Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog p.p. DB, dipl.iur. i dr., radnicima kod tužitelja, protiv tuženika t.d. TEHNOMONT – BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o., OIB 29743547503, iz Pule-Pola, Fižela 6, zastupanog p.p. mr.sc. Emiru Kulenoviću i dr., odvjetnicima u Puli-Pola, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku TEHNOMONT- BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o., Ulica Fižela 6, 52100 Pula, OIB 29743547503 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 iznos od: 8.701,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.06.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, 8.448,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06.07.2025., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na početak toka zatezne kamate u dijelu iznad dosuđenog.
III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 31. srpnja 2023. tužitelj tvrdi da je osiguranik zavoda ČB, a tadašnji zaposlenik kod TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o poslan od strane poslodavca na gradilište u Njemačku. Predmetna ozljeda na radu dogodila da se dana 16.01.2008. kada da je dolazeći na posao na brod na navozu propao kroz nezaštićeni otvor pokrova dvodna i zadobio tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda osiguranik tužitelja da je podnio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Rješenjem Područne službe u Puli broj: 128854 od 30.04.2009. priznato da je počevši od **.**.2008. ČB zbog ozljede na radu pravo na invalidsku mirovinu. Rješenjem Područne službe u Puli broj 128854 od 03.06.2009. uspostavlja da se isplata invalidske mirovine počevši od 29.05.2009. U vezi sa štetnim događajem za ranije odštetno razdoblje od 29.05.2009. do 31.07.2020. po tužbi Hzmo-a u tijeku da je postupak naknade štete pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod Posl. brojem: P-500/2020. U vezi s navedenim štetnim događajem ČB podnio da je tužbu radi naknade štete protiv poslodavca TEHNOMONT- BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o., Ulica Fižela 6, 52100 Pula, OIB 29743547503 i CROATIA OSIGURANJA d.d. Zagreb, Filijala Pula, Marka Marulića 1, OIB [osobni identifikacijski broj]. Postupak da se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod Posl br: Prs -349/09. Odštetnim zahtjevom od 09. svibnja 2023. tužitelj da je od tuženika potraživao naknadu štete za nastavno razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku PB od 01.08.2020. do 30.04.2023. u iznosu od 8.701,22 EUR / 65.559,34 kn. Tuženik da je odštetni zahtjev zaprimio 16.05.2023. i osporio osnovanost navedenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj da, pozivajući se na odredbe čl. 161, 162. i 170, a u pogledu tijeka zateznih kamata čl. 165. st. 3 ZOMO ( NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 115/201, 102/2019), podnosi ovu tužbu. Tužitelj je bio zatražio donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženiku TEHNOMONT- BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o., Ulica Fižela 6, 52100 Pula, OIB 29743547503 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 svotu od 8.701,22 EUR / 65.559,34 kn sa zateznom kamatom koja teče od 01.06.2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da nije sporno da se dana 16. siječnja 2008. godine dogodila ozljeda na radu tijekom koje je tadašnji tuženikov radnik, a tužiteljev osiguranik ČB zadobio ozljede. Također, tuženik ne spori da je tužitelj ČB priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, tuženik osporava da bi bio u obvezi nadoknaditi iznos koji je po toj osnovi tužitelj isplatio ČB zbog toga što da je u cijelosti proveo mjere zaštite na radu, odnosno predmetna ozljeda da nije posljedica neprovođenja mjera od strane tuženika. Tuženik također osporava da su ozljede radnika ČB bile takve prirode da bi, pravilnom primjenom prava, isti imao pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik da je o tim saznanjima obavijestio tužitelja zahtijevajući reviziju predmeta, o čemu da do današnjeg dana nije dobio nikakvu obavijest. Ozbiljnu sumnju u osnovanost prava ČB na invalidsku mirovinu izrazio da je i vještak dr. Željko Cesarec, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i pretrpljene ozljede. S obzirom da tuženik nije bio stranka u tom upravnom postupku koji da se vodio radi utvrđivanja prava na invalidsku mirovinu, tuženik da ima pravo osporavati utvrđenja u ovom postupku. S obzirom da se predmetni događaj dogodio za vrijeme rada u Saveznoj Republici Njemačkoj, na pitanje da li je tuženik proveo mjere zaštite na radu, potrebno da je primijeniti pravo te države (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7624/2015-3 od 14. lipnja 2017. godine), sve imajući u vidu načelo prostornog važenja zakona. Tuženik da je poduzeo sve mjere zaštite na radu. Tuženik da prema tužitelju ne odgovara prema načelu objektivne odgovornosti pa da su stoga za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nebitna utvrđenja o tuženikovoj odgovornosti prema ČB iz parničnog postupka koji da se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci po tužbi ČB protiv ovdje tuženika. Radnika ČB da je tuženik osposobio za rad na siguran način te da je istome prije započinjanja posla utvrđena zdravstvena sposobnost. Nakon predmetnog događaja, na tuženikovoj strani, kao i na strani investitora za kojeg da je tuženik obavljao poslove, od strane inspekcijskih tijela SR Njemačke da nisu utvrđeni propusti prilikom provođenja mjera zaštite na radu, iako da su propisi te države, kao i kontrole nadležnih tijela znatno strože. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da su ČB isplaćeni upravo iznosi koji se navode u tužbi, s obzirom da visina i činjenica isplate ne proizlaze iz isprava dostavljenih u prilogu tužbe. Predmetne isprave da nemaju svojstvo javne isprave, a koje da je stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u rješenju, broj: Revt-476/2017-2 od 03. ožujka 2020. godine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj u svojoj replici osporava navode tuženika da nije u obvezi naknaditi iznos naknade štete koji tužitelj potražuje tužbom iz razloga što da je u cijelosti proveo mjere zaštite na radu. Kod Općinskog suda u Rijeci vođen da je parnični postupak posl.br. Prs-349/09 u pravnoj stvari tužitelja ZB (osiguranika tužitelja) protiv ovdje tuženika radi naknade štete iz istog štetnog događaja odnosno u kojem da se utvrđivala odgovornost tuženika za isti štetni događaj. Navedeni postupak pravomoćno da je okončan, a u istome da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je do nastanka štetnog događaja došlo zbog objektivne odgovornosti tuženika uslijed neosiguravanja sigurnih uvjeta rada i da je sam pad osiguranika tužitelja bio uvjetovan objektivnim razlogom, tj. pomanjkanjem ili neispravnošću zaštitnih ograda i drugih naprava za zaštitu radnika od pada s visine ili pada u dubinu (kako da to proizlazi iz prijave o ozljedi na radu) pa da na strani osiguranika tužitelja nema nikakve krivnje za nastanak štetnog događaja. Drugostupanjski sud u obrazloženju presude posl.br. Gž R-227/2016 jasno da otklanja žalbeni prigovor tuženika da isti nije skrivio štetni događaj i navodi kako se „odgovornost tuženika za naknadu štete osiguraniku tužitelja temelji na objektivnoj odgovornosti (čl. 1063. i čl. 1064. ZOO) pa se odgovornosti mogao osloboditi da je u postupku dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno da je nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (čl. 1067. ZOO).“ Nadalje, iz tuženikove prijave o ozljedi na radu osiguranika tužitelja, podnesene Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, jasno da proizlazi kako je osiguranik tužitelja propao kroz nezaštićeni otvor pokrova, dok da se u rubrici „izvor ozljede“ navodi oznaka 501, koja da prema Pravilniku o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu označava objekte namijenjene za rad s pripadajućim prostorijama, instalacijama i uređajima, a u rubrici „uzrok ozljede“ navodi da se oznaka 813, koja da prema navedenom Pravilniku označava pomanjkanje ili neispravnost zaštitnih ograda i drugih naprava za zaštitu radnika od pada s visine ili u dubinu. Rad na brodu u izgradnji da je opasna djelatnost, stoga da za konkretnu štetu nastalu u vezi s istim vrijede principi uzročnosti i objektivne odgovornosti, sve sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, na čiju da primjenu, kada se radi o naknadi štete prouzročene tužitelju, upućuje i odredba čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju. U odnosu na navode tuženika i „ozbiljnu sumnju u osnovanost prava ČB“ i osporavanje da bi ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio kritične zgode dovele do ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu te navode kojima ukazuje na nepravilnosti učinjene u postupku ostvarivanja tog prava smatrajući da „osiguranik sa 30-ak godina starosti i 18% umanjenja životne aktivnosti i bez adekvatne medicinske dokumentacije ne može ostvariti takvo pravo pravilnom primjenom zakona“ te u tom smislu odnosno na navedene okolnosti predlaže se vještačenje i prilaže da se u spis dopis od 5. ožujka 2015. upućen tužitelju radi revizije. Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 12. st.1 Zakona o parničnom postupku, sukladno kojoj da sud nije ovlašten utvrđivati i ocjenjivati preostalu radnu sposobnost tužitelja odnosno ispitivati zakonitost i pravilnost pravomoćnog rješenja donijetog u upravnom postupku od strane nadležnog tijela tužitelja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Tužitelj osporava navode tuženika da se u navedenom predmetu treba primijeniti pravo SR Njemačke budući se predmetni događaj dogodio za vrijeme rada ČB u inozemstvu i prilažući odluku VTSRH Pž-7624/15. Tuženik da se ne može pozivati na nepoštivanje propisanih mjera zaštite na radu od strane radnika ČB niti da se može pozivati na strano pravo koje je za radnika zapravo povoljnije nego hrvatsko pravo da bi u ovoj regresnoj parnici bilo mjerodavno. Tužitelj je mišljenja i stajališta da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima NN 81/01 kojim da je propisano da je za izvanugovornu odgovornost za štetu ako za pojedine slučajeve nije drugačije određeno mjerodavno pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika. Tužitelju da šteta nastaje sukcesivno i to upravo u Republici Hrvatskoj i to konkretno svakomjesečnom isplatom mirovine sukladno čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i ta šteta sukladno priležećim dokazima u spisu (obračun nakade štete od 08.05.2022. i ispis iz baze podataka doznačenih primanja pod brojem osiguranika OB: 03035699582 za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2023.) ne nastaje u Njemačkoj jer da tužitelj nema veze s Njemačkom već da nastaje u Republici Hrvatskoj isplatom svakomjesečnih mirovinskih iznosa. Stoga za ovu parnicu da bi ipak bilo mjerodavno domaće pravo i to odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju te odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tuženik navodi da nakon predmetnog štetnog događaja na tuženikovoj strani, kao i na strani investitora za kojeg da je tuženik obavljao poslove, od strane inspekcijskih tijela SR Njemačke nisu utvrđeni propusti prilikom provođenja mjera zaštite na radu u SR Njemačkoj. Tuženik da osim predloženih dokaza saslušanja svjedoka EB i TB nije dostavio nikakve druge dokaze koji bi umanjili objektivnu odgovornost tuženika, te tužitelj predlaže da tuženik dostavi slijedeće dokaze: zapisnik o očevidu predmetne nesreće od dana 16.01.2008. koji da je obavljen od njemačke policije tj. dokaz da li je o predmetnoj nesreći radnika ČB obaviještena nadležna njemačka policija, zapisnik o inspekcijskom nadzoru od strane inspekcijskih tijela SR Njemačke. Ako o nesreći na radu u brodogradilištu nisu obaviještena nadležna tijela SR Njemačke tuženik da je počinio povrede zakonskih propisa mjerodavnog njemačkog zakonodavstva na koje se poziva.
Osporavaju se navodi tuženika da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva i da činjenica isplate ne proizlazi iz isprava dostavljenih u prilogu tužbe. Tužitelj da je dostavio ispis iz baze podataka doznačenih primanja pod brojem osiguranika OB: 03035699582 za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2023. iz kojeg da je vidljiva svaka pojedina mjesečna isplata mirovinskog primanja za utuženo razdoblje. Tužitelj ističe da uz tužbu priloženi obračun isplaćenih iznosa mirovine i naknadno dostavljeni elektronički ispisi doznačenih isplata mjesečnih iznosa mirovina od 01.06.2019. do 31.03.2022. iz banke podataka osiguranika HZMO-a, jesu potvrde o činjenicama o kojima HZMO na temelju javnog ovlaštenja vodi službenu evidenciju i imaju da se smatrati valjanim i relevantnim dokazima o tome da je isplata utuženih mirovina izvršena i kada je izvršena, a to sukladno odredbi čl. 171. ZUP-a, čl. 140.a ZOMO-a i čl. 230. ZPP-a, a što da potvrđuje i sudska praksa. Svake godine mirovine da se usklađuju dva puta, prvog dana u godini i 1. srpnja nakon što se utvrdi za koliko posto ih treba podići, a za to da se čekaju službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi promjene indeksa potrošačkih cijena i prosječne bruto plaće svih zaposlenih u RH u odnosu na polugodište koje im prethodi. Upravno vijeće HZMO-a na temelju dobivenih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku o nominalnom indeksu bruto plaća i indeksu potrošačkih cijena za šestomjesečno razdoblje koje je prethodilo da donosi Odluku o aktualnoj vrijednosti mirovine prema stopi određenoj stopi. Izračun da je sačinjen sukladno čl. 161. st 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( „Narodne novine“ 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 115/201, 102/2019 i 84/21- dalje ZOMO) koji da propisuje da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete ( kapitalizirana šteta) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Odredbom čl. 161. stavka 2. propisano da je: naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: odredbom čl. 161. stavak 2. točka 1. propisano da je: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Tužitelj osporava navode tuženika da predmetne isprave nemaju svojstvo javne isprave navodeći slijedeće: odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a kojom je propisano kako isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i izjava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje je utemeljeno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava ), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te kako dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, odredbe čl. 171. st. 1., 2., i 3. ranije važećeg Zakona o općem upravnom postupku ( NN 3/91), a sada važeće odredbe čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ( NN 47/09), kojima da je propisano da državni organi izdaju uvjerenja odnosno druge isprave ( potvrde, certifikate i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju, kao i uvjerenja odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnog ovlaštenja. Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju da se izdavati u skladu s podacima službene evidencije, a takva uvjerenja odnosno druge isprave da imaju značenje javne isprave. Iz odredbi ZOMO da proizlazi da je tužitelj (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) javna ustanova te da u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti čl. (127. st. 2. ZOMO) i da primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku ( čl. 9. st. 2. ZOMO). Iz naprijed navedenog da proizlazi da je tužitelj (Hzmo) javno pravno tijelo koje da jedino u Republici Hrvatskoj ima javnu ovlast za obračun i isplatu mirovinskih primanja. Navedeni stav da je zauzeo i Vrhovni sud RH u odlukama (Revx 456/14-2 od 23. rujna 2014., Revx 386/2018-2 od 29. siječnja 2020.). Tužitelj da je dokazao vjerodostojnost obračuna od 08.05.2023. i da obračun i ispis iz baze podataka doznačenih primanja pod brojem osiguranika OB: 03035699582 za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2023. sadrži jasne i potpune podatke iz kojih da se može utvrditi osnova i visina potraživanja tužitelja. Opreza radi, ako tuženik i na dalje bude osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže da se visina tužbenog zahtjeva za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2023. utvrdi financijskim vještačenjem. Slijedom navedenog, tužitelj da ostaje kod svih dosad iznesenih navoda i dokaznih prijedloga te predlaže sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U svojoj replici tuženik navodi da je u cijelosti postupio sukladno svim svojim obvezama iz ovlasti zaštite na radu, a što da proizlazi i iz iskaza tužiteljevog osiguranika u predmetu istih stranaka koji da se vodi na Trgovačkom sudu u Pazinu pod posl. br. P-500/2020. Tuženik da je suglasan da se tužiteljev osiguranik neposredno ispita, ali svakako da se, sigurnosti radi, po potrebi izvrši uvid i u njegov iskaz dan u tom postupku. Tuženik napominje da je u vrijeme kritičnog događaja brod na kojem se dogodila predmetna nesreća bio u fazi zavarivanja sekcija, pa da su stoga u tom dijelu ispunjene sve zaštitne mjere. Napominje i da postoji značajan doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete, s obzirom da isti, iako osposobljen od strane tuženika za sigurno obavljanje poslova nije uložio dužnu pažnju te nije vodio računa o fazi izgradnje broda i činjenica hoda po potpunom mraku. Tuženik navodi da ustraje kod svog navoda da se u konkretnom slučaju, a vezano za pravila zaštite na radu, treba primijeniti pravo SR Njemačke.
5. Tužitelj u svojoj replici navodi da postoji pravomoćna presuda tužiteljevog osiguranika protiv tuženika u predmetu naknade štete u kojoj da je jasno utvrđena 100 % odgovornost tuženika i to isključivo zbog propusta, odnosno neprovođenja svih mjera zaštite na radu, tako da je prigovor suodgovornosti tužiteljevog osiguranika neosnovan.
6. Nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je naveo da je i nakon utuženog razdoblja nastavio s isplatom invalidske mirovine osiguraniku ČB, te da dostavlja obračun mirovinskih primanja u razdoblju od 01. svibnja 2023. do 31. svibnja 2025., te da povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 8.448,30 eur, koji iznos da obuhvaća novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sukladno odredbi čl. 161. ZOMO-a (NN 157/13). Slijedom navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi: "Nalaže se tuženiku TEHNOMONT- BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o., Ulica Fižela 6, 52100 Pula, OIB 29743547503 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 iznos od: 8.701,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.06.2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, 8.448,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.06.2025. (dana povišenja tužbenog zahtjeva) u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
7. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe.
8. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 2. istog članka iznimno od odredbe st. 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema st. 3. istog članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
Postavljanjem, nakon zaključenja prethodnog postupka, tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 8.448,30 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj je istaknuo drugi zahtjev uz postojeći, te preinačio tužbu.
Kao što je rečeno, tuženik se usprotivio preinaci tužbe.
Drugi tužiteljev zahtjev istaknut uz postojeći proizlazi iz iste činjenične osnove, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (daljnje isplate invalidske mirovine).
Prema čl. 191. st. 2. ZPP-a, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Posljedično, tuženikovo protivljenje preinaci tužbe je bez procesnopravnog učinka.
9. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se stranke pozivaju, jer u protivnom prekoračuje njihove zahtjeve (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
10. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli klasa: 141-02/08-03 OB: 03445311730, ur.broj: 341-13-06/2-08-014170 od 30. travnja 2009. (10-16), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli, klasa: UP/I 141-02/09-01/OB: 03445311730, ur.broj: 341-13-05/3-09-012201 od 03. lipnja 2009. (18-19), presudu VTS-a posl. br. Pž-2919/2025-5 od 15. listopada 2025. (170-175), presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. Prs-349/09-66 od 09. svibnja 2015. i presudu i rješenje VSRH br. Revr 659/2018-2 od 16. veljače 2021. (26-55), obračun naknade štete od 08. svibnja 2023. i ispis iz baze podataka doznačenih primanja (60-96), odštetni zahtjev od 09. svibnja 2023. i povratnicu (56-58), dopis tuženika od 16. svibnja 2023. (59) i ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja (144-167). Nisu izvedeni drugi dokazi, jer su već oni izvedeni bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica.
11. Među strankama je nesporno da je osiguranik tužitelja ČB, a tadašnji zaposlenik tuženika poslan od strane poslodavca na gradilište u Njemačku, te da se dana 16. siječnja 2008. dogodila ozljeda na radu kada je ČB dolazeći na posao na brod na navozu propao kroz nezaštićeni otvor pokrova dvodna i zadobio tjelesne ozljede.
Nesporno je da je zbog zadobivenih ozljeda osiguranik tužitelja podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli, klasa: 141-02/08-03 OB: 03445311730, ur.broj: 341-13-06/2-08-014170 od 30. travnja 2009. (dalje: rješenje od 30. travnja 2009.) je utvrđeno da je tim rješenjem ČB, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 10. listopada 2008. To među strankama nije sporno.
U periodu u kojem je doneseno rješenje od 30. travnja 2009., na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 i dr., dalje: ZMO/98).
Prema čl. 6. ZMO/98 Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je javna ustanova. Prema čl. 127. st. 2. istog zakona Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Prema čl. 9. st. 2. istog zakona u postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
U parničnom postupku nije dopušteno preispitivati pravilnost odluke sadržane u rješenju (donesenom u postupku po odredbama Zakona o općem upravnom postupku) javne ustanove koja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti, neovisno što u postupku donošenja navedenog rješenja tuženik nije bio stranka, a na što se tuženik poziva. Shodno tome, sud je vezan za odluku sadržanu u rješenju od 30. travnja 2009.
Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli, klasa: UP/I 141-02/09-01/OB: 03445311730, ur.broj: 341-13-05/3-09-012201 od 03. lipnja 2009. utvrđeno je da je ČB uspostavljena, počevši od 29. svibnja 2009. isplata invalidske mirovine. To među strankama ni nije sporno.
Nesporno je da je u vezi sa štetnim događajem za ranije odštetno razdoblje od 29. svibnja 2009. do 31. srpnja 2020., po tužbi tužitelja vođen postupak naknade štete pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl. br. P-500/20, te da je taj postupak pravomoćno završen.
Uvidom u presudu VTS-a posl. br. Pž-2919/2025-5 od 15. listopada 2025. utvrđeno je, u bitnom, da je ta presuda donesena u parničnom postupku vođenom kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl. br. P-500/20, po tužbi tužitelja, kao tužitelja, protiv tuženika, kao tuženika, radi naknade štete. U tom predmetu je bila donesena presuda posl. br. P-500/2020-110 od 28. svibnja 2025. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv navedene prvostupanjske presude, VTS je citiranom presudom, uz ostalo, preinačio prvostupanjsku presudu i presudio kako slijedi: "Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za štetu zbog povrede na radu osiguranika ZB u štetnom događaju od 16. siječnja 2018. na osnovi kojoj ZB ostvaruje prava na isplatu iz sredstava mirovinskog osiguranja zbog nastupile invalidnosti."
Uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. Prs-349/09-66 od 09. svibnja 2015. i presudu i rješenje VSRH br. Revr 659/2018-2 od 16. veljače 2021. utvrđeno je da je u vezi s navedenim štetnim događajem kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Prs-349/09 vođena parnica po tužbi ČB, kao tužitelja, protiv tuženika i t.d. Croatia osiguranje d.d., kao tuženika, radi naknade štete. To među strankama ni nije sporno.
Uvidom u obračun naknade štete od 08. svibnja 2023. i ispis iz baze podataka doznačenih primanja utvrđeno je da je tužitelj, za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 30. travnja 2023., na ime invalidske mirovine, isplatio ČB iznos od ukupno 8.701,22 eur. Sud prihvaća sadržaj ovih isprava. Naime, tuženik nije protivno dokazao, odnosno, tuženik nije predložio niti jedan dokaz radi utvrđenja činjenice da ČB ovaj novčani iznos nije isplaćen, pa njegovi navodi u tom pravcu ostaju na razini paušalne tvrdnje.
Uvidom u odštetni zahtjev od 09. svibnja 2023. i povratnicu utvrđeno je da je ovim zahtjevom tužitelj od tuženika zatražio da mu naknadi štetu u iznosu od 8.701,22 eur. Uvidom u dopis tuženika od 16. svibnja 2023. je utvrđeno da je tuženik tužitelju osporio osnovanost navedenog zahtjeva. To među strankama ni nije sporno.
Uvidom u ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj, za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. svibnja 2025., na ime invalidske mirovine, isplatio ČB iznos od ukupno 8.448,30 eur. Sud prihvaća sadržaj ovih isprava. Naime, tuženik nije protivno dokazao, odnosno, tuženik nije predložio niti jedan dokaz radi utvrđenja činjenice da ČB ovaj novčani iznos nije isplaćen, pa njegovi navodi u tom pravcu ostaju na razini paušalne tvrdnje.
S obzirom na period za koji tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete, u ovom predmetu treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 i dr., dalje: ZMO/13).
Prema čl. 161. ZMO-a/13 zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema st. 2. t. 1. istog članka naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
Prema čl. 162. st. 1. ZMO-a/13 zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema st. 3. istog članka za štetu iz st. 1. ovog članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno, mjere za zaštitu građana.
Prema čl. 165. st. 3. HZMO-a/13 na svotu potraživanja naknade štete zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.
Perma čl. 170. HZMO-a/13 za naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno, stjecanja bez osnove, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona.
Kao što je izloženo, presudom VTS-a posl. br. Pž-2919/2025-5 od 15. listopada 2025. je pravomoćno utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu zbog povrede na radu osiguranika ČB u štetnom događaju od 16. siječnja 2018. na osnovi kojoj ČB ostvaruje pravo na isplatu iz sredstava mirovinskog osiguranja zbog nastupile invalidnosti. Sud je vezan za izreku ove presude, pri čemu se ističe da pravomoćna postaje izreka, a ne obrazloženje.
Posljedično, tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu koja se sastoji u novčanim davanjima koja su od strane tužitelja, na ime invalidske mirovine, isplaćena ČB, za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 30. travnja 2023. i za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. svibnja 2025.
Sukladno citiranom čl. 165. st. 3. HZMO-a/13, tužitelj na svotu potraživanja naknade štete ima pravo na zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od prvog idućeg dana od isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.
Vezano za potraživanje iznosa od 8.701,22 eur, tuženiku je dana 16. svibnja 2023. dostavljen poziv da taj iznos nadoknadi tužitelju, pa zatezne kamate na taj iznos teku od 01. lipnja 2023.
Vezano za potraživanje iznos od 8.448,30 eur, tuženik nije dokazao da je tuženiku dostavio poziv da mu taj iznosi nadoknadi, pa treba smatrati da mu je taj poziv dostavljen onog dana kad mu je u ovom predmetu dostavljen tužiteljev podnesak kojim zahtijeva da se tuženiku naloži da mu plati ovaj novčani iznos, a to je 20. lipnja 2025. Shodno tome, zatezne kamate na ovaj iznos teku od 06. srpnja 2025.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I i II dispozitiva.
12. Tuženik je zatražio naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tužitelj nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužitelju parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, dana 14. srpnja 2026.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju,
2. tuženiku p.p.
S u d a c: v.r.
