Poslovni broj: UsI-1248/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Julijani Pešo, odvjetnici iz Šibenika, Blajburških žrtava 1, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, sa sjedištem u [adresa], radi komunalne naknade, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/26-01/51, Urbroj: 2198-07/1-26-2 od 3. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 21. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/26-01/51, Urbroj: 2198-07/1-26-2 od 3. travnja 2026., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 29. lipnja 2026., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, pa navodi kako je njezina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja odbijena uz obrazloženje da se sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalna naknada plaća za stambeni, poslovni i garažni prostor kao i za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti, a u smislu navedenog zakona da se nekretnina tužiteljice smatra pomoćnom zgradom koja podliježe obvezi plaćanja komunalne naknade. Međutim, ovakva utvrđenja tuženika su proizvoljna i nemaju uporište u stvarnom činjeničnom stanju. Naime, rješenjem Upravnog odjela za opće poslove, komunalni sustav i financije Općine Pašman Klasa: UPI-363-03/26-01/55 Urbroj: 2198-17-04/03-26-1 od 2. ožujka 2026. utvrđena je obveza plaćanja komunalne naknade za nekretninu u vlasništvu tužiteljice, na adresi [adresa] površine 38,92m2 u iznosu od 0,60 EUR-a u godišnjem iznosu od 23,25 EUR, međutim na čest.br. 2324 k. o. [katastarska općina] postoje dvije nekretnine, obje katastarski identificirane kao kuća, međutim, sporna nekretnina anagrafske oznake [adresa] nije stambena kuća i nije podobna za stanovanje već ista u naravi predstavlja pomoćni prizemni objekt - u naravi neuređena konoba (spremište) s kominom i wc-om fizički odvojenim od same konobe (spremišta), nepodesna za stanovanje. Da se radi o pomoćnoj zgradi - neuređenoj konobi (spremištu) utvrđeno je očevidom dana 27. listopada 2025. od strane SŽ, djelatnika [adresa], Odsjeka za komunalno redarstvo koji je i sastavio zapisnik o prednje navedenom i sporni objekt fotografirao. Nadalje, čl. 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište. Definicija pomoćnog objekta uređena je pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske (Zakon o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada, Pravilnik o jednostavnim građevinama itd.) pa se pomoćnom zgradom smatra zgrada u funkciji osnovne zgrade koja ima jednu etažu i čija tlocrtna površina nije veća od 50 m² (vrste pomoćnih objekta taksativno su nabrojane u Pravilniku o jednostavnim građevinama). Nastavno na prednje navedeno, Zakon o komunalnom gospodarstvu propisuje obvezu plaćanja komunalne naknade jedino za garaže kao jednostavne građevine, ali ne propisuje obvezu plaćanja komunalne naknade za ostale pomoćne zgrade/spremišta pa tako ne propisuje niti obvezu plaćanja komunalne naknade za predmetnu nekretninu pomoćni prizemni objekt - u naravi neuređena konoba (spremište) s kominom i wc-om, nepodesna za stanovanje. Da je Općina Pašman u cijelosti ispoštovala čl. 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu, razvidno je iz činjenice da je upravo Općina Pašman čl. 3. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Općine Pašman br. 6/18) utvrdila obvezu plaćanja komunalne naknade za garaže i poslovne prostore, ali ne i za ostale vrste pomoćnih objekata, a čl. 10. iste Odluke utvrdila je obvezu plaćanja komunalne naknade za poslovne prostore (koje je dapače, razvrstala po koeficijentima naknade), što, tužiteljica opetovano naglašava nije učinila za ostale vrste pomoćnih objekata. Stav da se komunalna naknada ne plaća za spremišta kao pomoćni prostor zauzela je i sudska praksa izražena presudom Općinskog suda u Rijeci Us I-1211/2022 od 29. ožujka 2022. iz koje je razvidno da: Komunalna naknada je novčana obveza koja se plaća za određene vrste prostora i zemljišta, a prema članku 92. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, to su stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište. Komunalna naknada obračunava se po četvornom metru korisne površine nekretnine, pri čemu se korisna površina utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (osnovna Uredba), a ne primjenom njezinih naknadnih izmjena i dopuna. Spremišta, kao pomoćni prostori koji nisu stambeni, poslovni ili garažni prostor, nisu obuhvaćena obvezom plaćanja komunalne naknade. Slijedom navedenog, a kako sporna nekretnina tužiteljice ne predstavlja stambeni prostor niti garažu, razvidno je da Općina Pašman odnosno tuženik, ne raspolaže pravnom osnovom za naplatu komunalne naknade za pomoćne zgrade - spremišta, konobe i slično, osim za naplatu komunalne naknada za garaže i poslovne prostore, a što predmetna nekretnina nije. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika , a ujedno je i predložila da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužiteljice, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 1. srpnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u ovom sporu u svojstvu stranaka saslušaju tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika, te da se u svojstvu svjedoka sasluša SŽ, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Općine Pašman, Upravnog odjela za opće poslove, komunalni sustav i financije, Klasa: UP/I-363-03/26-01/55, Urbroj: 2198-17- 04/03-26-1, od 2. ožujka 2026., točkom 1. obvezniku plaćanja komunalne naknade tužiteljici u ovom sporu određuje se visina komunalne naknade za stambeni prostor, obračunske površine stambenog prostora 38,92 m² u iznosu 0,60 eur/m², u godišnjem iznosu komunalne naknade od 23,35 EUR, točkom 2. utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. obveznica je dužna platiti u tromjesečnom iznosu od 5,85 EUR, u korist proračuna Općine Pašman, točkom 3. utvrđeno je da ukoliko obveznik ne uplati komunalnu naknadu u roku utvrđenom točkom 2., rješenje će se izvršiti prisilno na trošak obveznika, dok je točkom 4. riješeno da žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/26- 01/51, Urbroj: 2198-07/1-26-2 od 3. travnja 2026. odbijena je žalba tužiteljice iz ovog spora izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da je u konkretnoj upravnoj stvari komunalna naknada zakonito utvrđena, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o komunalnoj naknadi, odnosno može li tužiteljica uopće biti obvezana na plaćanje komunalne naknade za predmetnu pomoćnu zgradu, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18, 32/20 i 145/24) propisano je da komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Stavkom 2. da komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3. da građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4. da neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade. Člankom 93. stavkom 1. istog Zakona propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Člankom 97. stavkom 1. istog Zakona propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Stavkom 2. propisano je da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

