Posl.br. Pr – 13/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2026 . godine, dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.936,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 144,00 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

na iznos od 30,40 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

na iznos od 313,75 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

na iznos od 1.181,45 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

na iznos od 782,58 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

na iznos od 536,29 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

na iznos od 59,58 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

na iznos od 48,65 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

na iznos od 27,37 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

na iznos od 171,83 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

na iznos od 237,42 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

na iznos od 99,78 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

na iznos od 644,78 EUR bruto od 15.3.2021. godine,

na iznos od 470,27 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

na iznos od 55,60 EUR bruto od 15.5.2021. godine te

na iznos od 133,09 EUR bruto od 15.6.2021. godine,

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, u kojem se dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate odbija kao neosnovan, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka 3 790,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. svibnja 2023 navodi, tužitelj je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od veljače 2020. do svibnja 2021. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima.

Sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150%.

Tijekom razdoblja od veljače 2020. do svibnja 2021. godine, tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima.

Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 6. veljače 2023. godine, podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, preporučenom poštom s povratnicom, radi mirnog rješenja predmetnog spora.

Tuženik je, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, dostavio svoje očitovanje na zahtjev radi mirnog rješenja spora kojim odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe ne raspolaže relevantnom dokumentacijom po osnovi koje bi imao mogućnost istaknuti visinu tužbenog zahtjeva, međutim ima saznanja kako je ista dokumentacija pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca (MUP RH) te kako se temeljem iste može provesti odgovarajuće financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj je u svom Zahtjevu za mirno rješenje spora i predložio pribavu relevantne dokumentacije, a nakon koje bi se provelo odgovarajuće financijsko vještačenje.

Međutim, a obzirom je tuženik odbio Zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovan, nije se ni provelo predloženo vještačenje pa stoga tužitelj ni ne raspolaže tom dokumentacijom, odnosno podacima bez kojih zapravo nije moguće utvrditi visinu iznosa koje mu tuženik duguje, ali je nesporno kako dokumentacija postoji i koja bi se na zahtjev suda dostavila u sudski spis.

Stoga, tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 1.327,36 EUR (10.000,99 kn) pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora sukladno Zakonu o parničnom postupku.

Određuje tužbeni zahtjev nakon financijskog vještačenja .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2023. godine, navodi da Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani u cijelosti.

Naime, iz obračunskih lista plaća za tužitelja za predmetno razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za to razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“: NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme.

Odredbom članka 41. navedenog zakona propisan je način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a odredbom članka 42. propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način.

Međutim, suprotno navodima iz tužbe, tužitelju su uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u rješenju broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju su obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate provedene na plovilu izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji određuje: „ Ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra se pasivnim dežurstvom.“

Osim toga, sukladno odredbi članka 56. stavka 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi poslova ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju posl.br. Gž R-1199/2021-3 od 15. veljače 2023., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu, navodi iz tužbe su neosnovani.

.

Također bitno je za istaći, da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad. Isti način rada primjenjivao se u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje izraženo u prethodno navedenoj presudi drugostupanjskog suda, predlaže se sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 13. rujna 2023. godine navodi da tuženik netočno navodi da bi tužitelju pravilno izvršio obračun uvećanja plaće za utuženo razdoblje i izvršio isplatu. Naime, sam tuženik priznaje da je služba, pa time i rad tužitelja, organizirana na način da se isti upućuje na višednevne službe te da je tužitelj bio dužan raditi po nalozima iz radnih naloga, međutim, tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno, iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme (tako mu je i naloženo i tako je dužan raditi). Zato se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana, pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Tuženik priznaje da se tužitelj radi potrebe službe upućuje na more više dana, pa se iz toga zaključuje da je isti 24 sata na brodu i toliko u službi (notorna je činjenica da će tužitelj u slučaju potrebe intervencija tako i postupiti unutar 24 sata, a ne da će u slučaju incidenta oglušiti se o potrebe službe jer mu je "isteklo radno vrijeme" evidentirano u registru službenih poslova). Ukoliko je tuženik omogućio tužitelju da koristi slobodne dane za ostvarene prekovremene sate, tada je trebao donijeti i rješenje o tome, pa se predlaže da sud obveže tuženika da u spis ovog predmeta dostavi rješenja o korištenju slobodnih dana. Nadalje, nije u pravu tuženik kada se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 1318/16-2) od 26. listopada 2016. godine, jer ova odluka nipošto ne govori u prilog navodima tuženika. Dapače, u obrazloženju te odluke jasno stoji da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati i platiti tužitelju (kao prekovremeni rad), a ne da tuženik nije dužan ništa platiti kako on to ovdje tvrdi. Dakle, Vrhovni sud daje za pravo tužitelju i kaže da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršen rad nakon redovnog radnog vremena.

Uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ta naknada pripada tužitelju u visini naknade za prekovremeni rad. Tuženik ignorira i ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 60. Zakona o radu koja definira radno vrijeme. Tako, Zakon o radu poznaje samo radno vrijeme (tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno) te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme. Ne postoje nikakve međukategorije. Tuženik, iako priznaje da je tužitelj 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da tužitelj u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora. Na taj način se stvara nekakva međukategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!). Ta i sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu. Uostalom, tuženik je zanemario i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati. U ovakvom režimu rada, očito da ga tužitelj nije imao. Tuženik citira odredbe čl. 56. st. 10. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi pasivnog dežurstva i terenskog dodatka, međutim zanemaruje jasna tumačenja Zajedničke komisije: prvenstveno tumačenje broj 28/44 od 20. svibnja 2014. godine: "Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; ali i druge: (i) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće”; (ii) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)". Ovo znači da tužena nije smjela tužitelju vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo !!! Da je tužitelj u pravu, potvrđuje i stav Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba. Tako primjerice u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Revr-17/15, od 1. veljače 2017. godine, Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Dakle, Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud. Također, ovaj stav potvrđuje i uputa koju je 12. listopada 2007. godine svim državnim odvjetništvima i županijskim sudovima uputilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, upravo s ciljem izbjegavanja neujednačenog postupanja i radi zauzimanja jedinstvene prakse. U uputi jasno stoji da se dežurstvo na radnom mjestu (aktivno dežurstvo) nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, a da je pasivno dežurstvo pripravnost za rad izvan radnog vremena i IZVAN RADNOG MJESTA.

