Poslovni broj: Us I-1108/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanke Nepala, zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva FABJANOVIĆ & MARINELIĆ d.o.o., Supetar, Mladena Vodanovića 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, OIB: 36162371878, Split, Mike Tripala 6, zastupanog po opunomoćeniku ZM, policijskom službeniku i zaposleniku, radi protjerivanja iz europskog gospodarskog prostora, nakon javne i usmene rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, objavljene 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split,, KLASA: UP/I-216-04/26- 01/2302, URBROJ: 511-12-23-26-1 od 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod ovog suda 8. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split,, KLASA: UP/I-216-04/26- 01/2302, URBROJ: 511-12-23-26-1 od 27. travnja 2026., tužiteljica navodi kako podnosi tužbu zbog bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijanim rješenjem tužiteljici je izrečena mjera protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) uz zabranu ulaska i boravka u trajanju od jedne (1) godine, te joj je određen rok za dragovoljni odlazak od 20 dana. Navedeno rješenje je u cijelosti neosnovano i doneseno uz grubo kršenje ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice. Ukazuje na povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 35. Ustava RH). Tuženik je prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio utvrditi činjenicu da tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima zasnovanu stabilnu, trajnu i stvarnu izvanbračnu zajednicu s državljaninom Nepala, ŽM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koji u RH ima zakonito reguliran boravak do studenog 2027. Iz priloženih službenih uvjerenja o boravištu MUP-a [adresa] nedvojbeno proizlazi da imenovani partneri kontinuirano žive i dijele kućanstvo još od listopada 2023. (zajedničke adrese u Bolu i Podgori). Tužiteljica i njezin partner su u protekle tri godine izgradili zajednički život, emocionalnu i ekonomsku povezanost koja uživa zaštitu sukladno članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, prema Obiteljskom zakonu (čl. 11.) i Zakonu o strancima (čl. 64.) izvanbračna zajednica se definira kao zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine. Mjera protjerivanja kojom se tužiteljici nalaže napuštanje RH i zabranjuje povratak na godinu dana predstavlja brutalan i nerazmjeran zahvat u njezin obiteljski život. Tuženik nije proveo test razmjernosti niti je obrazložio zašto bi javni interes (administrativni propust u boravku) bio nadređen njezinom pravu na ostanak uz partnera. Razdvajanje partnera na godinu dana nanijelo bi tužiteljici nenadoknadivu emocionalnu štetu i de facto dovelo do nasilnog prekida njihove zajednice. Potom tužiteljica ukazuje na pogrešnu ocjenu integracije i mogućnost legalizacije boravka. Tuženik paušalno i netočno navodi da tužiteljica "nije u mogućnosti dobiti odobrenje dozvole za boravak". Upravo suprotno, tužiteljica je priložila novi Ugovor o radu od 30. travnja 2026. te Pismo namjere poslodavca SVJETSKI PUTNIK d.o.o. od 7. svibnja 2026., koji potvrđuju da je tužiteljica tražen i potreban radnik na tržištu rada. Naglašava se da je tužiteljica još 2023. u RH ušla potpuno legalno, upravo kod istog poslodavca (rješenje od 17. travnja 2023.), što dokazuje njezinu dugogodišnju namjeru za zakonitim radom i životom u RH. Njezin status "nezakonitog boravka" rezultat je spleta administrativnih okolnosti s prethodnim poslodavcima, a ne njezine namjere da izbjegava zakonske propise. Tužiteljica je dokazala pravnu lojalnost dragovoljnim plaćanjem kazne odmah po uručenju prekršajnog naloga dana 4. svibnja 2026. kada je podmirila izrečenu novčanu kaznu. Ovakvo postupanje jasno ukazuje da tužiteljica nije osoba koja ugrožava javni poredak, već uzorni pojedinac koja je spremna ispraviti svaki formalni propust u svom statusu. S obzirom na to da rok za dragovoljni odlazak istječe 17. svibnja 2026., a da bi njezino udaljenje značilo trenutni prekid obiteljskog života i gubitak osiguranog radnog mjesta, tužiteljica predlaže sudu donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe jer njezin ostanak u zemlji do okončanja spora ne nanosi nikakvu štetu javnom interesu, dok bi njezino protjerivanje uzrokovalo nepovratnu štetu. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 8. srpnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužiteljice i tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da ju se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke te da se u svojstvu svjedoka sasluša njezin izvanbračni suprug TM, kojemu se poziv može uputiti na adresu njegovog poslodavca, restoran Vrilo, Supetar, D 113 br.14, to na okolnosti koje su precizirane na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split,, KLASA: UP/I-216-04/26-01/2302, URBROJ: 511-12-23-26-1 od 27. travnja 2026., točkom 1. tužiteljica se protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje joj se zabrana ulaska i boravka u [adresa] u trajanju od jedne (1) godine računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno RH u roku koji je određen, točkom 2. se utvrđuje da je tužiteljica nezakonito boravila u [adresa] i određuje joj se rok za dragovoljni odlazak od 20 (dvadeset) dana u kojem je dužna napustiti EGP računajući od prvoga dana od dana dostave ovog rješenja, točkom 3. tužiteljica se dužna prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno, konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je točkom 4. riješeno da ako ne izvrši ovo rješenje da će se tužiteljicu prisilno udaljiti s Europskog gospodarskog prostora, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 183. stavka 1., članka 193. stavka 1. i članka 186. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici odredi zabrana ulaska i boravka u [adresa] u trajanju od jedne (1) godine, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Prema odredbi čl. 183. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), u svezi s odredbom članka 55. st. 2. istog Zakona, stranac nezakonito boravi u [adresa] ako nije na kratkotrajnom boravku, a nije na kratkotrajnom boravku ako je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao, ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili, ako je nezakonito boravio, odnosno u skladu s člankom 183. stavku 1. podstavkom 2. istog Zakona nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Odredbom članka 189. stavka 1. podstavkom 3. istog Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja.

