REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-2095/2025-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Mo-fit d.o.o., [adresa], OIB: 12989326400, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 08. srpnja 2026. godine, održane u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Marka Markića, odvjetnika te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 14. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Mo-fit d.o.o., [adresa], OIB: 12989326400 isplatiti tužitelju FŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 1.937,62 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 21. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.756,28 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu u iznosu od 53,22 eura, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-784719-34 od dana 17. siječnja 2023.g. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnova naknade štete iznos od 1.990,84 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. ožujka 2019.g. do isplate, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.118,70 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog troška.
3. Odlučujući o tuženikovoj žalbi, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-1397/2023-8 od dana 13. svibnja 2025.g. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka. U obrazloženju se navodi da nije utvrđeno o kakvoj se vrsti teretane radi, je li to fitness centar u kojem korisnici vježbaju sami, bez stručnog nadzora ili se radi o teretani u kojoj polaznici imaju stručni nadzor, kako prilikom vježbanja, tako i prilikom namještanja sprava. Osim toga, da sud nije ocijenio snimku u CD formatu, nastalu nakon štetnog događaja.
4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije, snimke rada sprave za vježbanje, saslušanjem svjedoka AŽ, RŽ, TŽ, medicinskim vještačenjem, očevidom na licu mjesta, te saslušanjem tužitelja osobno kao stranke.
5. Prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 14. srpnja 2022.g. i na ročištu 07. prosinca 2022.g. tužitelj potražuje naknadu štete, kako slijedi:
- s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.211,10 eura (ranije 9.125,00 kn)
- s osnova pretrpljenog straha iznos od 647,02 eura (ranije 4.875,00 kn)
- s osnova tuđe pomoći iznos od 119,45 eura (ranije 900,00 kn)
ukupno iznos od 1.990,84 Eura / 15.000,00 kn (očitom omaškom u računanju tužitelj je naznačio ukupan iznos od 15.000,00 kn, ali zbroj pojedinačnih iznosa koje traži je 14.900,00 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, te uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
6. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan, osim za iznos od 53,22 eura.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu tuđe pomoći, koja šteta je, kako tvrdi tužitelj, nastala u štetnom događaju dana 04. ožujka 2019. godine u prostorijama tuženika.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj član Mo-fit teretane i da je koristio usluge tuženika za vježbanje.
9. Sporno je da li se tužitelj ozlijedio vježbajući na spravama u prostorijama tuženika, dakle sporno je mjesto i način ozljeđivanja tužitelja, pa slijedom toga pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Nadalje, tuženik je istaknuo i prigovor doprinosa tužitelja nastaloj šteti. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.
10. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su već nabrojani dokazi, između ostalog, saslušanje svjedoka i tužitelja, te očevid na licu mjesta.
11. Svjedokinja RŽ je zaposlena kod tuženika i radi na recepciji fitnes centra. Navela je da poznaje tužitelja, jer je klijent tog fitnes centra, te da ima saznanja o predmetu spora, jer je radila na recepciji kada se tužitelj ozlijedio. Naglasila je da se nalazila na recepciji u prizemlju objekta, dok je teretana na katu, te se sjeća da se tužitelj spustio u prizemlje, požalio se da je ozlijedio ruku i tražio od nje led kako bi ga stavio na ruku. Primijetila je da mu je ruka ozlijeđena i dala mu je led, kojom prilikom joj je tužitelj rekao da jedna sprava u teretani nije bila ispravna, da je na njoj nešto puklo i da ga je ozlijedio dio sprave. Navela je da je istog dana nakon ozlijede tužitelj ispunio reklamacijski list, a poslije toga slao prigovor voditelju teretane. Smatra da ni jedan trener nije bio prisutan u trenutku njihovog razgovora, kada joj se tužitelj požalio na ozljedu, iako je napomenula da je na recepciji kaotično, jer ljudi stalno dolaze i odlaze. Odgovarajući na pitanje, svjedokinja je navela da je moguće da je nakon ozljeđivanja tužitelj razgovarao s tadašnjom trenericom ZŽ, ali da nije bila toliko na njega fokusirana, već mu je dala led i nastavila se bavit i svojim poslom.