Tuženik se nadalje poziva na odluku Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R - 1199/2021-3, od 15. veljače 2023. godine, a kao dokaz da su navodi iz tužbe u ovom predmetu neosnovani. Međutim, tužitelj dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr- 12/2023, od 14. lipnja 2023. godine, kojom se, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda iz gore navedene ukidne presude, opet prihvaća tužbeni zahtjev. U potvrdu svojih navoda tužitelj u privitku ovog Podnesak dostavlja relevantnu sudsku praksu (prvostupanjske presude) u predmetima djelatnika pomorske policije, iz kojih je razvidno da su tužbeni zahtjevi osnovani dok se visina istih utvrđuje knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, kao i drugostupanjske presude u kojima se odbijaju izjavljene žalbe tuženika i potvrđuju te prvostupanjske presude. Slijedom svega navedenog razvidno je da neosnovano tuženikovo protivljenje osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik:

- priznaje da je tužitelj radio-dežurao kontinuirano tijekom višednevnog boravka na terenu,

- da tužiteljev rad nije organiziran u smjenama odnosno turnusima,

- da je tužitelj višednevnim službama radio na moru.

Jedino se može zaključiti da je sporna visina tužbenog zahtjeva, a ne i osnova s obzirom da je tuženik svojim navodima posredno potvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, a u pogledu ovog dijela tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Ukoliko je tužitelj radio i njegov je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu i registru službenih poslova, tada njegovu plaću čini osnovna plaća uvećana za dodatke na osnovnu plaću te uvećanja određena odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora (rad subotom, noću, blagdanima itd.). Svi dodaci na plaću međusobno se ne isključuju.

Stoga, tužitelj ustraje kod prijedloga da financijski vještak, a nakon što tuženik u spis dostavi dokumentaciju kako je predloženo u tužbi, izradi nalaz i mišljenje u kojem bi trebao utvrditi stvarnu plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sata dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati, te uz napomenu da tužitelj zadržava pravo na naknadu za pasivno dežurstvo kako mu je ista obračunata za utuženo razdoblje.

4. Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jeleni Ćurlica, pregledao sve isprave u spisu , tako i zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije rada, evidencije prekovremenih sati, obračuni plaća saslušao predložene svjedoke SF, EF, FF, RF te saslušao vještakinju.

5 . Dana 21. srpnja 2025. ovaj sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, ista presuda je po žalbi tužene ukinuta , u drugostupanjskoj odluci jasno stoji :

" Kraj činjenice da je tuženik dostavio sudu svu raspoloživu dokumentaciju i evidencije, u situaciji kada tužitelj tvrdi da podaci nisu točni ili potpuni, tužitelju je dopušteno dokazivati drugačije pa i saslušanjem tužitelja te svjedoka. Na tuženiku je teret dokaza o radnom vremenu koje je tužitelj proveo na radu, uključujući i onaj prekovremeni u smislu odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17. i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR/14) koju evidenciju tuženik vodi u smislu odredbe članka 5. stavak 1. i 2. ZR/14. Ukoliko tuženik ne vodi urednu evidenciju teret dokaza je u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP -a na tužitelju. Tuženik je dostavio evidenciju rada tužitelja za koju tužitelj tvrdi da nije točna, no sam tužitelj nije dostavio svoju evidenciju provedenih sati rada kod tuženika u utuženom razdoblju.

Prema shvaćanju ovog suda paušalni iskazi saslušanih svjedoka nisu dokaz o provedenom vremenu na radu jer se broj odrađenih sati ne može dokazivati paušalno, po sjećanju tužitelja ili svjedoka bez navođenja točnog datuma i broja sati odrađenih tijekom vremena odmora kao pasivnog dežurstva odnosno obavljanja hitnih radnji tijekom trajanja pasivnog dežurstva.

Radi navedenog se pobijana presuda pod točkom I izreke ne može potvrditi odnosno preinačiti te se ista ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

. Radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno pa se ukida se pobijana presuda pod točkom I. izreke i predmet vraća na ponovno suđenje.

Potrebno je na temelju dostavljene dokumentacije utvrditi stvarno odrađeno radno vrijeme kao i vrijeme pasivnog dežurstva te analizom podataka o isplatama utvrditi da li su tužitelju plaćeni svi prekovremeni sati.

Ovo stoga što pozivom na članak 51. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17., 121/18., 2/19., 119/19. i 66/20, dalje: KU) vrijeme provedeno na plovilu, kada se ne obavlja rad, predstavlja pasivno dežurstvo. Prilikom eventualne dosude, voditi će računa i o dosudi zatezne kamate ako se radi o isplatama u bruto iznosu na porez i prirez porezu na dohodak. Isto tako će voditi računa o pravilnoj primjeni odredbe članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23.) jer je zadnjim izmjenama Zakona u primjeni nova kamatna stopa od 30.prosinca 2023. 13. Budući se ukida odluka o glavnoj stvari, ukida se i rješenje o troškovima postupka pod točkom II. izreke o kojim troškovima će prvostupanjski sud ponovno odlučiti, uključujući i trošak žalbenog postupka tuženika".

6 Nakon ukidne odluke ovaj sud je ponovno saslušao svjedoke FF, RF vještakinju kao i tužitelja

6.1. Svjedoci FF i RF su ostali pri ranije danim iskazima u ovom postupku te naglasili slijedeće : da čovjek ima osjećaj da je stalno na brodu , u 24 sata , koliko su dnevno radili, a potrebno je misliti o svemu, kao i vremenskim uvjetima i sigurnosti broda…odmora nema . Moraju biti dostupni stalno….Cijela posada čuva brod i nakon aktivnog radnog vremena.

6.2. Vještakinja na saslušanju nakon ukidne odluke navodi da u potpunosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju, vještvo je izradila po nalogu suda, i svim podacima u spisu, a na točnost njezina nalaza nitko se nije referirao.

6.3. Tužitelj na saslušanju u bitnom navodi da u potpunosti ostaje pri svom ranijem iskazu , a čovjek dok radi na brodu mora biti u pripravnosti stalno, tako da nema odmora. On je vodio računa o pogonski motorima, pomoćnim motorima, kontroli veza i cijeli dan u pripravnosti.

7. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu relevantne radnopravne dokumentacije za potrebe provođenja financijskog vještačenja s ciljem utvrđivanja visine tražene razlike u plaći, pri čemu obveza tužene na dostavu te dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 32/15) te čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju odnosno tužitelju nije dostavila traženu dokumentaciju, sud je stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom te je postupao po istoj. Osim toga, tužena se nije protivila podnesenoj stupnjevitoj tužbi te je već uz svoj odgovor na tužbu dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju.

