REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1347/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Dajani Tica, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika iz Zagreba, dana 14. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici NCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 3.168,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2024. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužiteljica NCR s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu od 1.232,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2024. godine do isplate, te za iznos od 1.140,00 eur na ime troškova liječenja zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 60,00 EUR od 3.06.2025. godine do isplate,

- na iznos od 400,00 EUR od 28.8.2025. godine do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 2.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 35,00 EUR od 9.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 35,00 EUR od 12.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 18.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 30,00 EUR od 24.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 26.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 35,00 EUR od 29.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 60,00 EUR od 30.09.2025. godine do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 6.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 60,00 EUR od 7.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 60,00 EUR od 9.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 60,00 EUR od 17.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 30,00 EUR od 18.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 60,00 EUR od 20.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 30,00 EUR od 23.10.2025. godine do isplate,

- na iznos od 25,00 EUR od 27.10.2025. godine do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 16.02.2026. godine.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici NCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.424,80 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. lipnja 2025. godine navodi da je dana 13. ožujka 2024. oko 16:10 sati, u Zagrebu, Dubrava, u Oporovečkoj ulici 49, ozlijeđena kao vozačica elektroničkog romobila, na način da je vozač vozila reg. oz. [registarska oznaka] NC, prilikom neopreznog otvaranja vrata vozila, udario i oborio tužiteljicu, a uslijed čega je ista zadobila tjelesne ozljede. Vozilo s kojim je skrivljena nesreća bilo je u vrijeme nezgode uredno osigurano kod tuženika, a gospodin NC u prekršajnom postupku koji se vodio pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-14760/2024 proglašen je krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 81. st. 2. u vezi s čl. 293. st. 2. te za prekršaj iz čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove te strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora 24. rujna 2024. obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom, međutim tuženik nije dostavio dostatnu ponudu. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19 ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100 st. 2. ZOO- a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, kako slijedi:

-po kriteriju fizičkih boli iznos od 1.600,00 EUR,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.300,00 EUR,

-po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 1.600,00 EUR,

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 EUR, odnosno ukupno 4.800,00 EUR, međutim, obzirom da je tuženik u mirnom postupku za povrede prava osobnosti isplatio tužiteljica nesporni iznos naknade štete u iznosu od 1.100,00 EUR to tužitelj potražuje daljnji iznos naknade umanjen za nesporno isplaćeni, dakle iznos naknade štete od 3.700,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 24. rujna 2025. pa sve do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate. Podneskom od 4.12.2025. godine tužiteljica je preinačila tužbu tako da uz već zatraženi iznos od 3.700,00 eur na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege potražuje na ime troškova liječenja iznos od ukupno 1.140,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog računa koji je plaćen na ime troškova liječenja do isplate. Nakon medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 16. veljače 2026. godine (list 96 spisa), potražuje:

-po kriteriju fizičkih boli iznos od 1.800,00 EUR,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.600,00 EUR,

-po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 1.700,00 EUR,

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 EUR, odnosno ukupno 5.500,00 EUR, međutim, obzirom da je tuženik u mirnom postupku za povrede prava osobnosti isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete u iznosu od 1.100,00 EUR to tužiteljica potražuje daljnji iznos naknade umanjen za nesporno isplaćeni, dakle iznos naknade štete od 4.400,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 24. rujna 2024. pa sve do isplate, te troškove liječenja u iznosu od 1.140,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog računa koji je plaćen na ime troškova liječenja do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori odgovornost za nastanak štetnog događaja. U odnosu na visinu zahtjeva tuženik smatra da je ista, uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja, previsoko odmjerena. Tuženik svakako poziva tužiteljicu da dostavi zdravstveni karton i iskaznice fizikalnih terapija. Naime, bez traženih podataka tuženik nije u mogućnosti utvrditi konačno zdravstveno stanje tužiteljice jer prema dostavljenoj dokumentaciji liječenje nije okončano i tužiteljica nije dostavila svu medicinsku dokumentaciju, pa poziva tužiteljicu da pristupi na pregled kod cenzora-liječnika tuženika kako se ne bi stvarali dodatni troškovi u postupku i kako bi predmet eventualno okončali sklapanjem nagodbe. Tuženik osporava tijek zatezne kamate i osporava zahtjev za naknadom zateznih kamata na nesporno plaćen iznos kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije preko primjerenog iznosa te tužiteljici naloži da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak. Tuženik na ročištu od 9.12.2026. osporava osnovanost i visinu troškova liječenja, te uzročnu vezu između štetnog događaja i dostavljene daljnje medicinske dokumentacije i računa troškova liječenja. Posebice ističe kako je tužiteljica osiguranik HZZO-a te da troškovi liječenja u privatnim ustanovama nisu opravdani. Na ročištu od 9.06.2026. (list 133) tuženik se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 16.2.2026. Čini nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Nema prigovora na nalaz i mišljenje med. vještaka. Ističe da ne osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost u ovom predmetu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.100,00 eura koji je isplaćen na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Ne osporava da je odštetni zahtjev dostavljen tuženiku 24.09.2024., međutim osporava zatraženi tijek kamata na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva kako to traži tužitelj, već smatra da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana preinake tužbe. Osporava u cijelosti imovinsku štetu za troškove liječenja budući da je i vještak dr. Šebečić u svom pisanom nalazu ocijenio da ti troškovi nisu opravdani. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjev postavio duplo više u odnosu na kriterije VSRH. Nema nikakvih dokaznih prijedloga. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko primjerenog iznosa i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka. Tuženik se toj zadnjoj preinaci tužbe protivio, a sud ju je dopustio temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a jer tužitelj nije mogao točno postaviti tužbeni zahtjev prije medicnskog vještačenja, a to je i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o prometnoj nesreći (list 5- 6 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 7 spisa), u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-14760/2024 (list 8-10 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 11-21, 69-74 spisa), u odštetni zahtjev (list 22-23 spisa), u obrazloženu ponudu (list 24 spisa), u račune (list 63-68, 75-78 i 95 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 85-89 spisa), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list 134 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, stranke su na zadnjem ročištu izjavile da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost u ovom predmetu.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.100,00 eura koji je isplaćen na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, sporan je i zatraženi tijek kamata na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva kako to traži tužitelj, te tuženik osporava u cijelosti i imovinsku štetu za troškove liječenja. Naime, tuženik na zadnjem ročištu čini nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Nema prigovora na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Ističe da ne osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost u ovom predmetu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.100,00 eura koji je isplaćen na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Ne osporava da je odštetni zahtjev dostavljen tuženiku 24.09.2024., međutim osporava zatraženi tijek kamata na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva kako to traži tužitelj, već smatra da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana preinake tužbe. Osporava u cijelosti imovinsku štetu za troškove liječenja budući da je i vještak dr. Šebečić u svom pisanom nalazu ocijenio da ti troškovi nisu opravdani. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjev postavio duplo više u odnosu na kriterije VSRH.

8. Glede neimovinske štete i tuđe pomoći i njege provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću, koji u svom nalazu i mišljenju od 2.02.2026. godine (list 85-89 spisa), navodi da je tužiteljica 13.03.2024. godine stradala u prometnoj nezgodi kao vozač automobila, koji je bio parkirn kada je udarila u vrata automobila koji je bio parkiran, a u trenutku njnog nailaska vozač je otvorio vrata. Zadobila je istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje desne šake i natučenje kažiprsta lijeve šake. Liječena je kraćom imobilizacijom vrata Schanzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Prema preslici zdravstvenog kartona tužiteljica se prije štetnog događaja u više navrata liječila zbog tegoba od strane vratne i slabinke kralježnice. Vještak navodi da je kod tužiteljice došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Ističe da su prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja zaostali česti bolovi u vratu, povremena pojava ukočenosti vrata, dok su kretnje vratne kralježnice ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Vještak navodi da smanjenje životne aktivnosti iznosi 3%. Budući da je tužiteljica prije štetnog događaja imala degenerativne promjene vratne kralježnice zbog čega se liječila u više navrata, sadašnje trajne posljedice dijelom su posljedica degenerativnih promjena, a dijelom ozljede iz štetnog događaja. Prema slobodnoj procjeni vještaka ozljeda vrata iz štetnog događaja uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 1,5%, a 1,5% otpada na degenerativne promjene. Tegobe sa slabinskom kralježnicom ne mogu se uzročno posljedično povezati sa štetnim događajem jer tužiteljica prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju nije zadobila ozljedu slabinske kralježnice, a tegobe sa slabinskom kralježnicom ima od 2006. godine. Nadalje, vještak dr. Šebečić navodi da je tužiteljica trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrjno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 7 tjedana kumulativno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno s pregledom fizijatra 5.06.2024., a zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon toga. Liječenje nakon toga je provodila zbog tegoba sa slabinskom kralježnicom. Zaključno vještak Šebečić navodi da su računi na str. 63 do 68 spisa iz privatnih ustanova i da nisu opravdani jer ako se odnose na zdravstvene usluge iste je mogla dobiti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om na teret zdravstvenog osiguranja.

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

10. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

11. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 1,5%, koje će tužiteljica koja je relativno mlada osoba, (rođena1980. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, pa po ocjeni ovog suda tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.100,00 EUR.

13. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć u trajanju od ukupno 42 sata, a koju su joj pružali ukućani, a što je nesporno među strankama. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a, a u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza na tu okolnost, nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR, pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 168,00 eur.

14. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim do iznosa od 4.268,00 eur, dok bi dio zahtjeva po osnovi neimovinske štete od 1.000,00 eur i po osnovi tuđe pomoći od 232,00 eur bio neosnovan. Međutim, imajući u vidu da je tuženik prije utuženja na ime neimovinske štete već isplatio tužiteljici 1.100,00 eur, sud joj je dosudio daljnji iznos od 3.168,00 eur na ime neimovinske štete i tuđe pomoći, dok je za preostali iznos od 1.232,00 eur na ime neimovinske štete i tuđe pomoći zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Nadalje, a imajući u vidu da vještak ističe da su računi na str. 63 do 68 spisa iz privatnih ustanova i da nisu opravdani jer ako se odnose na zdravstvene usluge iste je mogla dobiti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om na teret zdravstvenog osiguranja, sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.140,00 eur zajedno sa zateznom kamatom. Naime, tužiteljici su u privatnim ustanovama pokazivali tehnike vježbanja i razne masaže (to navodi u iskazu), koji se i po mišljenju suda ne mogu smatrati opravdanima jer ih je mogla dobiti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om na teret zdravstvenog osiguranja.

16. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

17. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

18. Tužiteljica je tuženiku podnijela odštetni zahtjev 24.09.2024. godine, a što među strankama i nije sporno. Slijedom navedenog, a imajući u vidu daje do toga dana liječenje tužiteljice završeno, tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći dosuđena i zatezna kamata koja teče od 24.09.2024. godine do isplate. Isto tako, sud ne prihvaća prigovore tuženika da zatezna kamata na preinačeni iznos teče od preinake do isplate iz razloga što je sud dosudio tužiteljici na ime neimovinske štete i tuđe pomoći manje nego li je to tužitelj prvotno u tužbi tražio. Dakle, tužiteljici preinačeni dio nije ni dosuđen.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje i zatraženi trošak tužiteljice, a sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi. Tako je tužiteljici priznat trošak odštetnog zahtjeva od 24.09.2024. godine od 100 bodova (Tbr.7. toč. 1. OT), trošak sastava tužbe od 30.06.2025. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska 2.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 4.12.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.12.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 10.12.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 16.02.2026. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.06.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 700,00 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.750,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 41,73 eur, koliko je i platila tužiteljica i trošak sudske pristojbe na presudu od 175,40 eur, dobije se iznos od 1.967,13 eur.

20. Razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 57,18%, tužiteljici je priznat trošak od 1.124,80 eur (tužitelj je s osnovom uspio djelomično, jer je u cijelosti odbijen za troškove liječenja, pa je sud prilikom odmjeravanja postotka uspjeha uzeo u obzir samo visinu, jer je tuženik i osporavao samo visinu neimovinske štete i tuđe pomoći preko nesporno isplaćenog iznosa). Dakle u omjer se stavlja 3.168,00 eur : 5.540,00 eur.

21. Kada se navedenom iznosu od od 1.124,80 eur doda trošak nužnog medicinskog vještačenja od 300,00 eur, dobije se iznos od 1.424,80 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom II. izreke rješenja.

22. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici su temeljem čl. 151. stav 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska 27.03.2026. godine budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navedenim podneskom tužiteljica požuruje sud na zakazivanje ročišta, a koji trošak se ne može prevaliti na tuženika.

24. Budući da je tužitelju dosuđen trošak temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 14. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu 175,40 eur

2. pun. tuženika