Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-404/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje dioničko društvo, OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-507/2025-9 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Usvaja se žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-507/2025-9 od 30. ožujka 2026., u dosuđenom dijelu pod točkom 1.I. i 1.III. izreke i u tom dijelu sudi se: "Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelj ici neimovinsku štetu u iznosu od 3.550,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 04.10.2019.g. pa do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete na vozilu isplatiti tužiteljici iznos od 670,50 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.906,25 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi žalbeni trošak u iznosu od 401,16 euro, u roku 15 dana.

IV. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-507/2025-9 od 30. ožujka 2026. u odbijenom dijelu pod točkama 2., 3. i 4. izreke presude.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"1. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice sadržan u točkama I i III koji glasi:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelj ici neimovinsku štetu u iznosu od 3.550,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 04.10.2019.g. pa do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete na vozilu isplatiti tužiteljici iznos od 670,50 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate.

2. S viškom tužbenog traženja na ime isplate neimovinske štete za iznos od 11.450,00 eura i na ime isplate imovinske štete za iznos od 829,50 eura tužiteljica se odbija.

3.Odbija se točka II tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate."

4. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.665,93 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do isplate."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica se žali protiv presude u odbijenom dijelu pod točkom 2. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žali se i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njene žalbene navode kao osnovane, te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan. Potražuje žalbeni trošak i to za sastav žalbe 312,50 eura + 25 % na ime PDV-a, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 200,00 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u usvojenom dijelu pod točkama 1.I. i 1.III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žali se i protiv odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe pogrešnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pogrešnu i nezakonitu odluku kojom je sud dopustio preinaku zahtjeva bez ikakvog obrazloženja, ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva, također ističe pogrešnu odluku o visini tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i pogrešnu odluku o parničnom trošku. U žalbi predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu tuženika, te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno dosudi višestruko manji iznos štete. Potražuje žalbeni trošak i to za sastav žalbe 250.00 eura + 25 % na ime PDV-a, te trošak pristojbe nas žalbu u iznosu od 88,66 eura, a što ukupno iznosi 401,16 eura.

3. Na žalbe tužiteljice i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i naknadu štete za uništeno vozilo a koja šteta je posljedica prometne nezgode od 1. listopada 2017. kada je tužiteljicu koja je upravljala svojim vozilom Opel Vectra reg. oznake [registarska oznaka] prilikom prestrojavanja iz lijeve u desnu traku na području [adresa] u zadnji kraj njenog vozila udario svojim vozilom osiguranik tuženika, a kojom prigodom je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, a na vozilu nastala totalna šteta.

6. Nesporno je da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. listopada 2017., sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te uzročno posljedična veza između ozljeda tužiteljice zadobivenih u predmetnom štetnom događaju s osnova imovinske i neimovinske štete koju u ovom postupku potražuje tužiteljica. Naime, među strankama tijekom cijelog postupka je sporno dinamika nastanka prometne nezgode u kojoj je tužiteljica ozlijeđena.

7. U svrhu utvrđivanja odgovornosti za štetu prvostupanjski sud je izvršio uvid u presudu Prekršajnog suda u Trogiru pod poslovni broj Pp P-1199/18 od 4. lipnja 2018., odnosno izvršio uvid u kompletan spis Pp P-1199/18, pregledao medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, pregledao podatke o prometnoj nezgodi od 1. listopada 2017., pregledao zapisnik o očevidu Postaje prometne policije broj 511 -12-36-03- 1261/2017 Split 1. listopada 2017., pregledao izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće, pregledao prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. Neven Kralj od 22. ožujka 2022., pregledao nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga dr. Miro Jurinović od 3. veljače 2023., pregledao Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka oftalmolog dr. Suzana Konjevoda od 20. studenoga 2023., pregledao Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka maksilofacijalne kirurgije dr. Emila Dediol od 6. prosinca 2024., pregledao Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Nikole Sikirica od 4. veljače 2025., te saslušao svjedoke LŠ, PŠ i tužiteljicu kao stranku.

8. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se prvenstveno vodio iskazima same tužiteljice i iskazima naprijed navedenih svjedoka PŠ i LŠ, kao i činjenicom da je tužiteljica oslobođena u prekršajnom postupku, s time da u prekršajnom postupku nije provedeno prometno -tehničko vještačenje.

9. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilna i zakonita odluka ne može se donijeti samo na temelju iskaza tužiteljice, koja kao zainteresirana strana u postupku čini sve da poboljša svoje izglede u parnici i u istoj uspije kao u konkretnom slučaju.

10. Naime, iskaz imovinsko-pravno zainteresirane stranke (ovdje tužiteljice) nije dovoljan za dosudu zatraženih iznosa budući taj dokaz i sam zakonodavac prihvaća krajnjim dokaznim sredstvom.

11. U odnosu na iskaze svjedoka LŠ i PŠ potrebno je istaknuti da se radi o prijateljima tužiteljice, te je logično bilo zaključiti da su njihovi iskazi pristrani.