8.1.Tužitelj DF na saslušanju od 7. veljače 2024. godine iskazuje "U utuženom periodu je radio na mjestu strojara na tipu broda B. To je brod koji ima 3 člana posade, njega u obavljanju njegovih radnih zadataka ne može zamijeniti drugi član posade. Radnim nalozima ih poslodavac uputi na plovidbu koja traje 3-4 dana, radno vrijeme je u pravilu bilo 8 sati i to poslodavac odredi u radnom nalogu, međutim, oni rade više od tog evidentiranog vremena budući svoje radne zadatke obavlja i prije i nakon tako evidentiranog ranog vremena. Tako primjerice moraju početi s radom najmanje sat vremena prije jer je za plovidbu potrebno provjeriti brod, stanje ulja, vode i pripremiti motor kako bi se moglo isplovit kad počne radno vrijeme. I nakon završetka radnog vremena i dalje obavlja ju radne zadatke, često on u strojarnicu može ući tek nakon proteka par sati jer je visoka temperatura u stroju a potrebno je kontrolirati rad motora, ulje, gorivo i obaviti mehaničke popravke. Osim toga potrebno je oprati brod, a cijelo vrijeme dok su na brodu prate vremenske uvjete jer su dužni nadzirati sigurnost broda pa tako s obzirom na luku gdje su vezani možda je potrebno prebaciti brod na drugi vez, mora ju puniti baterije za što se pali agregat. 24 sata dnevno je upaljena veza i to radio veza s upravom, veza s cijelim Jadranom i pomorska stanica koju stalno moraju pratiti, a imaju i službeni mobitel. Za cijelo vrijeme plovidbe nose službenu uniformu, a nakon završetka ovog radnog vremena koje im poslodavac evidentira ne mogu otići s broda primjerice svojim poslom, mogu samo poslati samo člana posade do butige. Napominje da tijekom višednevne plovidbe nema posebne službe koja vodi brigu o sigurnosti broda i imovini na brodu već to rade samo oni koji su na brodu. Ovi radni zadaci koje aktivno obavljaju izvan evidentiranog im radnog vremena vremenski unutar 24 sata traju oko 4-5 sati. Od svibnja 2021. nema višednevnih plovidbi, sada je njihov rad organiziran na način da rade 12 sati te nakon toga jednu posadu na brodu zamijeni druga posada."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, tužitelj odgovara :“Nikad.“

Na poseban upit zz tuženika na koji se način evidentira intervencija tijekom višednevnih plovidbi, tužitelj odgovara: "Ukoliko idu na intervenciju u smislu obavljanja policijskih poslova, npr. ako su upućeni izvan im određenog radnog vremena provjeriti neki sumnjivi brod ili intervenirati zbog neke tuče, to se evidentira kao aktivni rad. Međutim, ove druge poslove koje obavlja ju izvan radnog vremena, primjerice briga o sigurnosti broda, to poslodavac ne evidentira kao aktivni rad."

8.2 Svjedok FF na saslušanju od 7. veljače 2024. godine iskazuje “U periodu od 2020. do polovice 2021. je radio s ovdje tužiteljem. On na mjestu zapovjednika broda, a tužitelj na mjestu strojara i to na tipu broda B, to je onaj koji ima 3 člana posade, zapovjednika, strojara i mornara. To znači da nema druge osobe koja bi ikog od njih mogla zamijeniti u obavljanju njihovih radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe. Inače u utuženom razdoblju ih je poslodavac radnim nalozima upućivao na plovidbu koja je bila višednevna, 3-4 dana, u radnom nalogu su određeni njihovi radni zadaci i radno vrijeme koje je većinom bilo 8 sati ponekad 10

1 0

sati. Iako im tako poslodavac odredi kao radno vrijeme u pravilu 8 sati, napominje da oni svoje radne zadatke tijekom višednevne plovidbe obavlja ju puno duže od tako označenog radnog vremena. Naime prije početka tog radnog vremena i isplovljavanja potrebno je izvršiti niz radnji kako bi se brod pripremio, pregledati sve u strojarnici, pravovremeno paliti motore i tome slično, a i nakon završetka radnog vremena obavljaju niz poslova, pregled broda, čišćenje i održavanje sustava. Agregat na brodu radi 24h radi punjenja baterija i ostalih stvari, stalno se pale alarmi, navodi da na brodu nikad nema mira jer uvijek nešto moraš raditi. Neprestano kroz 24 sata moraju pratiti 3 službene veze koje imaju i službeni mobitel im uvijek mora biti uz glavu. Za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju biti u službenoj uniformi, skinu ju samo pri tuširanju, a član posade se smije udaljiti s broda samo za odlazak u butigu. Napominje da ne postoji druga osoba koja nadzire i čuva sigurnost broda i imovine na njemu izvan ovog radnog vremena koje poslodavac odredi, oni su ti koji 24 sata dnevno brinu o sigurnosti broda. U slučaju vremenskih neprilika mora ju se prebacivati s veza u sigurnu luku i to im poslodavac ne uračunava kao radno vrijeme, iako su oni ti koji nadziru sigurnost broda. Kada bih vremenski trebao odrediti koliko aktivno obavljaju radne zadatke izvan evidentiranog im radnog vremena, navodi da to aktivno rade dnevno 4 sata. U pravilu ih poslodavac ljeti šalje na mjesta gdje ima puno prometa kako bi mogli nadzirati situaciju konstantno i voditi računa o javnom redu i miru, a ne misli da je to u redu jer kako se oni onda mogu tijekom jednog dana uopće odmoriti, ako stalno moraju biti na oprezu i voditi računa o tome.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, svjedok odgovara: “Nikad.“

8 3 Svjedok TF na saslušanju od 7. veljače 2024. godine iskazuje :“Poznaje ovdje tužitelja i u periodu koji mu se navodi od 2020. do svibnja 2021. je s tužiteljem radio iako se sad točno ne može sjetiti, obzirom se nekad te uloge mijenjaju, da on na mjestu zapovjednika broda, a drugi na mjestu strojara i obrnuto. Radnim nalogom ih poslodavac upućuje na plovidbe koje traju 3-4 dana, u nalogu im odredi radne zadatke i radno vrijeme koje u pravilu traje 8 sati. Međutim, brod je kao živo biće, članovi posade obavljaju radne zadatke i prije i nakon tog radnog vremena jer nije moguće drugačije. Moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli brod s veza, nitko drugi tijekom višednevnih plovidbi osim njih članova posade ne vodi računa o sigurnosti broda. Mora ju voditi računa o agregatima, bez prestanka pratiti sve službene veze s upravom i pomorski kanal 16. Za cijelo vrijeme plovidbe osim primjerice kad se tušira ju su u službenoj uniformi, a nakon završetka radnog vremena na mogu otići s broda niti imaju svoje privatno vrijeme, cijelo vrijeme plovidbe moraju biti na brodu. U ovom su periodu radili na tipu broda koji ima 3 člana posade što znači da nema 2 člana posade koji obavljaju iste zadatke pa tako primjerice zapovjednik broda je odgovoran za brod i samo on može obaviti samo te poslove, a npr. strojar je odgovoran za stroj i obavlja poslove u strojarnici. Zapovjednik broda i nakon radnog vremena prati radar i programe na računalu za nadzor, ispunjava radna izvješća i brodski dnevnik. Strojar i nakon završetka radnog vremena mora pratiti i voditi računa o motorima. Često se pale alarmi kada mora provjeriti motore i izvršiti eventualni popravak. Ove poslove prije i nakon završetka evidentiranog radnog vremena rekao bih da kad se sve kroz 24 sata zbroji obavljaju 4-5 sati."

