Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: Pn-39/2023-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Dore Papić, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Natali Kotlar, odvjetnici u Zagrebu, Jurišićeva 18, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane Općinskom državnom odvjetništvu, Građanskopravni odjel, Zadar, Ulica dr. Franje Tuđmana 35, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. lipnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku da tužitelju JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 3.362,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. travnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 3.927,73 EUR odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 1.735,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana ., dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. lipnja 2022. godine javio na izvršavanje kazne zavora u Dubrovniku, gdje je za vrijeme svog boravka od javljanja pa do 21. lipnja bio smješten u sobi broj 5, zajedno s još trojicom zatvorenika kojima je bio određen istražni zatvor, da je prostorija u kojoj su zatvorenici bili smješteni imala 10 m2, od kojih je samo sanitarni čvor, odnosno WC zauzimao 2m2, stol za obrok i klupe su bile pričvršćene za pod, što je onemogućavalo bilo kakvu fleksibilnost, da je kao još jedan od pokazatelja nedostatnih životnih uvjeta činjenica da sanitarni čvor nije imao nikakva vrata, pa su zatvorenici obavljali nuždu jedni pred drugima bez ikakve privatnosti, da je dana 21. lipnja 2022. da je tužitelj prebačen na izdržavanje kazne u zatvor u Zadru gdje je smješten u sobu broj 17 na gornji krevet koji se nalazio nasuprot WC-a, zajedno s još četvoricom zatvorenika, da je soba u koji je tužitelj smješten imala otprilike 15 do maksimalno 16 m2 uključujući sanitarni čvor, koji također nije imao nikakva vrata, pa je tužitelj svaki puta kada bi neki od zatvorenika vršio nuždu odlazio na drugi kraj sobe, da odvod u WC-u nije bio ispravan pa bi zatvorenici 5 do 6 puta dnevno skupljali vodu krpama i ručnicima, kako im cijela soba ne bi bila u vodi, da nadalje o uvjetima i smještaju u sobi govori i činjenica da u sobi nije bilo nikakvih ormarića u koje bi se mogle odložiti stvari nego su zatvorenici stvari držali u kutijama i vrećicama ispod kreveta, da se u sobi nalazilo 5 zatvorenika dok je stol bio za četvero pa je jedan od zatvorenika uvijek morao jesti na krevetu, što da je još jedan od pokazatelja prenapučenosti prostora u zatvoru, a što da je opća poznata činjenica u Republici Hrvatskoj, da je važno za naglasiti da se isti stol nalazio samo nekoliko koraka od pokvarenog WC-a, što daje jasan zaključak o higijeni i uvjetima unutar zatvorske prostorije, da je dana 24. kolovoza 2022. godine tužitelj prebačen u sobu broj 15, u kojoj su se nalazila po 3 zatvorenika, a soba je imala oko 10 m2 uključujući sanitarni čvor, ali je za razliku od sobe broj 17 imala vrata na WC-u. Tužitelj da je boraveći u Zatvorima u Dubrovniku i Zadru bio smješten u prostorije koje su bile prenapučene zatvorenicima, te koje ne udovoljavaju osnovnim propisanim standardima, da je u navedenim prostorijama boravio oko 22 sata dnevno, objedovao 3 obroka dnevno u pravilu sjedeći na krevetu, sanitarni čvorovi da su se nalazili u istoj prostoriji i nisu imali vrata, izuzev sobe broj 15, te su ih koristili svi zatvorenici smješteni u toj sobi, tako da su se tijekom dana i noći iz istoga širili neugodni zvukovi i mirisi, da su prostorije bile zagušljive i prenapučene, što je boravak u istima s tolikim brojem osoba činilo još težim, pogotovo imajući u vidu visoke ljetne temperature. Tužitelj nadalje ističe kako je po povratku u zatvor, nakon dozvoljenog prekida kazne, proveo u sobama broj 17 i 15 kao peta osoba period od 25.12.2022. godine do 14.02.2023. godine s tim da je 09.01.2023. iz sobe izašao UŠ te je isti dan u sobu ušao EŠ, a nakon toga 14.02.2023. godine svi su zatvorenici prebačeni zajedno u sobu br.17. Kasnije da je iz sobe izašao MŠ a u sobu je ušao TŠ. Povreda da je trajala konstantno do izlaska tužitelja iz zatvora u lipnju 2023. godine. Tužitelj navodi da pozitivno-pravni propisi ( Zakon o izvršavanju kazne zatvora, dalje u tekstu ZIKZ) koji uređuju minimalne uvjete koje je penalni sustav dužan osigurati za boravak osoba lišenih slobode u istražnom zatvoru, odnosno na izdržavanju kazne, propisuju da je za svaku osobu potrebno osigurati 4m2 površine i 10m3 volumena u prostoriji u kojoj je smještena. Tužitelj navodi da je, kako je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju u prostorijama u kojima je tužitelj boravio, boravilo 4 do 5 osoba, pri čemu kada se veličina sobe (kvadratura) podijeli s brojem osoba dobije se prosjek od 2,4 do max 3 m2 po osobi. Tužitelj navodi da očito udio u površini odnosno volumenu za svaku osobu bio znatno manji kako u odnosu na površinu tako i u odnosu na volumen, da su takvu uvjeti nedvojbeno nezadovoljavajući te da je također stanje nezadovoljavajuće po pitanju adekvatnosti sanitarnog čvora i uopće mogućnosti zadovoljenja i uopće mogućnosti zadovoljenja osnovnih higijenskih potreba, kao i po pitanju osiguranja normalne prehrane zatvorenika. Uz sve to, temperatura u prostoriji s obzirom na ljetne dnevne temperature od 35 do 40 stupnjeva, dotok svježeg zraka i vlažnost zraka nisu bili adekvatni, kao ni opće stanje prostorija. Pitka voda da nije dostupna 24 h na dan. Tužitelj tvrdi da smanjenje potrebnog minimalnog prosta od 3 m2 nisu povremena kratka i minimalna već konstantna i neprekidna, a koja nisu popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim drugim aktivnostima kojima bi se isto nadomjestilo prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, dapače da takvih aktivnosti nije ni bilo u konkretnom predmetu. Da teret dokaza da je manjak prostora bio nadoknađen na drugi način nije na zatvoreniku već na Republici Hrvatskoj, da kada utvrđeno stanje u svakom konkretnom slučaju upućuje na povredu dostojanstva osuđenika/ zatvorenika/ pritvorenika, to predstavlja osnovu za dosuđenje primjerenog oblika popravljanja neimovinske štete (tako i u Odluci Ustavnog suda broj: U-III1437/2007 od 23. travnja 2008.) , da Prema shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava utvrđeno je da je za osobu koja izvršava kaznu zatvora, sama po sebi kazna tegobna i uznemirujuća, te se upravo zbog toga mora paziti da se pri izvršavanje kazne zatvora poštuju zakonom propisani standardi, da kao još jedan od pokazatelja kršenja tužiteljevih prava je činjenica da mu je u toplim ljetnim mjesecima, omogućeno tuširanje jednom na tjedan, do iznimno dva puta što nije bila česta praksa, a čime se izravno krši ne samo čl. 83. st. 2. ZIKZ kojim je propisano da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno tuširanje, a najmanje 2 puta tjedno, nego i Europska zatvorska pravila o postupanju sa zatvorenicima. Nadalje, zatvorenik ima pravo na dva sata boravka na otvorenom prostoru, sukladno odredbama ZIKZ-a, međutim boravak na otvorenom prostoru održava se na krovu zgrade koji je samo polovicom svoje površine natkriven. Natkriven je krovom koji ima kosu padinu pa je prostor za šetnju pri kraju te padine visok svega 50 cm (pola metra), tako da zadnja 2 metra otvorenog prostora nisu predviđena za hodanje, već je moguće isključivo puzanje. Druga polovina otvorenog prostora koja nije natkrivena je obavijena željeznom žicom sa strane i iznad tako da izgleda kao kavez, zatvorenik se i osjeća kao u kavezu jer oko sebe vidi žicu čak i kad pogleda prema nebu. Tlo otvorenog prostora popločano je betonskim pločama u obliku kocaka- promjera 0.5 x 0.5 m, ali svaka treća ploča je rasklimana radi betona koji je popustio, a što dodatno otežava boravak na otvorenom prostoru, te postoji velik stupanj opasnosti od izvrgnuća zglobova na nogama. Boravak na otvorenom prostoru ne odgovara standardima jer je prostor za šetnju toliko malen. Tek otprilike krajem kolovoza ove godine u Zatvor u Zadru su stigle sprave za vježbanje kojih prije nije bilo, pri čemu se naglašava da takvih sprava ranije nije bilo što je predstavljalo također kršenje odredaba ZIKZ-a. Obroci hrane nisu u skladu sa zdravstvenim standardima, voće se dijeli u rijetkim prilikama. Tužitelj ističe kako se ne osiguravaju odgovarajući obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i hig jenske standarde, a koji su primjereni dobi, zdravlju, naravi posla koji se obavlja, vjerskim zahtjevima, a prema mogućnosti kaznionice odnosno zatvora. Sve od navedenog u svojoj ukupnosti dovodi do povrede zabrane mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja koja je propisana u članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navedena zabrana predstavlja zabranu apsulutnog karaktera, dakle istu nije moguće ograničiti ni u kakvim okolnostima, čak ni u doba rata ili kakvih izvanrednih stanja, slijedom čega je jasno da ne postoji nijti jeda razlog pod koji se zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja može provući kao dozvoljena u nekom slučaju. „Postupanje je ponižavajuće ako kod žrtve uzrokuje osjećaje straha, patnje i podređenosti, ako ponižava ili umanjuje vrijednost pojedinca bez obzira na to je li to bio cilj ili ne, ako slomi moralni otpor te osobe ili ako pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili ga umanjuje“- navedeno tumačenje proizlazi iz presude Europskog suda za ljudska prava M.M protiv RH. U prilog svojim navodima, tužitelj u prilogu dostavlja odluku Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj:
Gž-1709/2022 od 13. rujna 2022. godine. 15. U prilog navedenom treba imati u vidu da je Europski sud za ljudska prava i u predmetu Huber protiv Hrvatske /Zahtjev broj 39571/16/ donio konačnu presudu 7. srpnja 2022., u kojoj ponavlja utvrđenje iz predmeta Muršić i predmeta Dolenec - "… do čvrste površina osobnog prostora koji je na raspolaganju osobi pretpostavke povrede čl. 3. dolazi kad je koja izdržava zatvorsku kaznu manja od tri četvorna metra. Ta se pretpostavka može pobiti samo ako su određeni čimbenici kumulativno ispunjeni, inter alia, ako su smanjenja potrebnog najmanjeg osobnog prostora od tri četvorna metra kratka, povremena i minimalna …" Unatoč svim ranije pobrojanim nepravilnostima koje su vezane uz smještaj, nad tužiteljem je za vrijeme boravka u Zatvoru u Zadru više puta neopravdano i suprotno pozitivnim propisima izvršena fizička sila i psihička prisila, koja je dovela do ozljeđivanja, te poremećaja anksioznosti tužitelja. Tužitelj je dana 11. i 16 kolovoza 2022. samostalno podnio zahtjev, a 6. rujna putem punomoćnika zahtjev za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Zadru. Iz navedenih pritužbi je vidljivo kako tužitelj ukazuje na konstantno fizičko i psihičko maltretiranje od strane pravosudnih policajaca, a posebno na dane 5., 6., i 13. kolovoza 2022. godine kada je pretrpio fizičke napade od strane istih. Tužitelj ističe kako ničime nije izazvao primjenu fizičke sile od strane pravosudnih dužnosnika. Zabrana mučenja i drugog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja konvencijsko je prava koje Europski sud za ljudska prava drži jednim od temeljnih jamstava Konvencije. U konkretnom slučaju došlo je do povrede člnaka 3., te također do povreda članaka 23. 25. Ustava Republike Hrvatske, s obzirom na to da je zadovoljeno tzv. „de minimus“ pravilo odnosno da je zlostavljanje zatvorenika zasigurno doseglo minimalnu razinu okrutnosti. Ne bi trebalo biti sporno da uporaba fizičke i psihičke prisile prema osobi lišenoj slobode koju ta osoba nije izazvala svoim ponašanjem umanjuje ljudsko dostojanstvo i predstavlja povredu čl. 3. Teret dokaza da pribjegavanje sili u konkretnom slučaju nije bilo pretjerano je na zatvorskoj upravi, odnosno državi. Imajući u vidu činjenicu da su u zdravstvenom kartonu zatvorenika evidentirane ozljede za vrijeme njegovog boravka u ustanovi, a s kojim ozljedama zatvorenik nije ušao u ustanovu već su iste nastale prilikom njegovog boravka u istoj, presumira se da su iste nastale od strane policijskih službenika, a teret dokaza je a državi da dokaže suprotno. Nečovječno i ponižavajuće ponašanje česte su povrede za koje je Republika Hrvatska već osuđivana pred Europskim sudom za ljudska prava. Stav da neodgovarajući uvjeti boravka mogu dovesti do ponižavajućeg postupanja Europski sud za ljudska prava je potvrdio presudama: J, U, E, M, T, Ć, K, sve protiv Republike Hrvatske. Trpljenje i poniženje kojem je zatvorenik svakoga dana izložen izvršavajući svoju zakonsku kaznu nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Međutim država je dužna osigurati provedbu izvršavanja kazne zatvora u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlaću osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpjenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru. Tužitelj posebno ističe da je u skladu s važećim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske, a tako i Europskog suda za ljudska prava, teret dokaza u parnicama na državi s obzirom na položaj u kojima se stranke nalaze, a koja treba dokazati da su uvjeti u zatvoru bili u skladu sa zakonom, tj. adekvatni, te u konkretnom predmetu da nije došlo do nezakonitog nasilja nad tužiteljem. Iz preporuke R (99) i Stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja, proizlazi da ponižavanje kao povreda članka 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smješta jnog kapaciteta, ali je priliko ocjene je li zbog toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu. Slično proizlazi i iz prakse Euroskog suda za ljudska prava u primjeni članka 3. Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku, pa se tako u obrazloženju presude Cenbauer protiv Hrvatske od 9. ožujka 2006., kojom je prihvaćen zahtjev, navodi da zlostavljanje mora dosegnuti minimalnu razinu ozbiljnosti da bi potpalo pod domašaj članka 3., a da je ocjena te minimalne razine ozbiljnosti relativna i ovisi o svim okolnostima predmeta, kao što je trajanje postupanja, njegovi fizički i mentalni učinci. Tužitelj ističe kako su rješenjem Županijskog suda u Zadru od dana 14. studenog 2022. godine, posl. broj: IK-I 136/22 usvojene njegove zamolbe za sudsku zaštitu, te je sud utvrdio da je Zatvor u Zadru nezakonito ograničio zatvorenika u njegovim drugim pravima propisanim ZIKZ-om. S obzirom na to da je protupravnim radnjama pravosudnih dužnosnika izvršeno fizičko i psihičko nasilje nad tužiteljem, te zbog zapostavljanja i neodržavanja uvjeta Zatvora u Zadru od strane za to nadležnih tijela, tužitelju je nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti. Tužitelj je u zatvor došao bez ikakvih evidentiranih ozljeda, što je vidljivo iz zatvorskog zdravstvenog kartona koji se dostavlja u prilogu. Iz snimki zatvorskog video nadzora od 13. kolovoza 2022. godine razvidno je da su potvrđujući navodi tužitelja da je nad njime izvršeno nasilje, jer upravo snimka pokazuje da je nekoliko policajaca ušlo na II. odjel, bez ikakvog opravdanog razloga, a upravo na odjel odnosno prostoriju u kojoj nema video nadzora gdje je tužitelj pretučen, nakon čega mu se naknadno utvrđuju povrede i to oguljotine desnog koljena i modrice na lijevom gornjem kapku, što sve nedvojbeno potvrđuje uzročno posljedičnu vezu nastanka ozljeda. Tužitelj ističe, a što je i vidljivo iz ranije citiranog rješenja Županijskog suda u Zadru, da su protiv određenih službenika nakon ovih događaja pokrenuti postupci zbog povreda službenih dužnosti. Sve navedeno je dovelo do povrede prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima, odnosno došlo je do povrede prava na dostojanstvo, privatnost osobnog života te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja. Imajući u vidu ranije navode, na temelju članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete, a budući da je štetu prouzročilo državno tijelo u obavljanju svojih funkcija, prema članku 1062. istog zakona, za štetu odgovara pravna osoba o čijem se tijelu radi, odnosno Republika Hrvatska. Slijedom svega navedenog, a s osnova naknade neimovinske štete po osnovi iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje za fizičke i duševne bolove zbog neprimjerenih uvjeta u zatvoru i pretrpljenog nasilja u iznosu od 8.000,00 EUR-a.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na navode tužitelja koji se tiču smještaja u Zatvoru u Dubrovniku, ističe da je tužitelj izvršavao zatvorsku kaznu u zatvoru u Dubrovniku od 10. lipnja 2022. do 21. lipnja 2022. (ukupno 11 dana) kada je sukladno rješenju Središnjeg ureda za zatvorski sustav, Klasa: 730-08/22-01-653 od 15. lipnja 2022. tužitelj premješten na daljnje izvršavanje kazne zatvora u Zatvor u Zadru. Tuženica navodi da je netočan navod tužitelja da je u periodu smještaja u Zatvoru u Dubrovniku boravio u sobi br.5 već je isti boravio u sobi br.6 cjelokupno razdoblje od 10. lipnja 2022. do 21. lipnja 2022., što dokazuje evidencija rasporeda zatvorenika po sobama. Netočan da je i navod tužitelja da je bio smješten u sobi koja je imala 10 m2, soba 6. u kojoj je boravio tužitelj ima ukupnu površinu 16,81 m2 (15,01 bez sanitarnog čvora) što je vidljivo iz tlocrta odjela smještaja. Smještaj da je odgovarao zdravstvenim, higijenskim, prostornim standardima te klimatskim prilikama, soba je raspolagala dnevnim i umjetnim svjetlom, pitka voda bila je dostupna 24 sata dnevno, tuširanje je utvrđeno dnevnim rasporedom za zatvorenike, točnije 2 puta tjedno u skladu s odredbom čl.83. st.3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Tuženica navodi da su netočni i navodi da wc u sobi nije imao vrata, da vrata postoje, skraćena su na 2/3 visine, otvaraju se izvana kako bi se priječilo barakidiranje, a osigurala intima zatvorenika, hodnik odjela je klimatiziran s 3 klima uređaja koji u ljetnim mjesecima stvaraju povoljnu temperaturu te hladne struje dopiru i u ćelije, da stol i klupa za blagovanje unutar ćelije ničim ne ograničavaju kretanje zatvorenika u sobi te da tijekom boravka tužitelja u zatvoru u Dubrovniku ničim nije došlo do potvrde čl.3. Konvencije zbog neadekvatnog smještaja. U odnosu na navode tužitelja koji se tiču smještaja u sobi broj 17 u zatvoru u Zadru, nisu točni navodi da je ista veličine 16 m2. te da ne zadovoljava standarde propisane Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. Soba 17 veličine je 18,30 m2 i prema čl.81. st.1. novog Zakona (NN br.14/2021) koji ne propisuje da zatvorenik mora imati 4 m2, predviđena je za smještaj 5 zatvorenika. U sobi ima dovoljno mjesta za kretanje, te se u istoj sobi nalazi sanitarni čvor koji je od sobe odvojen zidom i zavjesama, a također u sobi postoje i metalni ormarići za držanje stvari. Na zahtjev zatvorenika u slučaju bilo kakvih oštećenja u sobi ili nedostataka angažirao bi se kućni majstor Zatvora u Zadru. Nadalje, soba broj 15 u kojoj je boravio zatvorenik veličine je 15,58 m2 i predviđena je za smještaj četvero zatvorenika. Navod tužitelja da je soba 15 bila pretrpana nije točan budući da u periodu u kojem je zatvorenik boravio nije bilo više od 4 zatvorenika. Navedena soba je renovirana 2019. te su u istoj promijenjene vodoinstalacijske cijevi kao i sanitarije. U navedenoj sobi kao i u svakoj sobi kojoj je boravio, tužitelj je imao čistu pitku vodu 24 sata, te sanitarni čvor vratima odvojen od ostatka sobe. Tijekom ljetnih mjeseci zatvoreničke sobe su otvorene radi cirkulacije zraka 24 sata, te postoji mogućnost korištenja ventilatora. Isto tako, da bi se olakšao boravak u zatvoru, zatvoreniku je omogućeno dva sata dnevno šetnje na šetnici na kojoj se može baviti i fizičkim aktivnostima budući se na istoj nalaze sprave za vježbanje. Boravak na šetnici odgovara svim standardima zatvora, a šetnica je dosita okružena žicom radi podizanja sigurnosti zatvora, te kako bi se smanjila mogućnost bijega, šetnjica ispunjava svrhu boravka zatvorenika na svježem zraku kada se radi o zatvoru zatvorenog tipa. Zatvorenici imaju mogućnost biti radno angažirani na poslovima u kuhinji, u vešeraju, u prodavaonici ili knjižnici, a istima je omogućeno i dva puta tjedno odlazak u zatvorsku prodavaonicu. Stoga da nije točan navod da je kod tužitelja došlo do smanjenja minimalnog potrebnog prostora od 3 m2, a posebice mu nisu bile ograničene ni smanjene mogućnosti slobodnog kretanja izvan sobe u vidu aktivnosti izvan sobe. Sukladno pravilniku o kućnom redu zatvora u Zadru kao i dnevnom rasporedu aktivnosti, zatvorenici su dužni dva sata dnevno bez naknade čistiti sve prostorije zatvora uključujući vlastite zatvoreničke sobe pa čistoća sobe ovisi i o samim zatvorenicima koji u njoj borave. Što se tiče sanitarnog čvora i zajedničkih prostorija za tuširanje jasno je propisano čl. 12. Kućnog reda Zatvora u Zadru, da je zatvorenik nakon korištenja sanitarnog čvora i zajedničke prostorije za tuširanje dužan iste očistiti i ostaviti uredne za potrebe daljnje namjere. U odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno tuširanje najmanje 2 puta tjedno kao i da mu zatvor nije omogućio sredstva za održavanje higijene ističe se da je čl. 83. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano je da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, a najmanje dva puta tjedno tuširanje, te da se od zatvorenika zahtjeva održavanje osobne higijene za koje zatvor osigurava vodu i toaletni pribor. Nadalje, Zatvor osigurava i sve potrebno za održavanje čistoće rublja. Zatvor u Zadru osigurao je svim svojim zatvorenicima, pa tako i tužitelju najmanje dva puta tjedno tuširanje, a po potrebi kada bi to zatvorenik zatražio, i više puta s tim da se radno angažirani zatvorenici tuširaju svakodnevno. Čl. 4. st. 4. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (NN 78/2022) propisano je da kazneno tijelo osigurava zatvoreniku osnovni higijenski materijal i pribor, a koja odredba se poštivala i u odnosu na tužitelja koji je prilikom prijema dana 24. lipnja 2022. dobio higijenski pribor. U odnosu na pritužbe tužitelja koje se odnose na prehranu u zatvoru napominje se da sukladno čl. 7. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (NN 78/2022) zatvorenicima osiguravaju tri obroka dnevno, a onima koji rade i dopunski topli ili hladni obrok. Isto tako u zatvoru postoje jelovnici za vegetarijance, za osobe koje su zbog zdravstvenih razloga na određenim dijetama kao i za osobe s vjerskim potrebama. Jelovnici za zatvorenike planiraju se na temelju prehrambenih standarda i preporučenih dnevnih količina energije i prehrambenih tvari. Trenutno su u Zatvoru zaposlena 3 stalna službenika i 3 pomoćna kuhara zatvorenika čime se osigurava rad u kuhinji sa svim HACCP standardima. Nadalje, Europski sud za ljudska prava u odluci Muršić c/a Hrvatske zauzeo je stav s pitanjem o odlučivanju je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u pogledu nedostataka osobnog prostora te je došao do zaključka da svaki zatvorenik mora imati vlastito mjesto za spavanje u sobi da svaki zatvorenik mora imati na raspolaganju barem tri m2 podne površine i ukupna površina sobe mora biti takva da omogućuje zatvorenicima slobodno kretanje između namještaja, a nepostojanje bilo kojeg od navedenih elemenata samo po sebi stvara čvrstu pretpostavku da su uvjeti boravka podnositelja zahtjeva u zatvoru bili neprik ladni što u konkretnom predmetu nije slučaj već su zadovoljeni svi od navedenih uvjeta boravka u zatvoru podnositelja zahtjeva. Tužitelj je za vrijeme boravka u zatvoru imao dovoljnu slobodu kretanja unutar zatvora, te je imao pristup određenim sadržajima ( šetnja, vježbanje, kupnja u zatvorskoj prodavaonici, rad unutar zatvora, gledanje TV-a, slušanje radija, čitanje knjiga igranje društvenih igara, pravo na posjete, telefoniranje, dopisivanje, videoposjete, otvorena vrata zatvorske sobe tijekom ljetnih mjeseci itd.) što sve upućuje na činjenicu da uvjeti takvog boravka u zatvoru zatvorenog tipa u svojoj sveukupnosti nemaju težinu koja bi upućivala na nečovječno ili ponižavajuće postupanje prema čl. 3. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda odnosno nije došlo do povrede zatvorenikovog prav osobnosti niti bilo kojih drugih prava. Što se tiče pritužbi koje je tužitelj uputio zatvoru dana 11. kolovoza 2022., napominjemo da je navedene pritužbe isti uputio sutkinji izvršenja Općinskog suda u Zadru, te se sukladno navedenom zatvor i očitovao sutkinji izvršenja u zakonskom roku. Vezano za naveden pritužbe i navode tužitelja da je došlo do primjene fizičke sile od strane službenika prema njemu, Zatvor u Zadru je proveo internu obradu navoda po pritužbi te je upravitelj Odlukom imenovao poseban tim službenika iz reda Odjela osiguranja koji su u vremenskom periodu od 22. kolovoza 2022. do 5. rujna 2022. obavili obavijesne razgovore i uzeli izjave na zapisnik od jedanaest (11) službenika, medicinske sestre, zatvorske liječnice opće prakse, te od sedam (7) zatvorenika, koji su mogli imati izravna ili neizravna saznanja o događajima, pregledali su službenu dokumentaciju, te su za kritična vremena izuzeli snimke sustava video nadzora koje su pohranjene na DVD-R mediju kao digitalni dokaz. Iz prikupljenih izjava zatvorenika i službenika te pregledom snimki ustanovilo se da je kod službenika Odjela osiguranja došlo do određenih propusta u postupanju kao što su samoinicijativna izvođenja zatvorenika na razgovore bez da se prethodno o tome izvijesti dežurnog službenika kao i da se u hodnik mogu pustiti samo oni zatvorenici koji imaju tu pogodnost, a ne i oni koji je nemaju. Za navedene propuste su službenici primjereno upozoreni, a protiv jednog službenika u tijeku je pokretanje postupka radi počinjenja težeg stegovnog prijestupa iz čl. 99. st. 1. Zakona o državnim službenicima. Međutim iz izjava zatvorenika i službenika te izjave doktorice opće prakse kao i snimki videonadzora nisu potvrđeni navodi zatvorenika JŠ da je nad njih došlo do uporabe fizičke sile od strane službenika Odjela osiguranja. Zatvorenik je doista dana 14. kolovoza 2022. opserviran u zatvorskoj ambulanti jer se medicinskoj sestri nakon podjele jutarnje terapije požalio da ga boli glava i da je dan prije imao nesvjesticu. Isti je medicinskoj sestri izjavio kako je dobio udarac u glavu, te je ista uočila ogrebotinu iznad lijevog oka i crvenilo lijevog obraza, ali zatvorenik nije prijavio način nastanka ozljeda. Tijekom navedenog dana zatvorenik nije tražio nikakvu liječničku pomoć što je potvrdio i dežurni službenik zatvora o čemu su dostavili službene bilješke i od kojih je uzeta izjava na zapisnik. Na rješenje Županijskog suda u Zadru od 14. studenog 2022. posl. br. IK-I 136/22 kojim je utvrđeno da je zahtjev za sudsku zaštitu tužitelja osnovan Zatvor u Zadru je uložio žalbu te po istoj još uvijek nije odlučeno.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to u : prijepis dijela zdravstvenog kartona tužitelja od Zatvora u Dubrovniku otvorenim dana 23.6.2022. (l.s. 12-13), prijepis Psihijatrijskog nalaza tužitelja od Zatvora u Zadru od dana 23.08.2022 (l.s. 14), rješenje Županijskog suda Zadru poslovni broj: Ik-I 136/2022 od 14. studenog 2022. ( l.s.15 ), rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj " Kži- 36/2022 od 9. svibnja 2023. ( l.s. 55-56) ,tablicu kapaciteta zatvorskog sustava Zatvora u Dubrovniku od 09. rujna 2013. (l.s. 62), evidenciju rasporeda zatvorenika po sobama Zatvora u Dubrovniku za razdoblje od 11. lipnja 2022. do 22. lipnja 2022. (l.s. 63-71), tlocrt odjela smještaja Zatvora u Dubrovniku (l.s. 72), dnevni raspored za zatvorenike Zatvora u Dubrovniku od 12. listopada 2021. (l.s. 73), jelovnik za zatvorenike Zatvora u Zadru za period 06.02.2023. do 27.02.2023. (l.s. 74-76), popis smještajnih kapaciteta Zatvora u Zadru (l.s. 77-78), nalaz i mišljenje kontrolnog pregleda ĆŠ od 16.11.2021. Zavoda za javno zdravstvo Zadar (l.s. 85), Specijalistički nalaz za ĆŠ od 13.02.2023. Opće bolnice Zadar (l.s. 86), popis soba u Zatvoru u Zadru (l.s. 89), Izvješće o obilasku zatvorenika u Zatvoru u Dubrovniku od 22. prosinca 2022. Županijskog suda u Dubrovniku (l.s. 95), Izjavu tužitelja (l.s. 117) , saslušao svjedoka KŠ (l.s. 124-126), saslušao tužitelja (l.s. 137-140), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Roberta Karla, prim. dr. med. od 10.09.2025. (l.s. 178-180), nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, Darko Labura, dr.med. spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije od 25.09.2025. (l.s. 182-193), dopis Zatvora u Zadru KLASA: 702-01/23-01/42, URBROJ: 514-10-06-13-01/01-26-12 od 12.siječnja 2026. (l.s. 210-212), proveo dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještaka Roberta Karla i Darka Labure (l.s. 219-220), kalkulator inflacije l.s. 259 te izvršio uvid u spis Ik-I 136/22.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u visini od 7.290,46 EUR zbog povrede prava osobnosti nastale zbog fizičkih i duševnih bolova uzrokovanih neprimjerenim uvjetima u Zatvorima u Dubrovniku i Zadru (kao posljedica povrede prava na smještaj, zdravstvenu zaštitu, boravak na otvorenom te redovite obroke hrane i pitke vode) i pretrpljenim nasiljem u Zatvoru u Zadru. Između stranaka je sporna osnova i visina postavljene naknade koju tužitelj potražuje.
6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 10. lipnja 2022. do 21. lipnja 2022. boravio u Zatvoru u Dubrovniku dok je u Zatvoru u Zadru boravio od 22. lipnja pa do
18. kolovoza 2023. godine (uz prekid).
8. Nije sporno je da je rješenjem posl. broj Ik-I 136/22 Županijskog suda u Zadru od 14. studenog 2022. utvrđeno da je Zatvor u Zadru nezakonito ograničio zatvorenika u njegovim pravima propisanim Zakonom o izvršavanju kazne zatvora Narodne novine 14/21 (čl.16. st.1. toč.15) i to u odnosu na događaje u kolovozu 2022. godine, a koji su navedeni u zahtjevima za sudsku zaštitu od 11. kolovoza, 16. kolovoza 2022. godine i 6. rujna 2022. godine, točnije u dijelu zahtjeva, navodima koji se odnose zadobivanje tjelesnih ozljeda zadobivenima u Zatvoru u Zadru. Tako Županijski sud navodi da trpljenje i poniženje kojem je zatvorenik bio izložen u inkriminirano vrijeme prilikom izdržavanja kazne zatvora, očigledno da je prešlo onaj stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima dopušten i neizbježan, dok je rješenjem posl. br. 2 Kži-36/22-3 Županijskog suda u Zadru od 09. svibnja 2023. u odnosu na žalbu Zatvora u Zadru na rješenje posl. broj Ik-I 136/22 od 14. studenog 2022. potvrđeno kako je pravilno sutkinja izvršenja utvrdila kako je u konkretnom slučaju Zatvor u Zadru nezakonito ograničio zatvorenika u njegovim drugim pravima. Povreda prava koja je zatvorenik JŠ pretrpio tijekom boravka u Zatvoru u Zadru proizlazi iz toga što je tijekom tog boravka zadobio tjelesne ozljede nadalje, konačno, iz zaključka Savjetodavnog vijeća upravitelja proizlazi kako su kod zatvorenika uočene određene promjene na koži u obliku ljubičastog podlijeva gornjeg lijevog kapka i manja oguljotina desnog koljena“ te nije sporno i to da su u zdravstvenom kartonu zatvorenika evidentirane ozljede za vrijeme boravka u ustanovi, a s kojim ozljedama zatvorenik nije ušao u ustanovu, već su iste nastale prilikom njegovog boravka u istom, pa se presumira da su iste nanesene od strane policijskih službenika.
9. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1 .lipnja 2026. precizirao razdoblje na koje se odnosi zahtjev za naknadom štete na način da se isti odnosi na razdoblje otkada je započeo boravak tužitelja u Zatvoru u Zadru ( 21. lipnja 2022.) do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje, odnosno do 28. studenog 2022 u iznosu od 7.290,46 EUR.
10. Svjedok KŠ u svom iskazu navodi da u zatvoru obavlja poslove voditelja osiguranja, da mu je poznato ime JŠ, da je isti došao iz Zatvora u Dubrovniku i premješten iz sigurnosnih razloga u Zatvor u Zadru u kojem boravio je od 21. lipnja 2022. do 18. kolovoza 2023. po evidencijama Zatvora, da su ćelije prekapacitirane i u ćelijama se nalazi više zatvorenika nego bi to trebalo biti, da su se u vrijeme boravka tužitelja u zatvoru kod smještaja 5-6 osoba lišenih slobode u jednu prostoriju vodili načelom nužnosti a sukladno izmjeni zakonskih propisa koji su tada bili novo važeći, misli se o Zakonu o izvršavanju kazne zatvora iz 2013., 2016. i 2021. te odredbe oko smještaja su ostale iste, dok je 2021. je nastupila promjena glede smještaja; više nije pisalo 4 m2 ili 3 m2 nego se opisno stavljalo koje uvjete treba imati prostorija u kojoj se smještaju zatvorenici, da mora biti dovoljno, osigurano dnevno svjetlo, pristup vodi, sanitarni čvor i tako dalje, da se isti ne može sjetiti u točno kojem broju sobe je bio smješten tužitelj ali se sjeća ćelije, sve su iste više -manje, ima većih i manjih ćelija, da je moguće da je tužitelj bio smješten sa još 4 osobe uz njega (ukupno 5), ili ako je u pitanju ova soba koja je veća moguće da ih je ukupno bilo 6, da je u ćelijama smješteno 5 kreveta, ima odvojeni sanitarni čvor zidom ali mislim da n ije bilo vrata na sanitarnom čvoru, jer su ona kasnije ugrađena, da u sobi imaju ormare za stvari zatvorenika, da što se tiče zatvorenika na izdržavanju nitko nije spavao na podu, da postoji stol za dnevne obroke i 4 sjedalice i klupica, negdje su sjedalice negdje je klupa za dvoje, televizor imaju, dnevno svjetlo – prozor okrenut prema zgradi Županijskog suda, pristup vodi u sanitarnom čvoru, da se posteljina mijenja jedan put tjedno, da zatvorenici kao i sve druge osobe lišene slobodne imaju pravo na 2 sata boravka na zraku svakog dana i pogodnost boravka na hodniku plus još 2 sata za one koji imaju ocjene uspješan ili naročito uspješan sukladno PPKZ, da se ne sjeća se da li je točno tužitelj imao takve pogodnosti boravka na hodniku, da se na šestom katu nalazi se šetnjica gdje uglavnom šetaju svi zatvorenici odjednom osim ako je netko s nekim u svađi, onda šetaju odvojen, u odnosu na higijenu da bi službenici zatvora trebali bi poticati zatvorenike na tuširanje i obavljanje osobne higijene, da je tuš iranje je omogućeno kad god postoji potreba zatvorenika, tu nema ograničenja, da su to dužni omogućiti ako ne odmah onda tijekom tog dana čin se stvore uvjeti, da neki službenici zatvora možda nisu to radili odnosno omogućili zatvorenicima da obavljaju osobnu higijenu i tuširanje, da se se tužitelj nije žalio što se tiče tuširanja, da nema o tome saznanja, da nikakva pritužba nije bila osim što je tražio jedne prilike razgovor jer je želio da ga se radno angažira u Zatvoru, bio je dosta zadovoljan budući je smanjio terapiju heptanona sa 14 na 4 mg, da mu nije omogućeno budući da zatvorenici koji su na heptanonu ne budu radno angažirani iz sigurnosnih razloga, da nisu bili nikakvi sukobi između tužitelja i drugih zatvorenika ,to su bili samo verbalni sukobi/konflikti, da u zatvoru nisu imali saznanja da je bilo sukoba između tužitelja i djelatnika zatvora, niti je zatvorenik pisao niti zamolbe za razgovor niti upravi zatvora niti odjelu osiguranja, da su u vezi toga smo dobili saznanje kada se tužitelj tužio sutkinji izvršenja, stigla je pritužba, pa da se svjedok očitovao na tu pritužbu, da je prva pritužba na koju se očitovao stigla u kolovozu 2022., također je stigla i druga pritužba od strane tužitelja u kolovozu 2022. i da na tom predmetu svjedok nije radio, da je upravitelj je oformio tim od 2-3 ljudi te uzimao izjave svih sudionika navedene priče i završno izvješće je upućeno sutkinji izvršenja u tim nalazima gdje se stvari nisu mogle niti potvrditi niti opovrgnuti, da misli da je bilo 2 pritužbe, da je vrlo vjerojatno bilo tu nečega od strane službenika prema zatvoreniku, nije ništa dokazano jer bi u suprotnome službenici bili stegovno odgovorni, moguće da je bilo primjene sile od strane službenika, ali misli da nije bilo sustavnog nasilja prema zatvoreniku jer bi za to bila posljedica teška ozljeda a to nije slučaj, da je tužitelj prema izvještaju liječnice zatvora, koliko se svjedok sjeća, imao je površinsku ozljedu glave kod oka neki podljev, za ostalo ništa te da nije bio liječen u bolnici.
11.U odnosu na uvjete u Zatvoru tužitelj u svom iskazu navodi da 21. lipnja 2022. prebačen iz Zatvora u Dubrovniku u Zatvor u Zadru, da su uvjeti u Zatvoru u Zadru bili takvi da je njegova ćelija bila soba broj 17 koja je možda imala 10ak m2, da ih je bilo unutra nekad 5-6., da se u njoj se nalazilo 5 kreveta, nekad bi bio madrac na podu, bio je stol, klupa za maksimalno 4 osobe, da je često morao jesti na krevetu, da se sanitarni čvor nalazio unutar ćelije, tada nisu bila vrata između, da se sanitarni čvor nalazio pola metra iznad glave tužitelja, nije bilo školjke već ćućavac, sifon nije radio, svjetlo nije radilo, imali su stalno poplave u ćeliji, neko vrijeme dok su imali zatvorske lancune, peškire pa su kupili vodu s time, bilo je ljeto i vruće kako se ne bi usmrdilo, da je isti sa svojim majicama kupio tu vodu da ne poplavi cijela soba, odvoda nije bilo nikako, da nitko nije reagirao na njihove prijave, da što se tiče održavanja higijene da se tuš se nalazio van sobe, da je broj tuširanja ovisio je o tome tko je komandir, da se znalo se dogoditi da se po 15-20 dana ne bi otuširali preko ljeta, da je boravak vani tj. šetnja je bila je svaki dan 2 sata, izašlo bi se se na vrh zgrade u kavez i to je to, da su naknadno došle sprave za vježbanje, da su na vrhu zgrade su betonske ploče, da je tužitelj kasnije premješten u ćeliju 15, da je ta ćelija broj 15 bila manja, tamo ih je bilo 4 u sobi, ali da je tamo wc imao PVC vrata, bila je i wc školjka, nisu se događale tolike poplave, soba je bila dosta manja u odnosu na sobu broj 17, za par kvadrata sigurno, da su u sobi broj 15 imali stol i klupe za 4 osobe i misli da ih je uvijek tu bilo 4, u par navrata nas je bilo 5. U odnosu na štetni događaj od 13. kolovoza 2022., odnosno nasilje koje se dogodilo na štetu tužitelja u Zatvoru u Zadru, tužitelj u bitnome navodi da je podnio zahtjev za sudsku zaštitu sutkinji izvršenja Dijani Grancarić u kojem je opisao što se točno sve dogodilo, da j ga nitko više nije dirao nakon što je dobio sudsku zaštitu do kraja izdržavanja kazne, znači do 18. kolovoza 2023. me više nitko nije dirao, da je međuvremenu njegova majka angažirala odvjetnicu, da što se tiče hrane u zatvoru navodi da su imali 3 obroka, s time da voća nikada nije bilo, a da u Dubrovniku u Zatvoru svaki drugi dan dobije voće ili puding, da u Zadru to nisu dobivali nikad, dobili bi jabuku jednom u 3 mjeseca, što se tiče ostale hrane to je bilo više-manje u redu.
12.U odnosu na pitanje da li je tužitelju zbog štetnog događaja narušeno psihičko zdravlje, da li je tužitelj pretrpio strah i u kojoj jačini i trajanju, da li je tužitelj pretrpio duševne boli, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova , da li je tijekom liječenja bilo potrebno poduzimati metode koje su nanosile bol, da li je tužitelj primao infuzije te da li kod tužitelja postoji naruženost i u kojem stupnju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem uz sudjelovanje vještaka psihijatra Darka Labure i vještaka kirurga Roberta Karla.
12.2.Tužitelj nije imao prigovora na nalaze i mišljenja vještaka, dok je tuženica prigovorila kako je isto napravljeno općenito uz pretpostavke koje nemaju temelj u dokazima odnosno ispravama koje prileže spisu. Oba vještaka su saslušana na ročištu dana 04. svibnja 2026. u odsutnosti tuženice kojoj je dostava poziva na isto bila uredna dostavljena, stoga je sud prigovore tuženice ocijenio kao neosnovane.
12.2 Sud uzima kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Roberta Karla u odnosu na trajanje i jačinu fizičkih bolova koje je trpio tužitelj, a u kojem vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bol slabog inteziteta sveukupno kumulativno 7 dana. U odnosu na utvrđenje je li navedenim događajima tužitelju narušeno psihičko zdravlje te je li isti pretrpio strah te duševne boli, sud uzima kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja dr. Darka Labure kada navodi kako je kod tužitelja postojao strah koji je trajao do saniranja ozljede, dok je privremeni emocionalni poremećaj trajao do 6 mjeseci nakon traume. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, isti sudski vještak utvrđuje isti u postotku od 5% za vrijeme od 6 mjeseci.
13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka KŠ kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi kako na uvjete u Zatvoru u Zadru, obzirom da o istome ima izravna saznanja i da se u bitnome podudaraju s ostalim dokazima u postupku, pa tako i u odnosu na štetni događaj obzirom da se dio koji je svjedoku poznat i o kojem iskazuje podudara s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka.
14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti u skladu sa pravomoćnim rješenjem posl. broj Ik-I 136/22 Županijskog suda u Zadru od 14. studenog 2022. te ostalim dokazima provedenim tijekom postupka.
15. Člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija) određeno je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
16. 9. Člankom 23.st.1 Ustava Republike Hrvatske članak ( Narodne novine 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje u tekstu: Ustav RH) određeno je da Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima, a člankom 25. st.1. Ustava RH određeno je da se sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.
17. Člankom 16. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 14/21, 155/2, dalje: ZIKZ) st. propisano je da (1) Svaki zatvorenik ima, sukladno odredbama ovoga Zakona, pravo na: 1) smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima 2) zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka 3) redovite obroke hrane i pitke vode u skladu sa zdravstvenim standardima 4) rad 5) obrazovanje 6) stručnu pravnu pomoć u vezi sa zaštitom prava propisanih ovim Zakonom 7) podnošenje pravnih sredstava za zaštitu svojih prava propisanih ovim Zakonom 8) zdravstvenu zaštitu i zaštitu majčinstva 9) dodir s vanjskim svijetom 10) boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno 11) dopisivanje i razgovor sa svojim odvjetnikom 12) vjeroispovijest i razgovor s ovlaštenim vjerskim predstavnikom 13) vjenčanje u kaznionici odnosno zatvoru 14) glasovanje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske, zastupnika u Hrvatski sabor i članova u Europski parlament te državnom referendumu 15) druga prava propisana ovim Zakonom.
18 Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Članak 219. st.2. pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
19. Člankom 1100. st 1. i 2. propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
20. Osnovan je zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu s osnove pretrpljenih bolova te pretrpljenog straha kao i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a ovo u odnosu na povrede prava u razdoblju izdržavanja kazne zatvora, sve utvrđeno rješenjem posl.broj Ik-I 136/22 Županijskog suda u Zadru od 14. studenog 2022 .
21. U odnosu na visinu naknade koju potražuje tužitelj, a s navedenih osnova, a cijeneći stručna mišljenja sudskih vještaka, sud smatra opravdanim na ime pretrpljenih bolova odmjeriti iznos od 130,00 EUR, na ime pretrpljenog straha odmjeriti iznos od 132,73 te na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti odmjeriti iznos od 1.025,00.
22. Sud je odluku o pravičnoj novčanoj naknadi zbog povrede prava osobnosti, a na osnovu povreda utvrđenih rješenjem posl.broj Ik-I 136/22 Županijskog suda u Zadru od 14. studenog 2022., donio na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO - a, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02 od 29. studenoga 2002., te pravnog shvaćanja druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5 kojim shvaćanjem se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud odluku o naknadi nematerijalne štete koja se odnosi na pretrpljeni strah dosuđuje u iznosu od od 2.200,00 kn do 30.000,00 kn, koji iznosi se temeljem citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske povećavaju za 50 % ,a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.
23. Sud je prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade na ime neimovinske štete radi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog štetnih događaja iz kolovoza 2022. kada je fizički napadnut od strane tuženika uzeo u obzir da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja, da je povreda posljedica propusta službenika Zatvora u Zadru.
24. Nadalje, tužitelj tužbom potražuje naknadu neimovinske štete za neprimjerene uvjete smještaja, odnosno povredu čl. 16. st.1. t.1. ZIKZ i povredu čl. 3. Konvencije za razdoblje od 10. lipnja 2022. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno do 28. studenog 2022. S obzirom na to da je tužitelj boravio u dva zatvora, kao i da je unutar Zatvora u Zadru boravio u više soba tijekom cjelokupnog boravka, bilo je potrebno razlučiti osnovanost navoda tužitelja kako slijedi.
25. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Dubrovniku, nije utvrđena povreda prava osobnosti. Sud je izvršio uvid u tablicu kapaciteta zatvorskog sustava Zatvora u Dubrovniku od 09. rujna 2013. (l.s. 62) te evidenciju rasporeda zatvorenika po sobama Zatvora u Dubrovniku za razdoblje od 11. lipnja 2022. do 22. lipnja 2022. (l.s. 63-71). Iz navedenih isprava proizlazi kako soba 6 u kojoj je boravio tužitelj ima ukupnu površinu od 16,81 m2 (15,01 bez sanitarnog čvora), a u kojoj je tužitelj u navedeno vrijeme boravio s još 3 zatvorenika čime je ostvaren standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, sukladno predmetu Muršić protiv Hrvatske br. 7334/13, odnosno presudi u istome donesene od strane Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u sastavu od 17 sudaca, 20. listopada 2016., a kojom su ustanovljena mjerodavna načela i standardi za ocjenu prenapučenosti zatvora. U slučajevima kada su zatvorske sobe površine 3–4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku (kao u periodu boravka u Zatvoru u Dubrovniku) povreda čl. 3. Konvencije utvrdit će se samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnu sobnu temperaturu, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. Sud nije našao utvrđenim neodgovarajuće fizičke uvjete boravka čime nije ostvareno obilježje povrede čl.3. Konvencije.
26. U odnosu na uvjete smještaja za vrijeme boravka u Zatvoru u Zadru, Sud uzima kao osnovan navod da je tužitelj sveukupno 46 dana proveo u sobi broj 17 s još 5 drugih zatvorenika pri čemu je površina prostora sobe po zatvoreniku iznosila 2,90 m2, a čime se ostvaruje obilježje povrede prava osobnosti na osnovi neodgovarajućih uvjeta u zatvoru. Utvrđeno je da je u razdobljima od 21.6.2022. do 25.7.2022., 27.7.2022, od 5.8.2022. do 24.08.2022., tužitelj boravio u sobi 17 Zatvora u Zadru sa još 5 zatvorenika dok je smještajni kapacitet sobe s17 II odjela površine 18,30 m2 predviđen za smještaj ukupno 5 zatvorenika. Smatra se da površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku nije dovoljan osobni prostor, što u pravilu predstavlja povredu čl. 3. Konvencije. Povredu čl. 3. Konvencije moguće je otkloniti ukoliko penalna ustanova kumulativno osigurava da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna, dakle iznimna, da su takva smanjenja kompenzirana drugim ublažavajućim faktorima, kao što su razmjerna sloboda kretanja izvan sobe i prikladne aktivnosti izvan sobe, te da je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode, kao i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru. S obzirom na to da je teret dokaza u navedenom slučaju na tuženici, ista nije dokazala da su uvjeti u zatvoru bili adekvatni u navedenom periodu. U svom Nalazu i mišljenju vještak Darko Labura dr.med. spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije navodi kako uvjeti u zatvoru mogu biti uzrokom povreda osobnog dostojanstva, dok je na sudu da ocjeni da li su i ukoliko su ti uvjeti boravka u zatvoru bili van standarda. Nastavno na sve navedeno, utvrđena je povreda prava osobnosti, a u odnosu na navedeni period od 46 dana, pa sud pa sud smatra opravdanim na ime pretrpljenog straha odmjeriti iznos od 2.100,00EUR ( tako u predmetu: P protiv Republike Hrvatske od 29.rujna 2022. zbog neodgovarajućih i ponižavajućih uvjeta je tužitelju dosuđen iznos od 1.400,00 EUR). Vezano uz visinu naknade štete treba još dodati da jr prema praksi Europskog suda za ljudska prava primjereni iznos naknade štete za nečovječne i ponižavajuće uvjete smještaja u zatvoru u trajanju od mjesec dana jest oko 1.000,00 eura (vidi predmet Ulemek protiv Hrvatske, zahtjev br. 21613/16, presuda od 31. listopada 2019.).
27. U odnosu na period 17.09.2022. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora, 28. studenog 2022., ističe se kako tuženica, unatoč posebnim pozivima i upozorenjima ovog Suda nije dostavila traženu dokumentaciju o smještaju tužitelja u Zatvoru u Zadru za navedeni period. Ovo s obzirom na navode tužiteljice da je tužitelj nakon dozvoljenog prekida kazne, po povratku u zatvor u razdoblju od 25.prosinca 2022. do 14.veljače 2023. proveo u sobama broj 17 i 15 kao peta osoba. Nastavno na navedeno, Sud je izveo zaključak kako povreda u periodu od 17.09.2022. do 28.11.2022. ne može egzistirati jer nema podataka u boravku tužitelj u Zavoru u Zadru, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan .
28. U ostalom periodu koji je tužitelj proveo u Zatvoru u Zadru (dakle, izuzev perioda navedenih u točki….ove presude), a do 16.09.2022. sud nije utvrdio obilježja povrede čl.3. Konvencije kao ni čl.16. st.1. t.1. ZIKZ. Sve ovo stoga jer je, kako je navedeno u točki 25. ove presude u predmetu Muršić ustanovljeno kako u slučajevima kada su zatvorske sobe površine 3–4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku povreda čl. 3. Konvencije utvrdit će se samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnu sobnu temperaturu, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. Kada se ocjenjuje prikladnost uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, a u kojoj boravi više zatvorenika koji pitanje veličine osobnog prostora ne ističu, ispitivat će se ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru. Sud je prihvatio iskaz svjedoka KŠ, kao zaposlenika Zatvora u Zadru, voditelja odjela osiguranja, a u odnosu na uvjete smještaja u Zatvoru u Zadru u dijelu kada je iskazao da „nama se tužitelj nije žalio što se tiče tuširanja, ja nemam o tome saznanja. Nikakva pritužba nije bila osim što je tražio jedne prilike razgovor jer je želio da ga se radno angažira u Zatvoru“, nadalje na posebna upit pun. tužitelja da li se pritužbe u vezi tuširanja i nasilja moraju podnositi isključivo zatvoru ili zatvorenik ima drugu opciju, svjedok odgovara da se može pritužiti sucu izvršenja ili upravitelju zatvora i središnjem uredu zatvorskog sustava. S obzirom na to da je prvi zahtjev za sudsku zaštitu u odnosu na navedene uvjete boravka u Zatvoru u Zadru zaprimljen 06. rujna 2022. godine, Sud uzima logičnim da bi tužitelj i prije reagirao ukoliko bi povrede bile u mjeri da kod tužitelja izazivaju povredu prava osobnosti. Sud naglašava kako je iz iskaza tužitelja vidljivo kako je isti, a prije prvog zaprimljenog zahtjeva za sudsku zaštitu od 12. kolovoza 2022. , kako tvrdi „ali sam prijavio gdje god sam mogao i više puta sam pisao sudsku zaštitu, svaki put je bila bačena, onda sam pisao sa povratnicom i tek tada mi je došlo kada sam pisao s povratnicom“ imao prigovore prilikom boravka u Zatvoru u Zadru, a prije prvog zaprimljenog zahtjeva za sudsku zaštitu, ali iz iskaza Sud zaključuje kako su se isti odnosili isključivo na postupanja djelatnika Zatvora u Zadru, dok o ostalim aspektima (ne)odgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru ne iskazuje kada spominje prigovore koje je upućivao raznim službenicima.
29. U odnosu na navode tužitelja glede povrede prava na zdravstvenu zaštitu, boravak na otvorenom te redovite obroke hrane i pitke vode, rješenja posl.broj Ik-I 136/22 od 14. studenog 2022 proizlazi da je navode iz tužbe, tužitelj je, gotovo istovjetne, istaknuo i prilikom postavljanja zahtjeva za sudsku zaštitu od 06.rujna 2022., a u odnosu na koje navode navedenim rješenjem nije utvrđena povreda članka 16. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Povodom navedenog rješenja tužitelj/zatvorenik nije podnio žalbu te je isto rješenje potvrđeno Rješenjem posl. br. 2 Kži-36/22-3 Županijskog suda u Zadru od 09. svibnja 2023., a po žalbi Zatvora u Zadru.
30. U odnosu na navode kako je boravak zatvorenika koji boluje od hepatitisa C u istoj zatvorskoj sobi s tužiteljem protivno načelu razvrstavanja zatvorenika i Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, sud nije našao dokazanima navode tužitelja.
31. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, radi čega je tužitelju valjalo dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana koja teče od dana podnošenja tužbe dana 13. travnja 2023. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju članka 29. ZOO. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
32. 17.Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a, kojom je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranc i odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. „Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2)“ (Rev-1073/2024-2). Obzirom da je tuženik osporavao osnov tužbenog zahtjeva, tužitelji je u tom djelu usp io 100%, tuženica sa 0%, dok u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 7.290,46 EUR, tužitelju je dosuđeno 3.362,73 EUR dakle uspio je sa 46 %, a tuženica je u pogledu visine uspjela sa 54%, dakle ukupno gledajući tužitelj je u sporu uspio s 73%, a tuženica je uspjela s 27%. Slijedom navedenog tužitelju pripada 46% opravdanih troškova. Po zahtjevu tužitelja za naknadu troškova i vrijednosti predmeta spora od 7.290,46 EUR i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 200,00 EUR, sastav podneska od 1. kolovoza 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. –200,00 EUR, sastav podneska od 16. rujna 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 1.listopada 2024..Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 21.studenog 2024.Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište od 24.siječnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. –200,00 EUR, sastav podneska od 4.ožujka 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. –200,00 EUR, sastav podneska od 11. lipnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. –50,00 EUR, sastav podneska od 11.prosinca 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište 5. ožujka 2026. prema Tbr.9 toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište 4. svibnja 2026. prema Tbr.9 toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište 1. lipnja 2026. prema Tbr.9 toč. 1. –200,00 EUR, pristup na ročište za objavu presude Tbr.9 toč. 3. – 100,00 EUR uvećano za zatraženi i pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 3.187,50 EUR, uvećano za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 119,36 EUR, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 465,00, što sveukupno iznosi 3.771,86 EUR.
33. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku sa dijelom tužbenog zahtjeva od 46% to mu sud priznaje trošak od ukupnog troška od 3.771,86 EUR dio od 1.735,05 EUR, dok je za ostali dio zahtjev za naknadu troška u iznosu od 2.036,81EUR odbijen sa pripadajućim kamatama kao neosnovan, budući dio troškova za koje je odbijen nije bio nužan za vođenje postupka, zatim je odbijen zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 126,45 EUR budući da tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju iste.
U Zadru 14. srpnja 2026.
Viša sudska savjetnica
S u d a c
Dora Papić
Marko Baraka
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženici po zz