12. Svjedok AŽ je voditelj fitnes centra Mo- fit d.o.o. u kojem je tužitelja viđao kao osobu koja vježba na spravama u teretani. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika i odlučio saslušati svjedoka AŽ, iako je taj prijedlog postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, točan je navod tuženika da je tužitelj u svom iskazu spomenuo voditelja AŽ, pa je tuženik svoj dokazni prijedlog postavio upravo temeljem tužiteljevog iskaza. Svjedok AŽ je naveo da je nekoliko dana nakon navodnog štetnog događaja tužitelj došao k njemu i pitao ga je li mu poznato da se ozlijedio, te ga je tražio novce, a kada mu je rekao da to ne dolazi u obzir, tužitelj je izjavio da će pronaći način za to. Svjedok je naveo da je prethodno na recepciji čuo da se jedan muškarac ozlijedio tijekom vježbanja. Ističe da je u ovom fitnes centru samo jedna takva sprava za vježbanje nogu, te da ta sprava nikada nije bila u kvaru, odnosno nije bila neispravna. Naveo je da je jednostavan postupak namještanja sprave prije početka vježbanja, na način da se poluga izvadi i namjesti na određenu težinu, te koliko mu je poznato nitko se prije ni poslije nije ozlijedio na toj spravi. Naveo je da nema mogućnosti da se otkvači uteg za noge, koji se tijekom vježbanja podiže nogama. Nema saznanja je li netko od zaposlenika pružio pomoć tužitelju, dao mu led ili slično. U pogledu žutog štifta koji se nalazi na sprav i, naveo je da nikada nije bilo problema s tim dijelom sprave, kojim se podešava nagib utega- jastučića, te da ga prije vježbanja svatko podesi po sebi.
13. Svjedokinja ZŽ nije pristupila na ročišta radi saslušanja u svojstvu svjedoka, već je telefonskim putem obavijestila sud da nije u mogućnosti doći na ročište i da nije upoznata s predmetom ovog spora. Iz prijepisa WhatsApp poruka između tužitelja i ZŽ razvidno je da se svjedokinja ograđuje da ne želi imati veze s ovim predmetom, te navodi da niti ne zna što se točno dogodilo, niti je to ne zanima. S obzirom na sadržaj poruka i javljanje sudu da nema saznanja o predmetu spora, proizlazi da se svjedokinja u potpunosti ogradila od štetnog događaja, pa kako tužitelj na zadnjem ročištu nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, već je tražio zaključenje glavne rasprave, jednako kao i u podnescima od dana 14. srpnja 2022. godine i 19. listopada 2022. godine, zaključuje se da je tužitelj odustao od provođenja tog dokaza.
14. Iskaz svjedokinje RŽ sud je u potpunosti prihvatio, jer je djelovao iskreno, uvjerljivo te se u bitnim okolnostima podudara s iskazom tužitelja.
15. Iskaz svjedoka AŽ sud je prihvatio osim u dijelu u kojem je naveo da nema saznanja je li netko od zaposlenika pružio pomoć tužitelju, dao mu led ili nešto slično, te u dijelu iskaza u kojem je naveo da predmetna sprava nikada nije bila u kvaru, odnosno da nije bila neispravna. Naime, činjenica da je poluga navedene sprave udarila u ruku tužitelja takvom silinom da je došlo do prijeloma palčane kosti, pokazuje da je sprava u tom trenutku bila neispravna.