1 1

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, svjedok odgovara: “Nikad.“

8.4 Svjedok EF na saslušanju od 7. veljače 2024. godine iskazuje :“Radi kod tuženika na radnom mjestu voditelj odjela materijalno financijskih poslova. Ono što on treba biti upoznat i što zna o predmetu spora je način obračuna plaće njegovih kolega pomorskih policajaca. Više od toga mu nije poznato, osim ono što je pročitao iz pravomoćnih presuda donesenih u ovim vrstama sporova. U svezi obračuna plaće postupak ide tako da administrativna tajnica u sustav za obračun plaće unosi sve podatke koji su relevantni za taj obračun pa tako sate rada, prekovremenog rada, sate rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima kao i sate pasivnog dežurstva. Temeljem tih se podataka generira obračunska lista koja se dostavlja rukovoditelju jedinice u kojoj radnik radi koji ovjerava tu obračunsku listu i dostavlja ju odjelu materijalno financijskih poslova radi daljnjeg obračuna i isplate plaće. Administrativna tajnica podatke koje unosi u sustav obračuna crpi iz registra poslova, a o njemu ne može govoriti jer u sklopu svog radnog mjesta ne mora imati saznanja o tome. Na pitanje ima li neposrednih saznanja o tome da li sati koji su evidentirani kao sati rada za potrebe obračuna plaća odgovaraju stvarnom vremenu koje djelatnici pomorske policije obavljaju radne zadatke tijekom višednevne plovidbe, o tome može reći samo ono što vidi iz konačnog obračuna plaća budući obračun plaća rade za veliki broj službenika, a to je da u odnosu na druge službenike pomorski policajci imaju veći broj sati zauzetosti pod čime misli na ukupan broj sati redovnog rada, pasivnog dežurstva i prekovremenog rada. Nema neposredna saznanja o tome koje poslove i koliko vremenski pomorski policajci obavljaju tijekom višednevnih plovidbi.

8 5 Svjedok: ŽF , iskazuje:“ da Radi kod tuženika na radnom mjestu zapovjednik mobilne jedinice Granične policije jug, a u periodu od 2020. do svibnja 2021. je bio voditelj službe za granicu. Kako služba za granicu nema veze sa organizacijom rada službenika, o organizaciji rada tužitelja u označenom periodu može reći samo to da je njihov rad bio organiziran kao višednevne plovidbe, bili su na moru više dana i obavljali su radne zadatke koje su im bili određeni. Koliko vremenski i na koji način to ne zna. Njihovi poslovi su nadzor Državne granice i zaštita i kontrola plovila koji ulaze u teritorijalne vode. To su poslovi vezani za zaštitu granice, a naravno da tijekom tih višednevnih plovidbi članovi posade vode računa o sigurnosti veza, vezu i brodu u cijelosti. Čini se da je njihov rad kao višednevne plovidbe organiziran do svibnja 2021. a da nakon toga više nije bilo višednevnih plovidbi. To znači da se sada nakon jednodnevne plovidbe brod vrati u luku, posada završava s radom, ali postoji službenik koji vrši nadzor broda budući je određeno da brod cijelo vrijeme mora biti pod nadzorom. Kada ga pitate da li za vrijeme tog nadzora broda službenik prima plaću za taj svoj rad, pretpostavlja da da."

8.6. Svjedok SF na saslušanju od 14. srpnja 2025. godine iskazuje “Od 10. svibnja 2019. radi na radnom mjestu načelnika Postaje pomorske policije i ima saznanja o organizaciji rada policijskih službenika u ovoj postaji. U ovdje utuženom periodu, osim u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020., je njihov rad bio organiziran kao višednevna plovidba što znači da su radnim nalozima bili upućivani 2, 3 ili 5 dana na plovidbu. U ovom razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020. je na njegovu inicijativu njihov rad umjesto kao višednevne plovidbe bio organiziran u

1 2

turnusima 12-24-48, isto tako je po nalogu glavnog ravnatelja policije organiziran od 01. travnja 2021. do danas. On je dao inicijativu u označenom periodu za rad u turnusima jer je smatrao da je rad u turnusima efikasniji, to je bio jedini razlog. U radnom nalogu za višednevne plovidbe je određeno radno vrijeme u pravilu od 8 do 10 sati dnevno primjerice od 08,00 do 18,00 sati. To znači da službenici malo prije 08,00 sati dođu u postaju obave pripreme koje moraju, pođu na brod i isplove, znači sve pripreme i održavanje broda rade unutar evidentiranog im radnog vremena, po završetku kojeg imaju slobodno vrijeme koje se plaća kao pasivno dežurstvo. Kroz to slobodno vrijeme zapovjednik mora organizirati dežurstvo radi sigurnosti broda, to govori o organizaciji dežurstva članova posade na brodu koji brine o sigurnosti broda. Oni članovi posade koji nisu u tom dežurstvu koji organizira zapovjednik, oni se mogu u dogovoru sa zapovjednikom udaljiti od broda u smislu da su ograničeni i da moraju biti samo na brodu, ali ne mogu se udaljiti daleko već moraju biti uvijek u blizini broda. Oni ostvaruju za svaki dan višednevne plovidbe i terenski dodatak. Na pitanje da li za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju nositi službenu uniformu, za aktivnog radnog vremena odgovara "da", u slobodno vrijeme "ne". U slučaju kad idu na intervenciju to im se računa kao radno vrijeme, u pravilu prekovremeni rad. Na pitanje što u slučaju ako posada ne uspije obaviti sve poslove unutar radnog vremena, odgovara sve oni uspiju obaviti unutar radnog vremena, misli na redovne zadaće što se tiče rada."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je ikad kao policijski službenik bio član posade u višednevnoj plovidbi, svjedok odgovara: "Nisam."

Na poseban upit zz tuženika da li su obveze posade tijekom višednevne plovidbe jednake obvezama posade u jednodnevnoj plovidbi, svjedok odgovara: "Da, jednake su."

8 7 Vještakinja Jelena Ćurlica u svom pisanom nalazu navodi da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju i podataka navedenih u prethodnim tablicama mišljenja je da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.02.2020. godine do 31.05.2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 4.936,84 EUR, a sve prema tabličnom prikazu u vještvu list spisa 574.

8 8 Vještakinja na saslušanju . godine iskazuje izjavljuje da u potpunosti ostajem pri svome pisanom nalazu i mišljenju. Nalaz je napravljen sukladno nalogu suda od 24. veljače 2025.

