Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-401/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku iz Ivanca, protiv tuženika Grada Ivanec, OIB:84121580205, iz Ivanca, Trg hrvatskih Ivanovaca 9b, zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva te trpljenja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužitelja i 2. tužiteljice, te o žalbi tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-257/2022-38 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 1. tužitelja i 2. tužiteljice, kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-257/2022-38 od 25. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkama III. i V. izreke presude i
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-257/2022-38 od 25. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke presude i u tom dijelu spis se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik u 1/2 kompleksa nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa] KOD [adresa] od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u A I ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je kompleks prikazan u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F.
II. Tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB: 84121580205, dužan je trpjeti da tužitelj ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD [adresa] od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorc, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz prethodnu parcelaciju nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa] KOD [adresa] od 182 m2, a provođenje koje parcelacije je tuženik također dužan trpjeti.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da je tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica 1/2 kompleksa nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD [adresa] od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je kompleks prikazan u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H- I-J-J1-K1-K2-K-F, kao i da je tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB: 84121580205 dužan trpjeti da si tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD [adresa] od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorc, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2- K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz prethodnu parcelaciju nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD [adresa] od 182 m2, a provođenje koje parcelacije je tuženik također dužan trpjeti, kao i da tuženik tužiteljici naknadi trošak ovog postupka, kao neosnovan.
IV. Tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB:84121580205 je dužan tužitelju ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od od 1.479,34 eura (tisućučetristosedamdesetdevet eura i tridesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je tuženiku GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB:84121580205, naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 609,37 eura (šestodeveteura i tridesetsedam centi), u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom žale se 1. tužitelj i 2. tužiteljica (dalje: tužitelji), te tuženik.
2.1. Tužitelji se žale protiv presude u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud usvoji njihovu žalbu, te preinači prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom na način da usvoji i tužbeni zahtjev tužitelj ice DG, kao i da tuženika obveže na plaćanje cjelokupno zatraženih troškova parničnog postupka tužiteljima uključujući i trošak ove žalbe u ukupnom iznosu od 232,79 eura, koji se sastoji od troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 187,50 eura, povišenja zastupanja od 10 % za zastupanje više osoba na iznos od 187,50 eura i to 18,75 eura, te pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura.
2.2. Tuženik se žali protiv presude u dijelu pod točkama I., II. i IV izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je u točki II. izreke pobijane presude naloženo tuženiku trpljenje uknjižbe prava vlasništva u korist 1. tužitelja uz prethodnu parcelaciju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] kod [adresa] od 182 m2, a provođenje koje parcelacije je tuženik također dužan trpjeti. Tvrdi da činidba parcelacije u izreci presude nije određena, a niti je odrediva budući iz izreke nije razvidno koji se točno dio nekretnine odvaja, u kojoj površini i s kojim granicama se nekretnina odvaja, prema kojem parcelacijskom elaboratu, tko je ovlašten pokrenuti i provesti postupak parcelacije, u kojem roku i pred kojim nadležnim tijelom se ista ima provesti, a zbog čega se formulacija izreke čini nejasnom, neodređenom i objektivno neprovedivom. Ističe da je dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca zaprimio na zakonom propisani način e-komunikacijom, ali nakon zaključenja glavne rasprave, što je protivno odredbama ZPP-a. Posebno ističe da je sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da tužitelji svoju tužbu, kao i sud u presudi temelje isključivo na praksi Vrhovnog suda RH, a koja se temelji na shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilje protiv Hrvatske i ABC protiv Hrvatske), koja međutim nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Končano tvrdi da bi se tužitelji mogli pozvati na citirane presude, trebali bi dokazati svoj neprekinuti samostalni posjed u trajanju od 40 godina, koji rok mora biti ispunjen do 17. studenoga 1999.. Naime, tužitelji smatraju da kako su se uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću u odnosu na spornu nekretninu ostvarili prije donošenja odluke Ustavnog suda RH broj UI-58/97 od 17. studenoga 1999. (Narodne novine 137/99), to donošenje ove odluke nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Pored navedenog tuženik u žalbi također ističe da prvostupanjski sud bez dostavljenog rješenja o nasljeđivanju ili drugog odgovarajućeg dokaza nije mogao utvrditi da je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine, budući nije imao iz čega utvrditi da li je 1. tužitelj uopće nasljednik pok. oca, odnosno da li je jedini nasljednik, te da li je uopće naslijedio predmetnu nekretninu. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te preinači točku I., II. i IV. pobijane presude na način da u cijelosti odbije i tužbeni zahtjev 1. tužitelja kao neosnovan, te da mu naloži da naknadi prouzročene parnične troškove, kao i trošak sastava žalbe, ili podredno da presudu u osporavanom dijelu ukine, te predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 eura.
