REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1280/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, A. Starčevića 24, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. VČ pok. ŠČB, 3. HČ ž. Š rođ. VČ, 4. VČ pok. ŠČB, 5. HČ ž. Š rođ. VČ, 6. TČ ž. Jozina rođ. VČ, 7. EČ pok. SČ, 8. IČ pok. SČ, 9. GČ pok. SČ, 10. ĆČ ž. V, 11. VČB, 12. ĐČ ž. Marka, 13. ŠČB, 14. HČB, 15. OČ pok. H, 16. SČ pok. H, 17. PČ pok. T, 18. ČČ pok. T, 19. FČ pok. T, 20. BČ pok. T, 21. VČ pok. JČ, 22. ŽČ pok. JČ, 23. NČ ž. E, 24. ŽČ ud. pok. JČ, 25. VČ pok. JČ, 26. ŽČ pok. JČ, 27. LČ pok. ŠČB, 28. UČ ž. ZČ, 29. TČB, 30. EČB, 31. mal. SČB, 32. RČ, 33. AČ, 34. KČ pok. ŠČB, 35. MČ, 36. CČ pok. T, 37. mal. DČ pok. T, 38. JČ pok. ŠČB, 39. ŠO ž. S, 40. I pok. ŠČB, 41. VO pok. ZČ, [adresa], 42. HO pok. ZČ, [adresa], 43. TO pok. ZČ, [adresa], 44. EO, [adresa], 45. SO, [adresa], 46. IO, [adresa], 47. GO, [adresa], 48. SO pok. G rođ. IO, [adresa], 49. GO pok. G, [adresa], 50. IO pok. G, [adresa], 51. ĆO pok. SČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52. ĐO pok. SČB, [adresa], 53. OO pok. SČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 54. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici od 2. do 40. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. srpnja 2026., dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao:

- d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u pov od 607 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-A skice vještaka Zvonka Babića od dana 28.03.2026.g. i koja skica čini sastavni dio ove odluke.

- č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 30 m2. č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u pov. od 27 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 996 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4505 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 6808 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 461 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4262 m2, sve ukupne površine 17.089 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A -B-C- D-E-F-G-H-I-A skice vještaka Zvonka Babića od 28.03.2026.g. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe, što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 28. studenog 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, i da je istu stekao nasljeđivanjem pravnih prednika i diobom sa sunasljednicima. Ističe da je u nesmetanom dugotrajnom posjedu, što osobno, što preko pravnih prednika.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 19. studenog 2024. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude 2.-40., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Tomislava Livajića, odvjetnika u Omišu, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u [adresa] kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 37-38 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da iz tužbe nije vidljivo kada su tužiteljevi prednici stupili u posjed predmetnih nekretnina (utuženog dijela čest. zem. [katastarska čestica]), kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, dakle, nije dokazao da je posjedujući predmetne nekretnine osobno i putem označenih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva tih nekretnina, kako to nedokazano tvrdi u tužbi.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u pov od 607 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A -B-C-D-A skice vještaka Zvonka Babića od dana 28.03.2026.g., č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 30 m2. č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u pov. od 27 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 996 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4505 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 6808 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 461 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4262 m2, sve ukupne površine 17.089 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C- D-E-F-G-H-I-A skice vještaka Zvonka Babića od 28.03.2026.g.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČO, ugovor o uređenju međusobnih odnosa zaključen 7. lipnja 2023. između FO, BO, JO, ŠČ, ŽO i ZČ, skica izmjere geodeta NO od lipnja 2024., obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, saslušani su svjedoci JO, LO i ŽO, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Babića od 16. svibnja 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 92- 105 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Zvonka Babića, sudskog vještaka za geodeziju, od 16. svibnja 2026. utvrđeno je da je u konkretnom slučaju riječ o dvije nekretnine. Nekretnina I položena je sjeverno uz asfaltnu cestu koja vodi prema zaselku Sičenice i u naravi je zapušteni vinograd.

Na dan očevida pokazane su međe nekretnine izvedene na slijedeći način:

- Sjeverna međa ( na skici linija označena B-C) na terenu je suhozid koji nije sastavni dio nekretnine

- Istočna međa ( na skici linija označena C-D) na terenu je označena betonskim stupovima na koje je postavljena žica

- Južna međa ( na skici linija označena D-A) na terenu je suhozid koji je sastavni dio predmetne nekretnine

- Zapadna međa ( na skici linija označena A-B) na terenu je suhozid koji nije sastavni dio predmetne nekretnine

Nekretnina II nalazi se južnije od zaselka Sičenice cca 500 metara i položena je istočno uz makadamski put. Nekretnina je u naravi na južnom dijelu neobrađena oranica a sjeverni dio je pašnjak loše kvalitete ispresijecan vododerinama koje prema stanju na terenu nisu nastale strojnim djelovanjem. Uz nekretninu sa južne strane proteže se makadamski put od kojega je nekretnina odijeljena suhozidom. Međe nekretnine na terenu su određene međnim kamenjem i rubom makadama sa zapadne strane.

Dio predmetne nekretnine označen kao č.zem . 672 i upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u naravi je zapušteno i neuređeno zemljište po kulturi pašnjak loše kvalitete ispresjecano vododerinama koje nisu nastale strojnim djelovanjem niti su uređivane.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka JO, LO i ŽO.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 87-89 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok JO, stric tužitelja, rođen 1947., naveo je da je vlasnik predmetnih nekretnina bio njegov otac ČO koji je živio 1993. -1908. On je te nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca JO. Neke dijelove da je i kupio, ali nije se mogao sjetiti koji bi to bili dijelovi. Nekretnine da su bile obrađivane dok su njegovi roditelji bili živi, ali danas su zapuštene. Potvrdio je da je prije 3 godina sklopljen ugovo o uređenju međusobnih odnosa na temelju kojeg je podijeljena imovina njegovog oca. Prema navedenom ugovoru, predmetne nekretnine pripale su tužitelju. Poznata su mu imena nekih upisanih zk suvlasnika, međutim, oni da nemaju veze s predmetnim nekretninama. Uglavnom da su to vlasnici susjednih parcela. Lugari da su znali dolaziti na lokalitet gdje se nalaze i predmetne nekretnine, ali nikada konkretno tu, već da su bili u brdu. Svjedok LO, rođen 1954. cijeli život je proveo u Ričicama i potvrđuje da su predmetne nekretnine od pamtivijeka u posjedu obitelji tužitelja. Djed tužitelja pok. ČO da je bio stvarni vlasnik, ali on da je umro prije 30 -ak godina. Također, poznato mu je da su se nasljednici navedenog ČO podijelili oko obiteljske imovine. Svjedok ŽO, prvi rođak tužitelja potvrdio je navode svjedoka kao istinite, kao i navode iz tužbenog zahtjeva.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao diobom sa sunasljednicima pok. ČO, djeda tužitelja, te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem nasljeđivanja svog djeda i diobom sa sunasljednicima o kojoj postoji pisani trag . S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Odredbom članka 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Kako tuženici pod 41.-54. nisu podnijeli odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a udovoljeno je uvjetima u smislu čl. 331. b ZPP-a, u odnosu na njih je valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

24. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

25. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski,14. srpnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Protiv presude na temelju priznanja može se izjaviti žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA

1. Odvj. Mirko Perkušić, Imotski

2. odvj. Tomislav Livajić, Omiš

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj

4. Tuženicima