Odredbom članka 90. stavka 2. istog Zakona propisano je da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona, a stavkom 3. istog članka propisano je da ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačeni rješenjem.

Odredbom članka 190. stavka 2. istog Zakona propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka. Člankom 193. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se državljaninu treće zemlje donosi rješenje o protjerivanju putem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, protiv kojeg nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor, a stavkom 4. istog članka propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

Člankom 192. stavkom 6. istog Zakona propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim zakonskim odredbama Zakona o strancima da bi se tužiteljicu protjeralo iz EGP-a i odredila zabrana ulaska i boravka u [adresa] u trajanju od jedne (1) godine, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

13.Sud nalazi potrebnim prvenstveno istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi kako je uvidom u službene evidencije MUP-a, kao i uvidom u putovnicu tužiteljice, utvrđeno da je predmetna 10. listopada 2023. doputovala u Republiku Hrvatsku s vizom „D" izdane na temelju odobrene dozvole za boravak i rad za poslodavca „Svjetski putnik“ d.o.o. koja je ukinuta 13. travnja 2024., „2monkeys“ obrta koja je ukinuta 21. kolovoza 2024. Za tvrtku „Parabellum plus“ d.o.o. da je imala odobrenu dozvolu za boravak i rad koja je važila do 29. rujna 2025., ali je ukinuta 4. ožujka 2025. U međuvremenu da je poslodavac „PPK“ d.o.o. 22. siječnja 2025. predao zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužiteljice, koji je obustavljen 10. ožujka 2025., dok su novi zahtjevi nakon obustave predani 13. svibnja 2025. od strane poslodavca „Ružmarin 2023“ j.d.o.o. koji je obustavljen 24. veljače 2025. te zahtjev od strane „Riječki uslužni servis“ d.o.o. koji je predan 3. veljače 2026., a obustavljen 23. travnja 2026., slijedom kojih utvrđenja tuženik u obrazloženju svog rješenja zaključuje da tužiteljica od dana ukidanja prve dozvole za boravak i rad nema reguliran boravak, slijedom čega da je dotična u nezakonitom boravku od 4. ožujka 2025., što je pak ukupno 419 dana nezakonitog boravka. Tuženik u obrazloženju svog rješenja nadalje navodi i da s obzirom na odredbu čl. 90. st. 2. Zakona o strancima tužiteljica nije u mogućnosti dobiti odobrenje dozvole za boravak i rad i ostati u Republici Hrvatskoj, te kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da ne postoje smetnje za protjerivanje iz članka 182. i članka 191. st. 1. Zakona o strancima, slijedom čega po službenoj dužnosti donosi osporeno rješenje naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe da je osporeno rješenje doneseno uz povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 35. Ustava RH) jer je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio utvrditi činjenicu da ona u Republici Hrvatskoj ima zasnovanu stabilnu, trajnu i stvarnu izvanbračnu zajednicu s državljaninom Nepala, ŽM koji u RH ima zakonito reguliran boravak do studenog 2027., za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, niti sama tužiteljica ne osporava ključnu činjenicu za predmetnu upravnu stvar i to da ona nezakonito boravi u [adresa] od 4. ožujka 2025., odnosno ukupno 419 dana, s tim da je upravo odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano da državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka, dok je odredbom članka 193. stavka 4. istog Zakona propisano da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari i ovaj sud nalazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da tuženik donese rješenje da se tužiteljicu protjera iz Europskog gospodarskog prostora i odredi joj se zabrana ulaska i boravka u [adresa], zbog čega sud ne nalazi da bi donošenjem akta tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice. S prethodnim u vezi, sud primjećuje da je tuženik u obrazloženju svog rješenja naveo dostatne razloge zbog kojih je odlučio tužiteljicu protjerati iz Europskog gospodarskog prostora i odrediti joj zabranu ulaska i boravka u EGP-u, a sa kojim razlozima je suglasan i ovaj sud, to najprije iz razloga što se izricanjem mjere koja je tužiteljici izrečena šalje poruka kako tužiteljici, tako i svim ostalim državljanima trećih zemalja da Republika Hrvatska neće tolerirati nezakonit boravak na njezinom teritoriju, koja mjera dakle ima karakter specijalne i generalne prevencije, posebice u situaciji kada državljanin treće zemlje pokaže i određeni stupanj nepoštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske s obzirom da je tužiteljica prije donošenja osporenog rješenja obaveznim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, KLASA: 211-07/26-02/18563, URBROJ: 511-12-23-26-1 od 27. travnja 2026. kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura radi počinjenog prekršaja iz čl. 183. st. 1., a kažnjivog po čl. 253. st. 2. Zakona o strancima, odnosno što nakon ukidanja dozvole za boravak i rad od strane poslodavca „Parabellum plus“ d.o.o. od 4. ožujka 2025. nema valjano odobrenje za boravak, tj. reguliran status stranca na području RH, od kada nezakonito boravi u [adresa] ([adresa]) u ukupnom trajanju od 419 dana. Ujedno, odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka, dok je odredbom čl. 193. st. 4. istog Zakona propisano da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka, pa ovaj sud zaključuje da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene pretpostavke za donošenjem osporenog rješenja, posebice kada se uzme u obzir da je tužiteljica prije donošenja osporenog rješenja kažnjena novčanom kaznom zbog naprijed navedenog prekršaja.

15.S prethodnim u vezi, dodatno je za navesti kako je tuženik prije donošenja osporenog rješenja utvrdio da ne postoje smetnje za protjerivanje tužiteljice, a koje su normirane odredbama čl. 182. i 191. st. 1. Zakona o strancima i koje su jedino relevantne za predmetnu upravnu stvar, a sa kojim utvrđenjem je suglasan i ovaj sud s obzirom da niti ovaj sud ne nalazi da bi se ovdje radilo o ranjivoj osobi budući nije riječ o maloljetnici, osobi s invaliditetom, osobi starije dobi, trudnici, članici jednoroditeljskie obitelji s maloljetnom djecom, žrtvi trgovanja ljudima, žrtvi mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa te osobe s duševnim smetnjama, s tim da je prilikom donošenja osporenog akta tuženik nedvojbeno uzeo u obzir duljinu boravka, starosnu dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalnu i kulturalnu integraciju u Republici Hrvatskoj i veze državljanke treće zemlje s državom podrijetla, jer je svojim rješenjem u tom smislu tužiteljici odredio mjeru zabrane ulaska i boravka u [adresa] u trajanju od jedne godine, koja mjera je znatno bliža minimumu, nego maksimumu iste budući je odredbom čl. 192. stavkom 6. Zakona o strancima propisano da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, slijedom čega je potpuno jasno da je predmetna mjera individualizirana s obzirom na sve relevantne parametre koje je tuženik nesumnjivo uzeo u obzir kada je donosio osporeno rješenje.

16.Nadalje, pozivanje tužiteljice na novi Ugovor o radu od 30. travnja 2026. te Pismo namjere poslodavca „SVJETSKI PUTNIK“ d.o.o. od 7. svibnja 2026. u cijelosti je neutemeljeno, to pak iz razloga što je upravo odredbom čl. 90. st. 2. Zakona o strancima propisano da će zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačeni rješenjem, pa kako tužiteljica neprijeporno nezakonito boravi u [adresa] od 4. ožujka 2025., odnosno ukupno 419 dana, to je pak jasno da ugovor i pismo namjere na koje se tužiteljica poziva nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari u odnosu na to kako je ista riješena osporenim rješenjem tuženika.

17.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

19.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala, niti učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

20.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 14. srpnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Odvjetničkom društva FABJANOVIĆ & MARINELIĆ d.o.o., Supetar, Mladena Vodanovića 16, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I Policijskoj postaji Split, Split, Mike Tripala 6, uz zapisnik o objavi,

- u spis.