3. Na žalbe tužitelja i tuženika nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odbijenom dijelu, u okviru žalbenih navoda tužitelja i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja (I. i II. tužitelja) za utvrđenjem vlasništva u ½ kompleksa nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] livada kod [adresa] od 222 m2, k. č. br. [katastarska čestica] livada kod [adresa] od 185 m2 i dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] rijeka kod [adresa] od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2- K-F, sve upisane u A I ZK uloška broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je kompleks prikazan u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F, te zahtjev tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu vlasništva/suvlasništva tužitelja nakon pravomoćnosti presude na naprijed označenim nekretninama, koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji jer posjeduju predmetnu nekretninu kao samostalni, zakoniti i poš teni posjednici duže od 40 godina.
9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tužitelja utvrđujući da su na strani I. tužitelja ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina koje su predmet spora dosjelošću propisane odredbom članka 154. stavak 3. i stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), dok je istovremeno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev II. tužiteljice.
10. Naime iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da nije sporno da je vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica], livada kod [adresa] od 222 m2, k. č. br. [katastarska čestica] livada kod [adresa] od 185 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], rijeka kod [adresa] od 182 m2, upisana u A I u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika, a što proizlazi iz priležećeg izvatka iz zemljišne knjige,
- da su u ovom postupku tužitelji tražili stjecanje prava vlasništva sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023., slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F,
- da nije sporno da su tužitelji u posjedu sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023., slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F,
- da je sporna površina sa očevida od 05. srpnja 2023., označena u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F ista kao sporna površina iz spisa predmeta P-90/16 označena u skici izmjere istog sudskog vještaka od 13. srpnja 2017. slovima F-F1-G-H-I-J-K1-K-F,
- da je tijekom postupka P-90/16 provedena parcelacija nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Varaždin, Ispostava Ivanec koji je predan u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu dana 03. srpnja 2019. pod brojem:Z-9630/2019, kojom parcelacijom su od nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 658 m2, nastale nove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] livada kod Bednje od 222 m2, k. č. br. [katastarska čestica] livada kod Bednje od 185 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] livada kod Bednje od 182 m2,
- da je u spornoj površini dio k. č. br. [katastarska čestica] označen u skici izmjere mjerničkog vještaka Bojana Škvorca u ovom predmetu slovima F-F2-K2-K-F, dok dio katastarske čestice broj: [katastarska čestica] koji je u skici izmjere obilježen slovima D-E-F-K-D nije bio predmet spora jer isti u naravi predstavlja pokos rijeke Bednje,
- da iz iskaza tužitelja ŠG, kao i iskaza II. tužiteljice DG koja je iskazivala suglasno kao i I. tužitelj proizlazi da je tužiteljev otac ŽG posjedovao spornu površinu od 1963., te je isti preminuo 2001. i istog je nasljedio I. tužitelj,
- da je tuženik tijekom postupka prigovarao da posjed tužitelja nema odgovarajuću kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i da nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost,
- da iako I. tužitelj nije predočio rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca, sud je imao u vidu da prema odredbi članku 128. stavak 1. ZV-a, nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva,
- da prema članku 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/05, kao i članku 128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u "Službenom listu FNRJ" broj 20/1955., "Službenom listu SFRJ" broj 12/1965, "Narodnim novinama", broj 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo,
- da je odredbom članka 160. stavak 3. ZV-a propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati , da se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 827/2020-7 od 20. prosinca 2023.),
- da I. tužitelj svoj posjed sporne površine temelji na posjedu svog prednika, tj. oca ŽG koji je preminuo 2001.,
- da je uračunavanjem trajanja posjeda tužiteljevog oca od 1963., sud utvrdio da je I. tužitelj (i preko svog prednika) u posjedu sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 5. srpnja 2023., slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F od 1963. i protekom vremena od 40 godina dosjelošću je stekao vlasništvo.
11. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja odlučujući u granicama I. tužiteljevog zahtjeva koji je stavljen u ovom postupku, u smislu članka 2. stavak 1. ZPP-a, a tužitelj ŠG tražio je utvrđenje (su)vlasništva sporne površine u ½ dijela, sud je tužitelja utvrdio vlasnikom sporne površine u ½ dijela. Nadalje, primjenom odredbe članka 120. stavak 1. ZV-a i članka 60. stavak 1.b) Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), tužitelj je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama po izradi odgovarajućeg prijavnog lista za uknjižbu njegovog prava vlasništva. Polazeći od pretpostavke da je dosjelost originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelosti.
12. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio i zaključio da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene u odnosu na II. tužiteljicu DG. Naime, iz iskaza oboje tužitelja nesporno proizlazi da se tužiteljica udala za tužitelja 1979.. Udajom za tužitelja, II. tužiteljica nije stekla pravni osnov za stjecanje prava (su)vlasništva dosjelošću to više jer tužitelj posjed sporne površine temelji na posjedu svojeg prednika, oca ŽG. Stoga II. tužiteljica nema pravni osnov za stjecanje vlasništva dosjelošću. Osim toga, nije ispunjena niti pretpostavka kvalitete posjeda potrebne za dosjelost jer je tužiteljičino posjedovanje započelo 1979. i eventualno poštenje u posjedovanju prekinuto je podnošenjem tužbe 12. veljače 2016. u predmetu P-90/16, a što je prije proteka roka od 40 godina, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II. tužiteljicu DG odbijen kao neosnovan.
13. Iskaze svjedoka VG, ĐG i JG, prvostupanjski sud nije posebno obrazložio obzirom da ovi svjedoci nisu imali saznanja o relevantnim činjenicama.
14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u odbijenom dijelu presude budući isto žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u dvojbu.
15. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da samostalni posjednik čiji posjed stvari je zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno protekom 20 godina ako je samostalni posjednik barem pošten (stavak 3.), dok je odredbom stavka 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je barem pošteni i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. tog članka Zakona.
16. Dakle, navedenom odredbom propisane su pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću a to su: a) samostalan posjed određene kakvoće, b) neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, c) sposobnost stvari da bude objekt stjecanja i d) sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.
17. Nadalje, pored toga treba imati u vidu sljedeće:
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati pri čemu puko poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-3074/1977),
- da sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za zemljišnoknjižno stanje samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (odluka poslovni broj Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991.),
- da sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama Trgo (zahtjev broj 35298/2004), Jakeljić (zahtjev broj 22768/2012) i Radomilja i dr. (zahtjev broj 37685/2010) protiv Republike Hrvatske treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2776/16-2 od 29. siječnja 2019. i dr.) radi čega je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako nije bilo moguće stjecati pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991..
18. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je u skladu s nalazima i mišljenima sudskog vještaka i iskazima saslušanih svjedoka, te iskazima stranaka proizlazi da je I. tužitelj u faktičnom, mirnom i samostalnom posjedu predmetn ih nekretnina od dana stjecanja tih nekretnina od svog prednika, oca ŽG koji je bio u posjedu tih nekretnina najkasnije od 1963..
19. Posjed I. tužitelja i njegovog pravnog prednika, prema shvaćanju prvostupanjskog suda je pošten, imajući u vidu odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a. Naime, sukladno odredbi članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje posjeda se presumira osim ako se dokaže suprotno. Tijekom postupka nije dokazano suprotno, odnosno nije dokazano da I. tužitelj i njegov pravni prednik ne bi bili pošteni posjednici. Činjenica da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik sama po sebi ne isključuje poštenje I. tužitelja i njegovog pravnog prednika, jer svi izvedeni dokazi u konkretnom slučaju ukazuju na savjesnost I. tužitelja i njegovog pravnog prednika. Ovo stoga jer su se i I. tužitelj i njegov pravni prednik ponašali kao vlasnici sporne nekretnine, kojima nitko nije osporavao pravo posjeda niti su ih ometali u posjedu te su I. tužitelj i njegov pravni prednik cijelog vremena posjedovanja nekretnina prema istoj postupali kao da su vlasnici spornih nekretnina. Osim toga, okolnost što tužitelj kao posjednik nekretnine nije provjeravao status nekretnine do trenutka podnošenja do trenutka podnošenja tužbe od strane tužitelja Grada Ivaneca, protiv tuženika ŠG i dr. radi predaje u posjed 12. veljače 2016. ovdje utuženih nekretnina , a koje nekretnine su desetljećima samostalno posjedovali, ne može se uzeti kao osnova na temelju koje bi se zaključilo kako se radi o nepoštenim posjednicima nekretnine. Drugim riječima, I. tužitelj je bio uvjerenja da je sporna nekretnina njegovo vlasništvo te se stoga ima smatrati poštenim posjednikom.
20. Dakle, posjed I. tužitelja i njegovog pravnog prednika traje neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme, odnosno od 1963. pa nadalje. Dosjedanje niti u jednom trenutku nije bilo prekinuto.
21. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost time da je stavkom 2. navedenog članka propisano da u vrijeme potrebno za dosjelost, uračunava se vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.
22. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je prednik I. tužitelja stupio u samostalan i pošteni posjed navedene nekretnine 1963., sukladno odredbi članka 159. stavak 4. ZV-a, to znači da je vrijeme od 40 godina potrebno za stjecanje vlasništva putem izvanredne dosjelosti nastupilo najkasnije u veljači 2003.. Kako je I. tužitelj tužbu podnio 29. svibnja 2022., to znači da je u trenutku podnošenja tužbe, računajući i vrijeme dosjedanja njegovog prednika, u vrijeme podnošenja tužbe od ovdje tuženika, tamo tužitelja pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj P-90/16, tj. do 12. veljače 2016., proteklo ukupno preko 53 godine.
23. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništva u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao dok od 40 godine iz članka 159. stavak 3. i stavak 4. ZV-a do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999. kako to pogrešno smatra tuženik.
24. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojem ističe da činidba parcelacije u izreci presude nije određena niti odrediva, potrebno je odgovoriti da se u konkretnom slučaju ne radi o činidbi, već je predmet spora utvrđenje prava vlasništva.
25. Međutim, ono što je ovdje bitno naglasiti, a što opravdano ističe i tuženik u svojoj žalbi da je tuženik dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca zaprimio na zakonom propisani način e-komunikacijom, ali nakon zaključenja glavne rasprave, a što je protivno odredbama ZPP-a. Naime, iz podataka u e-spisu proizlazi da je dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca dostavljen tužiteljima 29. siječnja 2026., a tuženiku 2. veljače 2026. putem e- komunikacije. Nije sporno da je glavna raspravlja zaključena 29. siječnja 2026., a što znači da je ne samo tuženiku, već i tužiteljima ovim propustom suda onemogućeno raspravljanje pred sudom.
26. Stoga opravdano tuženik u žalbi ističe da mu je povrijeđeno pravo na kontradiktornost postupka i pravo na očitovanje o svim provedenim dokazima budući da nije imao mogućnost pravodobno se izjasniti o dopuni nalaza, tj. predložiti dodatna pitanja vještaku, niti eventualno predložiti izvođenje novih dokaza. Takvo postupanje prvostupanjskog suda predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je odluka suda utemeljena na dokazu o kojem se tuženik nije mogao očitovati na zakonom propisani način, prije zaključenja rasprave.
27. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu od strane tužitelja pod točkama III. i V. potvrditi.
28. Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na štetu tuženika, valjalo je prihvatiti njegovu žalbu kao osnovanu u usvojenom dijelu pod točkama I., II. i IV., te prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
29. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba tuženika na način da će, kako tužitelju tako i tuženiku omogućiti raspravljanje pred sudom o svim provedenim dokazima, a posebno dokazu na kojemu se temelji sudska odluka.
30. Odluka o troškovima postupka u ovom dijelu ostavlja se za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
U Gospiću, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
