REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1051/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Špiranović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tužene CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-217/2022-47 od 22. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-217/2022-47 od 22. svibnja 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Odbija se tužitelj VS s tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se tuženoj CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 13.004,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 331,33 EUR od 11.02.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.03.2021.g.,
- na iznos od 13,27 EUR od 03.04.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 13.04.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 12.05.2021.g.,
- na iznos od 1,99 EUR od 09.06.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.06.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 13.07.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.08.2021.g.,
- na iznos od 7,10 EUR od 12.08.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.09.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 13.10.2021.g.,
- na iznos od 7,96 EUR od 14.10.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.11.2021.g.,
- na iznos od 6,31 EUR od 02.12.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.12.2021.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 12.01.2022.g.,
- na iznos od 7,30 EUR od 08.02.2022.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.02.2022.g.,
- na iznos od 3,32 EUR od 10.03.2022.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.03.2022.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 13.04.2022.g.,
- na iznos od 6,63 EUR od 06.05.2022.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.05.2022.g.,
- na iznos od 331,33 EUR od 11.06.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.07.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.08.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.09.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 12.10.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.11.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.12.2022.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 12.01.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.02.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.03.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.04.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.05.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 14.06.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 12.07.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.08.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.09.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.10.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.11.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.12.2023.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.01.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.02.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.03.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.04.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.05.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 12.06.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.07.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.08.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.09.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.10.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 13.11.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.12.2024.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.01.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.02.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.03.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.04.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.05.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.06.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.07.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.08.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.09.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.10.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.11.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.12.2025.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.01.2026.g.,
- na iznos od 166,31 EUR od 11.02.2026.g., do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 12.011,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2022. god. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju VS da tuženoj CS naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude i nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatra da utvrđeno činjenično stanje sud prvoga stupnja nije pravilno vrednovao, jer da bračni drug koji sam podmiruje zajedničku obvezu nakon prestanka bračne zajednice ima obveznopravni regresni zahtjev prema drugom bračnom drugu za njegov dio duga, analogno pravilima o solidarnoj obvezi i pravilima o stjecanju bez osnove. Kraj činjeničnih utvrđenja suda - da su krediti služili gradnji i dovršetku zajedničke kuće, da su služili refinanciranju ranijih obiteljskih kredita i uzdržavanju obitelji, te da su sredstva utrošena za potrebe bračne zajednice i bračne stečevine , tužitelj tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da obzirom na činjenicu da se radi o zajedničkim obvezama bračnih drugova i kreditima uloženim u bračnu stečevinu, tada nije pravno relevantno što je tužena doprinosila kućanskim radom tijekom trajanja braka jer se regresni zahtjev odnosi na razdoblje nakon razvoda, kada kredite otplaćuje samo tužitelj, te zahtjeva upravo polovicu anuiteta koje je sam platio nakon prestanka bračne zajednice.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za naknadom 1/2 mjesečnih anuiteta koje je podmirio za kredite koje je podigao tijekom trajanja bračne zajednice s tuženicom i za koje tvrdi da su utrošeni za podmirivanja potreba upravo te bračne zajednice - za gradnju i dovršetak zajedničke kuće, refinanciranju ranijih obiteljskih kredita te uzdržavanju obitelji. Naime, tužitelj zahtijeva da mu tuženica, s osnova 1/2 obveza po Ugovoru o kreditu broj 191001033717 koji je zaključen s OTP banka d.d. 20. studenog 2019. i Ugovora o kreditu broj 686999 koji je zaključen s Sberbank d.d. 27. studenog 2019. – visina kreditnih obveza konačno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, isplati iznos od ukupno 13.004,14 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pojedinačno označene kao u točki I. izreke, u odnosu na koje tvrdi da se imaju smatraju teretom bračne zajednice. Radi se o kreditnim obvezama koje je sam isplatio kroz vrijeme od 10. veljače 2021. do 31. siječnja 2025.
6. Dokazima provedenim tijekom postupka (uvidom u materijalnu dokumentaciju u predmetu, personalnim dokazima - iskazima svjedoka i stranaka, nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke i njegovom dopunom i pojašnjenjem), sud je utvrdio činjenično stanje i to:
- da je bračna zajednica između parničnim stranaka razvedena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-197/2020-13 od 10. veljače 2021.;
- da je tužitelj na svoje ime tijekom 2019. podigao kredite kod OTP banke d.d. i Sberbank d.d.;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Filipa Tolića i njegove dopune proizlazi da je tužitelj od 10. veljače 2021. pa do 31. siječnja 2025. za kredit u HPB -u (Sberbank d.d.) ukupno isplatio iznos od 5.718,45 eur, dok je u istom razdoblju za kredit u OTP banci d.d. isplatio iznos od 15.965,76 eur;
- da se radi o kreditima kojima je tužitelj financirao dovršetak izgradnje kuće, školovanje djece kao i druge potrebe obitelji (posebno za udaju kćeri za što je utrošeno oko 100.000,00 kn) odnosno kojima je financirao izdatke bračne zajednice i bračnu stečevinu.
6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja je regresni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na plaćanje 1/2 iznosa kredita koji se smatraju teretom bračne zajednice, odbio je kao neosnovan, uz obrazloženje u osnovnom da takvom zahtjevu „nema mjesta“ jer je tužitelj izvršavao svoju obvezu doprinosa potrebama obitelji a tužena je istoj doprinosila svojim radom u kućanstvu i brigom o sedmero djece, pa da je takav njihov doprinos bio podjednak odnosno da je svaki od bračnih drugova doprinosio zajedničkoj bračnoj zajednici na svoj način. Pritom, sud je uzeo u obzir činjenicu da pitanje eventualno nerazmjernih doprinosa može biti predmet izvanparničnog postupka - diobe bračne stečevine, a ne samostalnog kondemnatornog tužbenog zahtjeva, kao i da je tuženica tijekom trajanja bračne zajednice bila bez vlastitih prihoda te narušenog zdravstvenog stanja, dok je tužitelj ostvarivao stabilne prihode kojima je podmirivao potrebe obitelji i kreditne obveze.
7. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je nerazumljiva i ne može se ispitati, nema razloga o odlučnom činjeničnom stanju, pa je stoga opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
8. Prema odredbi članka 44. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ), za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.
9. Kako je tužitelj kao bračni drug, sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu preuzeo obveze po oba kredita koji su djelom utrošeni za potrebe zajednice života parničnih stranaka i njihove obitelji a dijelom u ulaganje u bračnu stečevinu - koje okolnosti je sud utvrdio, te kako je isključivo tužitelj kao korisnik kredita samostalno vraćao kredit nakon prestanka bračne zajednice - što također nije sporno, to sukladno odredbi članka 44. ObZ-a za te i takve obveze bračni drugovi odnosno ovdje parnične stranke odgovaraju u jednakim dijelovima.
10. Dakle, u konkretnom predmetu radi se o regresnom potraživanju jednog bračnog druga prema drugom za podmirenjem obveza bračne zajednice. Naime, tužitelj je trenutkom plaćanja učinio isplatu za drugoga pridržavajući pri tome pravo da naknadno tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tužene podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) što podrazumijeva i pokretanje postupka kao što je predmetni.
10.1. To su okolnosti o kojima je sud prvoga stupnja trebao voditi računa prilikom donošenja predmetne presude, što propustio učiniti i u tom pravcu dati valjano obrazloženje razloga. Obzirom na navedeno, kako predmetna presuda uopće ne sadrži razloge u pravcu gore navedenoga, odnosno sadrži razloge u pravcu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj koji nisu relevantni za donošenje odluke, to ju je valjalo, prihvaćanjem kao osnovane žalbe tužitelja, ukinuti pozivom na odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će novom pravilno obrazloženom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (članak 338. stavak 4. ZPP), pri čemu će voditi računa o činjenici da nakon razvoda braka neisplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavljaju dug, teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračnih drugovi snose na jednake dijelove ukoliko su novčane iznose dobivene realizacijom ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu.
12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.
U Puli-Pola 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
