Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-882/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Vučinić iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,(v.p.s. 1.350,00 EUR), bez održavanja ročišta, 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607 - 5102883718 od 06.03.2006. godine, potvrđen od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva, posl.br. OU-418/06 dana 13.03.2006, koja glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,80% (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB:23057039320 da naknadi tužitelju LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka u iznosu od 304,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je njegova prednica sada pok. ČG dana 6. ožujka 2006. zaključila Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) sa tuženikom na iznos kredita od 39.500,00 CHF koji je bio potvrđen od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleve dana 13. ožujka 2006. Opisanim ugovorom tuženik je prednici tužitelja odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.500,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj a koji kredit se ista obvezala vratiti u 1566 jednakih mjesečnih anuiteta.

Nadalje ističe da je čl. 10. Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to jednokratno 0,80% od iznosa kredita odnosno minimalno 200,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate.

Kako je prednica tužitelja preminula između tužitelja i tuženika je 13. svibnja 2008. zaključen Aneks ugovora kojim je tužitelj postao korisnik kredita.

U pogledu čl. 10. Ugovora ističe da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo već se radi o tipskom ugovoru, prethodno sastavljenom po tuženiku. Navedena odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača pa je samim tim ništetna. Naime tuženik prilikom obrade kredita nije imao stvarnih troškova pa je stoga naplata naknade za obradu kredita u potpunosti neosnovana. Vezano uz prednje ukazuje na odluke suda Europske unije broj C-84/19 i C-224/19 u kojima je između ostalog utvrđeno da je ulazna naknada za obradu kredita primjerena samo ako je jasno na koju se konkretno uslugu ta naknada odnosi te da Nacionalni sud mora provjeriti odnosno utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos kredita. Stoga proizlazi da su naknade za obradu kredita, kao što je u konkretnom slučaju, nepošteno ugovarane pa samim tim i ništetne, ovo iz razloga jer naknada u postotku ne sadrži nikakvo obrazloženje na kojem bi se temeljila neosnovana naplata za nekakvu obradu kreditnog zahtjeva koja ne predstavlja stvarni trošak tuženika, pri čemu stranke odnosno tužitelj kao potrošač i tuženik kao kreditor, nisu posebno pregovarali niti je tužitelj mogao utjecati na izmjenu takve odredbe jer se radilo o tipskom ugovoru.

Stoga završno, pozivom na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača, predlaže donošenje presude kojom će se navedena odredba čl. 10. utvrditi ništetnom. Potražuje i troškove postupka i to za sastav tužbe s PDV-om iznos od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe.

Uz tužbu prilaže predmetni Ugovor i Aneks ugovora te po potrebi predlaže saslušanje tužitelja.

2. Tuženiku je sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22,153/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) tužba sa prilozima dostavljena na odgovor uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, te mu je određen rok od 30 dana za podnošenje odgovora (čl.285. st. 2. ZPP-a).

Tuženik u određenom mu roku nije podnio odgovor na tužbu.

3. Budući da u spisu postoje dokazi da su tužba i poziv za davanje odgovora tuženiku uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti sa dokazima koje je podnio tužitelj niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, odlučeno je kao u izreci, a sve sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP-a.

4. Odluku o troškovima sadržana u točki II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tužitelju priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu zbog ogluhe u iznosu od 54,00 EUR odnosno ukupno 304,00 EUR.

Delnice, 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).