12. Primjera radi ističe se da je svjedok PŠ sasvim jasno i određeno naglasio da je dobar prijatelj s tužiteljicom i da je za ročište na kojem je saslušan (nakon što više puta nije dolazio na raspravu, a dostava poziva mu je bila uredna), saznao od same tužiteljice.

13. Nadalje, svjedok LŠ je potpuno promijenio svoj iskaz u odnosu na onaj koji je dao za potrebe prekršajnog postupka koji je vođen samo protiv tužiteljice.

14. Kako su dakle iskazi ovih svjedoka u potpunoj suprotnosti sa materijalnim dokazima i to sa modemskim izvješćem i sa zapisnikom o očevidu, kao i sa prometno tehničkim vještačenjem sasvim je jasno i logično, a što ističe i tuženik u svojoj žalbi ne može se na istima temeljiti pravilna i zakonita odluka.

15. Konačno i sam sud prvog stupnja u točki 14. obrazloženja navodi da modemsko izvješće, zapisnik o očevidu i prometno-tehničko vještačenje pobijaju tvrdnje tužiteljice i svjedoka o načinu nastanka nezgode, a pri čemu u potpunosti zanemaruje sadržaj javnih isprava, odnosno modemskog izvješće i zapisnika o očevidu sastavljenog po policijskim djelatnicima.

16. Naime, u navedenim dokumentima je opisan način i okolnost same nezgode, navedeni su podaci o sudionicima, vlasnicima vozila, nastalim oštećenjima i dr., pa upravo zbog toga modemsko izvješće i zapisnik o očevidu predstavljaju službene isprave koje dokazuju istinitost u njima navedenog, odnosno u konkretnom slučaju činjenicu da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak predmetne prometne nezgode, a samim time i nastale joj štete.

17. Iz modemskog izvješća i zapisnika o očevidu proizlazi da osiguranik tuženika uopće nije niti evidentiran kao sudionik prometne nezgode, te na vozilu osiguranika tuženika ne postoje nikakva oštećenja, a iz čega se može zaključiti da tvrdnje tužiteljice i po njoj saslušanih svjedoka nisu točne.

18. Pored toga, provedeno je i prometno-tehničko vještačenje koje također potvrđuje sve navedeno u modemskom izvješću i zapisniku o očevidu, odnosno da je do štetnog događaja došlo isključivo protupravnom radnjom same tužiteljice.

19. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja, dipl. ing., stalnog sudskog vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, brodove i brodske havarije proizlazi:

- da ne postoje nikakvi materijalni tragovi je li došlo do kontakta između osobnog vozila osiguranog kod tuženika i osobnog vozila u vlasništvu tužiteljice, da policijskim očevidom nisu utvrđena bilo kakva oštećenja na osobnom vozilu osiguranom kod tuženika, da se ne može povezati kinematska međuovisnost između vozila tužiteljice i vozila osiguranog kod tuženika da bi se vozilo osigurano kod tuženika dovesti u svezu sa početkom zanošenja vozila u vlasništvu tužiteljice,

- da iz nalaza i mišljenja ovog vještaka u bitnom proizlazi da nakon vidljivih tragova kočenja i zanošenja u ukupnoj dužini od oko 14 metara osobno vozilo tužiteljice ostvaruje primarni sraz sa svojim prednjim dijelom sa zaštitnom metalnom ogradom na udaljenosti oko 33 metra od početne točke mjerenja u pravcu istoka i oko 1 metra na udaljenosti od južnog ruba kolnika u pravcu juga, da na nakon primarnog sraza osobno vozilo tužiteljice rotira se i ostvaruje sekundarni nalet stražnjim više lijevim dijelom sa zaštitnom metalnom ogradom izvan južnog ruba kolnika na udaljenosti od oko 44 metra od početne točke mjerenja u pravcu istoka i oko 1 metar od južnog ruba kolnika u pravcu juga, nakon čega se ponovno zanaša na putu od oko 8 metara do mjesta konačnog smirivanja na udaljenosti od oko 52 metra od početne točke mjerenja u pravcu istoka i oko 2 metra od južnog ruba kolnika u pravcu juga ,

- da iz dopunskog saslušanja istog vještaka na ročištu od 16. veljače 2026. kada na primjedbe tužiteljice dao odgovore proizlazi da odnos i kinematička međuovisnost vozila tužiteljice i osobnog vozila Audi gledajući predmetni spis i zapisnik policije, a posljedično i njegov nalaz i mišljenje ne može se dovesti u vezu jer nije moguće tehničkim putem utvrditi da li je, na koji način i u kojem trenutku osobno vozilo Audi utjecalo na kinematiku kretanja osobnog vozila Opel Vectra, a što bi po iskazu tužiteljice izazvalo destabilizaciju Opel Vectre i njeno kretanje do konačnog mjesta smirivanja, te da bi se ostvario sraz između vozila tužiteljice i osobnog vozila Audi potrebno je da na vozilima budu vidljiva oštećenja, kao i da je nepoznata kinematika kretanja Audia, ali iz iskaza tužiteljice sa zadnje rasprave proizlazi da je brzina kretanja Audia bila je veća od 150 km/h, a ako bi u tom slučaju došlo do bilo kakvog udara vozila Audi u Opel, tada bi osim destabilizacije Opela sasvim sigurno došlo i do destabilizacije Audia i njegovog zanošenja do mjesta konačnog zaustavljanja, te bi u tom slučaju oštećenja na Audiu bila vidljiva.

20. Kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prvenstveno uzeo u obzir iskaz tužiteljice, te iskaze svjedoka predloženih po tužiteljici, a čiji su iskazi u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom priloženom u spisu, djelomično prihvaćajući tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, te odlučujući kao pod točkom 1.I. i 1.III. izreke počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) na koju sasvim opravdano ukazuje tuženik. Dakle, prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, odnosno nije cijenio sve dokaze provedene u postupku, kako personalne tako i materijalne, a niti je imao u vidu činjenicu da materijalni dokazi u potpunosti pobijaju personalne dokaze, a isti su po svojoj naravi javne isprave i kao takvi su vjerodostojni dokazi.

21. Odredbom članka 373.a ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu, ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (stavak 1.).

22. S obzirom da je u konkretnom slučaju okolnost nastanka predmetne prometne nezgode moguće utvrditi na temelju provedenih dokaza u spisu i to službenih isprava (modemskog izvješće, zapisnika o očevidu i prema vještačenjima izrađenim od strane vještaka prometno-tehničke struke, a iz kojih dokaza proizlazi da do predmetne prometne nezgode nije moglo doći na način kako to navodi tužiteljica i po njoj predloženi svjedoci, a iz čega jasno proizlazi da je do štetnog događaja došlo isključivo protupravnom radnjom tužiteljice. Naime, iz naprijed navedenih javnih isprava proizlazi da osiguranik tuženika nije niti sudjelovao u spornoj nezgodi, a što konačno proizlazi i iz samog zaključka prvostupanjskog suda kada u točki 14. obrazloženja sasvim jasno navodi da modemsko izvješće, zapisnik o očevidu i prometno-tehničko vještačenje pobijaju tvrdnje tužiteljice i svjedoka o načinu nastanka nezgode.

23. Nadalje, ovdje je potrebno istaknuti da odredba članka 219. stavak 1. ZPP- a određuje da je tužitelj dužan iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja nalaže sudu da smatra nedokazanim onu tvrdnju za koju stranka koja se ujedno i na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila dovoljno dokaza, odnosno nije predložila niti jedan vjerodostojan dokaz na kojem bi se mogla temeljiti sudska odluka.

24. U konkretnom slučaju, tužiteljica je sukladno odredbama članka 219. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 1045. stavak 1. i člankom 1049. ZOO-a bila dužna dokazati protupravno ponašanje osiguranika tuženika, a što u konkretnom slučaju predloženim dokazima nije dokazala.

25. Stoga je valjalo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 1.I. i 1.III. izreke temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti i odbiti tužiteljicu sa dosuđenim dijelom tužbenog zahtjeva.

26. Kako je tuženik iz naprijed navedenih razloga u cijelosti uspio u ovom postupku to žalba tužiteljice izjavljena protiv dijela presude u odbijenom dijelu pod točkom 2. i točkom 3. izreke prvostupanjske presude kojom je njen tužbeni zahtjev djelomično odbijen nije osnovana, budući se tužiteljica i u žalbi u bitnom ponovno poziva na iskaze po njoj predloženih i saslušanih svjedoka, a čiji se iskazi, kako je već naprijed navedeno, ne mogu smatrati vjerodostojnima, posebno kada se ima u vidu činjenica da isti osporeni materijalnom dokumentacijom priloženom u spis. Stoga je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a žalbu tužiteljice kao neosnovanu odbiti.

27. S obzirom da je odluka u pogledu glavne stvari preinačena na način da je u konačnici tužiteljica u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. O troškovima je odlučeno temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to (VPS 5.308,91 eura) trošak sastava odgovora na tužbu od 9. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročišta od 24. rujna 2020., 26. studenoga 2020., 25. siječnja 2021., 4. ožujka 2021., 18. svibnja 2022., 24. svibnja 2022., 3. listopada 2022., 1. srpnja 2024., 24. rujna 2024., 24. listopada 2024.,19. prosinca 2024., 30. siječnja 2025., 5. veljače 2025., 19. studenoga 2025., 16. siječnja 2026. i 16. veljače 2026. (Tbr. 9. točka 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura za svako navedeno ročište, trošak sastava žalbe od 28. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 eura, trošak sastava tri podneska od 14. travnja 2022., 18. svibnja 2022. i 19. prosinca 2024., svaki po 200,00 eura, te trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 4.725,00 eura, uvećano za PDV od 25 % (1.181,25 eura) ukupno iznosi 5.906,25 eura.

28. Budući da je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom u pogledu glavne stvari, valjalo mu je na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 166. stavak 2. ZPP-a priznati naknadu troškova za sastavljanje žalbe 250.00 eura + 25 % na ime PDV-a (62,00 eura), te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 88,66 eura, a što ukupno iznosi 401,16 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

29. Tužiteljici nije priznat žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić