REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1200/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. , OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika PO ( ranije P), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Matas, na ročištu za objavu i urućenje presude dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenka Kekez iz Splita, Ovrv - 3281/20 od 16.11.2020. godine održava na snazi u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 125,84 eur ( ranije 984,13 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2019. godine pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenka Kekez iz Splita, Ovrv - 3281/20 od 16.11.2020. godine ukida u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 43,58 eur ( ranije 328,37 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2019. godine pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev pa se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenka Kekez iz Splita, Ovrv - 3281/20 od 16.11.2020. godine ukida u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 74,21 eur ( ranije 559,16 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2019. godine pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 09. studenoga 2020., sada tužbe, u kojemu se navodi kako ovrhovoditelj, sada tužitelj, ima prema ovršeniku, sada tuženiku, potraživanje u iznosu od 1.871,66 kn javni bilježnik Nevenka Kekez sa sjedištem ureda u Splitu donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-3281/2020, dana 16. studenoga 2020. i odredila predloženu ovrhu.

2. Protiv naprijed navedenoga rješenja tužena je izjavila prigovor, sada odgovor na tužbu, radi čega je rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-1200/20, od 28. siječnja 2021. stavljeno izvan snage ovršno rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U odgovoru na tužbu tužena navodi kako osporava predmetno dugovanje iz razloga što je Ugovor sa Optima telekom br. 11013-109552781 sklopljen 2017. bez ugovorne obveze, a prema ugovoru da se isti mogao raskinuti bez penala sa plaćanjem mjeseca u kojem se usluga prekida te vraćanjem opreme. Navodi kako je iz dopisa od 01.05.2019. razvidno da je iste obavijestila o izričitoj želji za prekidom ugovora te da je opetovanim pozivima ovo dodatno potvrđivala, a nakon što joj je zahtjev ignoriran da je ponovno poslala i pismeni zahtjev za prekid ugovora te je opremu uredno vratila u Centar Optima Telekoma. Navodi kako je podmirila sva dugovanja što da je i provjereno sa operaterom Eos Matrixa telefonskim putem, da bi u rujnu i listopadu 2019. ponovno počeli pozivi za dugovanja po raskinutom ugovoru. Pored ovoga tužena ističe prigovor zastare te navodi da smatra da nije dužna podmiriti fiktivne račune nastale po nezakonitoj osnovi.

4. Tužitelj se podneskom od 06. ožujka 2021. očitovao na navode tužene te je tako naveo kako temeljem Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja sa OT-Optima Telekom d.d. (OIB 36004425025) od dana 15. rujna 2020. godine postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju tuženika prema ranijem vjerovniku društvu OT-Optima Telekom d.d., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Navodi kako se konkretno radi o računima za 08. i 09. mjesec 2019. godine na ime naknade za mjesečnu pretplatu ugovorenu temeljem Zahtjeva od 06.11.2017. godine, putem telefonske prodaje, s time da je računom za 09. mjesec 2019. godine naplaćena i naknada zbog zadržavanja opreme. Tužitelj tvrdi da tuženik predmetnu terminalnu opremu nije vratio pružatelju usluge, a da ovo niti isto ničim ne dokazuje te da mu je obračunata naknada za zadržavanje terminalne opreme prema dostavljenom cjeniku, a prema čl. 26. st. 7. Općih uvjeta poslovanja. S obzirom na prigovor zastare tužene, tužitelj je povukao tužbu u odnosu na cijeli račun za 09. mjesec 2019. godine u iznosu od 305,00 kn te djelomično povlači tužbu po računu za 10. mjesec 2019. godine u iznosu od 254,16 kn koji se odnosi na mjesečnu pretplatu, dok u preostalom dijelu tog računa tužitelj ostaje kod svog zahtjeva za naplatu iznosa od 1.312,50 kn navodeći kako se radi o naknadi na ime zadržavanja predmetne opreme (robe) na koji se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina a s obzirom da se ne radi o telekomunikacijskim uslugama.

5. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem izvoda otvorenih stavaka dužnika od 4. studenoga 2020., elektronske poruke Optima dugovanje od 14. listopada 2020., elektronske poruke od 27. ožujka 2020. , elektronske poruke od 3. travnja 2020., priloženih potvrda o uplati tužitelju, Zahtjev za isključenje od 01. lipnja 2019., Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja od 15. rujna 2020. sa dodatkom, dopisa od 06.11.2017., priloženih prijepisa računa, cjenika optima telekom usluga, općih uvjeta poslovanja Optima telekoma.

6. Iz Izvoda iz otvorenih stavaka dužnika od 04. studenoga 2020. proizlazi kako tužitelj na ime tužene ima evidentirano ukupno potraživanje od 1.871,66 kn i to po računu broj 109552780279281693 sa dospijećem 15.09.2019. iznos od 305,00 kn, a po računu broj 109552780281135224 sa dospijećem 15. listopada 2019. iznos od 1.566,66 kn.

7. S obzirom da je tužitelj prihvatio kao osnovan po tuženoj prigovor zastare to je tužbeni zahtjev djelomično povučen podneskom od 06. ožujka 2021. i to za cijeli račun za 09. mjesec 2019. godine u iznosu od 305,00 kn te djelomično račun za 10. mjesec 2019. godine u iznosu od 254,16 kn.

8. Među strankama je sporno je li tužena dužna platiti 1.312,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2019. godine pa sve do isplate.

9. Tužena je u spis dostavila Zahtjev za posebne usluge br. 2499066 od 01.lipnja 2019. koji je postavila Optima Telekom d.d., uz naznaku da usluge ne koristi od svibnja 2019.

9.1. Iz elektronske poruke upućene 27. ožujka 2020. od strane tužene [adresa elektroničke pošte] jasno proizlazi da je tužena više puta tražila da joj se odobri trajno isključenje usluga što da je ignorirano, da joj se naplaćuje usluge koje ne koristi, te je uložen prigovor i zatraženo očitovanje na račune broj 10955278- 028113522-4 rujan 2019 u iznosu od 1.566,66 kn, broj 10955078-02842103-0, studeni 2019 u iznosu od 7,98 kn te broj 10955278-0286632749 za prosinac 2019 u iznosu od 11,24 kn.

9.2. Iz elektronske poruke Optima dugovanje ( primatelj [adresa elektroničke pošte]) od 14. listopada 2020. proizlazi kako je tužena zatražila od istih da joj se očituju glede dodatnih potraživanja po ugovoru br. 11013-109552781.

9.3. Iz elektronske poruke od 3. travnja 2020. jasno je da je ova poruka uredno zaprimljena od strane Optima telekom d.d. Iz dostavljenog u spis nije jasno je li ovo čitava poruka.

9.4. Spisu prileži i potvrda o plaćanju iznosa od 320,00 kuna uplaćenog od strane tužene tužitelju dana 24. lipnja 2020. te iznosa od 305,00 kuna koji je plaćen 19. svibnja 2020. po računu br. 11013-10955278 datum dokumenta 18. svibnja 2020. Dakle, od utuženog iznosa prije pokretanja ovršnog postupka tužena je platila cijeli račun za rujan 2019. te pored ovoga dodatno i iznos od 320,00 kuna izravno tužitelju.

10. Tužitelj je u spis dostavio ugovor o prodaji i ustupu potraživanja od 15. rujna 2020. kojeg je zaključio sa OT- Oprima Telekom d.d. kao cedent dok je tužitelj bio u svojstvu cesionara. U prilogu se nalazi dodatak koji se odnosi na tuženu, a radilo bi se o računima broj 10955278-027928165-3 od 15.09.2019. u iznosu od 305,00 kuna te 10955278-028113522-4 od 15. listopada 2019. u iznosu od 1.566,66 kn ( list 71).

10.1. Iz dopisa od 06. studenoga 2017. proizlazi da je tužena bila u ugovornom odnosu sa OT- Optima Telekom d.d. broj 1794750702, a koji ugovor je zaključen na daljinu dok je oprema dostavljena i instalirana putem tehničke službe.

11. Ponavlja se da je u odnosu na račun broj 1095278-027928 169-3 od 31. kolovoza 2019. u iznosu od 305,00 kuna sa dospijećem 15. rujna 2019. za koji je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev prihvaćajući prigovor zastare navodi se da je tužena dostavila dokaze u spis da je isti podmiren prije utuženja tj. 19. svibnja 2020.

12. Pored ovoga dostavljen je račun broj 10955278-028113522-4 od 30. rujna 2019. sa datumom dospijeća 15. listopada 2019. iz kojeg proizlazi da bi se na ime pruženih usluga odnosio iznos od 254,16 kn, a na ime opreme iznos od 1.312,50 kn ( 1.050,00 kn uvećano za pdv 25%, od čega IPTV prijamnik te Naplata Modem /IAD Media Gateway). Na navedene cijene obračunat je pdv, a što nije u skladu sa cjenikom prema kojem po čl. 2.7.13.1. za modem plaća 450,00 kn, a za IPTV prijamnik po članku 2..12.11.1. plaća 600,00 kn.

Među strankama nije sporno da je dio računa koji se odnosi na pružene usluge u zastari, ali je sporan dio računa koji se odnosi na opremu, a koji bi prema dostavljenom cjeniku iznosio 1.050,00 kn jer se u cjeniku posebno ne spominje da bi se na iskazane cijene trebalo još obračunati i pdv kako je to učinio tužitelj.

U spisu nema dokaza da je tužena vratila opremu u skladu sa člankom 26. stavkom 7. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a.

13. Kako je tužena dokazala da je platila od spornog računa iznos od 320,00 kuna izravno tužitelju prije utuženja to je iznos koji prelazi iznos od 254,16 kn za koliko je tužbeni zahtjev povučen tj. daljnji iznos od 65,87 kn valjalo pridodati plaćenome na ime opreme. Prema dostavljenom cjeniku cijena opreme je iznosila ukupno 1.050,00 kn, ali je tužitelj neosnovano obračunao pdv na ovaj iznos i to 262,50 kn, a što bi značilo da je tužena u obvezi podmiriti tužitelju od utuženog iznosa samo iznos od 984,13 kuna sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, sve temeljem odredbe čl.9. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11) te zatezne kamate od dospijeća do isplate temeljem odredbe čl.29. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23) jer iz priloženih isprava proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu, a da nakon raskida ugovora tužena nije vratila opremu tužitelju odnosno njegovu predniku, ali je dokazano da je od utuženog računa tužena platila 320,00 kuna izravno tužitelju kao i da je na cijenu opreme dodatno obračunat pdv za što nema uporišta u dostavljenoj dokumentaciji. Upravo zbog navedenog, pozivom na odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke, dok je odluka iz točke III. donijeta pozivom na članak 456. stavak 1. ZPP-a.

14. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017.g. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP-a.

S obzirom da je uspjeh parničnih stranaka u ovome postupku gotovo podjednak jer je od početno utuženih 1.871,66 kn tužitelj uspio sa 125,84 eur ( ranije 984,13 kuna) to je pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu, 14. srpnja 2026. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.1.,2.,4., 5.,6.,8.,9.,10.i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. spis