Na upit suda glede prigovora tuženika za razdoblje 13. srpnja do 31. listopada 2020. godine vještakinja navodi da je sve radila sukladno dokumentaciji u spisu, iz istih tablica je vidljivo da nisam u tom periodu zapravo niti navodila da su bile višednevne plovidbe, a razlika u plaći koje su nastale u spomenutom periodu nastale su uslijed obračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se obračunava kao prosjek prethodna 3 mjeseca obračuna plaće prije perioda korištenja prava na godišnji odmor. Također ono što je primijetila jest da poslodavac nije obračunavao pripadajuće naknade za rad u smjeni i rad u turnusu u onom iznosu koji je zapravo pripadao radniku.

1 3

9. Tuženica u podnesku od 30. kolovoza 2025. godine očituje na vještvo vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlice na način kako slijedi. Iz dostavljenog vještva proizlazi da se izrađeni nalaz i mišljenje temelje na pretpostavci da je tužitelj svakog dana tijekom višednevnih plovidbi ostvarivao šesnaest sati rada što je u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije priložene sudskom spisu. Navedeno vještvo koje je izrađeno sukladno uputi nadležnog prvostupanjskog suda također nije usklađeno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenim u rješenju broj: Revr 50/12-2 od 11. siječnja 2017. godine, u kojem se navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci. U navedenom rješenju Vrhovnog suda kojim je prihvaćena revizija tuženice, nižestupanjskim sudovima naloženo je da definiraju karakter rada tužitelja kroz utuženo razdoblje imajući u vidu radno mjesto tužitelja i naloge koji su mu izdani što u konkretnom slučaju nije učinjeno, a što je preduvjet za izradu objektivnog vještačenja koje se mora temeljiti na dokazima i preciznim parametrima. U konkretnom slučaju sud se prije davanja upute vještaku uopće nije upustio u ocjenu karaktera rada tužitelja tijekom razdoblja utuženja već je samo uvažio dio shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na dnevni odmor i naložio da se prilikom obračuna navodno ostvarenih prekovremenih sati rada izuzmu isključivo sati dnevnog odmora. Pri tome su zanemareni registri službenih poslova te izdani radni nalozi s pripadajućim izvješćima kao jedina dokazna sredstva temeljem kojih se može nesporno utvrditi radno vrijeme tužitelja u razdoblju utuženja. Radi osporavanja konkretnog nalaza i mišljenja vještaka bitno je istaknuti da sud nije razmatrao specifičnosti radnog mjesta tužitelja kao i relevantne odredbe Zakona o policiji koje se odnose na organizaciju rada i kriterije za obračun plaće policijskih službenika Također, tuženica posebno prigovara predmetnom vještačenju i to u dijelu koji se odnosi na obračun u odnosu na razdoblje od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te od 1. travnja 2021. pa nadalje u kojem su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo. Policijskim službenicima isplaćivan je ujedno dodatak za terenski rad kao i dodatak za rad u turnusima, a ukoliko se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima posebno je naložen prekovremeni rad koji je i plaćen. Naime, tuženica je više puta tijekom dosadašnjeg postupka ukazivala na činjenicu da su u prethodno navedenim razdobljima bile ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a u prilog tome idu i iskazi svjedoka kao i tužitelja te je isto razvidno iz dokumentacije prema kojoj je izrađeno predmetno vještačenje. Slijedom svega navedenog, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka tuženica osporava u cijelosti.

10 . Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), i nakon ukidne odluke sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan

11 Bitno je za istaknuti da tužitelj u podnescima

- odgovor na žalbu jasno ističe

da suprotno navodima tuženika, tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za

1 4

poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi i u tu svrhu obavljao poslove za poslodavca koji kao takvi nisu evidentirani kao radno vrijeme, a isti su svakako ovisili o okolnostima dnevnog opsega posla. Vrijeme provedeno na brodu je, sukladno čl. 44. st. 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 89/12.) i čl. 38. st. 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 112/17.) rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju. Također, sukladno odredbi čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je čl. 60. st. 1. propisano da se radno vrijeme određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, slijedom čega prema čl. 62. st. 2. puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno. Isto tako, i Direktiva 2003 -88/EZ od 4. studenog 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. godine o određenim vidovima organizacije radnog vremena u članku 2. točke 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

Stoga, prvostupanjski sud nije "arbitrarno" odredio broj ostvarenih prekovremenih sati rada, već je isto određeno sukladno provedenom vještačenju u suglasju sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izloženim u više odluka (npr. Revr- 1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr- 1676/2015 od 11. travnja 2017.), iz činjenično i pravno istih sporova, a prema kojem (stavu) nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi na moru i otoku, ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom.

Nadalje, navodi tuženika kako je Presuda u koliziji sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenim u rješenju Broj: Revr 50/12-2 od 11. siječnja 2017. godine, uopće nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari. Nesporno je kako se u gore navedenom rješenju Vrhovnog suda navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci, međutim, ista odluka se odnosi na činjenično - pravnu situaciju koja nije istovjetna predmetnoj. Naime, tuženik je izostavio spomenuti kako se u gore navedenoj odluci Vrhovnog suda zauzima stajalište o prekovremenom radu policijskih službenika na službenom putu ("Prema tumačenju odredbe čl. 39. u vezi sa čl. 46. KU koje je na sjednici 18. rujna 2003. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, službenik koji zbog specifičnosti poslova radnog mjesta radi na službenom putu prekovremeno, ima pravo na uvećanje osnovne plaće sukladno čl. 39. st. 1. i. 2.KU,

1 5

odnosno može koristiti slobodne dane za ostvarene sate prekovremenog rada. Vezano za početak radnog vremena na službenom putu, radi utvrđivanja eventualnih dodataka na plaću za prekovremeni rad iz čl. 39. KU, treba uzeti da radno vrijeme službenika i namještenika na službenom putu počinje teći od trenutka kada službenik ili namještenik počne obavljati poslove svog radnog mjesta na službenom putu, pa tako vozačima i drugim službenicima kad obavljaju poslove pratnje, osiguranja i sl. počinje teći od početka službenog puta, dok ostalim službenicima i namještenicima počinje teći tek od njihovog aktivnog angažiranja u obavljanju poslova njihovog radnog mjesta na službenom putu."). Štoviše, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj Rev-908/2023-2) od 30. travnja 2024. godine, donesenoj u istovrsnoj činjenično-pravnoj stvari, odbijena je revizija tamo tužitelja (djelatnika pomorske policije) kojom je traženo pravo na uvećanu plaću za svih 24 sata provedenih na plovilu tijekom višednevne službe jer, prema shvaćanju revizijskog suda, „tužitelj nema pravo Stranica 2 od 5 na naknadu za vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada, makar ne može napustiti mjesto rada.“ reafirmirajući pravno shvaćanje revizijskog suda kao u odluci poslovni broj Revr 1085/13 (točka 19.), koju revizijski sud citira u svojoj točki 18. obrazloženja te presude, a koji citat glasi: „Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji, u bitnom, postavlja pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad. Navodi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda te se poziva na odluku broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP. Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr -753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.“ Dakle, navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbija se zahtjev revidenta na uvećanu plaću za svih 24 sata provedenih na plovilu tijekom višednevne službe reafirmiracijom pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odluci poslovni broj Revr 1085/13 od 25. siječnja 2017. godine glede istovrsnog pitanja, a kojom je pak odlukom na jasan i nedvojben način utvrđeno kako se samo vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati smatra vremenom izvan stvarno odrađenih sati rada (unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada) te da se stoga isto vrijeme ne može smatrati prekovremenim radom.

DOKAZI: - Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj: Rev-908/2023-2) od 30. travnja 2024. godine - Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj: Revr- 1085/2013-2) od 25. siječnja 2017. godine

Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz stavova drugostupanjskih sudova, u odlukama iz činjenično i pravno istih sporova, u kojim se obrazloženjima navodi: "Pravilno je prekovremenim radom tužitelja ocjenjeno razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, stoga su

1 6

neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima se tvrdi suprotno." (Presuda Županijskog suda u Rijeci (posl.br. Gž R-1452/2021-3) od 22. veljače 2023. godine; točka 14.). "Stoga prvostupanjski sud pravilno prekovremenim radom tužitelja ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora i u takvoj situaciji pravilno sud prvog stupnja primjenjuje odredbe važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, koji u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih Stranica 3 od 5 naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr." (Presuda Županijskog suda u Zagrebu (posl.br. Gž R - 1028/2022-2) od 26. listopada 2022. godine; točka 18.). "Pravilno je stoga prvostupanjski sud, nakon provedenog vještačenja, odlučio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a sve sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Revr- -379717, Revr-753709, Revr-1127/ Revr-466/07-2., Revr-1318/16, itd., a prema kojem službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno. Vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom ( vrijeme obvezne prisutnosti na brodu u kojem se tužitelj odmarao). Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj trebao raditi u smjenama od 12 sati, to je rad preko 12 sati, do 16 sati dnevno prekovremeni rad, a preostalih 8 sati je dnevni odmor." (Presuda Županijskog suda u Osijeku (posl.br. Gž R-514/2021-2) od 13. siječnja 2022. godine; točka 10.). "S obzirom na žalbene navode tužene za reći je kako je prvostupanjski sud na temelju isprava pa tako i evidencijskih lista o korištenju radnog vremena i slobodnih dana kao i iskaza saslušanih svjedoka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio kako je tužitelj za vrijem višednevne plovidbe boravio na brodu 24 sata od kojeg vremena se 8 sati odnosilo na njegov redovni rad, 8 sati na prekovremeni rad, a 8 sati na dnevni odmor." (Presuda Županijskog suda u Splitu (posl.br. Gž R-216/2022-2) od 27. travnja 2022. godine; točka 17.). DOKAZI: - Presuda Županijskog suda u Rijeci (posl.br. Gž R-1452/2021-3) od 22. veljače 2023. godine - Presuda Županijskog suda u Zagrebu (posl.br. Gž R-1028/2022-2) od 26. listopada 2022. godine - Presuda Županijskog suda u Osijeku (posl.br. Gž R-514/2021-2) od 13. siječnja 2022. godine - Presuda Županijskog suda u Splitu (posl.br. Gž R-216/2022-2) od 27. travnja 2022. godine 9. Posebice je bitno istaknuti kako je presuda Županijskog suda u Splitu (posl.br. Gž R 1015/2021-2) od 8. rujna 2021. godine, a na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi, u svezi s gore citiranom odlukom istog suda (posl.br. Gž R-216/2022-2) od 27. travnja 2022. godine, a kojom se u cijelosti potvrđuje (nova) prvostupanjska presuda (donesena nakon ukidne), i u kojoj se potvrđuju stavovi i obrazloženja prvostupanjskog suda iznesenima kako u prvoj (ukinutoj) tako i u drugoj (potvrđenoj) prvostupanjskoj presudi. Dakle, isti sud, koji je najprije u istom predmetu u cijelosti ukinuo prvostupanjsku presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja da bi zatim, nakon ponovljenog postupka, a na temelju istih činjenica i istog vještačenja, taj sud u cijelosti odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu, te pritom još naveo: "To što tužena drugačijom interpretacijom izvedenih dokaza smatra da tužitelj nije radio preko 12 sati dnevno nije uspješno dovelo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda i pravilnost zaključka suda donesenim na temelju utvrđenog činjeničnog stanja." (Presuda Županijskog suda u Splitu (posl.br. Gž R 216/2022-2) od 27. travnja 2022. godine; točka 17.). U odnosu na navode tuženika u pogledu ukidanja višednevnih plovidbi u razdoblju od 13.07. 2020.do 31.10.2020. godine te u razdoblju nakon 01.04.2021.godine, činjenica jest da su iste bile načelno ukinute, međutim, iste su i tada bile obavljane u

1 7

manjem obujmu i to uglavnom s posadom (policijskim službenicima) koji nisu pokrenuli ovakav sudski postupak, ali ne i nužno. Stranica 4 od 5 Štoviše, iz radno- pravne dokumentacije o evidenciji rada tužitelja, u suglasju s podacima iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi kako je i u razdobljima za koje tuženik tvrdi da je ukinuta višednevna plovidba ipak bilo povremenih naloga za višednevne plovidbe. Nadalje, razlike plaće u tim razdobljima odnose se uglavnom na obračun plaće zbog korištenja godišnjih odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad, a koji su pak bili pogrešno obračunati upravo zbog nezakonitog obračuna plaće u prethodnim razdobljima kada je tužitelj učestalo bio na višednevnim plovidbama (uziman je pogrešan prosjek plaće !!!). Stoga, tvrdnje tuženika o ukidanju višednevnih plovidbi nisu u potpunosti točne, jer su čak i tada bile obavljane u manjem obujmu, kao što nije točno da bi zbog toga nalaz i mišljenje vještaka bilo premašeno, jer je nedvojbeno utvrđeno da je zbog pogrešnog obračuna plaće tužitelju isti posljedično trpio umanjenje svoje plaće sukcesivno i u narednim razdobljima. Uostalom, ukoliko se prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka utvrdilo kako za pojedino obračunsko razdoblje postoje razlike u obračunu plaće u korist tuženika, isto je uvaženo prilikom određivanja tužbenog zahtjeva.

- u svom podnesku – nakon ukidne odluke – navodi da

se ponovno poziva na odluke županijskog suda kojim su potvrđene odluke suda prvog stupnja u predmetima po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te naročito

- presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj Rev-908/2023-2) od 30. travnja 2024. godine, donesenoj u istovrsnoj činjenično-pravnoj stvari, odbijena je revizija tamo tužitelja (djelatnika pomorske policije) kojom je traženo pravo na uvećanu plaću za svih 24 sata provedenih na plovilu tijekom višednevne službe jer, prema shvaćanju revizijskog suda, „tužitelj nema pravo na naknadu za vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada, makar ne može napustiti mjesto rada.“ reafirmirajući pravno shvaćanje revizijskog suda kao u odluci poslovni broj Revr 1085/13 (točka 19.), koju revizijski sud citira u svojoj točki 18. obrazloženja te presude, a koji citat glasi: „Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji, u bitnom, postavlja pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad. Navodi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda te se poziva na odluku broj Revr - 753/09-2 od 17. studenoga 2009. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP. Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati

1 8

prekovremenim radom.“ Dakle, navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbija se zahtjev revidenta na uvećanu plaću za svih 24 sata provedenih na plovilu tijekom višednevne službe reafirmiracijom pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odluci poslovni broj Revr 1085/13 od 25. siječnja Stranica 2 od 5 2017. godine glede istovrsnog pitanja, a kojom je pak odlukom na jasan i nedvojben način utvrđeno kako se samo vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati smatra vremenom izvan stvarno odrađenih sati rada (unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada) te da se stoga isto vrijeme ne može smatrati prekovremenim radom

Iz svega izloženog, razvidno je kako se pojomovi "stvarno odrađeno radno vrijeme kao i vrijeme pasivnog dežurstva" primjenjuje na potpuno drugačiji način u drugostupanjskoj odluci nego kako ga ima u vidu revizijski sud.

U potvrdu navedenom, tužitelj ukazuje kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 25. travnja 2019. zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: „U situaciji kada je tužitelj upućen na višednevne službe na moru (4-7 dana), isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni sata redovnog rada za 8 sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sata prekovremenog rada za 8 sati, dok za preostalih 8 sati nema pravo na isplatu plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o „odmoru“, osim ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta.“

12 Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi rada tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju u utuženom razdoblju , u vezi s radom tužitelja tijekom službenih višednevnih plovidbi.

13. Između stranaka nije sporno

: - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko - neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama,

Te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

14. Sporno je da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje ovog prekovremenog rada. Konkretno, sporno je da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja.

1 9

15 Odredbom čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je čl. 62. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

Odredbama čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. st. 3 istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a čl. 90. st. 2. istog Zakona propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

16 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17 dalje: KU) ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no isti jasno definira i pravi distinkciju između prekovremenog rad i pasivnog dežurstva.

18. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

2 0

19. Pasivno dežurstvo je čl. 38. st. 4. KU definirano kao pripravnost za rad, a čl. 51. KU je propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

20 . Člankom 50. KU ugovora je regulirano pravo na terenski dodatak službenika i to na način da je stavkom 1. propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

21. Kao osnovni radni zadaci tužitelja za vrijeme višednevne plovidbe u radnim su nalozima određeni, među ostalima nadzor državne granice utvrđivati je li trgovački brodovi u međunarodnom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, na praćenje stanja u okruženju emigracije stranih državljana, na provođenje kompenzacijskih mjera u zaštiti državne granice, kraće zadržavanje na pomorskim arheološkim lokalitetima u cilju zaštite i sankcioniranja nedopuštenog obavljanja podvodnih aktivnosti, sankcioniranje izbjegavanja granične kontrole na moru, po smirivanju vremenskih uvjeta vršiti obilazak priobalja kopna i otoka u cilju pronalaska paketa sa sadržajem opojnih droga te posebno nadzora jugoistočne državne granice koja je procijenjena kao granica od najvišeg sigurnosnog interesa glede mogućnih povreda državne granice kao i nadalje traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadatka svjedoči u prilog utvrđenju suda da članovi posade broda iste ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, a kako je to razvidno već i iz radnih naloga, osim neposrednim obilaskom državne granice i unutarnjih voda obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano vozilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (AIS, VMS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, COAST WATCH)

22. Iz iskaza svjedoka kolega tužitelja i načelnika, kao i iskaza samog tužitelja, a u dijelu u kojem u bitno istovjetno, jasno i uvjerljivo iskazuju, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijski poslova nadzora i zaštite državne granice, da je tijekom cijelog trajanja plovidbe bio i imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, da bi tijekom evidentiranog redovnog radnog vremena u trajanju od 8/10/12 sati dnevno, pisao službene izvještaje te radio na održavanju službenog plovila, a sve obzirom je uz policijske poslove obavljao i

2 1

poslove člana posade broda . Tvrde da je pomoćni motor radio i izvan plovidbe, time 24 sata dnevno. Navode da je vrijeme rada tijekom višednevnih plovidbi, a nakon navedenog aktivnog vremena, računato kao pasivno dežurstvo, s iznimkom prekovremenog rada ukoliko bi intervencija bila nakon redovnog radnog vremena. Dalje, svjedoci u bitnom istovjetno iskazuju da su službena plovila iznimno vrijedna imovina koja se kao službeno plovilo mora nadzirati te da se isto čini ili nadzorom policijskih službenika ili videonadzorom te da plovilo ne smije biti bez nadzora, što pretpostavlja da pri višednevnim plovidbama nadzor vrše policijski djelatnici na brodu jer na takvim plovidbama nije osiguran videonadzor. Pored navedeno, poslove nadzora državne granice djelatnici na plovidbi, po potrebi obavljaju i nakon radnog vremena koje u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme. Konačno, iz iskaza svjedoka proizlazi da je od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te kontinuirano od 1. travnja 2021. došlo do promjene jer je nadzor granici tada organiziran kao jednodnevne plovidbe u kojima bi se posada mijenjala po dovršetku smjene, s tim da je nadzor plovila osiguran na način da, u slučaju izostanka videonadzora, jedan policijski službenik obavlja isti i to mu se tada računa kao redovno radno vrijeme navedeno radno vrijeme svakog dana plovidbe u pravilu 8 ili 12 sati, međutim, da oni cijelo vrijeme plovidbe žive na brodu, da nemaju slobodno vrijeme nakon završetka tog radnog vremena, da su cijelo vrijeme u službenoj uniformi, da 24 sata dnevno prate službene veze i da radne zadatke obavljaju i izvan u radnim nalozima određenog radnog vremena. Također, dio iskaza svjedoka da za cijelog trajanja plovidbe moraju nositi službenu uniformu i da nakon završetka u radnim nalozima iskazanog radnog vremena oni nemaju slobodno vrijeme i da ne smiju napustiti brod prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika..

Cijeneći uz sve navedeno, iskaza tužitelja životno i logično kada navodi da je brod kao živo biće te da članovi posade radne zadatke obavljaju i prije i nakon radnog vremena, da uvijek moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli vez s broda, voditi računa o svemu, i izvršiti popravke te da među članovima posade nema drugog radnika koji bi ga mogao zamijeniti u poslovima koje obavlja pa sve navedeno cijeneći dalje u međusobnoj svezi s činjenicom da je u radnim nalozima tužitelju , a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te da svakodnevno prije isplovljavanja dakle prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te nespornu činjenicu da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije (razvidno iz naravi poslova sadržanih u radnim nalozima), čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, ali i općepoznatu činjenicu da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne (od tri do sedam dana) plovidbe kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i broj Revr1084/13-2 od 23. studenog 2016., sud kao nedvojbeno utvrđuje da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka

2 2

višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost ni dozvolu napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe radne zadatke efektivno obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena koja je u utuženom razdoblju u pravilu bila 12 ili 8 sati dnevno, za cijelog vremena osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno pa da stoga tužitelj za sate kad je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

Tužitelj i svjedoci su ponovno saslušani nakon ukidne odluke i jasno iskazuju da su u naravi na brodu cijelo vrijeme u stupnju spremnosti upravo zbog prirode svog posla, a njihovim iskazima sud nije imao razloga ne vjerovati, ponovno se ističe upravo zbog prirode posla koji se odvija na brodu

Vještakinja također navodi da ostaje pri svom pisanom nalazu koji je dala u ovom spisu ranije, te se na točnost podataka u njezinom nalazu ranije nitko nije referirao.

23 Sud pri tome uvažava činjenicu da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu istog, međutim, isto ne opravdava dosudu plaće i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, nedvojbeno efektivno ne obavlja radne zadatke te po toj osnovi ostvaruje pravo na isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a kakvo stajalište potvrđuje i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

24. Kada se iskazi dovedu u vezu s nespornim činjenicama i evidencijom prisutnosti na radu te radnim nalozima tuženice (poslodavca), zaključuje se da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo

25. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama, a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8, nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno.

26. Terenski dodatak je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 44. KU naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time

2 3

obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. i Zakona o policiji.

27. U odnosu na sam prekovremeni rad, ocjenjuje se da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. U danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, jasno je da su službenici upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca.

28. Obzirom na prethodno navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.

29. Vodeći se prethodno navedenim zaključkom, vještakinji financijske struke Jeleni Ćurlica je dan zadatak utvrditi plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) na način da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24

2 4

sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati

Obzirom je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku koji je odredio sud i to po ispravljenom nalogu od 24 2 25 nakon pregleda isprava o prisutnosti na radu, radnih naloga i obračuna isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje su u cijelosti prihvaćeni.

Ukazuje se da je vještakinja prilikom obračuna uzela u obzir i sve naknade plaće koje je tuženica isplatila po osnovi prekovremenog rada na način da je obračun za pojedini mjesec umanjivala ukoliko je tužitelju za taj mjesec isplaćen iznos koji je veći od onog koji bi mu pripao za redovne radne sate, naravno ne dirajući pri tome u ostvareno pravo na naknadu za pasivno dežurstvo i terenski dodatak.

30. Vještakinja pri tome posebno ukazuje da pri obračunu nije uzela u obzir niti računala prekovremeni rad za razdoblje za koje je iz dostavljenih evidencija poslodavca razvidno da nije bilo višednevnih plovidbi, dok se razlike iskazane za razdoblje nakon ovog odnose isključivo na obračun naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, kada je trebalo uzeti u obzir prosjek plaća za proteklih 6, odnosno 3 mjeseca. Navodi da su sve obračunate i iskazane razlike za razdoblje za koje tuženik navodi kao razdoblje kada nije bilo višednevnih plovidbi, razlike koje su prikazane jer je za obračun naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad poslodavac koristio ranije obračune plaće, a u kojima nisu bili obračunati sati prekovremenog rada koje je ona obračunala sukladno zadatku suda u ovom predmetu. Konkretno, da se radi o tome da je naknada obračunata temeljem prosjeka ranijih plaća u koje nisu obračunate razlike koje su obračunate u vještačenju po nalogu suda za isto razdoblje u kojem je tužitelj nedvojbeno upućivan na višednevne plovidbe.

31. Vještakinja, a u odnosu na prigovor tuženice, jasno i logično obrazlaže da je obračune radila na mjesečnoj osnovi i da se na mjesečnom fondu sati jasno vidi koliko je vremena tužitelj radio aktivno, koliko u pasivnom dežurstvu, koje dane i u koje sate, s tim da je za svaki obračun koristila evidenciju poslodavca u registru i radnim nalozima o broju sati rada, vremenu rada i načinu organizacije rada.

32. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještakinje, u dijelu u kojem se odnose na pravna pitanja i sam zadatak suda, nisu prihvaćeni iz prethodno navedeni razloga, dok je vještakinja, dok su u dijelu u kojem se odnose na pravilnost obračuna, u smislu obračuna pri jednodnevnim plovidbama, neosnovani jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu . Ponovno saslušana vještakinja uredno otklanja prigovore tuženika.

32 1 Vještakinja ponovno saslušana nakon ukidne odluke jasno ističe da ostaje pri svom vještvu, kojeg je odradila po nalogu suda, te točnosti podataka nitko nije prigovarao, a tužitelj i svjedoci ponovno ističu da kada su na brodu moraju biti stalno dostupni, stalno u stadiju pripravnosti

2 5

Cijela posada čuva brod i nakon aktivnog radnog vremena, praktično odmora nema,

32 m2 Sud nije imao razloga ne povjerovati u navedene iskaze svjedoka i tužitelja o prirodi rada na samom brodu, jer logično jest kada si na istom da stalno mora biti spreman, za sve opasnosti, vremenske neprilike …..

Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile te na temelju tako provedenih dokaza odlučio kao u izreci.

33. Tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom prethodno navedenog, odlučeno kao u točki I. izreke presude, s tim da je zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZRa, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze

34. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ broj 138/23, u nastavku OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 13 rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 25. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak 16 travnja 25, u iznosu od 200,00 eura, ročište 13. svibnja. 2025. u iznosu od 200,00 eura ,roč 26 lipnja. 2025 i 14 srpnja. 2025 , podnesak 30 travanj 2026, ročište 11 svibnja 2026. 28 svibnja 2026, 3 srpnja 2026, sve uz pdv 25 posto iznosi EUR plus financijsko vještačenje u iznosu od 290,00 eura pa cjelokupan trošak iznosi 3.790,00 EUR.

U Dubrovnik 14. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka

2 6

prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženice.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Dubrovnik