16. Saslušan je svjedok TŽ koji je naveo da je tužitelja upoznao dok je radio u Tower fitness- u, u Radničkoj cesti, u razdoblju od 2013. do 2017.g. Prisjetio se da je tužitelj najprije došao kao zaseban član i počeo samostalno trenirati, a potom je zatražio stručnu pomoć, nakon čega su zajedno trenirali oko godinu i pol dana. Svjedok je naveo da je, u trenutku kada je tužitelj počeo s njim trenirati, već imao neka znanja u vezi vježbanja i korištenja sprava u teretani, a uz njegove preporuke, upute i vježbanje s njim kao trenerom u razdoblju od godine i pol dana, tužitelj je naučio potpuno samostalno i pravilno koristiti sve sprave u fitness centru. naveo je da su u fitness centru u kojem je trenirao s tužiteljem, imali upravo takvu spravu za ekstenziju nogu, koja je u smislu mehanike bila 95% slična ovoj spravi na kojoj se tužitelj ozlijedio, te je naveo da je na toj spravi vježbao s tužiteljem i da je tužitelj znao podesiti tu spravu upravo po sebi. U svom iskustvu je imao slučaj da se takva sprava pokvarila. Naveo je da su potrebni redovni pregledi i održavanje takvih sprava. Nadalje, da se kod vježbanja primjenjuju velike sile, ovisno o opterećenju koje se namjesti.
17. Iskaz svjedoka TŽ prihvaćen je u cijelosti, jer je iskazivao uvjerljivo, iskreno i životno.
18. Tužitelj je naveo da se ozlijedio na spravi za vježbanje mišića nogu, koja je nekoliko puta prije ovog štetnog događaja bila izvan funkcije, te je tada bio primijetio obavijest da je sprava izvan funkcije. Naveo je da je već prilikom prvog podizanja nogu poluga popustila i da ga je jastučić za noge svom silinom (a radilo se o težini koja je bila postavljena na 70 kg) udario u desnu ruku i to u području palčane kosti, da se radilo o jakom udarcu pri čemu je osjetio jaku bol. Naveo je da još nije bio svjestan težine ozljede, ali da se odmah javio trenerici ZŽ, objasnio joj što se dogodilo i pokazao ozljedu ruke, a ona mu je odgovorila da uvijek imaju problema s tom spravom. Naveo je da je od RŽ koja je bila na recepciji, tražio led koji je stavio na ozlijeđeni dio ruke, objasnivši joj što se dogodilo, te da je po njezinoj sugestiji napisao reklamaciju, a potom sa trenericom ZŽ otišao do predmetne sprave , kojom prilikom mu je ona pokazala da je problem sa žutom polugom kojom se fiksira položaj jastučića. Tužitelj navodi da mu je nakon nekog vremena ruka natekla te je u Klinici za traumatologiju RTG-om utvrđeno da je zadobio prijelom palčane kosti bez pomaka.
19. Iskaz tužitelja je prihvaćen, jer je djelovao uvjerljivo i iskreno. Naime, tužitelj je vrlo realno i sa sigurnošću opisao tijek događaja, način vježbanja na predmetnoj spravi, funkcioniranje sprave i način na koji ga je uteg-poluga udario u ruku.
20. Proveden je očevid na licu mjesta u teretani fitnes centra Mo-fit d.o.o. koja se nalazi na 1. katu objekta na adresi [adresa] u [adresa]. Tužitelj je pokazao spravu na kojoj se ozlijedio, a radi se o spravi za ekstenziju nogu. Pokazao je da je postavio težinu za 70 kg, te je pokazao položaj u kojem je bio, te položaj ruku. Tužitelj je pokazao da ga je udarila poluga na kojoj se nalazi jastučić, a radi se o poluzi koja se prilikom vježbanja nogama podiže prema gore, što se jasno vidi na fotografijama. Također je pokazao i žuti fiksator za koji tvrdi da je bio neispravan i da se upravo zbog toga dogodilo da ga je poluga udarila po desnoj ruci u području desnog zgloba, jer se u tom trenutku instinktivno branio, podigavši ruke. Na očevidu je prisutni trener ČŽ pokazao pravilan način vježbanja na predmetnoj spravi, te je utvrđeno da pravilnim vježbanjem, u slučaju kada je sprava ispravna, ne može doći do ozljeđivanja koje je tužitelj opisao.
21. Na ročištu dana 08. srpnja 2026.g. još jednom je pregledana snimka rada konkretne sprave za ekstenziju nogu, koju snimku je tužitelj dostavio u CD formatu, te tužitelj tvrdi da je snimio nakon ozljeđivanja. Na snimci koja nije dobre kvalitete, vidi se sprava za ekstenziju nogu i žuti štift koji osoba koja vježba treba pritisnuti kako bi se sprava namjestila prema tijelu vježbača, za koji dio sprave (žuti štift) tužitelj tvrdi da nije bio ispravan što je uzrokovalo popuštanje i udar, odnosno nekontrolirano kretanje dijela sprave.
22. Tužitelj je prilikom dopunskog saslušavanja naveo da se prema cjenovnoj politici predmetnog fitness centra, može vježbati kao zaseban član u kojem slučaju se trener koji se nalazi u teretani, poneka d obrati vježbaču a druga ponuđena varijanta je da se vježba uz osobnog trenera, što je skuplja varijanta. Naveo je da je vježbao u raznim teretanama i da je prije ovog ozljeđivanja petnaest godina vježbao s osobnim trenerima, te je u potpunosti savladao način vježbanja i način funkcioniranja svih sprava u teretanama. Objasnio je da je zato izabrao vježbati kao zaseban član. tužitelj je naveo da je i prije ozljeđivanja redovito koristio predmetnu spravu, te je ponovio da u razdoblju od oko mjeseca dana prije njegovog ozljeđivanja sprava bila izvan upotrebe u dva navrata i pored sprave su bili natpisi da nije za upotrebu. Međutim, nakon popravka, spravu su opet stavljali u upotrebu. Tvrdi da je u vrijeme kada se ozlijedio sprava bila u redovitoj upotrebi i da je on smatrao da je na pravi način popravljena. Ponovno je ukazao da mu je ZŽ rekla da je u nekoliko navrata govorila voditelju teretane AŽ, da tu spravu treba otpisati, jer da više nije za vježbanje. Tužitelj je naveo da je jedini razlog ozljeđivanja, neispravnost sprave odnosno žutog pipca, štifta kojim se fiksira geometrija sprave, jer da je štift popustio i doveo do povratnog udarca poluge na spravi u njegovu desnu ruku.
23. I dopunski iskaz tužitelja je u potpunosti prihvaćen, jer je tužitelj govorio vrlo uvjerljivo i logično, opisujući način vježbanja i trenutak ozljeđivanja.
24. Nije prihvaćen prigovor tuženika da ukoliko je došlo do ozlijede, da se to dogodilo krivnjom tužitelja ili neispravnim korištenjem sprave za vježbanje. Naime, utvrđeno je da je tužitelj imao iskustva u vježbanju, jer je kod tuženika vježbao otprilike godinu dana prije štetnog događaja, te je čak imao godišnju članarinu. Ne radi se o kompliciranoj niti zahtjevnoj vrsti vježbanja, te je sud poklonio vjeru tužitelju koji je u svom iskazu naglasio da je vježbao na pravilan način i da je neispravnost sprave jedini uzrok njegovog ozljeđivanja. Stoga, nije utvrđena krivnja tužitelja niti njegov doprinos nastanku štetnog događaja i štete.
25. U pogledu pitanja kakav je bio ugovorni odnos između stranaka, utvrđeno je da je tužitelj vježbao kod tuženika kao zaseban član, dakle vježbao je samostalno, s obzirom da je imao dugogodišnje iskustvo u vježbanju. Naime, u prijašnjim razdobljima tužitelj je vježbao s trenerima, te savladao način vježbanja i korištenja sprava, kao što je to decidirano izjavio i njegov prijašnji trener TŽ.
26. U konkretnom slučaju, tužitelj je vježbao kao zaseban član, samostalno, bez stručnog nadzora, kako prilikom vježbanja, tako i prilikom namještanja sprava. U ovom postupku sud nije utvrdio niti našao bile kakve okolnosti koje bi upućivale da tužitelj nije koristio spravu na ispravan način. Prema tome, nema odgovornosti tužitelja, niti doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i štete.
27. U odnosu na pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika , primjenjuje se odredba čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO-a), koja propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Za naglasiti je da ZOO-a ne određuje taksativno što se smatra opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, već je određenje tog pojma prepušteno sudskoj praksi, unutar koje će se u svakom konkretnom slučaju utvrditi radi li se o opasnoj stvari. Pri tome će se kao opasne stvari tretirati takve stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih zato valja nadzirati s povećanom pažnjom.
28. U ovom slučaju, sprava za vježbanje na kojoj se tužitelj ozlijedio, koja je očigledno bila neispravna u trenutku njegova ozljeđivanja, po svojim svojstvima i osobinama predstavljala je, u tom trenutku, opasnu stvar. Stoga, postoji pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao vlasnika i korisnika opasne stvari - konkretne (u tom trenutku) neispravne sprave za vježbanje.
29. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, koje je povjereno stalnom sudskom vještaku medicinske struke ortopedu i traumatologu doc. dr. sc. OŽ. Prema nalazu i mišljenju vještaka, proizlazi da je u štetnom događaju tužitelj zadobilo slijedeću ozljedu:
- prijelom stiloidnog nastavka desne palčane kosti bez pomaka
30. Vještak je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog ručnog zgloba. Utvrdio je da postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja i zadobivene ozljede.
31. Utvrdio je da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno.
32. Utvrdio je da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, te u daljnjem tijeku liječenja tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 do 2 dana, a nakon operativnog zahvata, strah srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno.
33. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega tijekom trajanja imobilizacije i to u razdoblju od 04. ožujka 2019.g. do 02. travnja 2019.g. u opsegu od jednog sata dnevno, a u daljnjem tijeku liječenja, tuđa pomoć tužitelju nije bila potrebna.
34. Uzevši u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a), a nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice (fizičke boli, strah) koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, koje su propisane člankom 1100 . st. 2. ZOO-a.
35. U smislu članka 19. ZOO-a, pravo je svake osobe na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno navedeno pravo i da je pretrpio neimovinsku štetu, te slijedom toga ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.
36. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir vrstu i lokaciju zadobivene ozljede, jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, jačinu i trajanje straha, neugodnosti uslijed imobilizacije desne ruke, neugodnosti tijekom provođenja fizikalne terapije.
37. S obzirom na istaknuto, po utvrđenju suda, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.858,12 Eura.
38. Među strankama je učinjeno nespornim da je cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 2,65 eura (u vrijeme ročišta to je bilo 20,00 kn). Kako je tužitelju, po mišljenju vještaka, trebalo ukupno 30 sati tuđe pomoći i njege, to mu je po utvrđenoj satnici, dosuđena u iznosu od 79,50 Eura, s tog osnova.
39. Prema tome, prihvaćen je tužbeni zahtjev i dosuđena tužitelju naknada neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu od 1.937,62 Eur (od čega 1.858,12 Eura otpada na neimovinsku štetu, a iznos od 79,50 Eura otpada na imovinsku štetu za tuđu pomoć). U preostalom dijelu u iznosu od 53,22 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
40. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, to je u obvezi isplatiti tužitelju i zatezne kamate, temeljem člana 1103. u svezi s člankom 29. st. 1 ZOO-a.
41. Kamate teku od dana podnošenja tužbe tj. od 21. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi. Odnose se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
43. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od dana 14.06.2019.g. – 100 bodova, pristup na ročište 13.06.2019.g. – 100 bodova, pristup na ročište 04.09.2019.g. – 100 bodova, pristup na ročište 08.11.2019.g. – 100 bodova, pristup na ročište 21.02.2020.g. – 100 bodova, pristup na ročište 16.09.2020.g. – 100 bodova, pristup na očevid 14.11.2021.g – 100 bodova, pristup na ročište 25.03.2022.g. – 100 bodova sastav podneska od 18.07.2022.g. – 100 bodova, pristup na ročište 07.12.2022.g. – 100 bodova, pristup na ročište 11.03.2026.g. - 100 bodova, pristup na ročište 08.07.2026.g. - 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, što je sveukupno 1350 bodova, odnosno 2.700,00 eura. Dosuđen mu je PDV u iznosu od 675,00 eura, predujam za očevid u iznosu 49,48 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,36 eura i na presudu 66,36 eura, pa ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 3.756,28 eura.
44. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 14. srpnja 2026. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
45. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 14. srpnja 2026. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika