Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1218/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić iz Zagreba, protiv tuženika VA, vlasnika [obrt], obrt za proizvodnju svijeća, lampiona, plastike, metalne galanterije i trgovinu, Donja Bistra, V. Nazora 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Nikoli Boškoviću-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"I/. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: Ovr 873/13 od 10. travnja 2013. godine na nekretnini zkč 1349/7 k. o. [katastarska općina], kuća [adresa] površine 100 m2 i dvorište Radnjača površine 224 m2, sveukupne površine 324 m2, sve upisno u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II/. Nalaže se tuženiku TA, vl. obrta [obrt] za izradu svijeća, lampiona, plastike, metalne galanterije i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vladimira Nazora 25, 10298 Donja Bistra, isplatiti tužitelju ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 33.351,77 eura /251.288,97 kuna neosnovano stečen rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-873/13 od 10. travnja 2013. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na;

iznos od 1.767,98 eur/13.320,00 kuna počevši od 23. veljače 2016. godine, pa do isplate,

iznos od 14.599,50 eur/110.000,00 kuna počevši od 25. veljače 2016. godine, pa do isplate,

iznos od 3.716,23 eur/28.000,00 kuna počevši od 6. svibnja 2016. godine,

pa do isplate, iznos od 13.254,89 eur/99.868,97 kuna počevši od 6. svibnja 2016. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku TA, vl. obrta [obrt] za izradu svijeća, lampiona, plastike, metalne galanterije i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vladimira Nazora 25, 10298 Donja Bistra, isplatiti tužitelju ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.942,79 eur/29.707,00 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 7. svibnja 2016. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 23.818,95 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak preko iznosa od 23.818,95 EUR iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 38.874,67 EUR, tj. za iznos od 15.055,72 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj HA u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 29. rujna 2014. godine i zavedenoj pod poslovnim brojem P-2138/2014 (predanoj na pošti u [adresa] 26. rujna 2014. godine) navodi da je kao vlasnik obrta [obrt] sa tuženikom bio u poslovnom odnosu te su parnične stranke uglavnom svoja međusobna dugovanja i potraživanja zatvarali putem kompenzacija i to većim dijelom trojnom kompenzacijom između stranaka i tvrtke Plenus d.o.o. Otočac. Tužitelj potom navodi da je tuženik protiv njega podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba te je ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-779/12 koje je postalo ovršno dana 5. svibnja 2002. godine, a kojim rješenjem tuženik potražuje iznos od 123.224,02 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s tim da tužitelj tvrdi da on to rješenje o ovrsi nikada nije dobio tako da nije niti mogao izjaviti prigovor, a rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i ovršno putem oglasne ploče u Općinskom sudu u Đakovu. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik (u povjesnici tužbe se očitom omaškom navodi tužitelj) na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi broj Ovrv-779/12 ishodio kod Općinskog suda u Zadru rješenje o ovrsi broj Ovr 873/12 kojim potražuje iznos od 123.224,02 kune te taj ovršni postupak rješenjem Općinskog suda u Zadru od 30. travnja 2014. godine spojen sa predmetnom istog suda broj Ovr-881/13 te se vodi kao jedinstveni postupak pod brojem Ovr-873/12 radi naplate novčane tražbine na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Tužitelj pojašnjava da tuženik od njega u ovršnom postupku broj Ovr-873/13 potražuje neosnovano iznos od 123.224,02 kune, a na temelju dugovanja po računu broj M 402 od 31. listopada 2009. godine koji račun je iznosio 85.909,35 kuna i koji račun je po evidenciji tuženika djelomično plaćen i po tom računu potražuje iznos od 47.743,84 kune, dok tuženik od tužitelja po računu broj M 446 od 23. prosinca 2009. godine potražuje iznos od 75.480,18 kuna. Tužitelj ističe da on prema svojim knjigovodstvenim evidencijama ima cjelokupno dugovanje zatvoreno, a upravo na temelju navedenih višestrukih kompenzacija, te je na karticama partnera stanje na dan 31. prosinca 2010. godine nula, odnosno nema dugovanja niti potraživanja, odnosno iz dokumentacije parničnih stranaka vidljivo je da je tužitelj u pretplati kod tuženika, odnosno da je tuženik dužan tužitelju, radi čega tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-883/2013 od 10. travnja 2013. godine. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je on dugovanje po računu broj M 402 od 31. listopada 2009. godine u iznosu od 85.909,35 kuna zatvorio slijedećim kompenzacijama: višestruka kompenzacija od 11. siječnja 2010. godine na iznos 75.480,18 kuna zatvoren dio 64.485,16 kuna i višestruka kompenzacija od 11. veljače 2010. godine na iznos od 29.981,10 kuna zatvoren dio 21. 424,19 kuna, te je isticao da je dugovanje po računu broj M 446 od 23. prosinca 2009. godine u iznosu od 75.480,18 kuna zatvorio sljedećim kompenzacijama: višestruka kompenzacija od 11. veljače 2010. godine na iznos od 29.981,10 kuna zatvoren dio 8.556,91 kuna, višestruka kompenzacija od 10. svibnja 2010. godine na iznos od 10.100,00 kuna zatvoren dio 10.100,00 kuna, međusobna kompenzacija od 10. travnja 2010. godine na iznos od 27.402,10 kuna zatvoren dio 27.402,10 kuna, višestruka kompenzacija od 3. rujna 2010. godine na iznos od 10.532,45 kuna zatvoren dio 10.532,45 kuna, višestruka kompenzacija od 22. listopada 2010. godine na iznos od 19.209,60 kuna zatvoren dio 19.209,60 kuna. Tužitelj tvrdi da njemu tuženik u njihovom cijelom poslovnim odnosu duguje iznos od cca 127.000,00 kuna. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Ante Poljaka isticao kako je suglasan sa tim nalazom i mišljenjem. Tužitelj je potom isticao kako je on po nalogu punomoćnika tuženika, odvjetnika Krunoslava Canjuge, ukupno platio iznos po ovrsi broj Ovr-873/13 od 251.888,99 kuna u koji iznos je uračunati iznos glavnice od 123.320,00 kuna, trošak postupka od 16.250.00 kuna te kamata u iznosu do 111.618,97 kuna, sve prema obračunu punomoćnika tuženika koji je poslan na mail punomoćnika tužitelja dana 4. svibnja 2016. godine, netom pred drugu dražbu koja je bila zakazana za dan 5. svibnja 2016. godine pri naslovnom sudu, s tim da iz dostavljenih uplatnica proizlazi da je tužitelj tuženiku dana 22. veljače 2016. godine platio iznos od 13.320,00 kuna, dana 24. veljače 2016. godine iznos od 110.000,00 kuna, dana 5. svibnja 2016. godine iznose od 28.000,00 kuna i 99.868,97 kuna. Tužitelj tvrdi da je nakon navedenih uplata tuženik po punomoćniku dana 5. svibnja 2016. godine, ali tek nakon odgode druge javne dražbe, povukao ovršni prijedlog te je naslovni sud donio dana 6. svibnja 2016. godine rješenje o obustavi ovrhe. Stoga tužitelj, a pozivajući se na članak 56. Ovršnog zakona, a u skladu s čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima, u podnesku koji je zaprimljen u spis 19. siječnja 2017. godine preinačuje tužbeni zahtjev nakon provedene ovrhe i neosnovano stečenog iznosa od strane tuženika, pri tom ističući da obzirom je riječ o iznosu koji je neosnovano stečen ovrhom, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, time da su se stekli uvjeti za primjenu čl. 56. Ovršnog zakona. Tužitelj je u spomenutom podnesku postavio i novi tužbeni zahtjev u kojem od tuženika potražuje i iznos od 29.707,00 kuna na ime stvarnog troška zastupanja po odvjetniku u ovršnom postupku broj Ovr - 873/13. Tužitelj je tijekom postupka, konkretno na ročištu održanom 9. ožujka 2017. godine, isticao kako je suglasan sa očitovanjem vještaka Ante Poljaka od 13. veljače 2017. godine te se protivio prijedlogu tuženika da se provede novo vještačenje. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 24. travnja 2017. godine u bitnom isticao da je tuženik pokrenuo ovršni postupak temeljem ovršne isprave za tražbinu obuhvaćenu računima M 402 i M 446, da je tužitelj osporio postojanje tražbine ističući da su računi plaćeni te je upućen u parnični postupak, dakle, po tužitelju, ovdje se sukladno kogentnim odredbama ovršnog zakona može raspravljati isključio i samo da li je tražbina tuženika po računima M 402 i M 446 namirena od strane tužitelja. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis ka prilog njegovog podneska od 12.svibnja 2017. godine, tužitelj je isticao da je tuženik tu dokumentaciju bio dužan dostaviti do zaključenja pripremnog ročišta te da je u tome sada prekludiran.

2. U odgovoru na tužbu tuženika VA koji je zaprimljen u spis 24. prosinca 2014. godine navodi se kako je temeljem ovršne isprave – zadužnice, ovršenik, sada tužitelj HA odgovara svojom ukupnom imovinom za obveze nastale iz rada u obrtu te smatra da je dužan tuženiku platiti dospjeli dug u iznosu 123.224,02 kuna zajedno s pripadajućim kamatama. Tuženik tvrdi da je netočno da je tužitelj s tuženikom zatvorio sva dugovanja i da je međusobni saldo nula, naime, tvrdi da je on isporučio robu te ispostavio račune, i to račun broj M 446 od 23. prosinca 2009. godine na iznos od 75.480,18 kuna, kao i račun broj M 402 od 31. listopada 2009. godine na iznos od 85.909,35 kuna, od kojih račune je ostalo neplaćeno 123.224,02 kuna zajedno s pripadajućim kamatama. Dakle, po tuženiku, nije točna tvrdnja tužitelja da nema dugovanja prema tuženiku. Tuženik je tijekom postupka, a nakon zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka Ante Poljaka, isticao da taj vještak konstatira činjenice koje ne samo da ne proizlaze iz ukupne financijske – knjigovodstvene dokumentacije, već niti iz dokumentacije priložene uz nalaz, te ističe da su njegove primjedbe takve naravi da ukazuju na potrebu novog vještačenja po drugom vještaku. Tuženik ponavlja da je netočno da je tužitelj s tuženikom zatvorio sve dugovanja i da je međusobni saldo nula odnosno tvrdnja vještaka da su računi M 446 i M 402 plaćeni je proizvoljna i neargumentirana, pritom ističući da tužitelj nije želio uskladiti kartice, tj provesti usklađivanje. Tuženik je tijekom postupka, konkretno u podnesku koji je zaprimljen u spis 3. ožujka 2017. godine, a nakon uvida u pisani nalaz i mišljenje vještaka Ante Poljaka, u raspravni zapisnik do 20. siječnja 2017. godine s navodima vještaka na raspravi i dopisa vještaka koji je zaprimljen u spis 13. veljače 2017. godine, isticao da vještak konstatira činjenice koje ne samo da ne proizlaze iz ukupne financijsko - knjigovodstvene dokumentacije, već niti iz dokumentacije priložene uz nalaz, a u svojoj ukupnosti nalaz je i sam sebi kontradiktoran, pa se predlaže provesti novo vještačenje po drugom sudskom vještaku. Tuženik je tijekom postupka, konkretno u podnesku koji je zaprimljen u spis 11. svibnja 2017. godine, ponovno isticao da traži novo vještačenje jer vještak Ante Poljak svojim netransparentnim i nepotpunim izvješćem nije argumentirao, a niti to proizlazi iz dokumentacije tužitelja da su računi M 402 i M 446 plaćeni.

3.1. U ovoj pravnoj stvari je od strane ovog suda pod poslovnim brojem P- 2138/14 dana 06. srpnja 2017. donesena presuda kojom su pod točkama I. - III. usvojeni tužbeni zahtjevi tužitelja, dok je pod točkama IV. i V. odlučeno o parničnom trošku.

3.2. Na prethodno navedenu prvostupanjsku odluku od 06. srpnja 2017. tuženik je pravodobno uložio žalbu, a koja žalba je presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-926/2017 od 04. prosinca 2017. odbijena kao neosnovana te je tom odlukom potvrđena prije navedena prvostupanjska presuda.

3.3. Tuženik je protiv gore navedene drugostupanjske odluke pravodobno podnio reviziju, nakon čega je cjelokupni spis radi odlučivanja o reviziji proslijeđen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

3.4. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao prilog svog dopisa broj Rev 656/2018 od 05. srpnja 2021. vraća cjelokupni spis prvostupanjskom sudu jer da je uvidom u Javni registar osoba Republike Hrvatske utvrđeno da je tužitelj HA preminuo **.**.2020., nakon čega je od strane ovog suda rješenjem pod poslovnim brojem P-2138/14 od 02. rujna 2021. određen prekid postupka u odnosu na tužitelja zbog smrti istog.

3.5. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-2138/14 od 03. rujna 2021. pozvana je ĆA preuzeti postupak koji je u odnosu na tužitelja HA prekinut rješenjem ovog suda od 02. rujna 2021., s tim da je nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka predmet ponovno dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o reviziji.

3.6. Rješenjem Vrhovnog sudu Republike Hrvatske broj Rev 1150/2021 od 13. ožujka 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 926/2017 od 04. prosinca 2017. i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. U obrazloženju revizijske odluke u bitnome se ističe da iako je tuženik u žalbi naveo potpuno određene prigovore u kojima je osporavao rezultate provedenog financijskog vještačenja, da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude na njih nije potpuno odgovorio već je prihvatio obrazloženje prvostupanjske presude.

3.7. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-599/2024 od 20. svibnja 2024. prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta je prvostupanjska presuda od 06. srpnja 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-1218/2024. U obrazloženju svoje ukidne odluke viši sud u bitnome ukazuje da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da je nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik istaknuo konkretne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje je isticao i u žalbi, a koje primjedbe po stavu žalitelja vještak nije otklonio usmenim saslušanjem zbog čega je tuženik predložio novo vještačenje, pa je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno, odnosno viši sud smatra da se ukazuje osnovanim prijedlog žalitelja istaknut u prvostupanjskom postupku za provođenjem novog vještačenja i to radi utvrđenja činjenice da li je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo prijebojem.

4.1. Tužiteljica ĆA je u ponovljenom postupku u spis dana 3. srpnja 2024. dostavila podnesak u kojem navodi da se ne protivi novom financijskom vještačenju.

4.2. Tužiteljica je na ročištu održanom 24. srpnja 2024. između ostalog iskazivala da su u ovom predmetu sporna dva računa, tj. računi 402 i 446, a tužiteljica da i dalje tvrdi, što je naveo i vještak Poljak u razgovoru sa tuženikom, da su predmetni računi zatvoreni kompenzacijom, odnosno višestrukom kompenzacijom, jer prema sudskoj praksi ukoliko je dužnik uplatama naveo koje račune plaća, to vjerovnik ne može zatvarati neke druge račune, nego isključivo račune koji su navedeni u uplati.

5.1. Tuženik VA je u ponovljenom postupku u spis dana 13. lipnja 2024. dostavio podnesak u kojem ističe da je nužno provesti novo knjigovodstveno vještačenje kojim će se provjeriti pravilnost vještačenja izvršenog po vještaku Anti Poljaku, s tim da je tuženik odmah po zaprimanju revizijske odluke te uvidom u uputu iz iste naručio izradu sveobuhvatnog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ranku Gavriloviću. Tuženik ukazuje da je prije navedeni vještak 20. svibnja 2024. dovršio izradu svog stručnog nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da je financijsko vještačenje izrađeno u prvostupanjskom postupku po stalnom sudskom vještaku Anti Poljaku dana 23. prosinca 2016. izrađeno paušalno, neargumentirano i protivno pravilima struke, a da sporni računi tuženika (u ukupnom iznosu od 123.224,02 kn) u pogledu kojih je iniciran parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nisu bili podmireni tuženiku od strane tužitelja (prijebojem ili na bilo koji drugi način) prije nego što je tuženik iste od tužitelja naplatio prisilim putem u ovršnom postupkom pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem OV-73/13.

5.2. Tuženik je na ročištu održanom 24. srpnja 2024. između ostalog iskazivao da je i po njemu nesporno da je predmet ove stvari utvrđivanje podmirenja, odnosno nepodmirenja dva računa M-402 i M-446. Tuženik je nadalje isticao da su neistiniti i proizvoljni navodi punomoćnika tužitelja da bi u spisu predmeta bili priloženi dokazi da bi tuženik bio suglasan ili da je u razgovoru sa vještakom Poljakom naveo da je bio suglasan da se zatvore kasnije nastali i dospjeli računi, a ne ranije dospjeli, to iz razloga jer je tako nešto nezakonito i u suprotnosti sa Zakonom o računovodstvu, Zakonu o obveznim odnosima te međunarodnim računovodstvenim standardima , a pritom takvi navodi uopće ne odgovaraju istini jer na kompenzacijama na koje se pozvao vještak Poljak nigdje nisu navedeni sporni računi M-402 i M-446 da bi isti bili zatvoreni bilo kojom u spisu priležećom kompenzacijom.

6.1. Rješenjem suda poslovni broj P-1218/2024 od 26. rujna 2024. određeno je provođenje novog financijskog vještačenja i to po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo mr.sc. Martini Maté koja je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavila u spis dana 22. studenog 2024. (ls 582 -593), a isto je sud potom uz poziv na očitovanje dostavio punomoćnicima stranaka. Vještakinja mr.sc. Martina Maté u svom pisanom nalazu i mišljenju između ostalog navodi da je uvidom u knjigovodstvene kartice i ostalu knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja i tuženika u razdoblju za koje postoji dostupna dokumentacija, a to su 2009. i 2010., vidljivo da su sve međusobne obveze podmirivale kompenzacijama, što je zakonit način zatvaranja međusobnih tražbina. Vještakinja potom navodi da je obrt [obrt] u svojim knjigovodstvenim evidencijama zatvorio obveze prema vjerovniku [obrt] u iznosu od 485.963,17 kuna kroz kompenzacije, pritom da je [obrt] u zatvaranju obveza prema vjerovniku [obrt] od 10. travnja 2010. uključio i kompenzaciju u iznosu od 27.402,10 kuna, koja da nije potpisana od strane vjerovnika [obrt], niti je provedena u njegovim poslovnim knjigama, vještakinja nadalje navodi da je utvrdila da obrt [obrt] NIJE u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji evidentirao 3 računa koje je tvrtka [obrt] izdala obrtu [obrt] u 2009.g. i 2010.g., i to u ukupnom iznosu od 127.936,00 kn, a radi se o računima:

1) Račun br. M348, izdan 15.10.2009.g., s dospijećem plaćanja 15.10.2009.g., na ukupan iznos od 78.691,10 kn, s uključenim PDV-om;

2) Račun br. br. M349, izdan 15.10.2009.g., s dospijećem 15.10.2009.g., na ukupan iznos od 36.846,50 kn, s uključenim PDV-om;

3) Račun br. M70, izdan 02.04.2010.g., s dospijećem 17.04.2010.g., na ukupan iznos od 12.398,40 kn, s uključenim PDV-om.

Uvidom u knjigu izlaznih računa obrta [obrt], utvrđeno je, po vještakinji, da su sva tri računa prikazana u knjizi izlaznih računa koja čini osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost (PDV) u mjesecu kada su izdani računi, dok s druge strane, u poslovnim knjigama obrta [obrt] ovi računi nisu evidentirani, pa stoga postoji razlika u iznosu od 127.936,00 kn dugovanja obrta [obrt] prema vjerovniku [obrt] u knjigovodstvenim evidencijama tužitelja [obrt] i tuženika [obrt].

Usporedbom iznosa ukupnih obaveza obrta [obrt] prema vjerovniku [obrt] iz tablice 1 (prema knjigovodstvenim evidencijama Agmi-plus) i iz tablice 4 (prema knjigovodstvenim evidencijama [obrt]), utvrđena je, po vještakinji, razlika u iznosu od 127.936,00 kn neproknjiženih obveza obrta [obrt] prema vjerovniku [obrt]. Obzirom da je iz evidencija spisa razvidno da su sporni računi dužniku [obrt] upućeni poštom, te da ih je dužnik (ovdje tužitelj) odbio primiti (preslika povratnice), te činjenicu da su predmetni računi evidentirani u poslovnim knjigama obrta [obrt] u mjesecu nastanka, kao i u poreznoj evidenciji (knjiga IRA), i u svim ostalim knjigovodstvenim evidencijama vjerovnika (ovdje tuženika), vještakinja je mišljenja da se postojanje predmetnih računa mora uzeti u izračun prilikom izrade njenog nalaza i mišljenja, a da je eventualne probleme u međusobnim odnosima trebalo rješavati na druge načine.

Zaključno, po vještakinji, obrt [obrt] u svojim je knjigovodstvenim evidencijama zatvorio dugovanje prema vjerovniku [obrt], no u knjigovodstvene evidencije nije uveo tri računa u ukupnom iznosu od 127.936,00 kn koje mu je uredno uputio vjerovnik [obrt], a uključenjem ovih računa u kompenziranje međusobnih odnosa dviju strana, obrta [obrt] i obrta [obrt], te primjenom uračunavanja ispunjenja dugovanja redom kako je tražbina dospjela za ispunjenje (čl. 171 ZOO), proizlazi, po vještaknji, da postoji dugovanje obrta [obrt] prema vjerovniku [obrt] u iznosu od 123.224,02 kn, koje dugovanje se, primjenom istog principa, odnosi na račune M70 i M446 u cijelom iznosu, te na račun M402 u dijelu iznosa od 35.345,44 kn. Obzirom da se zadatak postavljen vještaku odnosi samo na račune M402 i M446, pregledom međusobnih dužničko-vjerovničkih odnosa tužitelja, obrta [obrt] i tuženika [obrt], vještakinja utvrđuje postojanje potraživanja tuženika od tužitelja po računima M402 i M446 u ukupnom iznosu od 110.825,62 kn. U Izjavi o kompenzaciji, koju je sastavio vjerovnik [obrt], sa datumom 24. studenog 2011.g., navode se potraživanja od dužnika [obrt] po osnovu računa M348 i M349, što, po vještakinji, ukazuje da je i vjerovnik smatrao da se dugovanje odnosi na ove račune, a ne na račune M402 i M406, no evidentiranjem međusobnih kompenzacija primjenom pravila zatvaranja najstarijeg dugovanja, proizlazi da se dug odnosi na račune M70, M446 i dio računa M402. Čak i kada bi se prihvatila volja dužnika [obrt], iskazana u kompenzaciji od 10. travnja 2010.g., u kojoj je naznačeno da se za iznos kompenzacije umanjuje dugovanje [obrt] prema vjerovniku [obrt] po računu br. 446 za iznos od 27.402,10 kn, struktura dugovanja bi se, po vještakinji, promijenila na način da bi se umanjilo dugovanje po osnovu računa M446, ali bi se za isti iznos uvećalo dugovanje po osnovu računa M402, koji je prethodio računu M446.

Na kraju svog pisanog nalaza i mišljenja vještakinja navodi da je prema zadacima koji su joj postavljeni od strane suda ista mišljenja da:

- je prvotni tužitelj HA kao vlasnik obrta [obrt], a temeljem poslovnog odnosa sa tuženikom kao vlasnikom obrta [obrt], u svoje knjigovodstvene knjige zaveo račune M402 i M446,

- prvotni tužitelj HA kao vlasnik obrta [obrt], nije u cijelosti podmirio tuženika po računima M402 i M446,

- potraživanje tuženika prema tužitelju po računima (fakturama) M402 i M446 ukupno iznosi 110.825,62 kn, i to po računu M402 potraživanje iznosi 35.345,44 kn, te po računu M446 potraživanje iznosi 75.480,18 kn,

- potraživanje tuženika prema tužitelju po računima (fakturama) M402 i M446, iskazano u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 kn), ukupno iznosi 14.709,09 EUR, i to po računu M402 potraživanje iznosi 4.691,15 EUR, te po računu M446 potraživanje iznosi 10.017,95 EUR.

6.2. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom u spis 17. prosinca 2024. isticala, između ostalog, da se vještak mr.sc. Martini Maté upustila u ono što nije njen zadatak, odnosno samoinicijativno bez ikakvog naloga i obrazloženja se upustila u analizu poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, pa ista bez ikakvog naloga suda navodi da "obrt [obrt] NIJE u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji evidentirao 3 računa koje tvrtka [obrt] izdala obrtu [obrt] u 2009. i 2010. i to u ukupnom iznosu od 127.936,00 kn", a da se radi o računima M348, M349 i M70 . Nadalje tužiteljica citira dio nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Martine Maté u dijelu gdje ista navodi "Obzirom da je iz evidencija spisa razvidno da su sporni računi dužniku Agmi – plus upućeni poštom, te da ih je dužnik (ovdje tužitelj) odbio primiti (preslika povratnice)… može se nespornim utvrditi da su isti sporni i da isti nisu mogli biti dio kompenzacija sklopljeni između tužitelja i tuženika, a što je i tuženiku bilo poznato. Iz svega se, po tužiteljici, može zaključiti da su računi broj M402 i M446 plaćeni i da tužitelj nema dugovanja prema tuženiku, pa stoga tužiteljica osporava nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak nalaz izradio izvan onog zadatka koji mu je određen u rješenju o vještačenju te je tuženiku bez ikakvog osnovanog razloga priznao sporne račune M348, M349 i M70 za koje tuženik ničim nije dokazao da su osnovani. Stoga tužitelj poziva vještaka na dopunu nalaza i mišljenja na način da se očituje, izuzimajući sporne račune M348, M349 i M70, imali li tuženik s osnove računa M402 i M446 potraživanje prema tužitelju.

6.3. Tuženik je u podnesku zaprimljen u spis 27. studenog 2024. isticao da ne stavlja nikakve primjedbe niti prigovore na vještačenje izrađeno od strane mr.sc. Martini Maté, jer da je isto u skladu s pravilima struke, detaljno, jasno i nedvojbeno utvrđeno te obrazloženo da je tuženik prijedlog za ovrhu protiv prednika tužitelja podnio radi naplate do u lipu (123.224,02 kn/16.354,64 EUR) točnog i dospjelog, a od strane prednika tužitelja neplaćenog iznosa koji je proizašao iz njihovog obveznopravnog odnosa, radi čega je jedino moguće zaključiti da je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u ovome predmetu u cijelosti neosnovan.

6.4. Obzirom na istaknute primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Martine Maté to je sud pozvao istu na očitovanje u dopisu od 18. prosinca 2024., a koje očitovanje je vještakinja dostavila u spis 03. siječnja 2025. (ls 609-611). Kako je tužiteljica u naknadno dostavljenim podnescima i dalje osporavala nalaz i mišljenje financijskog vještaka mr.sc. Martine Maté, vještakinja je u spis dana 22. siječnja 2025. dostavila novo očitovanje (ls 621-622) u kojem je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, to je od strane suda određeno usmeno saslušanje vještakinje mr.sc. Martine Maté koje je održano na ročištu od 09. travnja 2025. na kojem je ista navela da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. studenog 2024. i očitovanja od 03. siječnja 2025. i 22. siječnja 2025. Vještakinja je na prije navedenom ročištu u bitnome iskazivala da je ona vidjela sve kompenzacije koje su bile priložene u dokumentaciji spisa, pritom da je točno da iznos kompenzacije u odnosu na račun M446 odgovara iznosu računa, međutim da na kompenzaciji nije specificirano na zatvaranje kojeg računa se odnosi. Potom je ista navela da kao sudski vještak mora napraviti uvid u dokumentaciju obiju strana u postupku , pa kako je uvidom u dokumentaciju tuženika utvrđeno postojanje tri računa koja nisu zavedena u poslovnoj dokumentaciji tužitelja, to je, po vještaku, bilo potrebno primijeniti princip uračunavanja temeljem najstarije obveze, jer se računi, odnosno dugovanja u knjigovodstvenim evidencijama obiju strana razlikuju upravo za ova tri računa, pa obzirom su dva od tri predmetna sporna računa imala datum izdavanja prije datuma računa M402 i M446, primjenom principa uračunavanja najstarijih obveza vještakinja je utvrdila da iznos kompenzacije kojeg spominje tužiteljica ne bi mogao ići na zatvaranje računa M446, već prethodnih računa, posebno što ne postoji izražena volja stranaka da se ta predmetna kompenzacija odnosi baš na neki određeni račun. Dakle, po vještakinji, sporna su upravo dva, odnosno tri računa koja su evidentirana u poslovnoj dokumentaciji tuženika, ali ne i tužitelja.

6.5. Kako je tužiteljica i nakon usmenog saslušanja vještakinje mr.sc. Martine Maté ustrajala kod prigovora na njeno vještvo, predložila je saslušati tu vještakinju ali i vještaka Antu Poljaka koji je izradio prvi nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari, a koji dokazni prijedlog je sud i usvojio i to za ročište određeno za 21. svibnja 2025. Na prije navedeno ročište pristupili su stalni sudski vještak za financije Ante Poljak koji je naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 23. studenog 2016., iskaza sa ročišta od 20. siječnja 2017. i pisanog očitovanja dostavljenog sudu 13. veljače 2017., te je isti nadodao da po njegovom mišljenju nisu sporni računi M402 i M446 jer smatra da su oni podmireni kompenzacijom, već su sporna ona druga tri računa. Na ročištu od 21. svibnja 2025. stalni sudski vještak za financije, bankarstvo i računovodstvo mr.sc. Martina Maté najprije je navela da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. studenog 2024., očitovanja od 03. siječnja 2025. i 22. siječnja 2025. kao i iskaza sa ročišta od 09. travnja 2025. te je navela da se slaže sa vještakom Poljakom da su sporna ova druga tri računa, ali su ta tri druga sporna računa utjecala na konačno mišljenje nje kao financijskog vještaka.

6.6. Obzirom se na ročištu održanom 21. svibnja 2025. financijski vještaci Ante Poljak i mr.sc. Martina Maté nisu se mogli usuglasiti oko njihovih nalaza i mišljenja u odnosu na dani im nalog suda, to je od strane ovog suda odlučeno da će se u ovoj pravnoj stvari provesti novo – treće financijsko vještačenje, a koje je i određeno u rješenju suda od 16. rujna 2025. i to po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlu iz Zadra.

6.7. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Petar Bajlo dostavio u spis njegov pisani nalaz i mišljenje 03. ožujka 2026. (ls 663-681) i u kojem je dao svoje mišljenje prema kojem:

1. Prvotni tužitelj HA, kao vlasnik obrta [obrt], a temeljem poslovnog odnosa sa tuženikom kao vlasnikom obrta [obrt], u svoje knjigovodstvene knjige je zaveo račune M402 (ls 13) i M446 (ls 15).

2. Obzirom da tužitelj i tuženik nemaju usklađenu knjigovodstvenu karticu i spore se oko tri računa, sud treba donijeti odluku o pravnoj utemeljenosti spornih računa, a vještak da će prikazati izračun za oba moguća ishoda ovisno o odluci suda: a) Ukoliko Sud odluči da 3 računa koje je tuženik ispostavio tužitelju (M348, M349 i M70 u ukupnom iznosu od 127.936,00 kn) nisu sporni i da ih je tužitelj bio dužan zaprimiti i proknjižiti, potraživanje tuženika prema tužitelju po računima (fakturama) M402 i M446 ukupno iznosi 110.825,62 HRK (14.709,09 EUR*), od čega se:

- iznos od 35.345,44 HRK (4.691,15 EUR*) odnosi na potraživanje po računu M402;

- iznos od 75.480,18 HRK (10.017,95 EUR*) odnosi na potraživanje po računu M446; (*konverzija primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 HRK) b) Ukoliko Sud odluči da su 3 računa koje je tuženik ispostavio tužitelju (M348, M349 i M70 u ukupnom iznosu od 127.936,00 kn) sporni i da ih tužitelj nije bio dužan zaprimiti i proknjižiti, ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po računima (fakturama) M402 i M446.

7. Tužiteljica u spis dana 31. ožujka 2026. dostavlja podnesak u kojem uređuje tužbene zahtjeve, a u kojem podnesku ujedno osporava navod tuženika po kojem da je vještačenje Petra Bajla suštinski identično prethodnom vještačenju izrađenom od strane mr.sc. Martine Maté, jer da se razboritim čitanjem ta dva nalaza i mišljenja može uočiti razlika jer vještak mr.sc. Martina Maté navodi kako postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku, dok vještak Petar Bajlo radi izračun dviju opcija te odluku o pravnoj utemeljenosti spornih računa prepušta sudu. Tužiteljica je na ročištu održanom 22. svibnja 2026. po svom punomoćniku isticala da se ovdje radi o pravnom pitanju, da ista nema daljnjih dokaznih prijedloga te je također navodila da tuženik nije imao pravnu ni zakonsku osnovu provesti jednostavne kompenzacije temeljem računa M349, M348 i M70, slijedom čega se predlaže zaključiti glavnu raspravu i usvojiti tužbeni zahtjev.

8. Tuženik je, a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Petra Bajla, u spis 06. ožujka 2026. dostavio podnesak u kojem navodi da ne stavlja nikakve primjedbe, prigovore niti pitanja na nalaz i mišljenje, ističući da je to vještačenje suštinski identično prethodnom vještačenju izrađenom od srane mr.sc. Martine Maté. Tuženik je na ročištu održanom 22. svibnja 2026. po svom punomoćniku isticao da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, predlaže zaključiti glavnu raspravu te donijeti presudu kojom će se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao kartice partnera [obrt] vlasništvo FA (l.s 3-4), preslik računa M 402 s izdatnicom (l.s 13-14), preslik računa M 446 s otpremnicom (l.s 15-16), preslik preporuke te povratnice broj 83510457 2 (l.s 17-19), pročitane su kopije kompenzacija i kartica partnera (l.s 23 -51), preslici dopisa, povratnica, računa, izdatnica, kartica dobavljača i izvoda otvorenih stavki (l.s 54-85), u svojstvu svjedoka saslušan je MA (l.s 98-99), zamolbenim putem kod Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu u svojstvu svjedoka saslušani su PA (l.s 106) i AA (l.s 106-107), pročitana je potvrda Doma zdravlja Đakovo u odnosu na tužitelja od 14. ožujka 2016. godine (l.s 119), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Poljaka od 23. studenog 2016. godine (l.s 125-132), saslušan je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Ante Poljak (l.s 177-180), pročitan je dopis stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Poljaka koji je zaprimljen u spis 13. veljače 2017. godine s prilozima (l.s 184-210), pročitano je financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr.sc. Martine Maté od 15. studenog 2024. (l.s 582-593), očitovanje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr.sc. Martine Maté od 03. siječnja 2025. (l.s 609-611), očitovanje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr.sc. Martine Maté od 22. siječnja 2025. (l.s 621 -622), saslušan je stalni sudski vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr.sc. Martine Maté na ročištu od 09. travnja 2025. (l.s 633), saslušani su stalni sudski vještaci mr.sc. Martine Maté i Ante Poljak na ročištu od 21. svibnja 2025. (l.s 649-652), pročitano je financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla od 03. ožujka 2026. (l.s 663-681) te je izvršen uvid u preslik spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-873/2013.

10. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

11.1. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom I. iz podneska tužiteljice ĆA koji je zaprimljen u spis 31. ožujka 2026. (koji je sadržajno identičan podnesku prvotnog tužitelja HA predanom u spis na ročištu održanom 9. ožujka 2017.).

11.2. Predmet spora je u ovome dijelu traženje tužiteljice da se donese presuda kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-873/13 od 10. travnja 2013. godine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveukupne površine 324 m2. Tužiteljica pritom tvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj protiv prvotnog tužitelja HA kao ovršenika neosnovano u ovršnom postupku potražuje ukupan iznos od 123.224,02 kuna temeljem dugovanja po računu broj M 402 i M 446 jer su po tužitelju ti računi u cijelosti plaćeni, odnosno tužitelj nema dugovanja po tim računima prema tuženiku.

11.3. Tuženik je u ovome dijelu osporavajući tužbeni zahtjev isticao da je netočno da je prvotni tužitelj HA s tuženikom zatvorio sva dugovanja i da je međusobni saldo nula.

12.1. Ne bi trebalo biti sporno među strankama, barem prema mišljenju ovog suda, slijedeće:

12.2. Da su obrt [obrt], u vlasništvu prvotnog tužitelja HA, te obrt [obrt], u vlasništvu tuženika VA, bili u poslovnom odnosu tijekom 2009. i 2010.,

12.3. Da je obrt [obrt], u vlasništvu tuženika VA, obrtu [obrt], u vlasništvu prvotnog tužitelja HA, ispostavio između ostalog i račune oznaka M 70, M 348, M 349, M 402 i M 446,

12.4. Da su obrt [obrt], u vlasništvu prvotnog tužitelja HA, te obrt [obrt], u vlasništvu tuženika VA, svoje međusobne obveze podmirivali kompenzacijama, i to većim brojem istih u kojima su dionici osim dva prije navedena obrta bili i nekoliko drugih obrta i pravnih osoba,

12.5. Da se kod Općinskog suda u Zadru vodio ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-873/13 koji je pokrenut temeljem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave ovrhovoditelja VA, vlasnika [obrt] obrta za proizvodnju svijeća, lampiona, plastike, metalne galanterije i trgovinu, Donja Bistra (ovdje tuženika) protiv ovršenika FA HA vlasnika obrta [obrt] (ovdje tužitelja), a u kojem prijedlogu ovrhovoditelj tvrdi da mu ovršenik temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba broj Ovrv-779/12 ovršne dana 5. svibnja 2012. godine duguje ukupan iznos od 123.324,02 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s tim da u priloženom ovršnom spisu na l.s 4 -5 prileži prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je javni bilježnik Milan Glibota i donio spomenuto rješenje o ovrsi, a u kojem prijedlogu za ovrhu se navodi da bi ovršenik temeljem računa M 402 od 31. listopada 2010. godine dugovao ovrhovoditelju iznos od 47.743,84 kuna, dok mu temeljem računa M 446 od 23. prosinca 2009. godine duguje iznos od 75.480,18 kuna, odnosno sveukupni dug iznosi 123.224,02 kune. Iz spomenutog prijedloga na temelju ovršne isprave razvidno je da se predlaže odrediti ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvorište [adresa] površine 224 m2 i kuća [adresa] površine 100 m2, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu temeljem zaključka o prodaji, te se tražilo da se naloži zk. odjelu suda upis zabilježbe ovrhe na prije navedenoj nekretnini. Iz priloženog ovršnog spisa razvidno je da je pod poslovnim brojem Ovr-873/2013-11 dana 17. siječnja 2014. godine doneseno rješenje kojim se odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika HA da se ukine klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv-779/12 od 7. veljače 2012. godine. Zaključkom od 30. travnja 2014. godine spajaju se ovosudni predmeti poslovni broj Ovr-873/13 i poslovni broj Ovr-881/13 (ovrhovoditelj Ilkos svećarstvo in trgovina d.o.o. Moškanjci, Republika Slovenija, a ovršenik HA, vlasnik obrta [obrt]) te će se jedinstveni postupak provesti pod poslovnim brojem Ovr-873/13. Rješenjem poslovnog broja Ovr-873/2013 od 23. listopada 2015. godine upućen je ovršenik HA, vlasnik obrta [obrt] svijeća i plastične galanterije na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7 Ovršnog zakona protiv ovrhovoditelja ad 1 VA u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti toga rješenja. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj 12 Gž-1333/15-2 od 2. prosinca 2015. godine pod toč. I. izreke odbijena je žalba ovršenika HA vlasnika obrta [obrt] i plastične galanterija kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj Ovr-873/13 od 11. travnja 2013. godine, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je pod toč. II. izreke rješenja odbijena žalba ovrhovoditelja ad 1 VA vlasnika [obrt], lampiona, metalne galanterije i trgovine kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr - 873/13 od 23. listopada 2015. godine. Rješenjem poslovnog broja Ovr-873/2013 od 6. svibnja 2016. godine, pravomoćnim 20. svibnja 2016. godine, obustavljena je ovrha u gornjem ovršnom predmetu, ukinute su sve provedene radnje prema rješenjima o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-873/2013 od 10. travnja 2013. godine i poslovni broj Ovr-881/2013 od 11. travnja 2013. godine na nekretnini ovršenika i to čest. br. 1349/7, u naravi kuća površine 100 m2 i dvorište površine 224 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo ovršenika za cijelo, te je naloženo zk. odjelu suda brisanje zabilježbe ovrhe na prednjim nekretninama ovršenika, s tim da bi iz obrazloženja spomenutog rješenja proizlazilo da je podneskom od 5. svibnja 2016. godine ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog navodeći da je ovršenik njegovo potraživanje podmirio u cijelosti.

13. Prema odredbi čl. 50 st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i dr., dalje OZ) proizlazi da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: po toč. 7 ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, po toč. 9 ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, po toč. 10 ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te po toč. 11 ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

14. Prema odredbi čl. 52 st. 1. OZ proizlazi da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50 st. 1. toč. 7 i toč. 9-11 ovoga Zakona, da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, iz st. 2. iste odredbe proizlazi da ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud obustaviti ovrhu, dok iz st. 3. iste odredbe proizlazi da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana da će sud prvog stupnja donijeti bez odgode rješenje kojim će se ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Prema odredbi čl. 53. st. 1. OZ proizlazi da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7 i točaka 9 do 11 ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

16. Prema odredbi čl. 56. st. 1. OZ proizlazi da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. ovoga Zakona provede prije nego što se provede rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

17. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo ovdje tužiteljna strana ona koja je relevantnim dokazima morala potkrijepiti navode iz povjesnice tužbe te tijekom postupka po kojima ista, kao sljednica prvotnog tužitelja HA, nema nikakvih dugovanja prema tuženiku kao ovrhovoditelju, a koje dugovanje da bi proizlazilo iz poslovnog odnosa obrta [obrt], u vlasništvu prvotnog tužitelja HA, s jedne strane te obrta [obrt], u vlasništvu tuženika VA, s druge strane.

18. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži da tužiteljica kao sljednica prvotnog tužitelja HA ipak nije uspjela dokazati u ponovljenom postupku, odnosno potkrijepiti navode iz tužbe u smislu da bi trebalo proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr - 873/13 od 10. travnja 2013. godine na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to iz razloga jer tužiteljica nije uspjela dokazati da ovdje tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu u spomenutom ovršnom postupku iz razloga jer prvotni tužitelj kao ovršenik prema njemu nije imao dugovanje u iznosu od 123.224,02 kuna koje da bi proizašlo iz računa broj M 402 i M 446. Naime, obzirom sud ne vlada sa stručnim znanjem iz područja knjigovodstveno-računovodstvene struke, to su radi utvrđenja činjenica koje bi se u ovoj pravnoj stvari trebale smatrati odlučnima provedena tri vještačenja, i to prvo od strane vještaka Ante Poljaka, potom od strane vještaka mr.sc. Martine Maté i konačno od strane vještaka Petra Bajla.

19. Što se tiče provedenog vještačenja Ante Poljaka, a isti je vještačio u ovom predmetu za period dok se ovaj postupak vidio pod poslovnim brojem P-2138/2014, za istaći je da je ovaj sud upravo na njegovom vještačenju temeljio svoju prvostupanjsku presudu donesenu 06. srpnja 2017. Međutim, kraj činjenice da su nakon izjavljene žalbe tuženika viši sudovi u svojim odlukama u biti doveli u pitanje pravilnost vještva Ante Poljaka, tako npr. Županijski sud u Puli-Pola u obrazloženju njegove ukidne odluke poslovni broj Gž-599/24 od 20. svibnja 2024. navodi da je bio osnovan prijedlog žalitelja (tuženika) u prvostupanjskom postupku za povođenjem novog vještačenja jer da je žalitelj imao konkretne primjedbe na isto koje vještak nije otklonio, a koja shvaćanja viših sudova u ovome dijelu zbog snage njihove uvjerljivosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, slijedom čega je ovaj prvostupanjski sud u ponovljenom postupku zauzeo stav po kojem se njegova odluka zbog istaknutih razloga ne može temeljiti na vještvu Ante Poljaka.

20. Nastavno na zaključivanje suda iz prethodnog odlomka obrazloženja ove presude, za ukazati je da je svoje vještvo u ovoj pravnoj stvari izradila i mr.sc. Martine Maté, a sukus kojeg je taj da obrt [obrt] (radi se o obrtu u vlasništvu prvotnog tužitelja HA) u svojim poslovnim knjigama, odnosno knjigovodstvenoj dokumentaciji, nije evidentirao račune M348, M349 i M70 koje je izdao obrt [obrt] u 2009. i 2010. i to na ukupan iznos od 127.936,00 kuna (sada bi se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 radilo o iznosu od 16.980,02 EUR ), pa da stoga upravo za taj iznos postoji razlika dugovanja obrta [obrt] prema vjerovniku [obrt] u njihovim knjigovodstvenim evidencijama, a da je pritom vještakinja mišljenja da se postojanje tri predmetna računa mora uzeti u obzir prilikom izrade njenog nalaza i mišljenja, sve to imajući u vidu primjenu uračunavanja dugovanja redom kako je tražbina dospjela za ispunjenje sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima, a da je pritom eventualno probleme u međusobnim odnosima trebalo rješavati na druge načine.

21. Obzirom se vještakinja mr.sc. Martine Maté u potkrjepu ispravnosti njenog nalaza i mišljenja pozvala na odredbu iz čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO), ukazuje se od strane ovog suda da stavak 1. te zakonske odredbe propisuje da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, stavak 2. te odredbe propisuje da kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, dok stavak 4. te odredbe propisuje ako su u svemu naprijed rečeno obveze jednake, namiruju se redom onako kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

22. Sud smatra da je prethodno citirana odredba od značaja za konkretnu situaciju jer s jedne strane prvotni tužitelj HA, a i sadašnja tužiteljica, nisu negirali tijekom postupka da im je od strane obrta [obrt] u vlasništvu ovdje tuženika, a kao vjerovnika u obveznopravnom odnosu sa obrtom [obrt], pokušana dostava računa M 70, M 348 i M 349, a za koje račune da je odbijen primitak u ime obrta [obrt] smatrajući ih spornima, za razliku od računa M 402 i M 446. Sud ukazuje na prije navedeno jer su "sporni računi" M 70, M 348 i M 349 vremenski prethodili nespornim računima M 402 i M 446, te se ukazuje i iz razloga jer kod provođenja onih višestrukih kompenzacija HA kao vlasnik obrta [obrt], nije dao posebnu izjavu o (ne)uračunavanju ili postigao sporazum sa ostalim dionicima tih kompenzacija, u smislu na koje konkretno račune se odnose sve provedene kompenzacije, a ponavlja se da je i vještakinja mr.sc. Martine Maté isticala tijekom postupka da na svakoj od kompenzacija nije specificirano na zatvaranje kojeg računa se odnose. Naime, bilo bi razumno i logički za pretpostaviti da bi HA, kao vlasnik obrta [obrt], kod sklapanja onih višestrukih kompenzacija, znajući da su mu od strane obrta [obrt], u vlasništvu ovdje tuženika, uz račune M 402 i M 446, ispostavljeni i računi M 70, M 348 i M 349, da bi isti tada posebno odredio na koje konkretne račune se odnose sve te provedene kompenzacije. Obzirom kod provođenja svih tih kompenzacija HA, kao vlasnik obrta [obrt], tada nije postupio na prethodno ukazani način (u smislu da bi isti sačinio izjavu o uračunavanju ili postigao sporazum po kojem se učinjene kompenzacije ne bi odnosile na račune M 70, M 348 i M 349, niti je s druge strane izričito, kao dužnik, odredio redoslijed namirenja dospjelih obveza, ovaj prvostupanjski sud stoga prihvaća argumentaciju istaknutu u vještvu mr.sc. Martine Maté po kojoj se i postojanje "spornih računa" M 70, M 348 i M 349, mora uzeti u obzir u izračun primjenom uračunavanja ispunjenja dugovanja redom kako je tražbina dospjela za ispunjenje, a ponavlja se da po mišljenju te vještakinje postoji dugovanje obrta Agmi

– plast prema vjerovniku [obrt] u iznosu od 123,224,02 kn koje se primjenom spomenutog principa odnosi na račune M 70 i M 446 u cijelom iznosu te na račun M 402 u dijelu iznosa od 35.345,44 kune.

23. Dakle, imajući u vidu sve ono navedeno ranije u obrazloženju ove presude, odnosno zaključujući da slijedom elaboriranog ne bi proizlazilo da je prvotni tužitelj HA, kao vlasnik obrta [obrt], onim ranije spomenutim kompenzacija u cijelosti kao dužnik podmirio sve svoje obveze prema vjerovniku obrtu [obrt], u vlasništvu tuženika, što bi posljedično značilo da ne bi bila osnovana niti tvrdnja isticana od tužiteljne strane tijekom postupka po kojoj tuženik neosnovano potražuje iznose u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u Zadru vodi pod poslovnim brojem Ovr-873/13, posljedica čega je daljnje zaključivanje suda da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u tom ovršnom postupku bio ovlašten tražiti provođenje ovrhe na temelju ovršne isprave koju je dostavio u ovršni spis, slijedom čega je na koncu od strane ovog suda u ponovljenom postupku odbijena kao neosnovana toč. I. tužbenog zahtjeva u kojoj je traženo da se proglasi nedopuštenom ovrha određena ovosudnim rješenjem broj Ovr-873/13 od 10. travnja 2013. godine na nekretnini tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi čega je konačno odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude. Razvidno je da je u ponovljenom postupku ovaj prvostupanjski sud svoju odluku temeljio prvenstveno na nalazu i mišljenju vještaka mr.sc. Martine Maté držeći da njeno vještvo, za razliku od nalaza i mišljenja vještaka Ante Poljaka, nije nejasno, nepotpuno ili u proturječnosti samo sa sobom ili sa izviđenim okolnostima. Također je ovaj sud mišljenja da vještvo mr.sc. Martine Maté u biti nije u suprotnosti niti sa trećim provedenim financijskim vještačenjem, tj. onom provedenom po vještaku Petru Bajlu, obzirom je isti svoj pisani nalaz i mišljenje koncipirao kroz dvije varijante, od kojih bi prva varijanta cijenila da nisu sporni računi M 70, M 348 i M 349 koje je tuženik kao vjerovnik ispostavio prvotnom tužitelju kao dužniku i tada bi se imalo smatrati da potraživanje tuženika prema tužitelju po računima M 402 i M 446 ukupno iznosi 110.825,62 kune/14.709,09 EUR, dok je druga varijanta toga vještaka koncipirana na način da bi tri prije navedena računa bila sporna, pa u toj varijanti ne bi postojalo potraživanje tuženika prema tužitelju po računima M 402 i M 446.

24. Sljedeća je zadaća ovog suda odrediti se glede osnovanosti tužiteljičinih tužbenih zahtjeva pod točkom II. (usmjerenog na isplatu iznosa od 33.351,77 EUR kojeg da je tuženik neosnovano stekao temeljem ovosudnog rješenja broj Ovr-873/13 od 10. travnja 2013., sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu) i pod točkom III. (usmjerenog na isplatu iznosa od 3.942,79 EUR na ime stvarnog troška zastupanja po odvjetniku u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-873/13, pritom se pozivajući na odredbu iz čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona). Međutim, kraj činjenice da je ovaj sud ovom presudom prethodno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. usmjeren na proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-873/13 od 10. travnja 2013., posljedično tome nije bilo prostora ocijeniti osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice pod II. i III., radi čega su isti odbijeni na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

25.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 . st. 1. ZPP, a radi se o situaciji kada stranka u cijelosti uspije u parnici, pa joj je protivna stranka dužna nadoknaditi troškove. Nadalje se napominje da je sud za sve radnje poduzete od strane punomoćnika stranaka do predaje u spis podneska tužitelja koji je zaprimljen 19. siječnja 2017. uzimao u obzir 100 bodova po radnji obzirom je do tada vrijednost predmeta spora bila označena u iznosu od 11.000,00 kuna, dok je u odnosu na radnje poduzete po punomoćniku iz reda odvjetnika od 19. siječnja 2017. godine pa na dalje sud uzimao u obzir 500 bodova po radnji, a to obzirom je vrijednost predmeta spora od 19. siječnja 2017. godine bila 280.995,97 kuna (251.288,97 iz toč. I. uređenog tužbenog zahtjeva + 29.707,00 kuna iz toč. II. uređenog tužbenog zahtjeva), odnosno sada bi se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7.53450 radilo o iznosu od 37.294,57 EUR.

25.2. Stoga je sud tuženiku kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a po njegovom troškovniku sa l.s 698-699, i to za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-2138/2014, najprije priznao 100 bodova za svako od četiri ročišta održana 09. ožujka 2015., 19. lipnja 2015., 22. prosinca 2015. i 07. ožujka 2016., a to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa). Što se tiče ročišta od 28. listopada 2015., sud u tome dijelu nije tuženiku priznao punu nagradu, već mu je, obzirom se tu radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, priznato 25 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife. U odnosu na popisanu stavku za ročište od 24. travnja 2015., ista nije priznata tuženiku obzirom iz stanja spisa proizlazi da na to ročište nije pristupio punomoćnik tuženika iz reda odvjetnika, odnosno radi se o ročištu koje je bilo odgođeno od strane suda. Glede popisane nagrade za sastav obrazloženih podnesaka, sud je tuženiku sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 22. prosinca 2016. Što se tiče u ovome dijelu popisane stavke od 500 bodova za sastav odgovora na tužbu od 13. lipnja 2024., obzirom takav podnesak nije zaprimljen u predmetni parnični spis, sud potonju stavku nije priznato tuženiku kao parnični trošak.

25.3. U odnosu na period u kojem je sud tuženiku dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-2138/2014 priznavao 500 bodova za svaku radnju poduzetu od strane njegova odvjetnika, za istaći je najprije da mu je sud sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao 500 bodova za sastav svakog od dva obrazložena podneska koja su zaprimljena u spis 03. ožujka 2017. i 11. svibnja 2017. Sud nije tuženiku priznao zatraženih 500 bodova za sastav podneska od 02. rujna 2021. (l.s 435) obzirom sud drži da se tu radi o najobičnijem popratnom dopisu, a ne o obrazloženom podnesku. Nadalje je sud tuženiku u ovome dijelu priznao 500 bodova za svako od četiri ročišta na kojima je bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a koja ročišta su bila održana 20. siječnja 2017., 9. ožujka 2017., 28. travnja 2017. i 1. lipnja 2017. Zaključno je sud u ovome dijelu tuženiku sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife priznao popisanih 625 bodova za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude te daljnjih 750 bodova, i to sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife na ime sastavljanja izvanrednog pravnog lijeka – revizije.

25.4. Kada se zbroje sve stavke koje sud priznaje tuženiku kao trošak postupka na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-2138/2014, dođe se do ukupno 4900 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe do iznosa od 9.800,00 EUR, koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do iznosa od 12.250,00 EUR.

25.5. Glede perioda dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P- 1218/2024, sud je tuženiku po osnovi sastava obrazloženih podnesaka u tome dijelu sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao nagradu za ukupno četiri takva podneska, i to ona od 13. lipnja 2024., 24. srpnja 2024., 27. studenog 2024. i 20. siječnja 2025. U odnosu na podneske od 30. siječnja 2025., 13. svibnja 2025. i 06. ožujka 2026. za koje je tuženik popisao nagradu od 500 bodova za svaki podnesak, ovaj sud je u tome dijelu odlučio priznati 100 bodova za svak i od ta tri podneska pozivom na Tbr. 8. toč. 3. Tarife koja propisuje da odvjetniku za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., ali ne više od 100 bodova. Sud također nije tuženiku priznao popisanih 500 bodova za sastav podneska od 06. lipnja 2024. (l.s 466), obzirom sud drži da se tu radi o najobičnijoj požurnici, a ne o obrazloženom podnesku koji bi zavrjeđivao nagradu od 500 bodova. Što se tiče održanih ročišta za period dok se ovaj postupak vodio pod poslovnim brojem P - 1218/2024, sud je tuženiku priznao 500 bodova za svako od četiri održana ročišta i to sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a radi se o ročištima od 24. srpnja 2024., 09. travnja 2025., 21. svibnja 2025. i 22. svibnja 2026.

25.6. Zbrajajući sve stavke koje sud priznaje tuženiku kao trošak postupka na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-1218/2024 dođe se do ukupno 4300 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe do iznosa od 8.600,00 EUR, koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do iznosa od 10.750,00 EUR. Na potonji iznos od 10.750,00 EUR valja tuženiku kao trošak ovog postupka priznati i iznos od 836,95 EUR na ime plaćene sudske pristojbe na žalbu, dok s druge strane tuženiku nije priznato popisanih 850,22 EUR na ime sudske pristojbe za reviziju, obzirom u predmetnom spisu ne prileži dokaz da je tuženik doista i platio tu sudsku pristojbu. Zbrajajući stoga iznose od 10.750,00 EUR i 836,95 EUR na koncu se u ovome dijelu dođe do iznosa od 11.586,95 EUR kojeg sud priznaje tuženiku da ga je imao kao parnični trošak za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-1218/2024.

25.7. Zaključno kada se iznos od 12.250,00 EUR kojeg sud priznaje tuženiku kao parnični trošak za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P - 2138/2014 zbroji sa iznosom od 11.586,95 EUR kojeg sud priznaje tuženiku da ga je imao kao parnični trošak za period dok se ova parnica vodila pod poslovnim brojem P-1218/2024, dođe se do krajnjeg iznosa od 23.818,95 EUR kojeg će tuženiku morati podmiriti tužiteljica u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Slijedom navedenog, a u odnosu na parnični trošak popisan od strane tuženika sud je odlučio kao pod točkama II. i III. izreke ove sudske odluke.

Biograd na Moru, 14. srpnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić iz Zagreba,

2. Tuženiku po punomoćniku mr.sc. Nikoli Boškoviću-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba.