojih navoda da I tuženi posjeduje imovinu kojom može podmiriti potraživanja tužitelja te da darovanjem predmetnih nekretnina ne onemogućava naplatu potraživanja tužitelju.

10. Tužitelj je tužbu podnio dana 28.10.2025., dakle u roku sukladno čl.67. st.3. i čl.71. Zakona o obveznim odnosima.

11. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

12. Tužitelj traži trošak postupka i to trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, kako je usmeno zatraženo na ročištu10.6.2026. (list 150), a što je sukladno čl.154. i čl.155. Zakona o parničnom postupku te je odlučeno kao u točci III izreke presude. Sudska pristojba na tužnu iznosi 244,19 €, a na presudu 317,74 €, odnosno ukupno sudske pristojbe iznose 561,93 €.

13. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 14. srpnja 2026.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun.

- I tuženiku po pun.

- II tuženiku po pun.

4. sredi spis

5. kal. 30 dana