Poslovni broj: Us I-1227/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SV, ΟΙΒ: 31586645685, iz [adresa], protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, OIB: 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, zastupanog po opunomoćeniku ČV, dipl. pravniku i zaposleniku tuženika, radi ustupa dionica bez naplate, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, objavljene 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-990- 02/26-01/150, URBROJ: 360-04-02/03-2026-6 od 16. travnja 2026. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 20. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-990-02/26-01/150, URBROJ: 360-04-02/03-2026-6 od 16. travnja 2026., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka. Tužitelju je ranijim rješenjem bio utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata u visini od 20% po osnovi PTSP-a. Novim rješenjem nadležnog tijela tužitelju je utvrđen status HRVI u visini od 30%. Tužitelj nikada nije ostvario pravo na dodjelu dionica po osnovi ranije utvrđenog statusa S od 20%. Unatoč navedenom, tuženik osporenim rješenjem priznaje tužitelju samo razliku od 10%, pozivajući se na članak 131. stavak 5. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, uz obrazloženje da tužitelj nije u propisanom roku podnio zahtjev za ostvarivanje prava po ranijem statusu HRVI. Takvo rješenje je nezakonito sukladno članku 173. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, te članku 174. stavku 2. točki b), a kako je to navedeno u dopisu tužitelja. Kako tužitelj nikada nije ostvario pravo na dodjelu dionica po osnovi ranijeg statusa S od 20%, nema pravne osnove za priznavanje samo razlike od 10%. Tuženik je pogrešno primijenio članak 131. stavak 5. Zakona, a pritom nije primijenio članke 173. i 174. Zakona koji uređuju upravo situaciju promjene postotka invaliditeta i ostvarivanja prava po toj osnovi, te Odluke o ustupanju obveznica Vlade Republike Hrvatske KLASA: 022-03/25-04/277, URBROJ: 50301-05/31-25-4 od 27. lipnja 2026. Tuženik tijekom postupka nije utvrdio niti dokazao da je tužitelj ranije ostvario pravo na dodjelu dionica. Osporavano rješenje temelji se na pretpostavci da je tužitelj ranije koristio pravo, iako za takav zaključak ne postoje dokazi u spisu predmeta. Tužitelj je tijekom upravnog postupka izričito zatražio primjenu članka 173., 174. stavka 2. točke b) Zakona, međutim tuženik se o navedenom zahtjevu nije očitovao niti je dao razloge zbog kojih smatra da navedenu odredbu nije potrebno primijeniti. Time je obrazloženje osporavanog rješenja ostalo nepotpuno, čime je počinjena bitna povreda pravila postupka. Uslijed izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ističe da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 2. srpnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju

Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-990-02/26-01/150, URBROJ: 360-04-02/03-2026-6 od 16. travnja 2026., točkom 1. odbacuje se kao nepravovremen zahtjev tužitelja za ustup dionica bez naplate u statusu 20% hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, točkom 2. ustupaju se bez naplate obveznice Republike Hrvatske, tužitelju, 30% S iz Domovinskog rata na temelju povećanja stupnja invalidnosti od 10% i to: 930 obveznica, oznake RHMF-O-273N, u ukupnom nominalnom iznosu 930,00 EUR, izdavatelj: Republika Hrvatska, točkom 3. obveznice iz točke 2. ovog rješenja dospijevaju na dan 10. ožujka 2027., točkom 4. ovo rješenje dostavlja se Središnjem klirinškom depozitarnom društvu radi preknjižbe obveznica navedenih u točki 2. ovog rješenja sa zastupničkog računa CERP (0/1)/REPUBLIKA HRVATSKA (1/1) broj: 9379460, na stjecatelja, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbe članka 41. stavka 2. i članka 96. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), članka 18. stavka 1. podstavka 2. i članka 23. stavka 2. Zakona o Centru za restrukturiranje i prodaju (Narodne novine, broj 102/25) te članka 131. stavaka 1., 5. i 6. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23).

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim ostvaruje li tužitelj pravo na ustup dionica bez naplate u statusu 20% hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom čl. 131. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23) propisano je da hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata, članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i članovi uže i šire obitelji nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata imaju pravo na ustup dijela dionica čiji je imatelj Republika Hrvatska.

Stavkom 2. da osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na dionice bez naplate po mjerilima, u iznosu i po postupku određenom propisom o upravljanju državnom imovinom, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Stavkom 3. da dionice koje sukladno stavku 1. ovoga članka pripadaju hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, članovima uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji su umrli nakon podnošenja zahtjeva Centru za restrukturiranje i prodaju ili njegovim pravnim prednicima za ustup tih dionica raspoređuju se na njihove zakonske nasljednike prvog i drugog nasljednog reda prema rješenju o nasljeđivanju.

Stavkom 4. da osobe iz stavka 1. ovoga članka oslobađaju se plaćanja poreza pri prometu dionica i poreza na dohodak od prijenosa dionica iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 5. da osobe iz stavka 1. ovoga članka pravo na ustup dionica mogu ostvariti ako zahtjev za ustup dionica podnesu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim im je utvrđen status iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 6. da Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za državnu imovinu, uz mišljenje ministarstva nadležnog za financije, može donijeti odluku da se zbog nedostatka raspoloživih dionica osobama iz stavka 1. ovoga članka umjesto dijela dionica čiji je imatelj Republika Hrvatska ustupe državne obveznice.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. odbacio kao nepravovremen zahtjev tužitelja za ustup dionica bez naplate u statusu 20% hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, te točkom 2. riješio da se ustupaju bez naplate obveznice Republike Hrvatske, tužitelju, 30% S iz Domovinskog rata na temelju povećanja stupnja invalidnosti od 10% i to: 930 obveznica, oznake RHMF-O-273N, u ukupnom nominalnom iznosu 930,00 EUR, jer ovaj sud drži kako je predmetno rješenje doneseno pravilnom primjenom naprijed citirane odredbe čl. 131. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, te iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da je tuženik po zahtjevu tužitelja pokrenuo postupak ustupa obveznica Republike Hrvatske kao S iz Domovinskog rata sa 30% oštećenja organizma za stalno te je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj 20. veljače 2026. podnio zahtjev za ustup dionica bez naplate s osnove statusa 30% HRVI, uz koji je priložio pravomoćno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562- 02/25-01/878, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-6 od 31. prosinca 2025., kojim mu je priznat status HRVI IX. skupine s 30% oštećenja organizma za stalno i presliku osobne iskaznice, te je naknadno pribavljeno pravomoćno rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, KLASA: UP/I-562-02/14-01/13, URBROJ: 2182-05- 02/4-14-4 od 9. travnja 2014. sa suglasnošću Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II- 562-02/14-0001/1425, URBROJ: 522-04/1-1-1-14-4 od 18. srpnja 2014., da je tuženik podneskom od 16. ožujka 2026. obavijestio tužitelja kako je u mogućnosti ostvariti pravo samo na ustup razlike vrijednosti dionica temeljem povećanja stupnja invalidnosti od 10%, jer zahtjev za dodjelu dionica bez naplate u statusu 20% HRVI nije podnio u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji pa da nisu ostvareni uvjeti iz članka 131. stavka 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog i članovima njihovih obitelji, da je u odnosu na ovaj dopis tuženika tužitelj dostavio očitovanje u kojem traži postupanje kako je to navedeno u zahtjevu od 20. veljače 2026., da je pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, KLASA: UP/I-562-02/14-01/13, URBROJ: 2182-05-02/4-14-4 od 9. travnja 2014. sa suglasnošću Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II-562-02/14-0001/1425, URBROJ: 522-04/1-1-1-14-4 od 18. srpnja 2014. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma za stalno, da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/25- 01/878, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-6 od 31. prosinca 2025. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine s 30% oštećenja organizma za stalno, - da tuženik sukladno članku 131. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima koji je stupio na snagu 14. prosinca 2017., članku 18. stavku 1. podstavku 2. i članku 23. Zakona o Centru za restrukturiranje i prodaju (Narodne novine, broj 102/25) ustupa dionice odnosno obveznice Republike hrvatske bez naplate hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata u propisanoj nominalnoj vrijednosti prema utvrđenom stalnom stupnju invalidnosti, da je Ministarstvo hrvatskih branitelja 16. travnja 2019. dostavilo mišljenje KLASA: 011-01/18-01/303, URBROJ: 522-02/2- 19-3 od 5. travnja 2019. u kojem je istaknuto kako je izričito propisano da se članak 131. stavak 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji odnosi na utvrđivanje statusa, a ne na slučajeve u kojima je status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata već ranije utvrđen, a novim rješenjem se samo povećava postotak oštećenja organizma, pa se rok od 6 mjeseci iz istog članka ne može odnositi na zahtjeve za dodjelu dionica s osnove razlike invalidnosti, da je člankom 23. stavak 2. Zakona o Centru za restrukturiranje i prodaju utvrđeno da će za svako slijedeće povećanje od 10% oštećenja organizma Centar HRVI-ju iz Domovinskog rata ustupiti dionice odnosno obveznice Republike Hrvatske u nominalnoj vrijednosti od 930,00 EUR, da je člankom 131. stavak 6. Zakona o hrvatskim braniteljima propisano kako Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za državnu imovinu, uz mišljenje ministarstva nadležnog za financije, može donijeti odluku da se zbog nedostatka raspoloživih dionica umjesto dijela dionica čiji je imatelj Republika Hrvatska ustupe državne obveznice, da je Odlukom o ustupanju obveznica Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/25- 04/277, URBROJ: 50301-05/31-25-4 od 27. lipnja 2025. (Narodne novine, broj 95/25) utvrđeno kako će se ustupati obveznice Republike Hrvatske hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, članovima uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i članovima uže i šire obitelji nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji imaju pravo na ustup dijela dionica čiji je imatelj Republika Hrvatska, pod uvjetom da to svoje pravo prethodno nisu ostvarili s iste osnove, da je izdavatelj obveznice, Republika Hrvatska zastupana po Ministarstvu financija, izdao obveznice pojedinačnog nominalnog iznosa 1 EUR.

13.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbacuje kao nepravovremen njegov zahtjev za ustup dionica bez naplate u statusu 20% hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata iz razloga koje elaborira u tužbi, pa kako je tuženik na takav način postupio, da je osporeno rješenje nezakonito, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim. Naime, s tim u vezi za kazati je kako iz dokumentacije koja prileže upravnom spisu nedvojbeno proizlazi da je tužitelj svoj zahtjev za ustup dionica bez naplate s osnove utvrđenog statusa 20% HRVI podnio nakon proteka roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, slijedom čega je nedvojbeno kako u konkretnoj upravnoj stvari nije ostvarena pretpostavka iz članka 131. stavka 5. citiranog Zakona za pokretanje postupka ustupa dionica bez naplate u svojstvu 20% HRVI, s obzirom da je tom odredbom propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka pravo na ustup dionica mogu ostvariti ako zahtjev za ustup dionica podnesu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim im je utvrđen status iz stavka 1. ovoga članka, pa kako se ovdje radi o prekluzivnom roku istekom kojeg nije moguće podnijeti zahtjev za ustup dionica bez naplate, to je pak jasno kako je predmetni zahtjev tužitelja nepravodoban, uslijed čega je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je točkom 1. osporenog rješenja odbacio takav zahtjev tužitelja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

14.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe članka 173. i 174. stavka 2. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pa kako iste nisu primijenjene da je tuženik donio nezakonito rješenje, za navesti je kako u ovoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbi na koje se tužitelj poziva, to pak iz razloga što upravo odredba čl. 131. citiranog Zakona definira pravo na ustup dionica, pa kako među strankama nije prijeporno da je tužitelj 20. veljače 2026. podnio zahtjev za ustup dionica bez naplate s osnove statusa 30% HRVI, to je sasvim jasno da je za predmetnu upravnu stvar mjerodavna odredba čl. 131. citiranog Zakona, koju je tuženik pravilno primijenio, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbi na koje se tužitelj neutemeljeno poziva, što znači da je tuženik pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa su tužbeni navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

15.Pored toga, za nadodati je kako je pravilno i tuženikovo utvrđenje i to da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/25- 01/878, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-6 od 31. prosinca 2025. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine s 30% oštećenja organizma za stalno, zbog čega su i po stajalištu ovog suda bili ispunjeni uvjeti za ustup razlike vrijednosti dionica odnosno obveznica Republike Hrvatske temeljem utvrđenog 10% povećanja stupnja invalidnosti u iznosu od 930,00 EUR, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je pravilna i zaklonita točka 2. osporenog rješenja tuženika.

16.Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja tuženika, za kazati je kako je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja dao jasne, precizne i nedvojbene razloge zbog kojih je donio rješenje naprijed reproducirane izreke, a sa kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pri čemu obrazloženje akta tuženika sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, što znači da je obrazloženje u cijelosti u skladu s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), pa ovaj sud zaključuje da je tuženik u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je potom doveo u svezu s mjerodavnom zakonskom odredbom, kod kojeg stanja stvari ovaj sud nalazi dostatnim obrazloženje tuženika u osporenom aktu za donošenje odluke kakva je tim aktom donesena, slijedom čega sud navode tužitelja u kojima tvrdi suprotno ne nalazi osnovanima.

17.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 14. srpnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju SV, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Centru za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, uz zapisnik o objavi,

- u spis.