Člankom 99. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B). Člankom 100. stavkom 1. istog Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Pema stavku 2. rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Stavkom 3. je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se ureduje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Nadalje, odredbom članka 6. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Pašman ("Službeni glasnik Općine Pašman broj 6/18) propisano je da se komunalna naknada obračunava po m² površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i to:1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine.

Člankom 7. iste Odluke propisano je da se iznos komunalne naknade po metru kvadratnom (m²) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda (B).

Člankom 8. iste Odluke propisano je da se vrijednost boda određuje Odlukom Općinskog vijeća Općine Pašman, do kraja studenog tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Člankom 10. iste Odluke određuju se koeficijenti namjene (Kn) prema namjeni objekta ili prostora 1. za stambeni prostor - 1,00, 2. za garažni prostor - 1,00. Člankom 3. Odluke o vrijednosti boda za utvrđivanje iznosa komunalne naknade po m² obračunske površine nekretnine na području Općine Pašman propisano je da se vrijednost boda određuje po visini od 0,60 EUR-a po četvornome metru.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o komunalnoj naknadi kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, kao i da je visina komunalne naknade pravilno utvrđena, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14.Glede temeljnih tužbenih prigovora i zapravo jedinog spornog pitanja u ovom sporu i to je li tužiteljica uopće mogla biti obvezana na plaćanje komunalne naknade za predmetnu pomoćnu zgradu s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o pomoćnoj zgradi, pri čemu tužiteljica zauzima stajalište kako ona nije mogla biti obvezana na plaćanje komunalne naknade za predmetnu pomoćnu zgradu, to tim prije što je ona obvezana na plaćanje komunalne naknade za stambenu zgradu koja se nalazi na adresi [adresa] s kojim rješenjem je suglasna, ali da nije mogla biti obvezana na plaćanje iste obveze i za pomoćnu zgradu koja se nalazi na adresi [adresa], za kazati je kako sud ovakve navode tužiteljice ne nalazi osnovanim.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za istaknuti kako se u smislu članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, dok se u smislu odredbe članka 6. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Pašman ("Službeni glasnik Općine Pašman broj 6/18) komunalna naknada obračunava po m² površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i to: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine.

16.Kod naprijed izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir da je u provedenom upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom dana 27. listopada 2025. obavljen očevid na licu mjesta, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 363-04/25-01/53, URBROJ: 2198-17-04/1-25-1, koji prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, na kojem očevidu je utvrđeno da se ovdje radi o pomoćnoj zgradi u kojoj se nalazi konoba, komin i vešeraj, to i po shvaćanju ovog suda, cijeneći naprijed citirane odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnoj naknadi Općine Pašman, sve pomoćne zgrade u smislu mjerodavnih propisa (kao što su primjerice garaže, spremišta i slični objekti) smatraju se prostorima koji podliježu obvezi plaćanja komunalne naknade, pa tako i ovaj u vlasništvu tužiteljice za koji joj je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

17.Pored toga, da je u predmetnoj upravnoj stvari komunalna naknada zakonito utvrđena proizlazi iz logičkog tumačenja odredbe članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojoj se komunalna naknada plaća čak i za neizgrađeno građevinsko zemljište, slijedom čega „argumentum a cointrario“ se tim prije plaća komunalna naknada za nešto što je već izgrađeno i što ima svoju svrhu, pa tako i za predmetnu pomoćnu zgradu u vlasništvu tužiteljice, pri čemu uopće nije relevantno što je riječ o pomoćnoj zgradi, niti što je tužiteljica obvezana na plaćanje komunalne naknade za stambenu zgradu koja se nalazi na adresi [adresa], to pak stoga što se radi o dvije različite zgrade, kojima su dodijeljeni različiti kućni brojevi i koje imaju različitu namjenu, slijedom čega iako se predmetni pomoćni objekt po svojoj namjeni ne smatra stambenim prostorom, već pomoćnim objektom, uzimajući u obzir da je Odlukom o komunalnoj naknadi Općine Pašman za stambeni i garažni, dakle i pomoćni prostor propisan isti koeficijent namjene, to je pak jasno da takva okolnost nije od utjecaja kako na samu obvezu plaćanja utvrđene komunalne naknade, tako i na njezinu visinu, a sve ovo tim prije što niti sama tužiteljica ne spori da je predmetni pomoćni objekt opremljen komunalnom infrastrukturom.

18.Stoga, uslijed prethodno obrazloženog nedvojbena činjenica da se u konkretnom slučaju radi o pomoćnom objektu sama po sebi ne predstavlja osnovu da bi tužiteljica trebala biti oslobođena od plaćanja komunalne naknade u odnosu na predmetni pomoćni objekt, odnosno da nije mogla biti utvrđena obveznicom plaćanja takve obveze za konkretnu pomoćnu zgradu. Konačno, u odnosu na pozivanje tužiteljice na upravno sudsku praksu koju dostavlja u privitku tužbe, za kazati je kako ista nije primjenjiva na konkretan slučaj budući se ne radi o identičnoj ili sličnoj situaciji kakva je u predmetnoj upravnoj stvari.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

20.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. srpnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Julijani Pešo, odvjetnici iz Šibenika, Blajburških žrtava 1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik od 1. srpnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.